REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 387/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika P. Z. d.d. Z., OIB: …, pravnog slijednika iza M. d.d. Č., kojeg zastupa punomoćnik Z. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. K., Č., kojeg zastupaju punomoćnici Ž. B. i P. B., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u V., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Čakovcu broj Gž-5132/2011-2 od 5. siječnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-1199/09-22 od 22. travnja 2011., u sjednici dana 26. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-5132/2011-2 od 5. siječnja 2012. u toč. I. izreke se odbija kao neosnovana.

i

r i j e š i o  j e :

Revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude u toč. II.1) izreke se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Čakovcu presudom poslovni broj P-1199/09-22 od 22. travnja 2011. sudio je:

"I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. K. iz Č., broj Ovrv-52/08 od 28.02.2008. godine a kojim se tuženiku K. D. iz N. (sada iz Č.) nalaže da temeljem vjerodostojne isprave – vlastite mjenice izdane 22.11.2000. godine a dospjele 14.02.2008. godine plati tužitelju M. d.d. Č.,

- iznos od 50,289,97 EUR-a u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.02.2008. godine do isplate,

- iznos od 19.924,77 EUR-a

- iznos od 3.893,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 16.02.2008. godine pa do isplate,

te naknadi troškove ovršnog postupka za zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana nastanka istih pa do isplate.

II Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 9 st. 3 Ugovora o nagodbi sklopljena dana 22.11.2000. godine između M. d.d. Č. kao banke i trgovačkog društva M. M. d.o.o. kao korisnika kredita koja glasi:

Korisnik kredita ovlašćuje banku da može popuniti instrumente osiguranja u skladu s zakonskim propisima i upotrijebiti ih za naplatu svih dospjelih potraživanja po ovom ugovoru, te ih učiniti dospjelim na dan koji sama banka odabere.

III Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 69.462,95 kuna, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Županijski sud u Varaždinu presudom poslovni broj Gž-5132/2011-2 od 5. siječnja 2012. djelomično je odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu u toč. I. izreke (toč. I. izreke).

2.1. Tom presudom je odbijena žalba tužitelja protiv prvostupanjske presude u toč. I. izreke, a prihvaćena je žalba tužitelja protiv prvostupanjske presude u toč. II. izreke te je suđeno:

„1) Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 9. st. 3. Ugovora o nagodbi sklopljenog između tužitelja i trgovačkog društva „M. M.“ d.o.o. u dijelu u kojem je tužitelj ovlašten da mjenicu koju je izdao tuženik učini dospjelom na dan koji sam odabere.

2) U preostalom dijelu se tužbeni zahtjev tuženika iz protutužbe odbija.“

3. Tako je suđeno u sporu po prigovoru tuženika-protutužitelja (dalje u tekstu: tuženik) protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz Č. broj Ovrv-52/08 od 28. veljače 2008., te u sporu po protutužbi tuženika protiv tužitelja-protutuženika (dalje u tekstu: tužitelj) kojim je tuženik zahtijevao utvrđenje ništetnim cijele odredbe čl. 9. st. 3. Ugovora o nagodbi.

4. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19), kojom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene odredaba materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, a odbije protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi na utvrđenje ništetnom odredba čl. 9. st. 3. Ugovora o nagodbi u dijelu u kojem je tužitelj ovlašten da mjenicu koju je izdao tuženik učini dospjelom na dan koji sam odabere. Podredno je predložio da revizijski sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Tuženik nije odgovorilo na reviziju.

6. Revizija je djelomično nedopuštena.

7. Vijeće revizijskog suda je prije odluke o osnovanosti revizije ispitalo njenu dopuštenost imajući na umu da je tužitelj podnio redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP koju prema toj odredbi stranke mogu podnijeti protiv drugostupanjske presude: 1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, 2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, 3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP.

8. Pobijana presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, niti prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP, pa je za dopuštenost revizije tužbenog i protutužbenog zahtjeva mjerodavan vrijednosni kriterij koji je ispunjen u odnosu na reviziju protiv točke I. drugostupanjske presude.

8.1. Vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu iznosi 10.001,00 kuna, kako je tuženik naznačio u protutužbi (čl. 40. st. 2. ZPP), pa protiv drugostupanjske presude u toč. II.1. izreke nije dopuštena redovna revizija.

8.2. Stoga je valjalo rješenjem djelomično odbaciti reviziju kao nedopuštenu protiv drugostupanjske presude u toč. II.1. izreke po čl. 392. st. 1. ZPP.

9. Revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude u toč. I. izreke je neosnovana.

10. Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, i to samo u onom dijelu u kojem se ono pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

11. Sporna je i u revizijskom stupnju postupka zastara tražbine iz vlastite trasirane mjenice koju je dana 22. studenog 2000. izdao tuženik radi osiguranja tražbine iz Ugovora o kreditu sklopljenog između M. d.d. i korisnika kredita M. M. d.o.o. S tim u vezi je sporna dospjelost mjenice i pravilna primjena odredaba čl. 32. do 35., čl. 16. st. 2. i čl. 78. Zakona o mjenici (Narodne novine broj 74/94, 92/10, dalje: ZM).

12. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

-dana 22. 11. 2000. godine tuženik je izdao tužitelju bjanko mjenicu radi osiguranja tražbine M. d.d. (dalje u tekstu: banka) prema korisniku kredita M. M. d.o.o., (dalje u tekstu: korisnik kredita), te je potpisao tu mjenicu u svojstvu izdatnika mjenice (trasanta) te u svojstvu trasanta i akceptanta mjenice,

- vraćanje kredita nije bilo uredno pa su naknadno između banke i korisnika Ugovorom o nagodbi sklopljenim dana 9. veljače 1999., utvrđena potraživanja banke prema korisniku na dan 22. studenog 2000. u iznosu od 138.934,11 DEM, odobrena je odgoda vraćanja kredita do 1. svibnja 2001., s time što će po proteku roka odgode korisnik vraćati kredit u 54. mjesečne rate od kojih prva dospijeva na naplatu 1. lipnja 2001., a posljednja 1. studenog 2005.,

- odredbom čl. 7. tog Ugovora korisnik kredita se obvezao dati više sredstava osiguranja, a tuženik D. K. se obvezao osobno predati banci kao sredstvo osiguranja za dug korisnika jednu bjanko vlastitu mjenicu, s time što je u čl. 9. Ugovora navedeno da se ovlašćuje banka popuniti instrumente osiguranja u skladu sa zakonskim propisima i upotrijebiti ih za naplatu svih dospjelih potraživanja po tom ugovoru, te ih učiniti dospjelim na dan koji odabere sama banka,

- korisnik nije ispunio obvezu iz Ugovora te je banka popunila mjenicu s datumom dospjeća 4. veljače 2008.,

-mjenica je protestirana od strane javnog bilježnika u Č. I. K. dana 16. veljače 2008., a na temelju mjenice je banka podnijela prijedlog za ovrhu javnim bilježniku I. K. koji je rješenjem o ovrsi broj Ovrv-52/08 od 28. veljače 2008. odredio ovrhu i naložio ovdje tuženiku isplatiti banci kunsku protuvrijednost iznosa mjenične svote od 50.289,97 EUR-a sa zateznim kamatama od 15. veljače 2018., zatezne kamate po mjenici u iznosu od 19.924,77 EUR-a, mjenične troškove i troškove ovršnog postupka.

13. Postupajući po prigovoru ovršenika koji je istakao prigovor zastare tražbine iz mjenice, te prigovor nezakonitog popunjavanja mjenice, rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu u kojemu je određena ovrha, a postupak je nastavljen pred sudom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Ovršenik, sada tuženik, je podnio o protutužbu kojim je tražio utvrđenje ništetnom odredbe čl. 9. Ugovora.

13.1. Imajući na umu navedena utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdilo ništetnom cijelu odredbu čl. 9. Ugovora, a drugostupanjski sud je djelomično preinačio odluku o protutužbenom zahtjevu te je utvrdio ništetnom samo dio odredbe čl. 9. Ugovora kojim je banka ovlaštena učiniti dospjelom mjenicu na dan koji sama odabere, pri čemu se sud pozvao na odluku Vrhovnog suda RH Rev-760/04-2 od 16. siječnja 2008.

14. Prigovor zastare je prihvaćen s obrazloženjem da je mjenica nezakonito popunjena s rokom dospijeća 14. veljače 2008., iako je prema obračunu sačinjenog od strane banke tražbina iz Ugovora dospjela na dan 2. lipnja 2001., pa je kao dan dospjelosti mjenice trebalo upisati taj datum.

15. Stoga je prema shvaćanju nižestupanjskih sudova istekom trogodišnjeg roka nastupila zastara tražbine prema trasatu po čl. 78. st. 2. ZM, pa je presudom ukinut platni nalog javnog bilježniku I. K. sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-52/08 od 28. veljače 2008.

16. Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

16.1. Tužitelj u reviziji tvrdi da je u donošenju pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju mjenice i same mjenice. Pritom se obrazloženje ovog navoda svodi na tvrdnju da je mjenica pogrešno pravno kvalificirana glede dospjelosti jer da nije riječ o mjenici po viđenju nego je dospjelost određena na dan.

16.2. Riječ je o navodima o pogrešnoj primjeni materijalnog prava koja sama po sebi, kada i postoji, ne znači da je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ako je presudu unatoč pogrešnom pravnom pristupu moguće ispitati, a u ovom slučaju je presudu moguće ispitati.

17. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koja prema odredbi čl. 365. ZPP postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio. 18. Napominje se da revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ispitan u odnosu na dio presude kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu jer je revizija protiv odluke o protutužbenom zahtjevu odbačena kao nedopuštena. Stoga je ovaj sud vezan navedenom pravomoćnom presudom kojom je utvrđena ništetnom odredba čl. 9. st. 3. Ugovora u dijelu u kojem je tužitelj ovlašten mjenicu koju je izdao tuženik učiniti dospjelom na dan koji sam odabere.

19. Osnovan je navod tužitelja da su nižestupanjski sudovi pogrešno kvalificirali mjenicu glede dospjelosti kao mjenicu po viđenju. Naime prema odredbi čl. 33. ZM mjenica po viđenju je plativa čim se podnese na naplatu. Ona se mora podnijeti na isplatu u roku od jedne godine od dana izdanja. Samo trasant može ovaj rok skratiti ili odrediti duži, a indosant ih može skratiti. Vlastita mjenica u kojoj nije označena dospjelost smatra se mjenicom po viđenju (čl. 110.st. 2. ZM).

20. U ovom slučaju je trasant (ujedno trasat i akceptant) predao banci bjanko mjenicu i ovlastio banku da mjenicu popuni u skladu sa zakonskim propisima i upotrijebi je za naplatu svih dospjelih potraživanja po tom ugovoru, te ih učiniti dospjelim na dan koji odabere sama banka. Riječ je dakle o ovlaštenju banci da popuni mjenicu na način da to bude mjenica s dospjelošću na dan koji odredi banka, pa se radi o mjenici „na određeni dan“ i to onaj dan kojeg odredi banka, pa su mjerodavne odredbe čl. 32., 35. i 36. ZM.

21. Ovlaštenje banci da popuni mjenicu na bilo koji dan po svojoj volji je utvrđeno ništetnim, pa se valjanost mjenice i njezino dospijeće cijeni prema odredbama ZM i u skladu sa zakonitim dijelom odredbe čl. 9. Ugovora, kojim je trasant ovlastio banku popuniti mjenicu u skladu sa zakonskim propisima i upotrijebiti ih za naplatu svih dospjelih potraživanja po tom ugovoru. Tražbina iz ugovora je dospjela na naplatu 2. lipnja 2001., pa je kao dan dospjelosti mjenice trebalo upisati taj datum. Protest mjenice sam po sebi nije mogao otkloniti nezakonito navedeni rok dospjelosti.

22. Tuženik je prema sadržaju mjenice ne samo trasant, nego i trasat i akceptant. pa tražbina imatelja mjenice prema njemu zastarijeva u roku od tri godine računajući od dospjelosti. Rok dospjelosti bi u ovom slučaju bio 2. lipnja 2001., pa je nastupila zastara tražbine imatelja mjenice prema trasatu 2. lipnja 2004. S obzirom na to da je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku 28. veljače 2008., nakon što je istekao trogodišnji zastarni rok, pravilno je prihvaćen prigovor zastare i ukinut platni nalog. Time što su sudovi pogrešno naveli da je riječ o mjenici s dospjelošću po viđenju ne utječe a zakonitost pobijane presude.

23. Stoga je presuda donesena u postupku u kojemu nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a tužbeni zahtjev je odbijen pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava, pa je valjalo odbiti reviziju po čl. 393. ZPP.

Zagreb, 26. travnja 2022.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil, v.r.