REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3318/2018-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice M. L. iz P., OIB: …, koju zastupa punomoćnik Z. I., odvjetnik u Z., protiv tuženika V. L. iz P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u O., radi utvrđenja, ispravka i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice-protutuženice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1700/2014-2 od 20. veljače 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2115/10 od 30. listopada 2013., u sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2022.
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija tužiteljice-protutuženice i ukidaju se presuda Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1700/2014-2 od 20. veljače 2017. pod točkom I. izreke kojom je odlučeno o dosuđujućem dijelu odluke o protutužbenom zahtjevu i parničnim troškovima te pod točkom II., III. i IV. izreke te točka 2. i 4. presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2115/10 od 30. listopada 2013. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Šibeniku presudom poslovni broj P-2115/10 od 30. listopada 2013. pod točkom 1. izreke utvrdio je da je tužiteljica – protutuženica (dalje: tužiteljica) suvlasnica za ½ dijela čest. zgr. 652 K.O. P. na temelju bračne stečevine te je ovlaštena na upis prava suvlasništva za ½ dijela iste, uz istovremeni izbris suvlasništva za ½ dijela s imena tuženika – protutužitelja (dalje: tuženika). Pod točkom 2. izreke djelomično je prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika te je naloženo tužiteljici isplatiti tuženiku iznos od 35.709,15 CHF sa zateznim kamatama na svakomjesečni iznos od 1.231,35 CHF tekućim od svakog prvog u mjesecu za protekli mjesec do isplate, dok je pod točkom 3. izreke odbio protutužbeni zahtjev za iznos od 26.552,40 CHF, a pod točkom 4. je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove.
2. Županijski sud u Šibeniku presudom poslovni broj Gž-1700/2014-2 od 20. veljače 2017. pod točkom I. izreke djelomično je odbio žalbu tuženika kao neosnovanu, a žalbu tužiteljice u cijelosti kao neosnovanu te potvrdio prvostupanjsku presudu u odluci o glavnom zahtjevu tužbe (točka 1. izreke presude), u dosuđujućem dijelu odluke o protutužbenom zahtjevu (točka 2. izreke presude) i u odluci o troškovima postupka (točka 4. izreke presude).
2.1. Pod točkom II. izreke djelomično je uvažio žalbu tuženika te je preinačio prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu protutužbenog zahtjeva (točka 3. izreke presude) tako da je naložio tužiteljici isplatiti tuženiku daljnji iznos od 13.544,85 CHF sa zakonskom zateznom kako je to pobliže opisano u točki II. izreke te iznos od 13.007,55 CHF sa zakonskom zateznom kako je to pobliže opisano u točki II. izreke, osim rate za travanj koja iznosi 694,05 CHF.
2.2. Nadalje, pod točkom III. izreke odbio je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova nastalih povodom žalbe, dok je pod točkom IV. izreke naložio tužiteljici naknaditi tuženiku trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 1.171,88 kuna.
3. Protiv drugostupanjske presude u dosuđujućem dijelu odluke o protutužbenom zahtjevu tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (revizija iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku) i podredno pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku zbog materijalnog ili postupovnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložila je da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači pobijanu odluku tako da odbije protutužbeni zahtjev u cijelosti odnosno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.
5. Revizija je osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je vlasnica ½ dijela nekretnine na temelju bračne stečevine i protutužbeni zahtjev tuženika da mu tužiteljica isplati ½ zajma kojeg je otplaćivao nakon prestanka bračne zajednice.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:
- da je brak stranaka zaključen 1974., a razveden u listopadu 2010. presudom Općinskog suda u Travniku,
- da su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice i to 2000. godine kupile čest. zgr. 652 K.O. P., na koju se tuženik upisao kao vlasnik za cijelo,
- da su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice s C. S. 31. kolovoza 2004. sklopile ugovor o zajmu (u Š.) i primili iznos od 112.502,15 CHF, od čega trebaju vratiti s kamatama iznos od ukupno 147.162,00 CHF, koji su se obvezali vratiti u 60 mjesečnih obroka od po 2.462,70 CHF, pri čemu je utanačeno da iznos u visini od 87.602,15 CHF od tog zajma služi u svrhe cjelokupne otplate preostalog duga iz ranijeg ugovora o zajmu,
- da je iznos od 24.900,00 CHF (zajam od 112.502,15 CHF umanjen za iznos 87.602,15 CHF kojim je otplaćen raniji zajam iste banke) iskorišten kao trošak bračne zajednice,
- da je točkom 1. rješenja Okružnog suda u Hoffeu broj E3 05 17 od 11. svibnja 2005. zabilježeno da stranke žive odvojeno, a da se tuženik odselio iz bračnog stana.
9. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tužiteljica suvlasnica nekretnine u ½ dijela na temelju bračne stečevine primjenom odredbi čl. 248. i 249. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07 – dalje: ObZ).
10. Nadalje, odlučujući o protutužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je zaključio da je bračna zajednica prestala u svibnju 2006. kada je tužiteljica odselila u P. te je naložio tužiteljici isplatiti tuženiku polovicu iznosa plaćenog na ime zajma i to za razdoblje od svibnja 2006. do rujna 2006.
11. Odlučujući o žalbi tuženika, drugostupanjski sud je pozivom na čl. 373.a te primjenom čl. 423. st. 1. i čl. 424. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91) odnosno čl. 52. st. 1. i čl. 53. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO/05) zaključio da bračna zajednica stranaka prestala u svibnju 2005. kada je doneseno rješenje Okružnog suda u Hoffeu od 11. svibnja 2005. te je pored iznosa koji je prvostupanjski sud naložio tužiteljici platiti tuženiku, naložio tužiteljici platiti tuženiku i daljnji iznos ½ rata zajma u razdoblju od svibnja 2005. do rujna 2006.
12. Revidentica u reviziji ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći da se presuda ne može ispitati na temelju čega sud smatra da je tuženik sam izvršio povrat zajma koji su stranke zajedno podigle.
13. Nižestupanjski sudovi utvrđuju da je tuženik po prestanku bračne zajednice sam otplatio 51 ratu zajma, ali pri tome ne navode na temelju čega zaključuju da je tuženik sam doista i otplatio rate zajma dospjele nakon prestanka bračne zajednice.
14. Naime, iako je i tužiteljica dužna kao dokaz svojih navoda priložiti dokaze da je otplatila svoj dio rata zajma, i tuženik je dužan priložiti dokaze da je upravo on otplatio rate zajma za koje traži povrat ½ plaćenih iznosa.
15. Budući da u nižestupanjskim odlukama nedostaju razlozi o odlučnoj činjenici o tome na temelju čega su zaključili da je tuženik i u kojem iznosu isplatio rate zajma banci, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.
11. ZPP.
16. U dijelu revizijskih navoda kojima tužiteljica spori činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova koja se odnose na utvrđenja do kada je trajala bračna zajednica, valja reći da to prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP nije dopušteno jer reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tužiteljice nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njezine činjenične navode iznesene u reviziji.
17. Zbog navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
18. U ponovljenom postupku sud će postupiti u skladu s iznijetim shvaćanjem te ocijeniti sve provedene dokaze i dati jasne razloge o odlučnim činjenicama nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.
19. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 26. travnja 2022.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.