REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 7 Kž-1142/2021-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća, te Mirjane Rigljan i Gordane Mihela Grahovac kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. G., zbog kaznenog djela utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11) i kaznenog djela povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz čl. 248. st. 1. KZ/11, a sve u vezi čl. 51. KZ/11, odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru broj KO-DO-42/2020 od 25. listopada 2021. i okrivljenika, izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, broj: K-30/2015 od 1. listopada 2021., a objavljene 4. listopada 2021., na javnoj sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2022., u prisutnosti zz braniteljice okrivljenika T. K. O., odvjetnice iz Z.,

r i j e š i o  j e

Prihvaćaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog A. G., ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vukovaru, broj: K-30/2015 od 1. listopada 2021., a objavljene 4. listopada 2021., okrivljeni A. G. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. i 3. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude pod toč. I. izreke, tj. u osuđujućem dijelu pobijane presude, te se na temelju čl. 256. st. 3. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a temeljem čl. 56. st. 1. i 3. KZ/11 okrivljeniku se izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti ako okrivljenik u roku 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo. 2. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (N arodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17

, 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. istog zakona okrivljeni A. G. obvezan je platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 4.000,00 kuna i troškove financijsko-knjigovodstvenih vještačenja prema priloženim troškovnicima u iznosu 6.336,00 kuna, kao i prijevozni trošak svjedoka u iznosu 39,20 kuna u roku 30 dana po pravomoćnosti presude obzirom će se u protivnom troškovi naplatiti prisilnim putem.

3. Istom presudom, pod slovom B) temeljem čl. 453. st. 1. toč. 1. ZKP/08 okrivljeni A. G. oslobađa se optužbe da bi počinio kazneno djelo povrede obveza vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz čl. 248. st. 1. KZ/11, činjenično opisano pod toč. VI. oslobađajućeg dijela izreke pobijane presude.

4. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 142. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja u odnosu na ovo kazneno djelo padaju na teret proračunskih sredstava.

5. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, i to u odnosu na oslobađajući dio pobijane presude, te zbog odluke o uvjetnoj osudi i zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi u odnosu na osuđujući dio pobijane presude, te je predložilo da se pobijana presuda preinači u odnosu na kazneno djelo pod toč. I., dakle, u odnosu na osuđujući dio pobijane presude i to na način da se okrivljeniku izrekne bezuvjetna kazna, tj. stroža kazna, te da mu se oduzme protupravno stečena imovinska korist, a u odnosu na oslobađajući dio presude da se žalba prihvati i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5.1. Žali se i okrivljeni A. G. po braniteljici M. A., odvjetnici iz V. i to u odnosu na osuđujući dio pobijane presude, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kaznenoj sankciji i troškovima kaznenog postupka, te je predložio da se pobijana presuda u osuđujućem dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ujedno je zatražio da se njega i njegovu braniteljicu pozove na sjednicu vijeća, a čemu je u smislu odredbe čl. 475. st. 2. ZKP/08, i udovoljeno.

6. Odgovor na žalbu Općinskog državnog odvjetnika podnio je okrivljenik po braniteljici M. A., odvjetnici iz V., nalazeći da su navodi žalbe državnog odvjetnika neosnovani, te je predložio da se žalba državnog odvjetnika u cijelosti kao takva odbije i potvrdi prvostupanjska presuda u odnosu na oslobađajući dio pobijane presude, a da se njegova žalba usvoji u odnosu na osuđujući dio pobijane presude.

6.1. Odgovor na žalbu okrivljenika podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, nalazeći da je žalitelj u pravu kada tvrdi da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 3. ZKP/08, dok u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje smatra da su navodi žalitelja, tj. okrivljenika neosnovani, te u tom dijelu žalbe predlaže odbiti, a vezano za povredu kaznenog zakona, te odluku o sankciji i troškovima, državni odvjetnik navodi da žalitelj ne obrazlaže na koji način je došlo do povrede kaznenog zakona te ne obrazlaže žalbu vezanu za odluku o sankciji niti navodi radi kojih razloga smatra da je odluka o sankciji i troškovima postupka pogrešna, pa iz svih tih razloga državni odvjetnik smatra da je žalba djelomično osnovana, te da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

7. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

8. Na javnu sjednicu vijeća pristupila je uredno pozvana zz braniteljica okrivljenika T. K. O., odvjetnica iz Z., dok nisu pristupili uredno pozvani zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu i okrivljeni A. G., a dostava poziva za iste je uredno iskazana, pa je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti, a sve u smislu čl. 475. st. 4. ZKP/08. Prisutna zz braniteljica okrivljenika u cijelosti je ostala kod svih navoda istaknutih u žalbi okrivljenika kao i kod odgovora na žalbu državnog odvjetnika.

9. Žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika su osnovane.

U odnosu na žalbu okrivljenika (osuđujući dio prvostupanjske presude)

10. U pravu je žalitelj, tj. okrivljeni A. G. kada navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, a koju povredu ovaj žalitelj vidi u tome što je prvostupanjski sud tijekom rasprave nepravilno primijenio odredbe Zakona i time povrijedio pravo obrane, a to je bilo od utjecaja na presudu.

10.1. Naime, nesporno je utvrđeno, a što osnovano ističe okrivljenik u svojoj žalbi, a ne osporava ni državni odvjetnik u odgovoru na žalbu okrivljenika, da je rasprava održana 8. rujna 2021., održana bez prisutnosti okrivljenika, odnosno bez osobe čija prisutnost je na raspravi po zakonu obvezna, a da za to nisu postojali zakonski uvjeti.

10.2. To iz razloga što je okrivljeni A. G. bio prisutan na raspravi 24. svibnja 2021. i tada je upozoren u smislu odredbe čl. 404. ZKP/08 da će se slijedeća rasprava koja je bila zakazana za 1. srpnja 2021. održati i bez njegove prisutnosti budući se očitovao o optužnici u prisutnosti branitelja. Na raspravu koja je bila zakazana za 1. srpnja 2021. okrivljenik nije pristupio, te je na zapisniku konstatirano da je uredno pozvan i nije pristupio na raspravu, pa je sud donio rješenje da će se rasprava održati jer su ispunjeni sve zakonske pretpostavke za održavanje rasprave bez prisutnosti okrivljenika jer je na prethodnoj raspravi isti bio upozoren u smislu odredbe čl. 404. ZKP/08. Na zapisniku sa rasprave od 1. srpnja 2021. sud nije upozorio okrivljenika da će se slijedeća rasprava održati sukladno odredbi čl. 404. ZKP/08 bez njegove prisutnosti, a to nije niti mogao jer okrivljenik nije bio prisutan toj raspravi.

10.3. Razmatrajući nadalje spis vidljivo je iz zapisnika sa rasprave od 8. rujna 2021. da okrivljenik nije pristupio, međutim, prvostupanjski sud istu održava bez prisutnosti okrivljenika, obrazlažući da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za održavanje rasprave u odsutnosti okrivljenika koji je na prethodnoj raspravi navodno bio upozoren sukladno čl. 544. ZKP/08.

10.4. Ovdje je nužno napomenuti, a što osnovano ističe i okrivljenik, da on, okrivljenik, na prethodnoj raspravi nije bio prisutan pa da bi bio upozoren na bilo što, a nejasno je i pozivanje suda na odredbu čl. 544. ZKP/08, pa se očito radi o greški suda, vjerojatno misleći na odredbu čl. 404. ZKP/08.

10.5. No, svakako, bez obzira na sve te okolnosti, rasprava koja je održana 8. rujna 2021. nije mogla biti održana, odnosno održana je ali bez nazočnosti okrivljenika, a za to nisu postojale zakonske pretpostavke, pa pozivanje na odredbu čl. 404. ZKP/08 nije moguće jer okrivljenik na prethodnoj raspravi nije bio prisutan.

10.6. Na opisani način, kao što je već i uvodno navedeno, počinjena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 3. ZKP/08, tj. rasprava je održana bez osobe čija je prisutnost na raspravi po zakonu obvezna, a to je bilo od utjecaja na raspravu.

11. Stoga je žalbu okrivljenika zbog citirane bitne povrede valjalo prihvatiti, ukinuti pobijanu presudu u njenom osuđujućem dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

11.1. Uslijed gornje odluka žalba državnog odvjetnika u odnosu na osuđujući dio je bespredmetna.

11.2. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti sve provedene dokaze, otklonit će propuste na koje mu je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom, prije svega provesti će postupak sukladno odredbom ZKP-a, te će nakon detaljne analize provedenih dokaza donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku.

11.3. Pri tome se posebno ukazuje, sukladno odredbi čl. 483. st. 4. ZKP/08, da bi bilo oportuno utvrditi visinu porezne preplate za G. d.o.o. na dan 26. ožujka 2012., te da li to je ili nije bitno za postojanje štete za proračun RH, a što može odgovoriti vještak (koji tvrdi da takvu uputu u nalogu suda nije imao), dakle, stručna osoba. S tim u vezi je i napomena prvostupanjskom sudu, a vezano za osuđujući dio, odluka o oduzimanju imovinske koristi, tj. da li za to ima ili nema uvjeta.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika (oslobađajući dio prvostupanjske presude)

12. U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud, barem za sada, pogrešno utvrdio činjenično stanje, a rezultat čega je pogrešan zaključak da se okrivljenog A. G. oslobodi od optužbe za kazneno djelo iz toč. VI., odnosno da to djelo, odnosno radnje opisane u činjeničnom opisu oslobađajućeg dijela prvostupanjske presude koje se okrivljeniku stavljaju na teret, nije kazneno djelo iz čl. 248. st. 1. KZ/11.

12.1. Naime, činjeničnim opisom oslobađajućeg dijela pobijane presude okrivljeniku se stavlja na teret cit: "da u vremenskom razdoblju od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2012. kao odgovorna osoba G. d.o.o. svjestan da je dužan voditi poslovne knjige, suprotno odredbama čl. 2., 4. i 5. Zakona o računovodstvu (NN 109/07), u knjizi ulaznih računa knjižio račune od tvrtke M. d.o.o. po kojima je koristio pretporez i to račun br. … na iznos od 158.877,88 kuna, račun broj: … na iznos od 180.175,96 kuna i račun broj: … na iznos od 259.173,68 kuna, a iste račune ne posjeduje niti ih je predočio poreznoj inspekciji a radi se o računima koje nisu iskazani na analitičkoj kartici tvrtke M. d.o.o., dakle, nije vodio poslovne knjige koje je po zakonu obvezan voditi čime bi počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – povredom obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga opisano i kažnjivo po čl. 248. st. 1. KZ/11 u vezi sa čl. 51. KZ/11.".

12.2. Prije svega, nužno se osvrnuti na zaključke prvostupanjskog suda koji u obrazloženju svoje odluke pod toč. 52., između ostalog, navodi da je uvidom u činjenični opis predmetnog kaznenog djela vidljivo da je predmetna tvrtka G. d.o.o. posjedovala knjigu ulaznih računa i to tužitelj navodi u činjeničnom opisu predmetnog kaznenog djela, ali tužitelj u činjeničnom opisu nije naveo koje je sve to poslovne knjige okrivljenik kao odgovorna osoba predmetne tvrtke bio u obvezi voditi, primjerice ne stavlja okrivljeniku na teret da nije vodio dnevnik, glavnu knjigu i pomoćne knjige, te da nije vodio knjigu ulaznih i izlaznih računa, a što je u obvezi prema zakonu o računovodstvu.

12.3. Naprijed navedeni stav prvostupanjskog suda nije pravilan. Naime, da bi se radilo o kaznenom djelu povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga iz čl. 248. st. 1. KZ/11, nije nužno u činjeničnom opisu navesti sve poslovne knjige koje je određena pravna osoba po zakonu dužna voditi, već koje knjige je vodila ili nije vodila, a vezano za vrstu poslovanja kojim se bavi i eventualne propuste s tim u vezi. U ovdje konkretnom slučaju je navedena knjiga ulaznih računa u koju su bili upisani računi precizirani u izreci oslobađajućeg dijela pobijane presude, pa nije u pravu prvostupanjski sud kada obrazlaže kao pod toč. 52. obrazloženja prvostupanjske presude.

12.4. Nadalje, sud pod brojem 53. obrazloženja konstatira cit: "Iako je tijekom dolaznog postupka sud nesporno utvrdio da je okrivljeni A. G. dokumentaciju i knjige vodio neuredno što proizilazi iz nalaza i mišljenja vještaka, tužitelj u činjeničnom opisu predmetnog kaznenog djela okrivljeniku ne stavlja na teret da je vodio poslovne knjige na način da je otežana preglednost poslovanja ili da je poslovne isprave učinio neuporabljivim ili slično.". Naprijed iznesena konstatacija prvostupanjskog suda je neutemeljena i nije jasno što ista u ovdje konkretnom slučaju dokazuje, odnosno, nije obrazloženo u kakvoj je vezi s predmetnim utuženjem.

12.5. Isto tako, za sada nije prihvatljivo utvrđenje prvostupanjskog suda da ono što tužitelj okrivljeniku stavlja na teret ne predstavlja kazneno djelo iz čl. 248. st. 1. KZ/11, niti kazneno djelo koje je propisano drugim odredbama kaznenog zakona, pa je sud okrivljenika primjenom načela "in dubio pro reo" oslobodio od optužbe za isto, a što bi značilo da je primijenio načelo koje je povoljnije za okrivljenika.

12.6. Smisao načela "in dubio pro reo" je predviđeno čl. 3. st. 3. ZKP/08 u kojem je propisano cit: "Dvojbu o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona sud rješava presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika.". Uzimajući u obzir naprijed navedeno nije jasno i nije obrazloženo o kojim dvojbama se radi, te zašto i u odnosu na što je prvostupanjski sud primijenio načelo "in dubio pro reo" u ovdje konkretnom slučaju.

13. Stoga je po stavu ovog drugostupanjskog suda neprihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da radnje koje su opisane činjeničnim opisom izreke pobijane presude u njenom oslobađajućem dijelu ne predstavljaju kazneno djelo, te je pogrešno prvostupanjski sud zaključio kada je okrivljenika oslobodio optužbe po čl. 453. st. 1. toč. 1. ZKP/08.

14. Zbog navedenog valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, pobijanu presudu u tom oslobađajućem dijelu ukinuti i vratiti na ponovno suđenje.

14.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će provesti dokaze koji su provedeni u odnosu na ovaj dio optužbe i terećenog kaznenog djela, otkloniti će propuste na koje mu je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom, te će nakon detaljno provedenog dokaznog postupka donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku koju će valjano i obrazložiti.

15. Zbog svega navedenog, a kako je žalba državnog odvjetnika osnovana u odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude, a žalba okrivljenika u odnosu na osuđujući dio prvostupanjske presude, to je temeljem čl. 483. st. 1. ZKP/08 valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu u cijelosti i riješiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 26. travnja 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Sonja Brešković Balent, v. r.