REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2802/2018-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. Č. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1448/15-2 od 13. rujna 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-682/14 od 9. travnja 2015., na sjednici održanoj 26. travnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se revizija tužiteljice i ukida se presuda Županijskog suda u Zadru Gž-1448/15-2 od 13. rujna 2016. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:
„I. Utvrđuje se da je tužiteljica S. Č. žena D. iz Z., …, OIB: … vlasnica čest.zem. 190/2 k.o. B. za cijelo slijedom čega se ima izvršiti upis prava vlasništva navedene nekretnine na njezino ime za cijelo uz istovremeno brisanje tog imena s tužene, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti.
II. Utvrđuje se da je tužiteljica S. Č. žena D. iz Z., OIB: … vlasnica dijela čest. zem. 190/1 k.o. B. od 109 m2 koji dio je na skici sudskog očevida označen kao lik 4-5-31-32-33-34-4, dijela čest. zem. 190/1 k.o. B. od 38 m2 koji dio je na skici sudskog očevida označen kao lik 28-29-31-28, dijela čest. zem. 190/5 k.o. B. od 2167 m2 koji dio je na skici sudskog očevida označen kao lik 11-12-13-14-15-35-11 i dijela čest. zem. 191/1 k.o. B. od 192 m2 koji dio je na slici sudskog očevida označen kao lik 15-16-17-18-35-15 sve označeno žutom a sve označeno na Skici sudskog očevida od 6. studenog 2014. god. izrađenog po stalnom sudskom vještaku geodetske struke T. Ć., a koja skica je sastavni dio ove presude slijedom čega je tužiteljica ovlaštena ishoditi parcelaciju navedenih nekretnina u dijelovima koji su naprijed označeni i formirati posebne parcele, te se na tako formirane parcele upisati kao vlasnik za cijelo uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti“.
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev.
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužiteljica je pravovremeno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), postavljajući pri tom pitanja za koja tužiteljica smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se pobijana odluka ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tužiteljice je osnovana.
6. U konkretnom slučaju nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, ne radi se o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili utvrđenja postojanja radnog odnosa, niti je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbi čl. 373.a ili čl. 373.b ZPP.
7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.
8. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.
9. Tužiteljica u reviziji, smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, naznačuje sljedeća pitanja:
1. „Da li je drugostupanjski sud, kada preinačava prvostupanjsku presudu dužan obrazložiti svoju odluku na način kako to nalažu odredbe ZPP?“
2. „Da li još uvijek vrijedi načelo da sud nije vezan postavljenim tužbenim osnovom, te ukoliko u postupku utvrdi da postoji neki drugi osnov, osim onog koji je iznesen u tužbi, je dužan usvojiti tužbeni zahtjev ukoliko postoji još neki osnov koji bi opravdavao prihvaćanje tužbenog zahtjeva?“
3. „Da li sud (konkretno drugostupanjski) mora točno navesti sve što je utvrđeno ili ostaviti nedorečeno svoje obrazloženje?“
4. „Da li je sud dužan, kada utvrdi da postoje uvjeti stjecanja prava vlasništva po članku 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima istu odredbu primijeniti i odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva i po toj osnovi?“
10.1. Na prvo i treće postavljeno pitanje glede obrazloženja drugostupanjske presude same odredbe zakona daju jasan odgovor, a tužiteljica u postavljenim pitanjima sadržajno zapravo ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u odnosu na pobijanu presudu, a zbog kojeg nije dopušteno podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP.
10.2. Što se tiče drugo postavljenog pitanja o tome je li sud vezan postavljenim tužbenim osnovom, tužiteljica u reviziji nije navela valjane razloge zbog kojih smatra da je ono važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Tužiteljica naime nije navela odluku revizijskog suda ili nekog drugog drugostupanjskog suda iz koje bi proizlazilo da je riječ o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, već je isključivo vezano na činjenični supstrat u ovom predmetu.
11. Iz sadržaja podnesene revizije u odnosu na četvrto postavljeno pitanje proizlazi da tužiteljica postavlja pitanje stječe li stranka u smislu odredbe čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV) pravo vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, a zatim u vlasništvu Republike Hrvatske, u slučaju da je kvalificirani posjed na predmetnim nekretninama računajući i posjed prednika od 8. listopada 1991. do podizanja tužbe trajao više od dvadeset godina.
12. Kao razlog važnosti tužiteljica se poziva na pravno shvaćanje izraženo u odluci Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1338/14 od 3. veljače 2016. iz koje proizlazi da ako kvalificirani posjed, računajući posjed prednika, na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, a zatim u vlasništvu Republike Hrvatske, od 8. listopada 1991. do podizanja tužbe traje više od 20 godina, to se na temelju čl. 159. st. 4. ZV dosjelošću stječe pravo vlasništva.
13. Naime, tužiteljica tvrdi da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva redovnom dosjelošću od 8. listopada 1991. do podizanja tužbe 1. travnja 2014. budući je tužiteljica, zajedno sa svojim prednicima bila u mirnom i nesmetanom posjedu spornih nekretnina više od 20 godina, a odredbom čl. 159. st. 4. ZV u svezi s odredbom čl. 159. st. 2. ZV, propisano je da će samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske steći dosjelošću vlasništvo te nekretnine tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten samostalni posjed trajao dvadeset godina.
14. Iz utvrđenja suda prvog stupnja i to posebno na temelju iskaza svjedoka proizlazi da je tužiteljica predmetne nekretnine stekla od svoje majke darovanjem, a ova nasljeđivanjem od svoje majke i u diobi sa svojom sestrom. Baka tužiteljice je iste stekla nasljeđivanjem od svoga supruga, a on nasljeđivanjem od svog oca, a obitelj tužiteljice je obrađivanjem i ispašom stoke izvršavala posjedovne čine na utuženim nekretninama više od 150 godina. Isto tako iz spisa nije vidljivo da bi zahtjevu tužiteljice bio suprotstavljen privatni interes trećih osoba.
15. Drugostupanjski sud, imajući u vidu dob saslušanih svjedoka, zaključuje da tužiteljica nije dokazala da bi sa svojim pravnim prednicima bila u posjedu 40 godina do 6. travnja 1941.
16. Naime, drugostupanjski sud je zauzeo pravno shvaćanje da, obzirom su predmetne nekretnine bile u društvenom vlasništvu, da je tada tužiteljica trebala dokazati da su njeni prednici sporne nekretnine stekli dosjelošću do 6. travnja 1941. prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika, pri čemu vrijeme posjedovanja od 6. travnja 1941. do 8. listopada 1991., odnosno do podnošenja tužbe ne uračunava u vrijeme potrebno za stjecanja prava vlasništva dosjelošću.
17. Navedeno pravno shvaćanje suprotno je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u predmetu Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., i dr.:
„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.
Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“
18. Također, drugostupanjski sud je isključivo ocjenjivao pretpostavke za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelosti, pri čemu je izostala pravna kvalifikacija samog posjeda (zakonit, istinit i pošten ili barem pošten) potrebna za pravilnu primjenu čl. 159. ZV. Naime, pravilno tužiteljica ističe da sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva već činjeničnom osnovom navedenom u tužbi. U tom smislu nije odlučno kako je tužitelj pravno ocijenio spor jer ga je sud dužan sam pravno kvalificirati (tako i u odluci ovog suda Rev 946/82 od 28. travnja 1983).
19. Obzirom na navedeno, a zbog pogrešnog pravnog pristupa, nije odlučeno jesu li ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva već i redovnom dosjelošću u razdoblju od 8. listopada 1991. pa do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, pa je valjalo u odnosu na 4. pitanje prihvatiti reviziju tužiteljice, ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.
20. U nastavku drugostupanjski sud će ponovno ocijeniti jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva spornih nekretnina dosjelošću te donijeti novu zakonitu odluku.
Zagreb, 26. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
