REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 292/2018-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. J.-H. iz Z., OIB …, koju zastupa punomoćnik J. D., odvjetnica u Z., protiv tuženika N. G. Z., Z., OIB …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1418/17-2 od 24. listopada 2017. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-159/17-93 od 12. srpnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2022.

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R- 1418/17-2 od 24. listopada 2017., u dijelu pod točkom II. izreke i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se drugostupanjskom sudu svojom konačnom odlukom riješiti i o troškovima revizijskog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-159/17-93 od 12. srpnja 2017., suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužiteljici s naslova naknade štete zbog sudskog raskida isplati iznos od 247.240,44 Kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena počev od 27.07.2010. pa do 31.07.2015., a od 01.08.2015. s pripadajućom kamatnom stopom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu za referentno razbolje utvrđuje HNB-a, sve sukladno odredbi članka 29 stavak 2 i 8 ZOO-a pa do isplate, sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužiteljici s naslova naknade štete zbog sudskog raskida isplati iznos od 442.906,74 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena počev od 27.07.2010. pa do 31.07.2015., a od 01.08.2015. s pripadajućom kamatnom stopom za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu za referentno razbolje utvrđuje HNB-a, sve sukladno odredbi članka 29 stavak 2 i 8 ZOO-a pa do isplate, sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 39.375,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. srpnja 2017. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

IV. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 27.812,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. srpnja 2017. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 26.250,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 113.906,25 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.“

2. Presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1418/17-2 od 24. listopada 2017. suđeno je:

„I Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-159/17-93 od 12. srpnja 2017. u točki I i u točki II u dijelu u kom je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom za isplatom iznosa od 246.059,28 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u točki V za iznos od 22.186,00 kn i kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se točka III i VI izreke.

II Preinačava se ista presuda u točki II u dijelu u kom je odbijena tužiteljica s tužbenim zahtjevom za iznos od 196.847,46 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u točki IV, u točki V za iznos od 4.062,00 kn i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužiteljici s naslova naknade štete zbog sudskog raskida isplati iznos od 196.847,46 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27.07.2010.g. pa do isplate, kao i daljnji trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 4.062,00 kn, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 12. srpnja 2017., pa do isplate a sve po stopi koja tužiteljici pripada kao sudionici u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. ZOO-a

Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška kao neosnovan u cijelosti.“

3. Protiv drugostupanjske presude, reviziju je podnio tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te obveže tužiteljicu na naknadu parničnog troška, uključujući i trošak sastava revizije.

4. U odgovoru na reviziju tuženika, tužiteljica osporava navode revizije i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Tuženik u reviziji ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, počinjenu u postupku pred drugostupanjskim sudom, ističući da drugostupanjska presuda ne sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, da je izreka presude nerazumljiva, da su razlozi u obrazloženju proturječni a da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaja isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

8. Predmet spora je zahtjev za naknadom štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

9. Nesporno je među strankama, da je u prethodno vođenom postupku utvrđena nezakonitost odluke tuženika, kojom je utvrđen prestanak radnog odnosa tužiteljice i utvrđen sudski raskid njezinog radnog odnosa sa danom 26. srpnja 2010.

10. Sporno je, je li temeljem Sporazuma od 25. travnja 2014. (dalje: Sporazum), kojim su se stranke sporazumjele o isplati iznosa od 825.000,00 kn tužiteljici u predmetu koji se vodio pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem Pn- 273/14, tužiteljica namirena u cijelosti prema tuženiku pa i s osnove naknade štete uslijed sudskog raskida ugovora o radu.

11. Prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 319 st. 1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br.: 35/05, 31/08, 125/11, 78/15) zaključuje da je volja stranaka pri sklapanju Sporazuma bila da se tužiteljica namiri i u svome potraživanju s osnove naknade štete uslijed sudskog raskida ugovora o radu, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev.

12. Drugostupanjski sud zaključuje da sadržaj Sporazuma ne sadrži sporne i nejasne odredbe (koje bi zahtijevale tumačenje), budući je u njemu jasno naznačeno u pogledu kojih je potraživanja tužiteljice prema tuženiku, sklopljen i u odnosu na koje sudske postupke. U obrazlaganju svoga zaključka, drugostupanjski se sud poziva na odredbe Sporazuma u kojemu su stranke: u točki I. jasno i nedvojbeno označile da se pred prvostupanjskim sudom između istih stranaka vode postupci pod poslovnim brojem Pr-660/12 i poslovnim brojem Pn-273/14.; u točki II. Sporazuma, tuženik se obvezao na broj spisa Pn-273/14 predati podnesak kojim priznaje tužbeni zahtjev u visini od 825.000,00 kn i odreći se prava žalbe na presudu; u točki III. Sporazuma stranke su se sporazumjele da primitkom tog novčanog iznos tužiteljica izričito i neopozivo izjavljuje da se smatra namirenom u cijelosti, uključujući i namirenje potraživanja istaknutom u predmetu poslovni broj Pr-660/12 te se u tom predmetu obvezuje predati podnesak kojim povlači tužbu i odriče se tužbenog zahtjeva. Dakle, u navedenim točkama Sporazuma stranke nigdje ne spominju potraživanje tužiteljice iz ovoga postupka, koji se u tom trenutku vodio pod poslovnim brojem Pr-1884/06 pred istim prvostupanjskim sudom.

12.1. Konačni je zaključak drugostupanjskoga suda, kako se radi o jasnim odredbama, te da se može zaključiti kako Sporazum, stranke nisu sklopile u pogledu potraživanja tužiteljice s osnova naknade štete uslijed sudskog raskida, a osnovanost kojeg potraživanja proizlazi iz odredbe čl. 116 st. 1 Zakona o radu ("Narodne novine" br.: 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 – dalje: ZR).

12.2. Temeljem ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP-a, drugostupanjski sud djelomično preinačava prvostupanjsku presudu, te primjenom odredbe čl. 116 ZR-a, dosuđuje tužiteljici naknadu štete u iznosu od 8 prosječnih bruto plaća ili ukupno 196.847,46 kn.

13. Osnovano tuženik ukazuje u reviziji, da u obrazloženju pobijane drugostupanjske odluke sud ne navodi nikakve razloge o tome zašto tužiteljici dosuđuje naknadu štetu upravo u iznosu od 8 prosječnih bruto plaća ( s obzirom na propisani raspon od najmanje tri a najviše 18 mjesečnih plaća).

14. Naime, odredba čl. 116. st. 1. ZR-a, propisuje pravo na naknadu štete u slučaju sudskog raskida ugovora o radu, u slučaju da je otkaz utvrđen nedopuštenim a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, u visini od najmanje tri a najviše 18 prosječnih mjesečnih plaća tog radnika.

15. S obzirom na to da sud ničim ne obrazlaže zbog čega (na temelju kojih kriterija) je tužiteljici dosudio naknadu štetu upravo u iznosu od 8 prosječnih bruto plaća, to je u ovom dijelu pobijena presuda zahvaćena bitnom povredom iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

16. Slijedom navedenog, u obrazloženju pobijane presude izostali su razlozi o odlučnim činjenicama, stoga je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, zbog koje se presuda u pobijanom dijelu ne može ispitati pa je drugostupanjsku presudu u tom dijelu valjalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje o žalbi (čl. 394. st. 1. ZPP-a).

17. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude, vodeći računa i o navodima predmetne revizije.

18. Odluku o trošku ovoga revizijskog postupka donijet će sud u nastavku postupka zajedno sa odlukom o glavnoj stvari (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 26. travnja 2022.

Predsjednica vijeća

Mirjana Magud, v.r.