REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 62 Pž-552/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari tužitelja VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o. iz Splita, Hercegovačka 8, OIB 56826138353, protiv tuženika ČAGALJ SPLIT d.o.o. iz Donje Sitno, Put izvora 5, OIB 38219562918, radi isplate iznosa od 8.572,80 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-612/2019-11 od 1. listopada 2020., 26. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-612/2019-11 od 1. listopada 2020. u pobijanoj točki 1. izreke u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Maje Radovani u Solinu poslovni broj Ovrv-1881/2019 od 17. lipnja 2019. u dijelu kojim je tuženiku naloženo namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 8.572,80 kn, te naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 362,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje po stopi propisanoj za ostale odnose teku od 17. lipnja 2019. kao dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, te u točki 2. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-612/2019-11 od 1. listopada 2020. u pobijanoj točki 1. izreke u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Maje Radovani u Solinu poslovni broj Ovrv-1881/2019 od 17. lipnja 2019. u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju u roku od osam dana namiriti zakonske zatezne kamate koje na iznos glavnice od 8.572,80 kn teku od pobliže određenih datuma tijekom 2017. i 2018. godine do isplate i sudi:

1. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Maje Radovani u Solinu poslovni broj Ovrv-1881/2019 od 17. lipnja 2019. u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju u roku od osam dana namiriti zakonske zatezne kamate koje po stopi koja je jednaka referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za osam postotnih poena teku na iznos od 8.051,09 kn teku od 1. prosinca 2017. do isplate, na iznos od 195,70 kn od 31. prosinca 2017. do isplate, na iznos od 195,70 od 31. siječnja 2018. do isplate, na iznos od 22,60 kn od 3. ožujka 2018. do isplate, na iznos od 39,91 kn od 30. ožujka 2018. do isplate, na iznos od 22,60 kn od 1. svibnja 2018. do isplate, na iznos od 22,60 kn od 31. svibnja 2018. do isplate, te na iznos od 22,60 kn od 1. srpnja 2018. do isplate.

2. Nalaže se tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju zatezne kamate koje na iznos glavnice od 8.051,09 kn teku od 1. prosinca 2017. do isplate, na iznos od 195,70 kn od 31. prosinca 2017. do isplate, na iznos od 195,70 od 31. siječnja 2018. do isplate, na iznos od 22,60 kn od 3. ožujka 2018. do isplate, na iznos od 39,91 kn od 30. ožujka 2018. do isplate, na iznos od 22,60 kn od 1. svibnja 2018. do isplate, na iznos od 22,60 kn od 31. svibnja 2018. do isplate, te na iznos od 22,60 kn od 1. srpnja 2018. do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nepravovremena dopuna žalbe koju je tuženik podnio 10. listopada 2020.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-612/2019-11 od 1. listopada 2020. u točki 1. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-1881/2019 od 17. lipnja 2019. donesen po javnom bilježniku Maji Radovani iz Solina koji glasi:

„Nalaže se ovršeniku da u roku od 8 dana od primitka ovog Rješenja ovrhovoditelju namiri tražbinu u iznosu od 8.572,80 kn sa pripadajućom zakonskom kamatom, sve prema priloženoj vjerodostojnoj ispravi - izvatkom iz poslovnih knjiga i to kako slijedi:

- račun br.1710972459 na iznos od 8.051,09 kuna s kamatom od 1.12.2017.

- račun br. 1711063049 na iznos od 195,70 kuna s kamatom od 31.12.2017.

- račun br. 1711158631 na iznos od 195,70 kuna s kamatom od 31.1.2018.

- račun br. 1810093461 na iznos od 22,60 kuna s kamatom od 3.3.2018.

- račun br. 1810171943 na iznos od 39,91 kuna s kamatom od 30.3.2018.

- račun br. 1810280067 na iznos od 22,60 kuna s kamatom od 1.5.2018.

- račun br. 1810380528 na iznos od 22,60 kuna s kamatom od 31.5.2018.

- račun br. 1810489596 na iznos od 22,60 kuna s kamatom od 1.7.2018. pa do isplate, po stopi koja je jednaka referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za 8 postotnih poena, kao i da mu naknadi nastali trošak ovog ovršnog postupka u iznosu od 362,50 kn, kao i da na te troškove plati zakonske kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena koje za nastali trošak teku od dana donošenja rješenja o ovrsi 17.06.2019. do namirenja ovrhovoditelja.“

U točki 2. izreke presude naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 300,00 kn na ime troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, obračunatom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od osam dana.

2. Tako je prvostupanjski sud odlučio o tužbenom zahtjevu radi isplate iznosa od ukupno 8.572,80 kn na ime naknade za izvršene vodne usluge u utuženom razdoblju, prihvativši tužiteljeve tvrdnje da tuženik nije dostavio nikakve dokaze o okolnostima koje bi išle u prilog tvrdnji tuženika da bi se radilo o podmetanju tuđeg računa, ili da bi isti bio krivotvoren, imajući u vidu da je isti priključak na tom potrošnom mjestu od dana odobrenja priključenja 23. travnja 2014. nadalje, te da nema nikakvog razloga da bi tužitelj išao mijenjati vodomjere u cilju neosnovanog terećenja tuženika tuđom potrošnjom. Kako tuženik, osim svoje prepiske s tužiteljem, ne nudi nikakve dokaze na te okolnosti, niti je u sudski spis ili tužitelju dostavio potvrdu nadležne vatrogasne postrojbe iz koje bi bilo razvidno da je eventualno, kako tvrdi, zbog požara došlo do prekomjerne potrošnje vode, tužitelj mu do pokretanja ovog postupka nije imao na temelju čega izaći u susret i eventualno korigirati iskazanu cijenu potrošnje vode. Iz dopisa tužitelja i tuženika je razvidno da tužitelj navodi da je izvršio provjeru brojila, te da je isto ispravno.

3. Tuženik je protiv navedene presude 7. listopada 2020. pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga, pobijajući je u cijelosti, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. U bitnome navodi, kao i ranije, da je potrošnja od preko 8000 kn za jedan mjesec abnormalno velika i odskače od ostalih mjesečnih računa i potrošenih kubičnih metara vode za ostale mjesece, odnosno posljedica je katastrofalnog požara 17. srpnja 2017., za vrijeme kojega su skinute plombe i promijenjeni mjerni uređaji, odnosno umetnuti drugi koji se ne odnose na njega. Ukazuje i na to da je u tijeku postupka zatražio izuzeće uredujućeg suca, a o tome uopće nije odlučeno. Ističe i prigovor zastare jer su istekli svi zakonom propisani rokovi. Tuženik je podnio i dopunu žalbe 10. listopada 2020.

4. Odgovor na tuženikovu žalbu nije podnesen.

5. Tuženikova žalba podnesena 7. listopada 2020. nije osnovana, a dopuna žalbe podnesena 10. listopada 2020. nije pravovremena.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te je prema ocjeni ovog suda ona pravilna i na zakonu osnovana, osim u odnosu na način određivanja stope zakonskih zateznih kamata na glavnicu, što je posljedica pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Iz obrazloženja proizlazi da je predmet spora tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od ukupno 8.572,80 kn na ime naknade mjesečnih iznosa za izvršene vodne usluge u utuženom razdoblju od studenoga 2017. do lipnja 2018., pri čemu tuženi ne osporava da je korisnik usluge, ali osporava utuženi iznos zbog enormno povećanog iznosa potrošnje, a time i naknade, za jedan od mjeseci, za koji tvrdi da je riječ o posljedici toga što su vatrogasci koristili vodu, ili je došlo do zamjene mjernih uređaja.

8. U donošenju presude nije počinjena ni jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, ni proturječni sadržaju spisa, pa se pobijana presuda može ispitati.

9. Budući da se tužbeni zahtjev u ovom predmetu odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 50.000,00 kn, radi se o sporu male vrijednosti u kojem se presuda ili rješenje kojim se završava spor ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud nije razmatrao žalbene navode koji sadržajno predstavljaju takve nedopuštene žalbene razloge, odnosno, mogao je razmatrati jedino je li prvostupanjski sud iz dokumentacije u spisu izveo pravilne zaključke.

10. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio pravila Zakona o parničnom postupku o teretu dokaza kada je na tuženika prebacio teret dokazivanja onih tvrdnji kojima osporava tužiteljeve navode iz tužbe, a iz dostavljene prepiske stranaka vidljivo je da je tužitelj izvršio naknadne provjere kako bi utvrdio eventualne nepravilnosti.

11. Neosnovano se tuženik u žalbi poziva na zastaru utuženog potraživanja (na što se pozivao i podneskom u tijeku prvostupanjskog postupka). U konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 232. st. 1. t. 1. Zakona o obveznim odnosima (kojom je propisano da tražbine naknada za isporučenu vodu, kad je usluga obavljena za potrebe kućanstva, zastarijevaju za jednu godinu), jer predmetna isporuka vode nije obavljena za potreba kućanstva, budući da je tuženik pravna osoba, a ne fizička, tj. na predmetni se odnos primjenjuje odredba čl. 226 st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Stoga se na konkretan odnos primjenjuje trogodišnji zastarni rok. Tužiteljeve tražbine nastale su u razdoblju od studenoga 2017. godine do lipnja 2018. godine, a prijedlog za ovrhu podnesen je 17. lipnja 2019., tj. nema dijela utuženog potraživanja koji bi u trenutku iniciranja postupka bio zahvaćen trogodišnjim zastarnim rokom.

12. Tuženik u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije odlučio o njegovu zahtjevu za izuzeće „uređujućeg suca“ Jadranka Basića (zapravo sudskog savjetnika) koji je vodio prvostupanjski postupak. Međutim, iz uvida u spis proizlazi suprotno, tj. da je prvostupanjski sud donio rješenje (list 79. spisa) kojim je taj zahtjev odbacio kao nepravodoban (jer je podnesen 23 dana nakon zaključenja glavne rasprave), a to rješenje, koje je u skladu s odredbom čl. 76. st. 2. ZPP-a donio prvostupanjski sudac kao nadređeni konkretnom sudskom savjetniku, postalo je pravomoćno. Time je taj žalbeni navod postao bespredmetan, pa ga ovaj žalbeni sud nije razmatrao. Tuženiku se ipak, općenito, napominje da njegov subjektivni dojam o karakternim osobinama službene osobe koja sudjeluje u postupku i paušalno, nikakvim argumentima potkrijepljeno navođenje i predviđanje da će ta osoba „biti pristrana“, ne predstavljaju razloge koji bi dovodili u pitanje nepristranost te osobe.

13. Stoga žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.

14. Međutim, vezano uz način određivanja stope zateznih kamata na glavnicu, prilikom donošenja pobijane odluke prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo potvrđujući platni nalog iz javnobilježničkog rješenja u dijelu kojim su zakonske zatezne kamate na glavnicu, koje počinju teći tijekom 2017. godine, odnosno tijekom 2018. godine, određene kao da je riječ o razdoblju od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015., jer od 1. kolovoza 2015. nadalje stope zateznih kamata određuju se, ovisno o vrsti odnosa o kojoj je riječ, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena ako je riječ o ostalim odnosima (ta stopa pravilno je dosuđena kako je i zatražena u odnosu na ovršne i parnične troškove), a isto vrijedi i za zakonske zatezne kamate na glavno potraživanje jer je riječ o zakonskoj obvezi. Te su zatezne kamate onda niže od onih koje su određene pobijanom presudom i javnobilježničkim rješenjem (tj. valjalo ih je odrediti po drugačijim stopama, tj. u nižem iznosu).

15. Slijedom navedenog, valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a djelomično odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao u točki I. izreke, odnosno na temelju čl. 373. st. 3. ZPP-a djelomično preinačiti pobijanu odluku kao u točki II. izreke ove presude, pri čemu valja napomenuti da preinaka zakonskih zateznih kamata nije od utjecaja na omjer uspjeha u sporu, a time ni na odluku o troškovima, jer je riječ o sporednim potraživanjima.

16. Dopuna žalbe, za koju je iz prijamnog štambilja vidljivo da ju je tuženik uputio prvostupanjskom sudu u subotu 10. listopada 2020. putem pošte preporučeno, nije pravovremena, jer je pobijana presuda tuženiku uručena putem pošte preporučeno 1. listopada 2020. (vidljivo iz dostavnice uz list 50. spisa), pa je tuženiku osmi dan roka za žalbu, koji se računa počevši od prvog idućeg dana od dana kad je dostava izvršena, protekao u petak 9. listopada 2020. Slijedom toga ta dopuna žalbe nije pravovremeno podnesena, pa je ovaj sud nije ni mogao meritorno razmatrati, odnosno valjalo ju je odbaciti rješenjem na temelju odredbe čl. 367. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 26. travnja 2022.

Sudac

Ivana Mlinarić

Broj zapisa: eb30b-0332e

Kontrolni broj: 0d32a-90137-8b6f6

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IVANA MLINARIĆ, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.