REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 693/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. d.o.o. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik H. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika Grada Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica A. H., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-850/16-2 od 26. listopada 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-2738/15-38 od 30. ožujka 2016., u sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2022.
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom za naknadom štete u iznosu od 779.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. kolovoza 2009. godine do isplate, kao i sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.
II. Nalaže se tužitelju naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 88.487,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. ožujka 2016. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, u roku 15 dana."
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska odluka.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
7.1. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u obje nižestupanjske presude navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tužitelj.
7.2. Premda tužitelj revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome osporavaju činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova. Iz tih navoda slijedi da tužitelj pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.
8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je tužitelj pretrpio kao posljedicu jednostranog raskida ugovora o zakupu od 2. srpnja 2007. i to u visini uloženih sredstava u uređenje spornog prostora za vrijeme trajanja zakupa, odnosno 1996. godine, kao i vrijednosti otuđenih oldtimer vozila koja su se nalazila prema tvrdnji tužitelja na spornom zemljištu-parkiralištu u vrijeme raskida ugovora.
10. U postupku do revizijskog utvrđeno je:
-da su stranke bile u ugovornom odnosu na temelju ugovora o zakupu neizgrađenog građevinskog zemljišta (dio kčbr. 477 k.o. T., površine 650 m2),
- da je posljednji ugovor bio sklopljen 2. srpnja 2007. na godinu dana do 30. lipnja 2008.,
- da je među strankama nesporno da je navedeni ugovor raskinut konkludentnom radnjom tuženika u kolovozu 2007., na način da je tuženik počeo pripremati, a potom i izvoditi radove na spornom zemljištu-parkiralištu,
- da je čl. 8. Ugovora ugovoreno da se zakupnik (ovdje tužitelj) u slučaju raskida ugovora prije isteka roka iz čl. 1. ugovora odriče prava na naknadu štete, te da se odriče potraživanja od zakupodavca (ovdje tuženika) bilo kakve naknade, novčane ili nenovčane sa naslova ulaganja i opremanja zemljišta koje je predmet zakupa,
- da je tuženik u zakupu predmetne nekretnine od 1970.
- da je posljednje ulaganje u predmetnu nekretninu tuženik izvršio 1996.
11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su pravilno ocijenili da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan obzirom da su se stranke sporazumjele odredbom čl. 8. Ugovora o zakupu o učincima raskida ugovora te ugovorile da se zakupnik odriče potraživanja od zakupodavca bilo kakve naknade, novčane ili nenovčane, sa naslova ulaganja i opremanja predmetnog zemljišta.
12. Pravilno sudovi navode da su učinci raskida ugovora uređeni odredbom čl. 368. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 dalje ZOO) te da odredbe o učincima raskida ugovora nisu norme prisilne naravi, pa nema zapreke da ugovorne stranke sporazumno urede svoj odnos koji nastaje kao posljedica raskida ugovora. Stranke mogu i unaprijed ugovoriti posljedice koje će nastati u slučaju raskida ugovora, pa time isključiti od primjene odredbe čl. 368. ZOO što znači da stranke mogu ugovoriti drukčije učinke raskida ugovora od onih predviđenih zakonom. Takva ugovorna odredba važi i nakon raskida ugovora, jer je i unesena u ugovor upravo zbog toga.
13. Stranke su odredbom čl. 8. Ugovora ugovorile da se tužitelj odriče prava na naknadu štete i potraživanja bilo kakve naknade, novčane ili nenovčane, sa naslova ulaganja i opremanja zemljišta koje je predmet zakupa.
14. Pravilno sudovi obrazlažu i da bi odricanje od naknade štete bilo nevaljano jedino u slučaju da se radilo o neodređenoj budućoj šteti o kojoj tužitelj nije mogao imati saznanja. Međutim u situaciji kada je tužitelj potpisao Ugovor koji sadrži navedenu odredbu nakon što je izvršio ulaganje u predmetno zemljište, odricanje od navedenog potraživanja je pravno valjano.
15. Navodi tužitelja u reviziji da sudovi nisu obrazložili iz kojih razloga nisu prihvatili vještački nalaz vještaka A. C. koji je tužitelj priložio uz tužbu, kao niti nalaz vještaka Ž. Ž. kojeg je prvostupanjski sud proveo u ovom postupku, bespredmetan je, obzirom da su sudovi utvrdili da je tužbeni zahtjev neosnovan, te su svoju odluku zašto smatraju da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, obrazložili.
16. Pravilno drugostupanjski sud obrazlaže i prigovore tužitelja da se naprijed navedene odredbe čl. 8. Ugovora primjenjuju samo kod raskida Ugovora koji se poduzima "redovnim" putem, odnosno u skladu s odredbama Ugovora (pisani otkaz).
17. Stranke su učinile nespornim na ročištu 15. listopada 2010. da je Ugovor među njima raskinut radnjama tuženika (poduzimanjem građevinskih radova 20. kolovoza 2007.). Time je tužitelj dao svoj pristanak na raskid Ugovora na način kao što je to učinjeno (konkludentnim radnjama tuženika) pa tužitelj nije mogao, kako to pravilno ističe drugostupanjski sud tek u žalbi, a niti sada u reviziji tvrditi da je Ugovor raskinut protivno odredbama istoga.
18. Radi svega navedenog, a s obzirom da se nisu ostvarili revizijski razlozi, reviziju tužitelja trebalo je kao neosnovanu odbiti te odlučiti kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.
Zagreb, 26. travnja 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v. r.
