REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 575/2018-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. V. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnica T. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika 1/ I. D. iz Z., OIB ..., i 2/ S. D. iz Z., OIB ..., koje zastupa punomoćnik H.-N. C., odvjetnik u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, podredno isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-9741/15-4 od 31. listopada 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6576/12-32 od 29. rujna 2015., u sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2022.
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Utvrđuje se da je tužiteljica D. V. iz Z., OIB:..., vlasnica 1/4 djela nekretnine zk. čbr. 1576/6 kućni broj 25, tlocrtne površine 48 čm i dvorište ukupne površine 255 m² ili 71 čhv, upisne u zk.ul. 1889 k.o. B. S. te su tuženici dužni trpjeti da se tužiteljica upiše kao suvlasnica navedene nekretnine i to I. tuženik I. D. iz Z., na 1/8 dijela nekretnine te II: tužena S. D. iz Z., na 1/8 dijela nekretnine, jer će u suprotnom isto zamijeniti ova presuda.
II. Nalaže se tuženima solidarno nadoknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 54.380,16 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana 29. rujna 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska odluka dok je rješenjem prihvaćena žalba tuženika te je ukinuta prvostupanjska presuda u točki II., kojom je odlučeno o troškovima postupka, te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava revijske navode i predlaže reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu. Potražuje i trošak sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
7.1. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u obje nižestupanjske presude navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuju tuženici.
7.2. Premda tuženici revizijom pobijaju presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome osporavaju činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, posebno vezano uz utvrđenu činjenicu da su tuženici dali suglasnost za stjecanje prava suvlasništva tužiteljici i njezinom tadašnjem suprugu na predmetnoj nekretnini. Iz tih navoda slijedi da tuženici pobijaju drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.
8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).
9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se ista utvrdi kao suvlasnica na nekretnini tuženika koju je stekla nadogradnjom i adaptacijom za vrijeme trajanja braka sa bivšim suprugom.
10. U postupku do revizijskog utvrđeno je:
-da je tužiteljica bila u braku sa sinom tuženika, D. D., od veljače 2000.,
- da je brak razveden pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda posl. br. P2- 315/11 od 10. studenoga 2011.,
- da su tuženici upisani u zemljišnim knjigama kao suvlasnici predmetne nekretnine,
- da su se tužiteljica i D. D. za Božić 2002. godine, zajedno s mlt. djetetom P. D., rođenom u srpnju 2000. godine, uselili u dvoetažni stan na prvom katu i potkrovlju obiteljske kuće u suvlasništvu oboje tuženika, s time da je u trenutku useljenja prvi kat bio većim dijelom uređen za stanovanje, dok je potkrovlje bilo u roh-bau fazi izgrađenosti,
- da je za vrijeme trajanja braka tužiteljice i D. D. uređeno i potkrovlje, osim u dijelu kupaonice i kosog stropa,
-da se nadogradnja i adaptacija sastojala u pojačavanju temelja zgrade, izradi vanjske terase na prvom katu te podizanju zidova prvog kata i potkrovlja, izradi novog krovišta, provođenju svih instalacija (voda, kanalizacija, struja, plin) te uređenju vanjskih i unutarnjih zidova i podova i opremanju stana stolarijom i namještajem,
- da su troškove opremanja stana nakon useljenja djelomično snosili tužiteljica i njezin tadašnji suprug, a djelomično su isto darivali roditelji, bilo radom bilo darivanjem u namještaju,
- da je na temelju nalaza i mišljenja građevinskog vještaka utvrđeno da je predmetna kuća prvotno predstavljala samostojeći prizemni objekt, da je naknadno izveden prvi kat i potkrovlje, da vrijednost radova na nadogradnji ukupno iznosi 66.431,76 Eur, odnosno 506.210.,00 kn dok vrijednost cijelog objekta iznosi 136.032,81 Eur odnosno 842.260,00 kn, radi čega idealni dio gradnje kata i potkrovlja u odnosu na cijelu nekretninu iznosi 48,85%,
- da je vještak ocijenio da je nadogradnjom kata i potkrovlja nastala nova stvar u građevinskom smislu i to dvoetažni stan kao samostalna uporabna cjelina, te je time izmijenjen identitet postojećeg objekta u kojem je slučaju nastala nova stvar,
- da je tužiteljica iz stana iselila 2010. godine.
11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su pravilno ocijenili da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan obzirom da je navedeno ulaganje izvršeno za vrijeme trajanja braka tužiteljice i sina tuženika te sukladno odredbama čl. 248. i 249. Obiteljskog zakon („Narodne novine“ broj 116/2003 dalje ObZ) tužiteljici stoga pripada ½ dijela novosagrađenog dijela nekretnine odnosno ¼ dijela cijele nekretnine.
12. Odredbom čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, dalje: ZV) propisano je, da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih, ne može steći vlasništvo ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene odnosno prigrađene nekretnine.
13. U postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja, da su tuženici nakon zaključenja braka tužiteljice i D. D. te rođenja njihova djeteta a radi rješavanja njihova stambenog pitanja ponudili istima nadogradnju i adaptaciju prizemnice u njihovu suvlasništvu pa iz istoga proizlazi očita volja da tužiteljici i njezinom tadašnjem suprugu priznaju pravo vlasništva na predmetnom nadograđenom dijelu-dvoetažnom stanu, jer kako pravilno zaključuju sudovi ponuda nadogradnje njihove kuće predstavlja očitu suglasnost za stjecanje prava vlasništva tužiteljice i D. D. na predmetnom stanu u smislu odredbe čl. 156 st. 1 ZV.
14. Odredbom čl. 248. ObZ propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, dok je čl. 249. st. 1. ObZ propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.
15. Pravilno stoga drugostupanjski sud navodi da je s obzirom da su navedena nadogradnja i adaptacija izvršene za vrijeme trajanja braka tužiteljice i sina tuženika D. D., primjenom odredbe čl. 248. i 249. ObZ kao i čl. 156. st.1. ZV valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice.
16. Radi svega navedenog reviziju tuženika trebalo je kao neosnovanu odbiti te odlučiti kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.
17. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).
Zagreb, 26. travnja 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v. r.
