Poslovni broj: 60 Povrv-1544/2021-12

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud Splitu, po sucu pojedincu Mirjani Rubić, na prijedlog sudske savjetnice Nikoline Mandić, u pravnoj stvari tužitelja S. P. d.o.o., OIB:… S., kojeg zastupa punomoćnica N. Č.,dipl. iur., protiv tuženika F. J., OIB: … S., radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 17. ožujka 2022. uprisutnosti punomoćnice tužitelja N. Č. i tuženika, 26. travnja 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika H. D. iz S. poslovni broj Ovrv-618/2021 od 6. srpnja 2021. kojim je tuženiku naloženo da u roku od 8 dana tužitelju isplati iznos od 225,00 kn zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 25. ožujka 2020. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 318,75 kn, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao djelomično neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 76,25 kn.

Obrazloženje

1. Rješenjem javnog bilježnika H. D. iz S. poslovni broj Ovrv-

618/2021 od 6. srpnja 2021. naloženo je tuženiku u roku od osam dana isplatiti tužitelju iznos od 225,00 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 25. ožujka 2020. do isplate i nadoknaditi troškove ovrhe u iznosu od 295,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 6. srpnja 2021. do isplate, te je radi prisilne naplate navedenih iznosa na temelju vjerodostojne isprave određena ovrha općenito na imovini tuženika.

2. Protiv navedenog rješenja tuženik je izjavio pravodoban prigovor te je rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-1544/2021 od 9. prosinca 2021. rješenje javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje (točka 1. izreke) te je postupak nastavljen kao parnični postupak u povodu prigovora protiv platnog naloga (točka 2. i 3. izreke).

3. Tužitelj u tijeku postupka tvrdi da je na području Grada Splita ovlašten obavljati poslove nadzora nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila te poslove premještanja tih vozila i to temeljem Pravilnika o uvjetima i načinu obavljanja poslova nadzora nepropisno zaustavljenih ili parkiranih vozila te uvjetima za obavljanje poslova premještanja nepropisno zaustavljanih ili parkiranih vozila ("Narodne novine" broj 134/08 i 98/18, dalje: Pravilnik) i Zaključka o objedinjavanju pružanja komunalnih usluga upravljanja javnim parkiralištima na području Grada Splita ("Službeni glasnik Grada Splita" broj 15 od 1. travnja 2016.).

3.1. Tužitelj predlaže platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika održati na snazi u cijelosti uz nadoknadu parničnih troškova jer tvrdi da je tuženik dužan platiti troškove započete radnje premještanja nepropisno parkiranog vozila koju su radnici tužitelja započeli na temelju izdane naredbe Prometnog redarstva Grada Splita.

3.4. Kao dokaze tužitelj predlaže izvršiti uvid u zapisnik o pokušaju premještanja vozila nalog br. 79055 (list 5 spisa), naredbu za premještanje vozila br. 79055 (list 6, 32 spisa), informacije o korisniku usluga (list 7, 37 spisa), pregledati fotografije vozila (list 33-36, 38-41 spisa) i izvadak iz GPS evidencije specijalnog vozila "pauk" (list 60 spisa) te saslušanje svjedoka A. P. i D. J..

3.4. U odnosu na pravnu osnovu tužbe tužitelj je priložio sudsku praksu, i to pravno shvaćanje od 28. studenoga 2018. (list 42 spisa), presudu Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-2138/15 od 11. travnja 2016. (list 43-47 spisa), presudu Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-2450/16-2 od 27. lipnja 2017. (list 48-51 spisa).

4. Tuženik u prigovoru i tijekom postupka osporava potraživanje tužitelja u bitnome navodeći da je vozilo parkirao netko od članova njegove obitelji, a on je spornoga dana bio u samoizolaciji o čemu je kao dokaz priložio liječničku potvrdu (list 17 spisa). Također, osporava da je vozilo bilo parkirano na pješačkom prijelazu te tvrdi da tužitelju nisu nastali nikakvi troškovi jer specijalno vozilo "pauk" nije izašlo na lice mjesta.

4.1. Iz sadržaja tuženikovih navoda proizlazi da predlaže platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika ukinuti u cijelosti i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U tijeku postupka pročitana je i pregledana materijalna dokumentacija koju su stranke predložile kao dokaze te je na temelju svakog dokaza pojedinačno, rezultata cjelokupnog postupka te očitovanih dispozicija stranaka u parnici sud našao tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

5.1. Pri tome, valja istaknuti kako nije osnovan tuženikov prigovor prekluzije dokaza u odnosu izvadak iz GPS evidencije specijalnog vozila "pauk", a ovo stoga što je taj dokaz tužitelj sukladno odredbi čl. 299. st. 1. u vezi s čl. 288.a st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje ZPP) pravodobno predložio na pripremnom ročištu prije nego što je tuženik iznio svoj odgovor na tužbu. Naime, u ovome postupku se ne primjenjuju odredbe čl. 461.a st. 6. i 7. ZPP koje su navedene u pozivu za pripremno ročište jer ovaj spor male vrijednosti nije započet podnošenjem tužbe, već podnošenjem prijedloga za ovrhu uz koji tužitelj nije bio dužan predložiti sve dokaze na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev. Isto tako, u pogledu iznošenja činjenica i predlaganja dokaza ovaj sud nije bio u mogućnosti primijeniti niti odredbe 461.a st. 3. i 4. ZPP jer stranke u rješenju ovoga suda poslovni broj Povrv-1544/2021 od 9. prosinca 2021. kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha, nisu bile upozorene na sadržaj odredbi čl. 461. st. 3. i 4. ZPP (čl. 461.a st. 5. ZPP).

5.2. Nadalje, dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka A. P.

i D. J., a koji su upravljali specijalnim vozilom P. 3., odbijen je kao nepotreban, a ovo stoga što je sporna činjenica dolaska specijalnog vozila "pauk" na mjesto gdje se nalazilo nepropisano zaustavljeno ili parkirano vozilo tuženika utvrđena uvidom u izvadak iz GPS evidencije kojom se bilježi lokacija i vrijeme svakog "pauk" vozila.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 225,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama s osnova troškova pokušaja premještanja nepropisno parkiranog vozila.

7. Nije sporna aktivna legitimacija, odnosno nije sporno da je tužitelj ovlašten obavljati poslove premještanja i blokiranja nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila na javnim površinama na području G. S..

7.1. Nadalje, nije sporno da je Prometno redarstvo G. S. 16. ožujka 2020. izdalo naredbu br. 79055 za premještanje vozila registarske oznake….

8. Sporna je pasivna legitimacija.

8.1. Odredbom čl. 84. st. 1 ZSCP propisano je da će policijski službenik ili službenik jedinice lokalne samouprave naredbom odrediti da se vozilo u slučaju nepropisnog zaustavljanja ili parkiranja na cesti premjesti na drugo mjesto.

8.2. Prema odredbi čl. 86. st. 1. ZSPC troškove premještanja vozila u slučajevima iz članka 84. ZSPC snosi vlasnik, odnosno korisnik vozila.

8.3. Dakle, kako sukladno citiranoj odredbi čl. 86. st. 1. ZSPC vlasnik vozila uvijek odgovara za troškove nastale premještanjem vozila, to u ovome postupku nije odlučna činjenica tko je vozilo parkirao, odnosno nije bitno da li je vozilo parkirao tuženik osobno ili član njegove obitelji, tj. irelevantno je da li je tuženik toga dana bio u samoizolaciji te da li je kršio izrečenu mjeru samoizolacije.

9. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva jer tuženik osporava da je vozilo bilo parkirano na pješačkom prijelazu te tvrdi da tužitelj nije imao troškova, odnosno da se ne radi o pokušaju premještanja vozila jer specijalno vozilo "pauk" nije izašlo na lice mjesta.

9.1. Iz opisnog dijela naredbe br. 79055 proizlazi da je izdana jer je vozilo tuženika zatečeno u G. S., zaustavljeno ili parkirano na

obilježenom pješačkom prijelazu, odnosno zbog počinjenog prometnog prekršaja opisanog u čl. 82. st. 1. t. 1. i kažnjivog po čl. 82. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20, dalje: ZSPC).

9.2. Suprotno tvrdnjama tuženika, iz fotografija (npr. prva fotografija na listu 35 i fotografija na listu 36, 38, 39, 41 spisa) je evidentno da je vozilo bilo parkirano, odnosno zaustavljeno na pješačkom prijelazu.

9.3. Iako na fotografijama pored vozila tuženika nije vidljivo i vozilo "pauk", ovaj sud nalazi kako nisu osnovane tvrdnje tuženika da specijalno vozilo "pauk" nije izašlo na lice mjesta, a ovo stoga što je iz GPS evidencije specijalnih vozila "pauk" utvrđeno da se vozilo P. 3. nalazilo 16. ožujka 2020. u S.

radi pokušaja premještanja vozila. S obzirom na to da se podaci o lokaciji i vremenu navedeni u GPS evidenciji vozila P. 3. u cijelosti podudaraju s podacima lokacije i vremena navedenih na fotografijama tuženikovog vozila, to tuženik neosnovano tvrdi da tužitelju nisu nastali troškovi izlaska specijalnog vozila "pauk".

10. Odredbom čl. 86. st. 1 ZSPC propisano je da troškove premještanja vozila iz čl. 84. ZSCP snosi vlasnik, odnosno korisnik vozila, dok je st. 2. istog članka propisano da visinu troškova premještanja vozila propisuju jedinice lokalne samouprave uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.

11. Nije sporna visina tužbenog zahtjeva budući da je Zaključkom o visini troškova premještanja vozila nepropisano parkiranih ili zaustavljenih vozila na javnim površinama G. S. („Službeni glasnik G. S.“ broj 2 od 8. siječnja 2013.)

određeno da troškovi premještanja vozila do 2,0 t težine, a u koju kategoriju spada vozilo tuženika, iznosi 450,00 kn. Pri tome je tuženik sukladno odredbi čl. 9. st. 1. Pravilnika tužitelju dužan naknaditi 50% troškova premještanja vozila, odnosno 225,00 kn jer nije sporno da je radnja premještanja vozila započeta, ali premještanje nije izvršeno.

12. Tuženik nije podmirio novčano potraživanje tužitelja u roku te se nalazi u zakašnjenju sa ispunjenjem obveze (čl. 183. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO). Dospijeće tražbine utvrđeno je u zapisniku o pokušaju premještanja vozila i računu br. 79055 sa 16. ožujkom 2020. Stoga su tužitelju na temelju čl. 29. st. 1. ZOO i u granicama postavljenog zahtjeva na iznos glavnog potraživanja dosuđene zatezne kamate tekuće od 25. ožujka 2020. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO kao u ostalim odnosima.

13. Materijalnu dokumentaciju koju je tužitelj priložio kao dokaze, a koja je pregledana i pročitana u ovome postupku u cijelosti se prihvaća kao dokaz jer je sastavljena uredno i nema nedostataka koji bi doveli u pitanje njezinu vjerodostojnost.

14. Slijedom navedenog, održan je na snazi na temelju čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje ZPP) platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 225,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama kako je precizirano u stavku I. izreke presude.

15. Parnični troškovi dosuđeni su tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP s obzirom na to da je u cijelosti uspio u parnici. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora od 225,00 kn te važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 10,00 kn (Tbr. 50 Tarife).

15.1. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP priznaju se tužitelju kao potrebni za vođenje parnice odvjetnički troškovi sastava prijedloga za izdavanje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u iznosu od 75,00 kn (Tbr. 11.2. Tarife) s pripadajućim PDV od 25% u iznosu od 18,75 kn (Tbr. 42. Tarife) i nagrada javnog bilježnika u iznosu od 100,00 kn (čl. 5. st. 1. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku, NN 9/21) s pripadajućim PDV od 25% u iznosu od 25,00 kn (čl. 9. Pravilnika) odnosno ukupno 218,75 kn.

15.2. Tužitelju se ne priznaje trošak u iznosu od 50,00 kn naveden u troškovniku ovršnih troškova jer ti troškovi nisu nastali s obzirom da nije bilo drugog pokušaja dostave rješenja o ovrsi tuženiku (čl. 6. st. 1. Pravilnika), dok se PDV na taj trošak u iznosu od 12,50 kn niti ne može zaračunati s obzirom da to ne proizlazi iz odredbe čl. 9. Pravilnika.

15.3. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 218,75 kn, dok je preko dosuđenog a do zatraženog, a za iznos parničnih troškova od 76,25 kn zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (točka III. izreke presude).

U Splitu 26. travnja 2022.

Sutkinja

Mirjana Rubić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke žalba je dopuštena. Podnosi se putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana objave presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP.