REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 47/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. P., OIB: ..., iz Z., koju zastupa punomoćnica A. H., odvjetnica u Z., protiv tuženika N. P., OIB: ..., iz Z., koga zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-1108/17-2 od 17. listopada 2017. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob- 1157/16-13 od 24. srpnja 2017., u sjednici održanoj 26. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužiteljice podnesena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-1108/17-2 od 17. listopada 2017. u dijelu pod točkom I. izreke odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se revizija tužiteljice u dijelu koji se odnosi na troškove postupka, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"

1. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 17.500,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. studenoga 2016. godine pa do isplate i to po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 3.000,00 kn, u roku od 15 dana.

3.Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici novčani iznos od 54.059,76 EUR u kunskoj protuvrijednosti koji predstavlja njezinu imovinu stečenu za vrijeme bračne zajednice, za kupovinu adekvatnog stana ili kuće u kojoj će živjeti sa mlt. kćerkom V., sve to sa zakonskim kamatama tekućim od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate po stopi sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima u visini obračunatoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.", kao neosnovan.

4. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka."

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod st. III. izreke (točka I. izreke). Uvažena je žalba tuženika i preinačeno je rješenje o trošku sadržano u st. IV. izreke prvostupanjske presude te je tužiteljica obvezana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 13.564,32 kn (točka II. izreke). Ujedno je tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 1.562,50 kn (točka III. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, a podredno predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu revizijskih navoda.

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

5. Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

6. Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP-a revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Tužiteljica revizijom ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. i čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. i čl. 321. st. 3. ZPP-a.

8. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a tužiteljica temelji na tvrdnjama:

-da je drugostupanjska presuda nerazumljiva i nedovoljno obrazložena,

-da prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje se odnose na pravo na dom, zaštitu privatnog i obiteljskog života,

-da je tužiteljica na navedene nedostatke prvostupanjske presude ukazivala žalbom, a da o tim odlučnim činjenicama ni drugostupanjski sud nije dao razloge, već se pozvao na prvostupanjsku presudu, pa da je, stoga, i drugostupanjska presuda opterećena istom bitnom povredom odredaba parničnog postupka.

8.1. Prema odredbi čl. 354. st. 2. točki 11. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni.

8.2. Neosnovano tužiteljica navodi u reviziji da je drugostupanjska presuda nerazumljiva i nedovoljno obrazložena. Naime, drugostupanjski sud je ocijenio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje taj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP- a te je odgovorio na žalbene tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 321. st. 1. i 3. ZPP-a, a umjesto posebnog obrazloženja glede utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava pozvao se na obrazloženje prvostupanjske presude koristeći ovlaštenje iz čl. 375. st.

5. ZPP-a. Kada je drugostupanjski sud odlučujući o žalbi protiv prvostupanjske presude žalbu odbio, prihvaćajući činjenična utvrđenja iz presude te primijenjeno materijalno pravo, tada i nije bio dužan posebno obrazlagati svoju presudu, sve u smislu odredbe čl. 375. st. 5. ZPP-a, pri čemu razlozi iz prvostupanjske presude ujedno predstavljaju razloge drugostupanjske presude. Drugostupanjska presuda, stoga, sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje, a prvostupanjska i drugostupanjska presuda u svojoj cjelini sadrže razloge iz kojih se može provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je sud temeljio svoju ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

8.3. Tužiteljica, nadalje, navodi da prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje se odnose na pravo na dom, zaštitu privatnog i obiteljskog života, pa da je drugostupanjski sud, time što je što se pozvao na takvu prvostupanjsku presudu, i sam počinio istu bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Činjenice koje se odnose na ostvarenje prava na dom, na zaštitu privatnog i obiteljskog života ne predstavljaju odlučne činjenice za presuđenje o zahtjevu za isplatu s osnove bračne stečevine, pa izostanak razloga o tim činjenicama ne predstavlja nedostatak zbog kojeg se nižestupanjske presude ne mogu ispitati.

8.4. Budući da nižestupanjske presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogla ispitati njihova pravilnost i zakonitost, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

9. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu tog Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

9.1. Suprotno revizijskim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 321. st. 3. ZPP-a kojom je propisano će sud upozoriti stranke na mogućnost sklapanja nagodbe i pomoći im da zaključe nagodbu, jer ukoliko nižestupanjski sudovi i nisu postupili po toj odredbi, to nije utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

9.2. Ne mogu se prihvatiti ni tvrdnje tužiteljice da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud ocijenio dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, a takvu ocjenu dokaza prihvatio je i drugostupanjski sud. Ocjena dokaza revizijom nije dovedena u sumnju te, stoga, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 8. ZPP-a.

10. Slijedom svega iznesenog, nisu ostvareni revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka.

11. U odnosu na revizijske navode o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju valja reći da se u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP-a revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a revizijski sud odlučujući o reviziji polazi od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova.

12. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu 54.059,76 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti koliko iznosi polovina tužiteljičine neto zarađene plaće tijekom trajanja bračne zajednice. Taj zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da navedeni iznos predstavlja imovinu (ušteđevinu) stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice, a da su joj ta novčana sredstava potrebna za kupovinu adekvatnog stana ili kuće u kojoj će živjeti s maloljetnom kćerkom.

13. Pošavši od utvrđenja:

-da je sav novac koji su stranke zaradile tijekom trajanja njihove bračne zajednice potrošen za zadovoljavanje svakodnevnih životnih potreba stranaka i njihovog djeteta te na uređenje kuće u kojoj su svi živjeli,

- da u trenutku prestanka bračne zajednice stranaka nije postojala nikakva ušteđevina,

nižestupanjski sudovi (prvostupanjski sud izrijekom, a drugostupanjski sud prihvaćajući obrazloženje prvostupanjske presude u smislu odredbe čl. 375. st. 5. ZPP-a) su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obrazloženje da ne postoji bračna stečevina na način kako to tužiteljica potražuje tužbenim zahtjevom.

14. Prema odredbi čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, dalje: ObZ) bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

15. Budući da je među strankama bilo nesporno da u trenutku prestanka bračne zajednice nije postojala nikakva ušteđevina, jer je sav novac koji su stranke zaradile tijekom trajanja njihove bračne zajednice potrošen, pravilno su nižestupanjski sudovi na utvrđeno činjenično stanje primijenili materijalno pravo (čl. 36. ObZ-a) kada su tužiteljičin zahtjev za isplatu odbili.

16. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju tužiteljice protiv odluke o glavnoj stvari (točke I. izreke pobijane presude) na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti kao neosnovanu.

17. Revizija je podnesena i protiv odluke o troškovima postupka.

18. U sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod br. Su-IV- 19/15-15 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno drugostupanjsko rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

19. Prema navedenom shvaćanju rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP-a protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškova spor niti počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispendencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva te samo u odnosu na predmet spora se postupak dovršava pojedinačnim aktom, bilo presudom ili rješenjem.

20. Stoga protiv odluke o troškovima postupka revizija nije dopuštena, pa ju je u tom dijelu valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b st.1. ZPP-a.

Zagreb, 26. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v. r.