Zakon.hr

P-3209/19.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: I. M., OIB: …, K. L., kojeg

zastupa punomoćnica V. R., odvjetnica iz S.,

protiv tuženika: O. d.d., OIB: …, S.,

koju zastupaju punomoćnici iz O. d. A. &

A. d.o.o., S., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i

javne rasprave 11. ožujka 2022. u prisutnosti punomoćnice tužitelja V. R.,

odvjetnice iz S. i punomoćnika tuženika A. B., odvjetnika u O. d. A. i A. d.o.o., 26. travnja 2022.,

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da su ništetne i da ne proizvode pravne učinke odredbe ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva, broj …. od 6. lipnja 2006., koji je sklopljen između tužitelja I. M., kao korisnika kredita i H. d.d., S., (danas O. d.d., S.), u svojstvu kreditora, a koji Ugovor je 6. lipnja 2006. potvrđen (solemniziran) od strane javnog bilježnika J. M., u S., pod poslovnim brojem OU – …. i to baš:

– točka 1. ugovora kojom Kreditor odobrava Korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 34.356,00 CHF, a koji se isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju

Kreditora vrijedećem na dan korištenja kredita

– točka 4. odjeljak a) ugovora u dijelu u kojem je nominalna kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva

– točka 8. odjeljak b), stavak/podtočka 1. pod b) ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da se svaka mjesečna rata plaća prijenosom/uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, određenog korištenjem kreditorovog prodajnog deviznog tečaja vrijedećeg za valutu Ugovora (CHF) na dan ispunjenja obveze

– točka 8. odjeljak c), stavak/podtočka 2. ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da će Banka kod pravovremenog ispunjenja obveze primijeniti ugovoreni prodajni devizni tečaj, vrijedeći na prethodno navedene dane ispunjenja obveze zavisno o načinu plaćanja

– točka 8. odjeljak d), stavak/podtočka 1. ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da će Kreditor u slučaju kašnjenja Korisnika kredita sa uplatom mjesečne rate prihvatiti/primijeniti prodajni devizni tečaj, vrijedeći na dan kada mu je omogućeno raspolaganje prenesenim/uplaćenim novčanim sredstvima – mjesečnom ratom – točka 8. odjeljak d), stavak/podtočka 2. ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da će se prijevremene uplate, a kada nisu povezane s neradnim danima prihvatiti po tečaju koji vrijedi na dan redovnog dospijeća (desetog u mjesecu)

– točka 8. odjeljak d), stavak/podtočka 3. ugovora u kojem je ugovoreno da Banka uvijek zadržava pravo obračuna i naplate iznosa nastalog uslijed razlike tečajeva zbog izvršenih prijevremenih ili zakašnjelih plaćanja/uplata

– točka 10. stavak/podtočka 1. ugovora u kojoj je ugovoreno da je redovna (nominalna) kamata promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o kamatnim stopama ili drugim aktom Kreditora.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od ukupno 44.183,68 kuna, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatima po stopi od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koje zakonske zatezne kamate na svaki pojedini iznos teku kako slijedi:

– na iznos od 124,82 kuna od 11. travnja 2007. pa do isplate

– na iznos od 123,00 kuna od 9. svibnja 2007. pa do isplate

– na iznos od 121,99 kuna od 18. lipnja 2007. pa do isplate

– na iznos od 121,42 kuna od 18. srpnja 2007. pa do isplate

– na iznos od 123,59 kuna od 28. kolovoza 2007. pa do isplate

– na iznos od 123,03 kuna od 12. rujna 2007. pa do isplate

– na iznos od 121,48 kuna od 9. listopada 2007. pa do isplate

– na iznos od 123,63 kuna od 22. studenog 2007. pa do isplate

– na iznos od 123,83 kuna od 31. siječnja 2008. pa do isplate

– na iznos od 124,71 kuna od 25. veljače 2008. pa do isplate

– na iznos od 126,93 kuna od 13. ožujka 2008. pa do isplate

– na iznos od 124,76 kuna od 24. travnja 2008. pa do isplate

– na iznos od 123,71 kuna od 13. svibnja 2008. pa do isplate

– na iznos od 124,72 kuna od 11. lipnja 2008. pa do isplate

– na iznos od 124,28 kuna od 16. srpnja 2008. pa do isplate

– na iznos od 122,29 kuna od 1. kolovoza 2008. pa do isplate

– na iznos od 122,85 kuna od 4. rujna 2008. pa do isplate

– na iznos od 170,22 kuna od 13. listopada 2008. pa do isplate

– na iznos od 156,51 kuna od 24. studenog 2008. pa do isplate

– na iznos od 127,66 kuna od 12. prosinca 2008. pa do isplate

– na iznos od 323,04 kuna od 20. siječnja 2009. pa do isplate

– na iznos od 322,58 kuna od 6. veljače 2009. pa do isplate

– na iznos od 377,84 kuna od 11. ožujka 2009. pa do isplate

– na iznos od 292,15 kuna od 22. travnja 2009. pa do isplate

– na iznos od 256,03 kuna od 13. svibnja 2009. pa do isplate

– na iznos od 359,37 kuna od 8. lipnja 2009. pa do isplate

– na iznos od 367,09 kuna od 14. srpnja 2009. pa do isplate

– na iznos od 356,04 kuna od 24. kolovoza 2009. pa do isplate

– na iznos od 348,41 kuna od 16. rujna 2009. pa do isplate

– na iznos od 322,47 kuna od 12. listopada 2009. pa do isplate

– na iznos od 355,71 kuna od 17. studenog 2009. pa do isplate

– na iznos od 336,27 kuna od 14. prosinca 2009. pa do isplate

– na iznos od 399,47 kuna od 12. siječnja 2010. pa do isplate

– na iznos od 435,67 kuna od 8. veljače 2010. pa do isplate

– na iznos od 485,45 kuna od 8. travnja 2010. pa do isplate

– na iznos od 469,55 kuna od 14. travnja 2010. pa do isplate

– na iznos od 490,25 kuna od 10. svibnja 2010. pa do isplate

– na iznos od 528,13 kuna od 11. lipnja 2010. pa do isplate

– na iznos od 616,65 kuna od 13. srpnja 2010. pa do isplate

– na iznos od 539,68 kuna od 10. kolovoza 2010. pa do isplate

– na iznos od 666,46 kuna od 7. listopada 2010. pa do isplate

– na iznos od 696,82 kuna od 12. studenog 2010. pa do isplate

– na iznos od 768,23 kuna od 10. prosinca 2010. pa do isplate

– na iznos od 898,14 kuna od 10. siječnja 2011. pa do isplate

– na iznos od 752,08 kuna od 10. veljače 2011. pa do isplate

– na iznos od 797,42 kuna od 10. ožujka 2011. pa do isplate

– na iznos od 733,26 kuna od 11. travnja 2011. pa do isplate

– na iznos od 878,43 kuna od 10. svibnja 2011. pa do isplate

– na iznos od 989,73 kuna od 13. lipnja 2011. pa do isplate

– na iznos od 1.023,06 kuna od 11. srpnja 2011. pa do isplate

– na iznos od 1.524,77 kuna od 10. kolovoza 2011. pa do isplate

– na iznos od 1.048,92 kuna od 12. rujna 2011. pa do isplate

– na iznos od 977,92 kuna od 10. listopada 2011. pa do isplate

– na iznos od 995,40 kuna od 10. studenog 2011. pa do isplate

– na iznos od 990,00 kuna od 13. prosinca 2011. pa do isplate

– na iznos od 1.050,87 kuna od 10. siječnja 2012. pa do isplate

– na iznos od 1.094,16 kuna od 10. veljače 2012. pa do isplate

– na iznos od 1.107,50 kuna od 12. ožujka 2012. pa do isplate

– na iznos od 1.076,04 kuna od 10. travnja 2012. pa do isplate

– na iznos od 1.092,83 kuna od 10. svibnja 2012. pa do isplate

– na iznos od 1.110,16 kuna od 11. lipnja 2012. pa do isplate

– na iznos od 1.084,20 kuna od 10. srpnja 2012. pa do isplate

– na iznos od 1.081,76 kuna od 10. kolovoza 2012. pa do isplate

– na iznos od 1.032,86 kuna od 10. rujna 2012. pa do isplate

– na iznos od 1.049,55 kuna od 10. listopada 2012. pa do isplate

– na iznos od 1.085,89 kuna od 12. studenog 2012. pa do isplate

– na iznos od 1.074,35 kuna od 10. prosinca 2012. pa do isplate

– na iznos od 1.091,03 kuna od 10. siječnja 2013. pa do isplate

– na iznos od 1.043,61 kuna od 11. veljače 2013. pa do isplate

– na iznos od 1.025,29 kuna od 11. ožujka 2013. pa do isplate

– na iznos od 1.077,58 kuna od 22. travnja 2013. pa do isplate

– na iznos od 989,20 kuna od 21. svibnja 2013. pa do isplate

– na iznos od 948,59 kuna od 21. svibnja 2013. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 10.328,00 sa zateznom kamatom od presuđenja, dakle od 26. travnja 2022. pa do isplate i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 2.750,00 kuna, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 10. lipnja 2019., se navodi da su 6. lipnja 2006. stranke sklopile ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj …. i to tužitelj u svojstvu korisnika kredita, a tuženik, odnosno njegov pravni prednik H… d.d. u svojstvu kreditora, koji ugovor je tog istog

dana solemniziran kod javne bilježnice J. M. iz S. pod poslovnim brojem

OU-…. U konkretnom slučaju radilo se o namjenskom kreditu za kupnju novog vozila, u kojem je glavnica kredita vezana za CHF (valutna klauzula) i to baš u iznosu od 34.356,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po prodajnom deviznom tečaju kreditora – tuženika vrijedećem na dan korištenja kredita (točka 1. ugovora), uz ugovoreni rok otplate od 84 mjeseca (točka 3. ugovora). Točkom 4. a) ugovora ugovorena je nominalna kamatna stopa u visini od 5,10 % godišnje i to kao promjenjiva, dok je točkom 10.1. ugovora određeno da je redovna (nominalna) kamata promjenjiva te se ista utvrđuje odlukom o kamatnim stopama ili drugim aktom kreditora – tuženika. Točkom 10.2. kreditor – tuženik se kod izmjene redovne kamatne stope obvezuje pravodobno i pouzdano dostaviti izmijenjeni iznos rate otplate kredita. Točkom 8. b) rate i dospijeća 1. a) i b) ugovoreno je da se kredit otplaćuje u 83 jednake mjesečne rate u iznosu od 488,58 CHF i jedne preostale mjesečne rate u iznosu od 487,16 CHF, a sve se plaćaju nastupom roka ispunjenja (dospijeća) pojedine rate u pravilu 10-og dana u mjesecu prijenosom/uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, određenog korištenjem kreditorovog prodajnog deviznog tečaja vrijedećeg za valutu ugovora (CHF) na dan ispunjenja obveze. Točkom 8. c) dan ispunjenja obveze/tečajevi 2. je ugovoreno da će kod pravovremenog ispunjenja obveze banka primijeniti ugovoreni prodajni devizni tečaj vrijedeći na dane ispunjenja obveze od a) do d) točke 8. c) 1. predmetnog ugovora. Točkama 8. d) zakašnjenja/prijevremene uplate 1., 2. i 3. ugovora je regulirano zakašnjenje u plaćanju, odnosno prijevremene uplate koji se također vezuju uz valutnu klauzulu, odnosno prodajni devizni tečaj CHF vrijedeći na ugovorom određeni dan. Nadalje, u točki 17.1. predmetnog ugovora navedeno je kako korisnik kredita – tužitelj izjavljuje da je upoznat sa promjenjivošću tečaja izabrane valute ugovora te da svjesno i dobrovoljno preuzima rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK, a da kreditor – tuženik otklanja sa sebe svaku odgovornost za rizik preuzet izborom valute ugovora. Predmetni ugovor o kreditu od 6. lipnja 2006. predstavlja očiti primjer tipskog i adhezijskog ugovora sastavljen od strane banke, kod kojeg je unaprijed bio izrađen model ugovora i kod kojeg je bila potpuno isključena mogućnost da tužitelj pregovara i mijenja sadržaj samog ugovora pa tako i odredbe koje su se odnosile na valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu. Štoviše, tuženik kao pravni slijednik potpisnice ugovora H. S. d.d., odnosno

S.b. d.d. je u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008.

povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, a time i tužitelja, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, kao što je i predmetni ugovor od 6. lipnja 2006. na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, koji stav je jasno izražen u pravomoćnoj presudi VTS-a pod poslovnim brojem Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018. donesenoj povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i koji se primjenjuju na konkretnu činjeničnu i pravnu situaciju iz ovog predmeta.

Nadalje, u pogledu ugovorene promjenjive kamatne stope koju je na temelju predmetnog ugovora tuženik u više navrata jednostrano mijenjao – povećava, sudska praksa je pravomoćnom odlukom također zauzela nedvojben stav kojim je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, a time i tužitelja, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu pa time i ovom ugovoru, promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji bi utjecali na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, odnosno tužitelja, a koji stav se također primjenjuje na konkretni slučaju iz ove tužbe (presuda TS Zagreb pod poslovnim brojem P-1401/12. od 4. srpnja 2013., presuda VTS RH pod poslovnim brojem Pž-7129/13. od 13. lipnja 2014. i presuda VSRH pod poslovnim brojem Revt-249/14. od 9. travnja 2015. koje su sve donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača).

Iz svega navedenog razvidno je da je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO-a, a što za posljedicu ima ništetnost ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu.

Na temelju relevantne dokumentacije pribavljene od tuženika, a polazeći od postupanja tuženika koje je protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno ništetnosti naprijed navedenih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranim odlukama tuženika koje ne proizvode pravne učinke od dana zaključenja predmetnog ugovora, tužitelj je utvrdio preplatu kreditne obveze u visini od ukupno 43.586,89 kuna (na ime preplaćenih iznosa zbog ništetne valutne klauzule u CHF i ništetne promjenjive kamatne stope). Sud na ništetnost svih odredbi predmetnog ugovora o kreditu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva od 6. lipnja 2006. i to u dijelu u kojem su iste u svezi sa ugovorenom valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom u skladu s jednostranim odlukama tuženika, a time i naprijed citiranih odredbi: točke 1., točke 4. a), točke 8. b) rate i dospijeća 1. a) i b), točke 8. c) dan ispunjenja obveze/tečajevi 2., točke 8. d) zakašnjenja/prijevremene uplate 1., 2. i 3., točke 10. kamate 1. i 2. te točke 17.1. i drugih pazi po službenoj dužnosti (članak 327. stavak 1. ZOO-a). Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 11. siječnja 2021., tuženik je istakao da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Suprotno navodima tužitelja, ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima je pravno valjana ugovorna odredba, kako s aspekta općih odredbi o nevaljanosti pravnih poslova iz ZOO-a, tako i s aspekta odredbi ZZP-a. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu 2006. tužitelj je s tuženikom pregovarao o spornoj ugovornoj odredbi, a tuženik nije zatajio tužitelju niti jednu informaciju koju je imao, ili za koju je znao, a koja je eventualno mogla utjecati na odluku tužitelja o sklapanju ugovora o kreditu upravo s valutnom klauzulom u CHF, kao što ga je potpuno informirao i o rizicima ugovaranja ove valutne klauzule. Tuženik je tužitelja izrijekom upozorio na moguće negativne posljedice i rizike ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima upravo zbog mogućnosti promjene tečaja švicarskog franka, ali je tužitelj unatoč tome ustrajao u sklapanju ugovora s valutnom klauzulom upravo u švicarskim francima. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu 2005., tuženik je u ponudi kredita, kakav je i odobren tužitelju, imao i kredite koji se odobravaju uz valutnu klauzulu u eurima, američkim dolarima i švicarskim francima, kao i kredite bez valutne klauzule, dakle kredite u HRK, ali je tužitelj želio sklopiti ugovor o kreditu upravo s valutnom klauzulom u CHF, preuzimajući sve rizike ugovorene valutne klauzule. Tužitelj je potpisom ugovora o kreditu potvrdio da je upoznat sa svim uvjetima pod kojima su ugovori sklopljeni pa je tužitelj samostalno i dobrovoljno kao valutu obveze izabrao valutu švicarski franak, a tuženik ga je prilikom pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu upoznao sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima. Prema tome tužitelj je taj koji je svjesno i dobrovoljno izabrao valutu ugovora te je dosljedno ponudi kredita kod tuženika, izabrana valutna klauzula po tužitelju rezultat pojedinačnog pregovaranja, sa svim ugovornim odredbama tužitelj je bio upoznat i sa istima se suglasio pa je između ugovornih stranaka postignuta puna suglasnost glede svih sastojaka ugovora o kreditu pa tako i valutne klauzule koja nije u suprotnosti s kogentnim odredbama ZOO-a, a ova ugovorna odredba je potpuno jasna, lako uočljiva i razumljiva. Ističe da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jasne, lako uočljive i razumljive, slijedom čega osporavana odredba uopće ne može biti predmetom ocjene poštenosti. Navedene odredbe jasno su koncipirane ugovorom te unesene u ugovor na lako uočljivim mjestima, bez ikakvih dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ili umetnutim u fusnotu ugovora. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule ukazuje da se tužitelj bez obzira što ga je tuženik informirao o rizicima ugovaranja sporne valutne klauzule, prethodno sklapanju ugovora, kao savjesna ugovorna strana, sam bio dužan informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obaveze iz ugovora. Neosnovano je da tužitelj sada, kada je prošlo četrnaest godina od sklapanja ugovora, tvrdi da mu odredbe ugovora ipak nisu bile jasne i da nije bio svjestan rizika promjene tečaja CHF u odnosu na HRK iako je na to izrijekom upozoren. Isto tako, prethodno sklapanju ugovora tužitelj je od strane raspoloživih službenika tuženika u svakom momentu mogao zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih strana. Slijedom navedenog, budući da je u konkretnom slučaju sporna odredba ugovora o kreditu za tužitelja jasna, lako uočljiva i razumljiva, sukladno odredbama članka 84. ZZP-a ocjena poštenosti ove odredbe prema kriterijima iz članka 81. ZZP-a nije dopuštena. Nadalje, tuženik ističe da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Čak i pod pretpostavkom da sud utvrdi kako jedan od uvjeta iz članka 84. ZZP-a nije ispunjen u konkretnom slučaju te je osporavana odredba podložna ocjeni poštenosti iz članka 81. ZZP-a, tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima i obvezama na štetu tužitelja. Dakle, kako ni VTS RH, a ni VSRH nisu utvrdili kako su banke znale, odnosno što i koliko su znale, odnosno što su zatajile u vezi kretanja švicarskog franka, postavlja se pitanje kako su banke mogle informirati potrošače o činjenicama o kojima nemaju jasnih saznanja. U konkretnom slučaju te odlučne činjenice u postupku nisu utvrđene pa i dalje ostaje nejasno o čemu je to tuženik propustio informirati tužitelja, jer po redovnim tijeku stvari nije moguće nekog o nečemu informirati bez prethodnih čvrstih saznanja o tome. Slijedom naprijed navedenog smatra da su presude donesene u kolektivnom sporu, a glede valutne klauzule, arbitrarne jer odlučne činjenice u postupku nisu utvrđene, a nisu utvrđene i zbog toga što u pravcu utvrđivanja ovih odlučnih činjenica nisu izvedeni relevantni dokazi, a sudovi su odbili izvođenje dokaza koje su radi utvrđenja spornih i odlučnih činjenica predložile tužene banke. Iako je teret dokaza ove činjenice na tužitelju, tuženik u ovom dijelu, ukazuje na okolnosti iz kojih proizlazi da tuženik, unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF. Uz navedeno, bitno je napomenuti da u vrijeme ugovaranja osporavanih ugovornih odredaba nije postojao niti jedan zakonski i podzakonski propis koji bi od tuženika zahtijevao određeni način postupanja pri sklapanju ugovora s valutnom klauzulom, odnosno da nisu postojali pravni okviri u kojima bi tuženik morao djelovati na području informiranja potrošača prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Slijedom toga, očigledno je kako tuženik u ugovornom odnosu s tužiteljem zasnovanim 2005. nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja te time prouzročio neravnotežu na štetu potrošača, o kojoj se okolnosti tuženik detaljnije očituje u nastavku. Da bi se određena ugovorna odredba mogla kvalificirati nepoštenom takva odredba mora prouzročiti: nominalnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; a koja neravnoteža mora biti značajna. Činjenica da se tečaj CHF naknadno promijenio na štetu potrošača, ne može i ne smije biti relevantan za ocjenu nepoštenosti (a time i ništetnosti) primarno ugovorene valutne klauzule prema kojoj su kako tužitelj, tako i tuženik, imali jednake i ravnopravne startne (nominalne) pozicije. Nepobitna je činjenica da je tuženik, kao i sam tužitelj, bio izložen riziku valutne klauzule, odnosno svim posljedicama promjene tečaja CHF. Okolnost da je kretanje tečaja dovelo do promjene visine obveza na jednoj ugovornoj strani nikako ne može predstavljati razlog ništavosti takve odredbe, već okolnost koja hipotetski može dovesti do primjene drugih pravnih instituta, ako su za to ispunjene sve zakonske pretpostavke (npr. clausula rebus sic stantibus). Slijedom navedenog, pretpostavka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja nije ispunjena u ovom slučaju.

Suprotno navodima tužitelja, ističe da je ugovorena promjenjiva kamata, koja se mijenja odlukom tuženika, pravno valjana ugovorna odredba i da ista nije u protivnosti s kogentnim odredbama ZOO-a. Ugovaranjem da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom tuženika, stranke su ugovorile odredivu činidbu pa ova ugovorna odredba nije ništetna u smislu odredbe članka 270. i 272. ZOO-a, niti je u suprotnosti s temeljnim načelima obveznog prava, kako to nastoji iskonstruirati tužitelj. Ugovor o kreditu sadrži više ugovornih klauzula glede ugovorne kamate pa tako i klauzulu o visini početne kamatne stope, promjenjivosti kamate, kao i ugovornu odredbu o promjeni kamatne stope odlukom tuženika, time da je o svakoj izmjeni kamate tuženik dužan pravodobno i pouzdano obavijestiti tužitelja kao korisnika kredita, što je tuženik i činio. Iz dikcije odredbe članka 272. stavak 1. ZOO-a nesporno proizlazi da se radi o normi dispozitivne prirode, slijedom čega su ugovorne stranke imale slobodu ugovoriti da visinu kamatne stope određuje jedna od ugovornih stranaka, u ovom slučaju tuženik, svojom odlukom. Na razrješenje odnosa između stranaka ne mogu se primijeniti odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 75/2009., dalje: ZPK/09.) budući je Zakon stupio na snagu 1. siječnja 2010., a ugovor o kreditu je sklopljen 2006. Međutim i prije stupanja na snagu ovog zakona koji je odredbom članka 11. obvezivao tuženika kao vjerovnika da ukoliko je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, o svakoj promjeni obavijesti potrošača ovdje tužitelja, tuženik je i prije i nakon stupanja na snagu ovog Zakona obavještavao tužitelja o promjenama kamatnih stopa, a što on i ne spori. Ugovor o kreditu sklopljen s tužiteljem nije tipski ugovor, o svim ugovornim odredbama se pojedinačno pregovaralo, sa svim ugovornim odredbama tužitelj je bio upoznat i s istima se usuglasio, pa je stoga između ugovornih stranaka postignuta puna suglasnost glede svih bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Povodom svake obavijesti tuženika o promjeni kamatne stope tužitelj je nastavio s urednom otplatom kredita po novim otplatnim planovima, povodom ovoga nije isticao nikakav prigovor tuženiku, niti tražio bilo kakvo objašnjenje, pa se može zaključiti da je tužitelj makar prešutno bio suglasan s promjenama kamatnih stopa i primjene na ovaj ugovorni odnos odluka tuženika o kamatama, na što je uostalom sklapanjem ugovora i pristao. Kod činjenice da tužitelj ne tvrdi da je tuženik zloupotrijebio pravo na jednostrano određivanje visine kamatne stope, na način da je tu visinu nesrazmjerno povisio, to kod ovakvog stanja stvari promjene kamatne stope u skladu s tuženikovom Odlukom o kamatama u spornom razdoblju ne podliježu obveznopravnoj kontroli suda pa pravilnom primjenom materijalnog prava, tužbeni zahtjev treba odbiti u cijelosti.

Osporava i visinu tužbenog zahtjeva.

Predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan uz obvezu tužitelja na snašanje troškova postupka zajedno sa zateznom kamatom.

3. Podneskom od 12. lipnja 2019. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u dijelu točke I. na način da sada traži isplatu iznosa od 43.586,89 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama.

3.1. Podneskom od 7. rujna 2021. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da traži utvrđenje ništetnosti dijelova ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj …. od 6. lipnja 2006. solemniziranog kod javnog bilježnika J. M. iz S. pod poslovnim brojem OU-…. i to točke

1., točke 4. a), točke 8. b) stavak 1. b), točke 8. c) stavak 2., točke 8. d) stavak 1., točke 8. d), stavak 2, točke 8. d) stavak 3, točke 10. stavak 1., isplatu iznosa od ukupno 43.586,89 kuna zajedno sa zateznim kamatama te da mu tuženik naknadi parnični trošak.

3.2. Podneskom od 1. prosinca 2021. tužitelj je konačno uredio točku II. tužbenog zahtjev na način da sada potražuje isplatu od ukupno 44.183,68 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama.

4. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva od 6. lipnja 2006. pod poslovnim brojem …. solemniziran kod javnog bilježnika J. M. iz

S. pod poslovnim brojem OU-…. 6. lipnja 2006., otplatnog plana od 26. ožujka 2019., prometa po tekućem računu, izvadak iz Sudskog registra, pisanog nalaza i mišljenja sudske vještakinje I. L. od 15. studenog 2021., dopunskog nalaza i mišljenja sudske vještakinje I. L. od 3. veljače 2022.

5. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet ove parnice je zahtjev za:

– utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzulu – za isplatu po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

8. Među strankama nije sporno:

– da je između parničnih stranaka sklopljen ugovor o kreditu broj … od 6. lipnja 2006. na temelju kojeg je odobrena isplata 34.356,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti na rok otplate od 84 mjeseci

– da je člankom 4. ugovora o kreditu određeno da kamatna stopa iznosi 5,10 % i da je promjenjiva.

9. Sporno je:

– je li odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena ugovorna odredba, a što bi je činilo ništetnom, kao i je li odredba o valutnoj klauzuli ništetna, o čemu ovisi osnovanost tužiteljevog zahtjeva za isplatom, kao i je li se sve navedeno trebalo utvrđivati u ovom postupku.

10. Istaknut je i prigovor zastare.

11. Čitanjem ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva od 6. lipnja 2006. pod poslovnim brojem …. solemniziran kod javnog bilježnika J. M. iz S. pod poslovnim brojem OU-... 6. lipnja 2006. utvrđeno je:

– da je isti sklopljen između H. d.d. i I. M. kao korisnika kredita – da banka odobrava korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 34.356,00 CHF po prodajnom deviznom tečaju Kreditora vrijedećem na dan korištenja kredita

– da je rok otplate 84 mjeseca

– da nominalna kamatna stopa iznosu 5,10 %

– da je efektivna kamatna stopa izračunate u visini od 5,61 % koja obuhvaća sve naknade povezane sa odobrenim kreditom koje se plaćaju kreditoru kod odobravanja kredita, EKS ne obuhvaća naknade i izdatke nastale zbog neuredne otplate kredita kao i izdatke koji ne pripadaju kreditoru

– da se kredit otplaćuje u 84 mjesečne rate i to 83 jednake mjesečne rate u iznosu od 488,58 CHF i jedne preostale mjesečne rate u iznosu od 487,16 CHF – da je obveza korisnika kredita na vrijeme ispunjena ako desetog dana u mjesecu uslijed (na ugovoreni dan dospijeća) izvršenih plaćanja/uplata, kreditor stekne mogućnost stvarnog korištenja prenesenog/uplaćenog iznosa – mjesečne rate

– da ukoliko korisnik kredita zakasni sa uplatom mjesečne rate i izvrši plaćanje/uplatu nakon dana određenog za ispunjenje obveze kreditor će prihvatiti/primijeniti prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kada mu je omogućeno raspolaganje prenesenim/uplaćenim novčanim sredstvima, uvažavajući obvezujuća prethodno navedena pravila o načinu plaćanja

– da će se prijevremene uplate tj. uplate izvršene prije 10-og dana u mjesecu, a kada nisu povezane s neradnim danim, prihvatiti po tečaju koji vrijedi na dan redovnog dospijeća uz uvažavanje istih pravila plaćanja iz odjeljka c) ove točke – da banka uvijek zadržava pravo obračuna i naplate iznosa nastalog uslijed razlike tečajeva zbog izvršenih prijevremenih ili zakašnjelih plaćanja

– da je redovna kamata promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o kamatnim stopama ili drugim aktom kreditora

– da se kod izmjene redovne kamatne stope kreditor obvezuje pravodobno i pouzdano dostaviti izmijenjeni iznos rate otplate kredita

– da je na sve dospjele tražbine koje ne budu podmirene na utvrđeni dan dospijeća korisnik kredita dužan platiti zateznu kamatu u skladu s važećim odredbama akta kreditora koji uređuju kamate. Zatezna kamata je promjenjiva i obračunava se i naplaćuje za sve dane zakašnjenja od dana dospijeća do dana ispunjenja

– da kreditor zadržava pravo umjesto ugovorene zatezne kamate određene aktom kreditora koji uređuje kamate, obračuna i naplati zakonsku zateznu kamatu ako je ista viša od zatezne kamate određene navedenim aktom kreditora.

12. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudske vještakinje I. L. od 15. studenog 2021. proizlazi:

da je 6. lipnja 2006. tužitelj sklopio ugovor o kreditu broj: …. s kreditorom O. d.d. (ranije H. d.d.)., sa sljedećim bitnim odredbama kredita:

Korisnik kredita

I. M.

Kreditor

O. d.d. (ranije H.

d.d.)

Ugovor/ kreditna parija

…

Datum ugovora

6.6.2006

Iznos kredita

34.356,00 CHF

Tečaj CHF na dan isplate kredita

4,679100

Rok otplate (mjeseci)

Rok otplate godine

Ugovorena kamatna stopa (Inicijalni 5,10%

otplatni plan)

Anuitet prilikom ugovaranja u valuti 488,58 CHF

Iznos anuiteta na dan isplate kredita 2.286,11 kn

Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je iznosila 5,10 % godišnje te je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima na rok otplate od 84 mjeseca. Kredit je isplaćen dana 8. lipnja 2006.

Dospijeće prvog anuiteta prema otplatnom planu bilo je 10. srpnja 2006. u iznosu od 488,58 CHF, što je primjenom tečaja za CHF na dan isplate kredita iznosilo 2.286,11 kuna, a dospijeće sljedećih anuiteta je u pravilu svakog desetog dana u mjesecu, osim ako navedeni dan pada na dane kada je Zakonom određeno da se ne radi ili na dane kada kreditor ne radi.

Kredit se otplaćuje po prodajnom tečaju kreditora na dan plaćanja (članak 8. ugovora o kreditu).

12.1. Na temelju u spisu dostupne dokumentacije, vještak je uvidom u dostavljeni ugovor o kreditu te Otplatni plan, ustanovio da su se u promatranom razdoblju promjene kamatnih stopa kretale kako slijedi:

- 5,10 % godišnje do 12. ožujka 2007.

- 6,90 % godišnje do 11. svibnja 2009.

- 8,90 % godišnje do 12. travnja 2010.

- 8,00 % godišnje do kraja otplate kredita.

Svaka promjena kamatne stope se odražava na promjenu ukupnog anuiteta. S obzirom na to da se anuitet sastoji od glavnice i kamate te se posljedično na promjenu kamatne stope mijenja iznos kamate u anuitetu, iznos glavnice u anuitetu i ukupni iznos anuitet. Prilikom promjene kamatne stope na više mijenja se cjelokupni anuitet na način da se uvećava iznos kamate za otplatu te umanjuje iznos glavnice (usporava se otplata glavnice) te se posljedično cijeli iznos anuiteta mijenja te je veći u odnosu na ukupni iznos prije promjene kamatne stope. S obzirom na navedeno te da posljedično na promjenu kamatne stope dolazi do promjene ukupnog anuiteta prilikom izračuna pozitivne razlike koja nastaje zbog promjene kamatne stope vještak uzima pozitivnu razliku u visini anuiteta koji je tužitelj stvarno plaćao u odnosu na anuitet koji je trebao platiti temeljem početno ugovorene kamatne stope.

Na temelju prethodno navedenog, vještakinja je sačinila usporedne otplatne planove, iskazujući anuitete obračunate sa stvarno primijenjenim kamatnim stopama, s anuitetima obračunanima primjenjujući početno ugovorenu kamatnu stopu.

Ujedno je u razdoblju od početka otplate kredita do dana otplate kredita, tečaj CHF oscilirao te vrijednosti koje su predstavljale iznos koji je prelazio inicijalnu visinu obveze iskazano u kunama na dan isplate kredita, predstavljaju preplatu korisnika kredita.

Usporedbom stvarnog otplatnog plana te anuiteta i iznosa koji bi tužitelj platio pod pretpostavkom da nije došlo do promjene kamatne stope ni anuiteta u odnosu na anuitet i kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora te u odnosu na tečaj koji je vrijedio pri isplati kredita se daje u Tabeli 1. u kojoj se daje i izračun pozitivnih razlika po mjesecima i godinama u odnosu na obveze na dan isplate kredita.

Zbog promjene kamatne stope tužitelj je prilikom otplate kredita ukupno više platio iznos od 15.449,59 kuna, a zbog promjene tečaja na štetu tužitelja (korigirano za razliku anuiteta zbog promjene kamatne stope) tijekom razdoblja otplate kredita je više platio iznos od 28.734,09 kuna, slijedom čega pozitivna razlika u plaćenim anuitetima u odnosu na početnu vrijednost anuiteta ukupno iznosi 44.183,68 kuna.

13. Iz dopunskog nalaza i mišljenja sudske vještakinje I. L. od 3. veljače 2022. proizlazi kako se u Tabeli 1. a) daje izračun ukupnih razlika po mjesecima i godinama zbog promjene kamatne stope i tečaja (promjene na više i niže) te se u Tabeli 2. a) daje izdvojeni pregled više plaćenog zbog rasta kamatne stope i tečaja te manje plaćenog zbog smanjenja kamatne stope i nižeg tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita.

Pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj:

- ukupan iznos mjesečnih preplata uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznose 44.183,68 kuna, iznos istovjetan provedenom vještačenju, (Tabela 2. a), stupac 5.) od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 15.449,59 kuna te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 28.734,09 kuna.

- ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita ukupno iznosi 1.685,95 kuna (Tabela 2. a) stupac 7.).

Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početne vrijednosti, iznosi 42.497,73 kuna (Tabela 1. a) stupac 20.) od čega je ukupno više plaćeno zbog promjene kamatne stope iznos 15.449,59 kuna te je ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i početnog tečaja za CHF (uzevši u obzir i rast i pad tečaja) iznos od 27.048,14 kuna.

Redni broj Datum Preplata zbog rasta kamatne stope i rasta Manje plaćeno zbog pada kamatne stope i plaćanja tečaja

nižeg tečaja

Preplata Preplata Ukupno više Utjecaj pada Utjecaj nižeg Ukupno zbog zbog rasta plaćeno kamatne tečaja

manje kamatne tečaja

stope

plaćeno stope

5 (3+4) 6

8 (6+7)

21.8.2006. 0,00

0,00

-23,31

21.8.2006. 0,00

0,00

-23,31

21.8.2006. 0,00

0,00

-23,31

20.11.2006. 0,00

0,00

-25,02

28.12.2006. 0,00

0,00

-36,20

28.12.2006. 0,00

0,00

-36,20

10.1.2007. 0,00

0,00

-29,07

9.2.2007. 0,00

0,00

-36,01

9.3.2007. 0,00

0,00

-43,19

-43,19 11.4.2007. 124,82 0,00 124,82 0,00 -56,28 -56,28 9.5.2007. 123,00 0,00 123,00 0,00 -88,87 -88,87 18.6.2007. 121,99 0,00 121,99 0,00 -106,85 -106,85 18.7.2007. 121,42 0,00 121,42 0,00 -117,01 -117,01 28.8.2007. 123,59 0,00 123,59 0,00 -78,37 -78,37 12.9.2007. 123,03 0,00 123,03 0,00 -88,24 -88,24 9.10.2007. 121,48 0,00 121,48 0,00 -115,99 -115,99 22.11.2007. 123,63 0,00 123,63 0,00 -77,54 -77,54 31.1.2008. 123,83 0,00 123,83 0,00 -74,02 -74,02 31.1.2008. 123,83 0,00 123,83 0,00 -74,02 -74,02 25.2.2008. 124,71 0,00 124,71 0,00 -58,24 -58,24 13.3.2008. 126,93 0,00 126,93 0,00 -18,61 -18,61 24.4.2008. 124,76 0,00 124,76 0,00 -57,41 -57,41 13.5.2008. 123,71 0,00 123,71 0,00 -76,12 -76,12 11.6.2008. 124,72 0,00 124,72 0,00 -58,19 -58,19 16.7.2008. 124,28 0,00 124,28 0,00 -65,91 -65,91 1.8.2008. 122,29 0,00 122,29 0,00 -101,53 -101,53 4.9.2008. 122,85 0,00 122,85 0,00 -91,56 -91,56 13.10.2008. 130,21 40,01 170,22 0,00 0,00 0,00 24.11.2008. 129,49 27,02 156,51 0,00 0,00 0,00 12.12.2008. 127,66 0,00 127,66 0,00 -5,57 -5,57 20.1.2009. 138,31 184,73 323,04 0,00 0,00 0,00 6.2.2009. 138,29 184,29 322,58 0,00 0,00

0,00

11.3.2009. 141,22 236,62

377,84 0,00

0,00

22.4.2009. 136,68 155,47

292,15 0,00

0,00

13.5.2009. 134,76 121,27

256,03 0,00

0,00

8.6.2009. 238,54 120,83

359,37 0,00

0,00

14.7.2009. 239,23 127,86

367,09 0,00

0,00

24.8.2009. 238,24 117,80

356,04 0,00

0,00

16.9.2009. 237,55 110,86

348,41 0,00

0,00

12.10.2009. 235,21 87,26

322,47 0,00

0,00

17.11.2009. 238,21 117,50

355,71 0,00

0,00

14.12.2009. 236,45 99,82

336,27 0,00

0,00

12.1.2010. 242,15 157,32

399,47 0,00

0,00

8.2.2010. 245,42 190,25

435,67 0,00

0,00

8.4.2010. 249,91 235,54

485,45 0,00 0,00

0,00 14.4.2010. 248,47 221,08 469,55 0,00 0,00

0,00 10.5.2010. 215,96 274,29 490,25 0,00 0,00 0,00 11.6.2010. 218,91 309,22 528,13 0,00 0,00 0,00 13.7.2010. 225,79 390,86 616,65 0,00 0,00 0,00 10.8.2010. 219,81 319,87 539,68 0,00 0,00 0,00 7.10.2010. 229,67 436,79 666,46 0,00 0,00 0,00 7.10.2010. 229,67 436,79 666,46 0,00 0,00 0,00 12.11.2010. 232,03 464,79 696,82 0,00 0,00 0,00 10.12.2010. 237,58 530,65 768,23 0,00 0,00 0,00 10.1.2011. 247,69 650,45 898,14 0,00 0,00 0,00 10.2.2011. 236,33 515,75 752,08 0,00 0,00 0,00 10.3.2011. 239,85 557,57 797,42 0,00 0,00 0,00 11.4.2011. 234,86 498,40 733,26 0,00 0,00 0,00 10.5.2011. 246,16 632,27 878,43 0,00 0,00 0,00 13.6.2011. 254,81 734,92 989,73 0,00 0,00 0,00 11.7.2011. 257,41 765,65 1.023,06 0,00 0,00 0,00 10.8.2011. 296,43 1.228,34 1.524,77 0,00 0,00 0,00 12.9.2011. 259,42 789,50 1.048,92 0,00 0,00 0,00 10.10.2011. 253,89 724,03 977,92 0,00 0,00 0,00 10.11.2011. 255,25 740,15 995,40 0,00 0,00 0,00 13.12.2011. 254,83 735,17 990,00 0,00 0,00 0,00 10.1.2012. 259,57 791,30 1.050,87 0,00 0,00 0,00 10.2.2012. 262,94 831,22 1.094,16 0,00 0,00 0,00 12.3.2012. 263,97 843,53 1.107,50 0,00 0,00 0,00 10.4.2012. 261,53 814,51 1.076,04 0,00 0,00 0,00 10.5.2012. 262,83 830,00 1.092,83 0,00 0,00 0,00 11.6.2012. 264,18 845,98 1.110,16 0,00 0,00 0,00 10.7.2012. 262,16 822,04 1.084,20 0,00 0,00 0,00 10.8.2012. 261,97 819,79 1.081,76 0,00 0,00 0,00 10.9.2012. 258,17 774,69 1.032,86 0,00 0,00 0,00 10.10.2012. 259,47 790,08 1.049,55 0,00 0,00 0,00 12.11.2012. 262,29 823,60 1.085,89 0,00 0,00 0,00 10.12.2012. 261,40 812,95 1.074,35 0,00 0,00 0,00 10.1.2013. 262,69 828,34 1.091,03 0,00 0,00 0,00 11.2.2013. 259,00 784,61 1.043,61 0,00 0,00 0,00 11.3.2013. 257,58 767,71 1.025,29 0,00 0,00 0,00 22.4.2013. 261,65 815,93 1.077,58 0,00 0,00 0,00 21.5.2013. 254,77 734,43 989,20 0,00 0,00 0,00 21.5.2013. 216,20 732,39 948,59 0,00 0,00 0,00 Ukupno: 15.449,59 28.734,09 44.183,68 0,00 -1.685,95 -1.685,95 14. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra osnovanim. 15. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. od 4. srpnja 2013. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita (u CHF), tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13.-4 od 13. lipnja 2014., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-249/14.-2 od 9. travnja 2015. odbio je revizije tuženika od 1. do 7. kao neosnovane. Nadalje, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. od 4. srpnja 2013. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditnima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a Vrhovni sud RH svojom odlukom pod poslovnim brojem Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. odbio je reviziju kao neosnovanu.

15.1. Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača - POTROŠAČ protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi članka 502. c) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 57/11., 25/13. – dalje: ZPP), pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

15.2. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14.-2 od 9. travnja 2015. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika kredita kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva. Vrhovni sud RH se u svojoj odluci Rev-2221/2018-10. od 3. rujna 2019. u odnosu na nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak u cijelosti se pozvao na obrazloženje presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017-2010. Visoki trgovački sud je utvrdio da se o ugovornim odredbama kojim se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da su odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak jasne iako ne sadrže sintagmu "valutna klauzula u švicarskim francima". Nadalje, Visoki trgovački sud utvrđuje i da se ugovorne odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nalaze na prvim stranicama ugovora, nisu pisane sitnim slovima pa su zbog toga lako uočljive, ali prosječnom potrošaču nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja.

15.3. Suprotno navodima tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, je već utvrđeno da je između ostalih upravo i tuženik postupao suprotno Zakonu o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

Naime, tuženik ponavlja u ovom postupku svoje navode i tvrdnje iz postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i to navodi da se pojedinačno pregovaralo sa strankama, da se radi o razumljivoj odredbi, ali u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača je utvrđeno da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, nije bila razumljiva pa time niti poštena. Također je utvrđeno da je uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora, ocijeniti ako je to moguće, jesu li ugovorne stranke ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla, a što su javni bilježnici i učinili. Utvrđeno je i da tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenje iz članka 58. Zakona o javnom bilježništvu. Pravomoćno je utvrđeno i to da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a ugovori o stambenim kreditima su u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

16. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja, sud je utvrdio da je ništetna odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi jer je odredba o ugovorenoj kamati utvrđena nepoštenom s obzirom da nije određena, odnosno odrediva u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. ZOO-a pa se u smislu odredbe članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (2003), odnosno članka 102. Zakona o zaštiti potrošača te ugovorene odredbe ništetne, odredbe o valutnoj klauzuli nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja te su kao takve ništetne pa je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke.

17. S obzirom da je odredba ugovora o kreditu, a odnosi se na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu utvrđena ništetnom, to tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po tom ugovoru u skladu s propisom članka 1111. ZOO-a.

17.1. Na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo vještačenje po C. d.o.o. te je sudska vještakinja I. L. 15. studenog 2021.

izradila pisani nalaz i mišljenje sukladno nalogu suda koji je stručan, temeljit i objektivan, a ni stranke nisu imali primjedbi na isti (tuženik prigovara da nisu izračunate i tzv. negativne razlike) te ga u cijelosti kao takvog prihvaća i ovaj sud. 17.2. Sudska vještakinja I. L. je izradila i dopunski nalaz i mišljenje 3. veljače 2022. u kojem je iskazala sveukupan iznos koji je više plaćen slijedom promjene kamatne stope, odnosno valutne klauzule na više i niže u odnosu na početnu vrijednost, a sve po prijedlogu tuženika.

17.3. Međutim, tuženik se neosnovano poziva na tzv. negativne razlike koje su posljedica promjene tečaja CHF/HRK kada je bio niži od inicijalnog tečaja u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu. Tuženik nije iskazao postojanje ikakvog potraživanja, prijeboj, protutužbu ili bilo kakav zahtjev u tom smislu. Sukladno tomu ne postoji nikakav osnov da bi se vršilo umanjivanje iznosa koje je tuženik nesporno temeljem nepoštene ugovorne odredbe o valuti CHF i nepoštene odredbe o kamati stekao od tužitelja. Sve da takav zahtjev i postoji, a ne postoji, odredba članka 323. stavak 2. ZOO-a bi diskvalificirala tuženika u njegovom zahtjevu koji bi proizlazio iz takvog ništetnog ugovora. Naime, odredba članka 323. stavak 2. ZOO-a popisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, a što je utvrđeno u ovom postupku. Isto tako, plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa primila pa stoga ne bi niti postojala obveza vraćanja nečega što nije primila, što znači da se u konkretnom slučaju ne bi mogao primijeniti niti članak 323. stavak 1. ZOO-a.

17.4. Slijedom iznesenog sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 44.183,68 kuna pa je odlučeno kao u izreci.

18. Prigovor zastare nije osnovan.

18.1. Naime, zastarni rok u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno u povodu pokretanja parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivne tužbe, jer je pokretanjem te parnice došlo do prekida zastare te je zastara počela teći iz početka. Takav stav izražen je u objedinjenom pravnom shvaćanju sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2022.

Stoga, budući da se odredbe o ništetnosti ugovora primjenjuju i u slučaju djelomične ništetnosti ugovora tj. nišetnosti pojedinih ugovornih odredbi, zahtjev za povrat preplaćenih iznosa nije u zastari jer je tužba podnesena prije isteka roka od 5 godina od dana utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 7129/13. od 13. lipnja 2014. i od dana utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018.

Slijedom iznesenog nije nastupila zastara prava potraživanja plaćenog na temelju Ugovora od 6. lipnja 2006.

19. Slijedom svih utvrđenja nije bilo potrebe ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i odredbu članka 502. c) ZPP-a, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača i u suprotnosti s odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača radi čega je sud odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanje samog tužitelja i dokazni prijedlog tuženika za pribavu određenih podataka. Naime, u naprijed navedenim pravomoćno okončanim postupcima je utvrđeno da tijekom solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni spornih odredbi, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenja iz članka 58. Zakona o javnom bilježništvu. Isto tako, sukladno članku 57. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93., 29/94., 162/98., 16/07. i 75/09. – dalje ZJB) javni bilježnici koji solemniziraju ugovor potpisnicima obrazlažu smisao i posljedicu ugovora, a ne smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredbi te da javni bilježnik stranke upozorava samo na nejasne, nerazgovjetne ili dvosmislene izjave stranaka (članak 58. ZJB), a ne ugovorne odredbe. Osim toga, takva ugovorna odredba utvrđena je ništetnom ranije navedenom pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu. U tom pogledu nesporno je da je Ugovor o kreditu br. …. od 6. lipnja 2006. koji je tužitelj sklopio s tuženikom obuhvaćen razdobljem iz pravomoćnih presuda u citiranom kolektivnom sporu te da je u predmetnom Ugovoru o kreditu tuženik koristio odredbe o kamatnoj stopi promjenjivoj na temelju jednostrane odluke tuženika i valutnoj klauzuli u CHF, za koje je pravomoćno u kolektivnom sporu utvrđeno da su ništetne i nepoštene.

Isto tako i Vrhovni sud u svojoj odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. ističe da nižestupanjski sudovi nisu bili dužni provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odlluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i članka 106. ZZP-a u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP-a, a o čemu se radi u ovom slučaju.

20. Prema odredbi članka 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

U konkretnom slučaju sasvim je evidentno da je tuženik nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja uzimajući u obzir da je isti bio svjestan sadržaja predmetnog ugovora, njegovih odredbi kao i što svaka od njih propisuje, a koji ugovor uz sve navedeno predstavlja i tipski ugovor te je sasvim razvidno da tuženik nije poštovao sadržaj istoga. Naime radi se o formalnom (tipskom) ugovoru te je tuženik ugovorna stranka predmetnog Ugovora sklopljenog s ovdje tužiteljem. Slijedom navedenoga, kao ugovorna stranka Ugovora tuženik je bio dužan poštivati sve odredbe Ugovora pa tako i uvjete kreditiranja, a što isti nije učinio. Ovaj sud stoga smatra da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj te tužitelj ima pravo na kamate od dana isplate svakog pojedinog anuiteta (Gž Zd-1477/2016-4).

Dakle, tužitelju pripadaju kamate na dosuđeni iznos od dana stjecanja.

21. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19.

– dalje ZPP-a) i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna, trošak sastava podnesaka od 7. rujna 2021., 1. prosinca 2021., 7. siječnja 2022. po 1.000,00 kuna, trošak sastava podneska od 28. listopada 2021. 250,00 kuna, trošak zastupanja na ročištima od 27. listopada 2021. i 11. ožujka 2022. od po 1.000,00 kuna, trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 786,00 kuna, sudske pristojbe presude od 792,00 kuna i trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kuna, odnosno ukupno 10.328,00 kuna.

Nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu u iznosu od 500,00 kuna, a sve pozivom na odredbu članka 155. ZPP-a, nije priznat trošak privatnog vještačenja u iznosu od 2.250,00 kuna jer se radi o trošku koji je tužitelj odlučio sam snositi te taj trošak ne može ići na teret tuženika. Tužitelj je ugovorna strana, imao je otplatnu tablicu i mogao je postaviti tužbeni zahtjev na određeni iznos pa je i navedeni trošak trebalo odbiti pozivom na odredbu članka 155. ZPP-a.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 2.750,00 kuna, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

22. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 26. travnja 2022.

SUTKINJA

JELENA LONČAR v.r.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte