Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 20 Pr-2159/2021-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, OIB …, po sutkinji toga suda Lidiji Krašek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja I. M. H. OIB. …, iz V., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz O. društva M.&P., P. u V., protiv tuženika H. T. d.o.o., V., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Z. odvjetničkog ureda M. T. i S. T., iz V., , radi utvrđenja, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave na ročištu 7.travnja 2022., u prisutnosti punomoćnice stranaka i direktorice tuženika te objave presude 26. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I/ Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojom je dana 30. prosinca 2011. tuženik H. T. d.o.o., OIB …, V. otkazao tužitelju I. M. H., OIB …, T. B. radni odnos zasnovan na neodređeno vrijeme.

II/ Određuje se sudski raskid Ugovora o radu sklopljenog dana 2. srpnja 2006. između tužitelja I. M. H., OIB …, T. B. i tuženika H. T. d.o.o., OIB …, V. sa danom 31. siječnja 2012.

III/ Nalaže se tuženiku H. T. d.o.o., OIB …, V. da tužitelju I. M. H., OIB …, T. B. plati:

- na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu iznos od 29.500,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude u ovom predmetu do isplate, po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena,

- na ime naknade plaće iznos od 5.900,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. veljače 2012. pa do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku H. T. d.o.o., OIB …, V. da tužitelju I. M. H., OIB …, T. B. naknadi razliku bruto plaće u ukupnom iznosu od 42.148,60 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena koja teče od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a kako slijedi:

- na iznos od 765,45 kn za mjesec veljaču 2012. od 15. 3. 2012. pa do isplate,

- na iznos od 765,45 kn za mjesec ožujak 2012. od 15. 4. 2012. pa do isplate,

- na iznos od 765,45 kn za mjesec travanj 2012. od 15. 5. 2012. pa do isplate,

- na iznos od 765,45 kn za mjesec svibanj 2012. od 15. 6. 2012. pa do isplate,

- na iznos od 765,45 kn za mjesec lipanj 2012. od 15. 7. 2012. pa do isplate,

- na iznos od 765,45 kn za mjesec srpanj 2012. od 15. 8. 2012. pa do isplate,

- na iznos od 765,45 kn za mjesec kolovoz 2012. od 15. 9. 2012. pa do isplate,

- na iznos od 765,45 kn za mjesec rujan 2012. od 15. 10. 2012. pa do isplate,

- na iznos od 765,45 kn za mjesec listopad 2012. od 15. 11. 2012. pa do isplate,

- na iznos od 765,45 kn za mjesec studeni 2012. od 15. 12. 2012. pa do isplate,

- na iznos od 765,45 kn za mjesec prosinac 2012. od 15. 1. 2013. pa do isplate,

- na iznos od 740,52 kn za mjesec siječanj 2013. od 15. 2. 2013. pa do isplate,

- na iznos od 740,52 kn za mjesec veljača 2013. od 15. 3. 2013. pa do isplate,

- na iznos od 740,52 kn za mjesec ožujak 2013. od 15. 4. 2013. pa do isplate,

- na iznos od 740,52 kn za mjesec travanj 2013. od 15. 5. 2013. pa do isplate,

- na iznos od 740,52 kn za mjesec svibanj 2013. od 15. 6. 2013. pa do isplate,

- na iznos od 740,52 kn za mjesec lipanj 2013. od 15. 7. 2013. pa do isplate,

- na iznos od 740,52 kn za mjesec srpanj 2013. od 15. 8. 2013. pa do isplate,

- na iznos od 740,52 kn za mjesec kolovoz 2013. od 15. 9. 2013. pa do isplate,

- na iznos od 740,52 kn za mjesec rujan 2013. od 15. 10. 2013. pa do isplate,

- na iznos od 740,52 kn za mjesec listopad 2013. od 15. 11. 2013. pa do isplate,

- na iznos od 740,52 kn za mjesec studeni 2013. od 15. 12. 2013. pa do isplate,

- na iznos od 740,52 kn za mjesec prosinac 2013. od 15. 1.2014. pa do isplate,

- na iznos od 740,57 kn za mjesec siječanj 2014. od 15. 2. 2014. pa do isplate,

- na iznos od 740,56 kn za mjesec veljača 2014. od 15. 3. 2014. pa do isplate,

- na iznos od 740,56 kn za mjesec ožujak 2014. od 15. 4. 2014. pa do isplate,

- na iznos od 740,56 kn za mjesec travanj 2014. od 15. 5. 2014. pa do isplate,

- na iznos od 740,55 kn za mjesec svibanj 2014. od 15. 6. 2014. pa do isplate,

- na iznos od 740,56 kn za mjesec lipanj 2014. od 15. 7. 2014. pa do isplate,

- na iznos od 740,56 kn za mjesec srpanj 2014. od 15. 8. 2014. pa do isplate,

- na iznos od 740,56 kn za mjesec kolovoz 2014. od 15. 9. 2014. pa do isplate,

- na iznos od 740,56 kn za mjesec rujan 2014. od 15. 10. 2014. pa do isplate,

- na iznos od 740,56 kn za mjesec listopad 2014. od 15. 11. 2014. pa do isplate,

- na iznos od 740,56 kn za mjesec studeni 2014. od 15. 12. 2014. pa do isplate,

- na iznos od 740,56 kn za mjesec prosinac 2014. od 15. 1. 2015. pa do isplate,

- na iznos od 715,75 kn za mjesec siječanj 2015. od 15. 2. 2015. pa do isplate,

- na iznos od 715,75 kn za mjesec veljača 2015. od 15. 3. 2015. pa do isplate,

- na iznos od 715,75 kn za mjesec ožujak 2015. od 15. 4. 2015. pa do isplate,

- na iznos od 715,75 kn za mjesec travanj 2015. od 15. 5. 2015. pa do isplate,

- na iznos od 715,75 kn za mjesec svibanj 2015. od 15. 6. 2015. pa do isplate,

- na iznos od 715,75 kn za mjesec lipanj 2015. od 15. 7. 2015. pa do isplate,

- na iznos od 550,11 kn za mjesec srpanj 2015. od 15. 8. 2015. pa do isplate,

- na iznos od 649,54 kn za mjesec kolovoz 2015. od 15. 9. 2015. pa do isplate,

- na iznos od 485,79 kn za mjesec rujan 2015. od 15. 10. 2015. pa do isplate,

- na iznos od 307,28 kn za mjesec listopad 2015. od 15. 11. 2015. pa do isplate,

- na iznos od 478,55 kn za mjesec studeni 2015. od 15. 12. 2015. pa do isplate,

- na iznos od 467,37 kn za mjesec prosinac 2015. od 15. 1. 2016. pa do isplate,

- na iznos od 1.570,66 kn za mjesec siječanj 2016. od 15. 2. 2016. pa do isplate,

- na iznos od 1.659,64 kn za mjesec veljača 2016. od 15. 3. 2016. pa do isplate,

- na iznos od 1.441,25 kn za mjesec ožujak 2016. od 15. 4. 2016. pa do isplate,

- na iznos od 325,10 kn za mjesec travanj 2016. od 15. 5. 2016. pa do isplate,

- na iznos od 317,50 kn za mjesec svibanj 2016. od 15.6.2016. pa do isplate,

- na iznos od 326,46 kn za mjesec lipanj 2016. od 15. 7. 2016. pa do isplate,

- na iznos od 344,39 kn za mjesec srpanj 2016. od 15. 8. 2016. pa do isplate,

- na iznos od 337,61 kn za mjesec kolovoz 2016. od 15. 9. 2016. pa do isplate,

- na iznos od 509,93 kn za mjesec rujan 2016. od 15. 10. 2016. pa do isplate,

- na iznos od 270,00 kn za mjesec listopad 2016. od 15. 11. 2016. pa do isplate,

- na iznos od 270,00 kn za mjesec studeni 2016. od 15. 12. 2016. pa do isplate,

- na iznos od 270,00 kn za mjesec prosinac 2016. od 15. 1. 2017. pa do isplate,

- na iznos od 270,00 kn za mjesec siječanj 2017. od 15. 2. 2017. pa do isplate,

- na iznos od 270,00 kn za mjesec veljača 2017. od 15. 3. 2017. pa do isplate,

- na iznos od 270,00 kn za mjesec ožujak 2017. od 15. 4. 2017. pa do isplate,

- na iznos od 270,00 kn za mjesec travanj 2017. od 15. 5. 2017. pa do isplate, a sve u roku od 8 dana.

V/ Nalaže se tuženiku H. T. d.o.o., OIB …, V. da tužitelju I. M. H., OIB …, T. B. naknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, u roku od 8 dana." , kao neosnovan.

II/ Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime troškova ovog postupka isplati iznos od 13.412,50 kn (trinaest tisuća četiristo dvanaest kuna i pedeset lipa).

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti odluke tuženika o otkazu ugovora o radu, zatim radi određivanja sudskog raskida ugovora o radu te isplate naknade štete zbog sudskog raskida i naknade plaće nakon prestanka radnog odnosa u mjesečnom iznosu od 5.900,00 kn. U tužbi navodi da je dana 2. srpnja 2006. sklopio s tuženikom ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnika u mješaoni boja te da je aneksom ugovora o radu od 6. srpnja 2011. uređeno da će osim poslova u mješaoni boja obavljati i poslove vozača. Nadalje da mu je dana 2. siječnja 2012. uručena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu u kojoj je navedeno da se ugovor otkazuje zbog utvrđenog manjka imovine na proizvodima u trgovini u iznosu od 178.250,51 kn, a za koju je direktno suodgovoran tužitelj koji tijekom popisivanja robe na prethodnim inventurama u navedenoj prodavaonici je sudjelovao u neistinitom prikazivanju zaliha trgovačke robe čime je prikrivano stvarno stanje zaliha i manjka robe sve do inventure održane dana 20. prosinca 2011. kada je utvrđen manjak robe čime je tuženik kao poslodavac teško oštećen. Tužitelj je protiv navedene odluke u zakonskom roku od 15 dana podnio zahtjev za zaštitu prava dana 9. siječnja 2012. i koji zahtjev je od strane tuženika zaprimljen dana 10. siječnja 2012., ali se tuženik na navedeni zahtjev nije očitovao pa je stoga tužitelj stekao uvjete za podnošenje ove tužbe. Tužitelj osporava navedenu odluku o otkazu zbog proteka prekluzivnog roka, zatim iz razloga što nije sudjelovao u upisivanju stanja zalihe robe, te zbog nepostojanja njegove odgovornosti za nastali manjak. Naime tužitelj smatra da se izvanredni otkaz ugovora o radu može dati samo u roku od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se on temelji, a u odluci se navodi da je on direktno suodgovoran za manjak robe jer je tijekom popisivanja robe na prethodnim inventurama u navedenoj prodavaonici sudjelovao u neistinitom prikazivanju zalihe robe. Kako je poslodavac saznao stanje zaliha nakon svake od prethodnih inventura, a sama odluka o otkazu je je donesena dana 30. prosinca 2011. to je predmetna odluka nedopuštena. Tužitelj je također osporio da bi upisivao stanje zaliha u inventuri gdje je doduše pozvan od strane voditelja maloprodaje D. V. kako bi brojao količine zalihe robe i što je radio tijekom inventure, a nije i upisivao količine robe u inventurne liste niti pisao podatke o inventuri već je samo isključivo fizički brojao robu i te brojke govorio poslovođi B. K.. Isto tako mu prilikom uručenja odluke o otkazu nije niti predočen dokument da bi na prethodnim inventurama bio utvrđen manjak, a niti mu je točno objašnjeno o kakvoj se povredi radne obveze u ovom slučaju radu. Konačno tužitelj navodi da je on bio zaposlen u mješaoni boje u veleprodaji, a koja mješaona ima posebne zalihe i posebnu inventuru te je odvojena od maloprodaje i on je svoje obveze i dužnosti obavljao savjesno. Stoga i nije radio u maloprodaji u kojoj je nastao navodni manjak, a u mješaoni boje je utvrđeno da praktično niti nema manjka. Tužitelj također navodi da nije niti radio na blagajni u maloprodaji jer se prilikom rada na blagajni trebaju mijenjati šifre radnika pa se i može vidjeti tko je eventualno vršio neke promjene, a on osobno nije niti radio na blagajni pa nije niti imao uvida u poslovanje maloprodaje i stanje zaliha pa nije niti mogao sudjelovati u prikrivanju zaliha robe. Slijedom toga tužitelj smatra da zbog takvog nezakonitog postupanja i neosnovanog optuživanja tuženika njemu nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika pa traži i utvrđenje odluke o otkazu nezakonitom, zatim sudski raskid ugovora o radu s danom zaključenja glavne rasprave te u vezi s tim i naknadu štete u visini od pet prosječnih mjesečnih plaća u bruto iznosu isplaćenih u posljednja tri mjeseca koja su prethodila odluci o otkazu. Naime on ima obvezu uzdržavanja jednog maloljetnog djeteta kao i supruge koja je nezaposlena te je i radio kod tuženika neprekidno pet i pol godina. Ujedno potražuje i naknadu bruto plaće za vrijeme u kojem je bio udaljen s rada i to u bruto iznosu od 5.900,00 kn za svaki mjesec udaljenja s rada počevši od siječnja 2012. pa do mjeseca koji prethodi mjesecu u kojem je zaključena glavna rasprava i konačno potražuje naknadu troškova ovog postupka sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude.

2. Tužitelj je sredio tužbeni zahtjev već podneskom od 17. studenog 2021., a kada je umjesto naknade bruto plaće za svaki mjesec tražio naknadu samo za mjesec siječanj 2012. te razliku bruto plaće za ostalo razdoblje, dok je podneskom koji je predan na ročištu dana 22. veljače 2022. postavio konačni tužbeni zahtjev o kojem je i odlučivao ovaj sud.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja s tim da je priznao da je doista tužitelju otkazan ugovor o radu kako je to navedeno u tužbi. Ujedno je naveo da je tuženik podnio kaznenu prijavu protiv tužitelja B. K. i D. L., a to zbog utvrđenog manjka od 178.250,51 kn radi osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo teške krađe, zatim pronevjere, krivotvorenja isprave, zlouporabe položaja i ovlasti i nesavjesnog rada u službi kao i udruživanja za počinjenje kaznenog djela. Nadalje tuženik navodi da se inače bavim prodajom boja i lakova, a koju radnju obavlja u svojoj prodavaonici broj 2 u Varaždinu. Na inventuri provedenoj u toj prodavaonici dana 19. i 20. prosinca 2011. inventurna komisija je utvrdila manjak robe iz prodajnog asortimana tuženika u visini od 178.250,51 kn. U toj prodavaonici su radili D. L. i to kao prodavač od 2. svibnja 2007. do travnja 2010. dok je od travnja 2010. do 18. rujna 2011. radio kao poslovođa, a od 19. rujna 2011. do prestanka ugovora o radu je radio kao poslovođa u prodavaoni tuženika u S. I. Z.. B. K. je također radio u toj prodavaonici i to od 13. veljače 2004. do 15. travnja 2010. kao poslovođa, zatim po povratku s liječenja od 16. travnja 2010. do 18. rujna 2011. kao prodavač te potom od 19. rujna 2011. do 30. prosinca 2011. ponovno kao poslovođa. Konačno tužitelj je radio za to razdoblje u mješaoni boja i lakova koja je fizički spojena sa prodavaonici broj 2 te je cijelo vrijeme do prestanka radnog odnosa i pomagao u prodavaonici broj 2. Tuženik navodi da se dana 13. prosinca 2011. B. K. obratio direktorici tuženika uz napomenu da će se na završnoj inventuri u toj prodavaonici utvrditi pravo stanje s tim da je već tada bila određena inventura za dan 19. prosinca 2011., ali da ne želi K. za nikoga odgovarati te joj i predočio ponudu od 3. prosinca 2010. na iznos od 38.354,71 kn uz obrazloženje da se na toj ponudi nalazi roba koja je i na inventuri od prosinca 2010. nedostajala, ali je taj nedostatak bio prikriven na samoj inventuri kao i na inventuri u srpnju 2011. Napomenuo je također da je D. L. trebao već i platiti polovicu tog iznosa te da očekuje da će na inventuri u prosincu 2011. stvarni manjak robe biti najmanje 100.000,00 kn. Sa navedenim je direktorica i upoznala voditelja maloprodaje D. V. koji je inače bio predsjednik inventurnih komisija koji praktično nije povjerovao tvrdnjama B. K. jer je na prethodnim inventurama bio utvrđen tek uobičajeni manjak i sam podatak da je od inventure od srpnja 2011. pa do prosinca 2011. nastao tako veliki manjak mu je bio nevjerojatan. Navodi da se inventura provodila inače u parovima od samih osoba koje su sudjelovale u inventuri i da je on osobno imao veliko povjerenje u njih. Direktoricu je B. K. ujedno obavijestio da je D. L. znao za manjak od 40.000,00 kn krajem 2010. s tim da su se njih dvojica zajedno dogovorili da će podmiriti svaki pola tog manjka, ali da budući do prosinca 2011. nitko nije podmirio taj manjak to B. K. nije želio biti niti odgovoran. Direktorica tuženika je u vezi prednjih izjava B. K. obavila i razgovor sa D. L. koji je priznao da je znao za postojanje tog manjka i koji je prikriven na inventuri u 2010. te je praktično i uplatio u prosincu 2011. polovicu tog iznosa smatrajući se odgovornim za isti bez obzira što je naveo da nije ništa za sebe uzeo od te robe. U vezi plaćanja D. L. je i izrađen račun na iznos od 20.014,38 kn i koji račun je D. L. platio. Međutim u odgovoru na tužbu tuženik navodi također da je i ovdje tužitelj sudjelovao u inventurama u toj prodavaonici, a isti je zajedno sa K. i L. imao i pristup toj trgovini pa je i radio u toj trgovini i imao ključ. Na inventuri iz prosinca 2011. je D. V. formirao parove tako da su u jednom paru bili tužitelj i B. I., a u drugom K. i N. F. i po provedbi te inventure se utvrdio u toj prodavaonici manjak od 178.250,51 kn te višak u iznosu od 7.877,71 kn. Nitko od osoba koje su radile u navedenoj prodavaonici nije objasnio nastanak tok manjka osim što je D. L. tvrdio da s tim nema veze, a ovdje tužitelj da je na prethodnim inventurama vršio popis robe u paru sa K. B. te da je po njegovoj uputi znao upisivati robu koje nije stvarno bilo u prodavaonici odnosno u skladištu jer da je vjerovao da će vrijednost te robe K. B. namiriti. Tuženik navodi da je za takvo stanje i način vođenja inventura prije inventure u prosincu 2011. saznao upravo po završenoj inventuri u prosincu 2011. tj. 20. prosinca 2011. pa da je stoga i nakon toga ocijenio da je i tužitelj počinio tešku povredu iz radne obveze, a slijedom čega mu je i izvanredno otkazan ugovor o radu. Obzirom na to smatra da je i sama odluka donesena unutar prekluzivnog roka, a to sve na temelju činjenice da je tuženik ocijenio da je tužitelj odgovoran sa radnicima K. B. i D. L. za nastalog manjka na inventuri dana 20. prosinca 2011. pa je stoga i predložio da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan i tužitelja obveže na naknadu troška tuženiku. Kod istog odgovora tuženik je ostao i nakon sređenja tužbenog zahtjeva od strane tužitelja.

4. U ovom predmetu je sud inače na ročištu dana 11. srpnja 2012. prekinuo postupak temeljem odredbe iz čl. 213. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), a budući je u međuvremenu pokrenut kazneni postupak po kaznenoj prijavi ovdje tuženika i to protiv ovdje tužitelja, B. K. i D. L., a upravo iz razloga utvrđenog manjka u prodavaoni broj 2 tuženika. Nakon pravomoćnog dovršenja predmetnog kaznenog postupka, a radilo se o predmetu broj K-393/12 ovoga suda, ovaj sud je rješenjem br. 20 P-210/2012-22 od 15. rujna 2021. nastavio postupak sukladno odredbi iz čl. 215. st. 4. ZPP-a.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je prije svega saslušao tužitelja i direktoricu tuženika u svrhu dokazivanja. Nadalje je saslušao svjedoke D. V., B. I., Z. M., B. K., D. L., N. F., I. K. i Z. Z., a izvršen je i uvid u ugovor o radu i aneks ugovora sa listova 7-8 spisa, u odluku o izvanrednom otkazu sa lista 9 spisa, u zahtjev za zaštitu prava sa pripadajućom povratnicom sa listova 10-12 spisa, u potvrdu sa lista 13 spisa, u isplatne liste sa listova 14-16 spisa, u kaznenu prijavu sa listova 24-28 spisa te sa listova 38-42 spisa, u dokumentaciju sa listova 53-55 spisa, u presudu ovoga suda br. 30 K-393/12-77 sa listova 65-80 spisa, u presudu Županijskog suda u Splitu br. Kž-568/2018-5 sa listova 81-82 spisa, u dokumentaciju tužitelja iz omotnice sa listova 97-314 spisa, a koja se odnosi na podatke o zaposlenju tužitelja te isplatne liste na novom zaposlenju, u dokumentaciju iz omotnice sa lista 317 spisa, a koja se odnosi na istu dokumentaciju omotnice s listova 97-314 spisa, u dokumentaciju s listova 335-340 spisa, u dokumentaciju sa listova 358-366 spisa, u danas predanu dokumentaciju, te u cjelokupni ovosudni predmet br. K-393/2012, kao i u dokumentaciju koja se odnosi na inventure iz 2010. i 2012., a koja se dokumentacija nalazi u privitku spisa.

6. Na temelju tako provedenih dokaza ocjenjujući sve zajedno i svakog posebno, a to sukladno odredbi iz čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja kako je konačno postavljen u cijelosti neosnovan.

7. Iz provedenih dokaza sud je kao nesporno utvrdio slijedeće:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu radnika u mješaoni boja počevši od 2. srpnja 2006., a od 6. srpnja 2011. da je prema aneksu ugovora o radu uz taj posao mu određeno obavljanje i poslove vozača.

- da je tužitelju dana 30. prosinca 2011. odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu izvanredno otkazan ugovor o radu zbog teške povrede radnog odnosa, a u kojoj odluci se navodi da je na inventuri dana 20. prosinca 2011. utvrđen manjak od 178.250,51 kn za koji je direktno suodgovoran tužitelj koji je tijekom popisivanja robe na prethodnim inventurama sudjelovao u neistinitom iskazivanju zaliha trgovačke robe, a čime je prikrivano stvarno stanje zaliha i manjka robe do inventure 20. prosinca 2011., a koja odluka je uručena tužitelju dana 2. siječnja 2012.,

- da je tužitelj protiv navedene odluke o izvanrednom otkazu podnio zahtjev za zaštitu prava dana 9. siječnja 2012. koji je tuženik primio dana 10. siječnja 2012. i na koji zahtjev tuženik nije odgovorio te je stoga tužitelj dana 7. veljače 2012. pokrenuo ovaj sudski postupak,

- da se protiv tužitelja kao 3. okrivljenika vodio i kazneni postupak kod ovog suda pod br. K-393/12 u kojem predmetu je presudom br. 30 K-393/12-77 od 16. veljače 2018. u odnosu na ovdje tužitelja odbijena optužba s time da je u podnesku od 30. siječnja 2018. ODO u Varaždinu odustao od optužbe protiv ovdje tužitelja te tamo 2. okrivljenika D. L., dok je ostao i dalje kod optužbe protiv tamo 1. okrivljenika B. K. (list 651 spisa),

- da je naprijed citirana I. stupanjska presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu br. Kž-568/2018-5 od 26. ožujka 2019.,

- da je tijekom knjigovodstveno financijskog vještačenja u navedenom kaznenom predmetu koje vještačenje je provedeno po stalnoj sudskoj vještakinji V. S.-O. utvrđeno da je nastali manjak nastajao tijekom 2010. i tijekom 2011.

8. Sporno je između stranaka da lije tužitelj počinio povredu obveze iz radnog odnosa prilikom sudjelovanja u inventurama 20. prosinca 2010. i 13. srpnja 2011. upisujući neistinite podatke u inventurne listove ili ne.

9. Prije svega valja reći da se u ovom predmetu primjenjuje Zakon o radu (Narodne novine broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13-dalje ZR/09), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, a to temeljem odredbe iz čl. 232. st. 1. sada važećeg Zakona o radu (Narodne novine 93/14 i 127/17-dalje ZR). Odredbom iz čl. 108. st. 1. ZR/09 je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na određeno ili neodređeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema odredbi iz čl. 108. st. 2. ZR/09 ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Upravo vezano na prednje i tužitelj ističe prvi prigovor na zakonitost osporene odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. prosinca 2011. tvrdeći da je navedena odluka donesena izvan roka od 15 dana. Prema provedenim dokazima sud je utvrdio da taj prigovor nije osnovan. Naime sud smatra da je tuženik doista o propustima prilikom inventura iz srpnja 2011. te prosinca 2010. došao do saznanja tek nakon provedene inventure u prosincu 2011. tj. dana 20. prosinca 2011. kada su utvrđeni rezultati inventure koja se provodila 19. i 20. prosinca 2011. Prema tome budući je tuženik saznao za veliki manjak od gotovo 180.000,00 kn kao i okolnosti provođenja inventura u srpnju 2011. i u prosincu 2010., a u kojima je nesporno sudjelovao tužitelj, to je osporena odluka o izvanrednom otkazu od 30. prosinca 2011. donijeta u prekluzivnom roku iz čl. 108. st. 2. ZR/09. Stoga je i navedeni prigovor tužitelja da je predmetna odluka nakon proteka prekluzivnog roka neosnovana.

10. Međutim što se tiče ostalih navoda iz tužbe, a kojima tužitelj pobija osnovanost takve odluke prvenstveno ističući da on svojim sudjelovanjem u inventurama iz 2010. i srpnja 2011. nije povrijedio svoje obveze iz radnog odnosa i nije upisivao pogrešne podatke, iste je sud utvrđivao provedbom ostalih dokaza, a to prvenstveno saslušanjem stranaka i svjedoka te naročito uvidom u kazneni predmet br. K-393/12. Naime u osporenoj odluci o izvanrednom otkazu tužitelja se tereti za povredu obveze iz radnog odnosa na način da je prilikom sudjelovanja u inventuri upisivao neistinite podatke o stanju robe u prodavaonici i na taj način prikrivao nastali manjak te se sud u ovom predmetu usmjerio upravo na utvrđivanje tih činjenica. Tužitelj tvrdi i u tužbi, ali i u svom stranačkom iskazu u ovom predmetu da su neistinite tvrdnje da bi on upisivao bilo kakve lažne podatke o stanju robe u prodavaonici broj 2 tuženika i da bi na taj način prikrivao postojeći manjak u tim inventurama, a to po nagovoru svjedoka B. K.. Međutim sud je provedbom dokaza utvrdio da to nije točno. Naime iz iskaza direktorice tuženika te svjedoka D. V. kao i iz uvida u kazneni predmet sud je utvrdio da je doista tužitelj upisivao prilikom inventura u prosincu 2010. i srpnju 2011. neistinite podatke koji se odnose na stanje robe u prodavaonici broj 2 i to po uputi upravo B. K. za kojeg je i navodio u kaznenom predmetu da ima povjerenje odnosno da mu je vjerovao da će B. K. riješiti navedeni manjak do slijedeće inventure. To naročito i proizlazi iz iskaza svjedoka D. V. u ovom predmetu, ali i u kaznenom predmetu. Dapače svjedok Vereš o navedenom daje doista decidirane podatke o načinu na kojem je to prezentirano od strane samog tužitelja pa i o sastanku svih uključenih osoba u inventuru, a koji su radili u prodavaonici broj 2 (tužitelj, L. i K.) na sastanku koji je održan sa direktoricom po utvrđenju manjka u prosincu 2011. pa i o dogovaranju svih zainteresiranih o načinu rješavanja tog manjka. Navedene tvrdnje su praktično identične tvrdnjama same direktorice tuženika i ti iskazi i svjedoka i direktorice ne odstupaju od njihovih iskaza koji su dali u kaznenom predmetu. Stoga je sud temeljem navedenih dokaza i utvrdio da je doista tužitelja upisivao na inventurama u prosincu 2010. i srpnju 2011. neistinite podatke o stanju robe u prodavaonici i na taj način svjesno prikrivao manjak za kojeg je nedvojbeno znao da postoji kako to proizlazi iz istih dokaza. Uostalom do navedenog zaključka je došao i kazneni sud kako to i proizlazi iz presude br. 30 K- 393/12-77 od 16. veljače 2018. (listovi 28-29 navedene presude).

11. Tu se moramo osvrnuti na utvrđenja o načinu provođenja inventura u prodavaonicama tuženika te se napominje da je sud iz provedenih dokaza, a naročito iskaza svjedoka te stranaka utvrdio da su se inventure u prodavaonicama provodile u načelu jednom godišnje, a tek u izuzetnim situacijama češće te je upravo takva jedna izuzetna situacija (pad servera) dovela do izvanredne inventure u prodavaonici broj 2 u srpnju 2011. Dakle iz provedenih dokaza je sud utvrdio da su inventuru provodili radnici koji su zaposleni u samoj prodavaonici uz sudjelovanje ponekad i trećih osoba koje nisu bile zaposlene u prodavaonici, a formalno u prodavaonici nije bio zaposlen niti tužitelj. Radnici koji su provodili inventuru su se grupirali u parove po dvoje te je tako svaki par preuzeo na sebe jedan dio prostora prodavaonice i tu vršio fizički popis robe na način da je jedan član para čitao i brojao artikle, a drugi član para upisivao te brojke i inventurne liste koje su radnicima podijeljene dan prije inventure. Sama inventura je bila određivana od samog voditelja maloprodaje, a to je bio svjedok D. V. koji je određivao osobe za provedbu inventure i potom po završenom popisu provodio provjeru inventurnih listi u odnosu na knjigovodstveno stanje robe kojom je bila zadužena prodavaonica. Tu se mora imati u vidu i podatak da je prodavaonica broj 2 izuzetno mala prodavaonica koja u svom središnjem dijelu može imati tek manji dio asortimana koji prodaje dok se drugi dio nalazio u podrumu koji je služio kao skladište pa čak i u mješaoni boja koja mješaona je bila fizički povezana sa tom prodavaonicom. Također iz iskaza saslušanih svjedoka, a to B. , V., K., L., N. F., I. K. i Z. Z., sud je utvrdio da se ustvari na taj način inventure provode u prodavaonicama tuženika unatrag više godina pa i u svim ostalim prodavaonicama i da se doista zna naći manjak i u drugim prodavaonicama (I.-svjedok K.), ali koji manjak ne odskače od pretpostavljenog redovnog manjka već je u granicama obzirom na veličinu same prodavaonice. Uostalom takav manjak je utvrđen na inventurama u predmetnoj prodavaonici broj 2 u prosincu 2010. te u srpnju 2011. kada nije niti bilo potrebe za veću reakciju od strane tuženika, a što su u svojim iskazima naveli svjedok V. te direktorica tuženika. Također je utvrđeno nedvojbeno da je tužitelj bez obzira što je imao formalno radno mjesto izvan prodavaonice broj 2 u mješaoni boja često znao pomagati i uskakati kao ispomoć radnicima koji su radili u samoj prodavaonici i to ili K. ili L. ili pak čak i sam raditi i koja činjenica upućuje na zaključak da je i sam tužitelj bio upoznat sa postojanjem manjka u toj prodavaonici. Upravo to proizlazi i iz iskaza svjedoka V. kako u ovom predmetu tako i u kaznenom predmetu pa bez obzira što sud nije utvrdio da bi i sam tužitelj sudjelovao u nastanku manjka, sud smatra da je tužitelj ipak svojim neistinitim prikazivanjem stanja zaliha robe u inventurne liste prilikom inventura u prosincu 2010. te srpnju 2011., pa makar i po nagovoru B. K. s kojim je tada radio u paru, pridonio nastanku tako visokog manjka u toj prodavaonici i šteti koju je taj manjak prouzročio tuženiku. Slijedom navedenog sud smatra da je odluka o izvanrednom otkazu koju je tuženik donio dana 30. prosinca 2011., a kojom je otkazan ugovor o radu ovdje tužitelju zakonita i osnovana. Naime, treba svakako imati u vidu da se izvanredni otkaz ugovora o radu može dati u slučaju ako zbog osobite teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema utvrđenju ovog suda sud je utvrdio da su se kod tužitelja stekla i osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa kada je zatajio prvenstveno postojanje manjka za kojeg je po mišljenju suda morao znati već i iz same činjenice što je upisivao pogrešne podatke te i sama radnja upisivanja lažnih podataka u inventurne liste makar po nagovoru druge osobe, jer je i na taj način prikrivao postojeći manjak i dovodio u zabludu poslodavca tj. tuženika da u navedenoj prodavaonici nema nikakvog manjka. Dakle sud je mišljenja da su kod tužitelja postojali uvjeti u smislu odredbe iz čl. 108. st. 1. ZR/09 te da je odluka o izvanrednom otkazu koju je tuženik donio dana 30. prosinca 2011. zakonita i osnovana. Prema tome potpuno su neosnovani i ostali prigovori tužitelja na navedenu odluku, a koji se odnose na njegovo ne sudjelovanje u upisivanju stanje zaliha te nepostojanje njegove odgovornosti za nastali manjak. Da je tužitelj odbio upisivati neistinite podatke odnosno da je upozorio tuženika već 2010. na postojanje manjka tada svakako se ne bi dogodio tako velik manjak u prosincu 2011. već bi tuženik mogao reagirati prema odgovornim osobama ili osobi i ranije, a sa druge strane bi i tužitelj mogao sa sebe skinuti bilo kakvu odgovornosti u cijeloj toj situaciji te eventualno na taj način i ostati i dalje raditi kod tuženika.

12. Dakle imajući sve naprijed navedeno u vidu sud je i utvrdio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan. Posebno se ovdje dodaje da je tužitelj prije podnošenja ove tužbe postupio sukladno odredbi iz čl. 129. st. 1. ZR/09 kada se obratio tuženiku sa zahtjevom sa zaštitom prava u propisanom roku od 15 dana, a i tužbu podnio u roku propisanom odredbom iz čl. 129. st. 2. ZR/09. Nadalje budući sud nije utvrdio nedopuštenom i nezakonitom odluku o otkazu to u ovom predmetu nije bilo niti uvjeta za određivanje sudskog raskida ugovora o radu, a samim time i za dosudu naknade štete zbog sudskog raskida sukladno odredbi iz čl. 117. st. 1. ZR/09. Isto tako nije bilo uvjeta niti osnove da se i tužitelju dosudi razlika naknade plaće za razdoblje kada nije radio odnosno kada je primao manju plaću na novom radnom mjestu u odnosu na plaću koju je ostvarivao kod tuženika pa sud niti ne ocjenjuje posebno visinu postavljenih tužbenih zahtjeva koji se odnose na isplatu naknadu štete odnosno na isplatu naknade plaće i naknade razlike plaće.

13. Sud je u cijelosti prihvatio kao istinite i vjerodostojne iskaze direktorice tuženika, zatim svjedoka V., B., N. F., K., M. i Z. smatrajući da su isti iskazivali logično i uvjerljivo te okolnostno o svim spornim okolnostima dok nije prihvatio iskaz tužitelja i to u dijelu u kojem iznosi u svojem sudjelovanju u inventurama te saznanjima o nastalom manjku, a iz istog razloga nisu prihvaćeni iskazi niti svjedoka K. niti L. za koje sud smatra kao i za tužitelja da u svojim iskazima nastoji umanjiti svoju odgovornost za nastali manjak iako posebno ne iznose tko bi bio odgovoran za manjak. Međutim iz ostalih provedenih dokaza sud je utvrdio relevantne činjenice za odluku u ovom predmetu te iskazi i tužitelja i svjedoka K. i L. nisu doveli u sumnju utvrđenja i zaključke suda i svih ostalih provedenih dokaza. Posebno se dodaje da spisu prileže doista opširni podaci u provedenim inventurama pa su i svjedoci i stranke bili ispitivani o tim inventurama, ali imajući u vidu razloge zbog kojih je otkazan ugovor o radu tužitelju se sud ne osvrće posebno na sadržaj te dokumentacije smatrajući da ta dokumentacija ipak nije u tolikoj mjeri relevantna za ishod ovog postupka. To pogotovo imajući u vidu i utvrđenja i sadržaj samog kaznenog predmeta broj 30 K-393/12 jer su se u tom predmetu praktično provodili isti dokazi kao i u ovom predmetu i koji dokazi se ustvari međusobno poklapaju odnosno dopunjuju.

14. Obzirom na prednje sud je utvrdio kao u izreci.

15. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a budući je tuženik uspio u cijelosti. Sud je tuženiku priznao trošak sastava odgovora na tužbu, a to imajući u vidu visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužteilja u iznosu od 77.048,00 kn slijedom čega je priznat trošak u iznosu od 1.250,00 kn prema tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15-dalje OT) sa pripadajućim PDV-om prema tbr. 42. OT, nadalje trošak sastava dva obrazložena podneska (6. travnja 2022. i 30. prosinca 2021.) također u visini od 1.250,00 kn svaki prema tbr. 8. toč. 1. i tbr. 42. OT, trošak sastava podneska od 5. srpnja 2012. u iznosu od 312,50 kn prema tbr. 8. toč. 3. OT i tbr. 42. OT jer se tim podneskom obavještava sud o podizanju optužnice protiv ovdje tužitelja te svjedoka K. i L. te zastupanje po punomoćniku na sedam ročišta kod suda svaki puta po 1.250,00 kn, a to prema tbr. 9. toč. 1. i tbr. 42. OT, te trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 600,00 kn, odnosno sveukupno 13.412,50 kn. Posebno se navodi da je tuženik zatražio na ime pristojbe iznos od 600,00 kn iako je sama pristojba naplaćena u iznosu od 890,00 kn. Navedeni trošak sud smatra opravdanim za ovaj postupak prema odredbi iz čl. 155. ZPP-a, a isti je usklađen i sa važećom OT.

U Varaždinu 26. travnja 2022.

Sutkinja

Lidija Krašek v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obavještena o ročištu za objavu odluke, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave odluke na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obavještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak odluke dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

U razdoblju od 1. – 15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dostaviti:

1/ OD M. i P., P. u V. (za tužitelja)

2/ OU T. i T., V. (za tuženika)