Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 21 Gž-1958/2020-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Darije Horvat predsjednice vijeća, Mirele Mijoč Kramar članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. A. iz O., OIB:…, kao nasljednika pokojne D. A. iz O., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u O., protiv tuženika H. A. R. ag (prije H. A.-A.- B. I. AG) sa sjedištem u A., K., OIB:…, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva B., L., M. i S. u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi prednice tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-28/2015-29 od 26. rujna 2016., u sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-28/2015-29 od 26. rujna 2016. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje u fazu prethodnog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev sada pokojne tužiteljice D. A. iz O,. OIB:…, da se ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku broj 33 Ovr-4006/2013-5 od 12. prosinca 2013. proglasi nedopuštenom, prema etažnoj cjelini stambenog prostora broj 9, smještenog na IV etaži zgrade u O., Ulica …, diletacija II, površine 108,67 m[2] , te parkirnog mjesta broj 2 u garaži zgrade u O., Ulica …, a što da su tuženici (H. A. R. ag /prije H. A.-A.-B. I. AG/ sa sjedištem u A., K., OIB:… kao prvotuženik i K. d.o.o. za financijsko poslovanje, promet i trgovinu i usluge iz O., OIB:…, kao drugotuženik) dužni trpjeti i tužiteljici izdati valjanu tabularnu ispravu za uknjižbu svog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini kao i naknaditi joj prouzročeni parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate (toč. I. izreke). Ujedno je naloženo tužiteljici da prvotuženiku nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 88.050,00 kn sa zateznim kamatama od 26. rujna 2016. do isplate, u roku od 15 dana (toč. II. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žali se sada pokojna tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinači i prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno ukine i vrati na ponovno suđenje.

3. Rješenjem od 3. ožujka 2020., nakon prekida postupka zbog smrti tužiteljice, nastavljen je postupak s njezinim nasljednikom M. A. protiv H. A. R. ag (prije H. A.- A.-B. I. AG) sa sjedištem u A., K., OIB:…, kao prvotuženika i protiv K. d.o.o. za financijsko poslovanje, promet i trgovinu i usluge iz O., OIB:…, kao drugotuženika.

4. Pravomoćnim rješenjem od 8. listopada 2021. obustavljen je postupak u odnosu na drugotuženika K. d.o.o. za financijsko poslovanje, promet i trgovinu i usluge iz O., OIB:…, jer je brisan iz registra, pa se postupak nastavlja samo u odnosu na tuženika H. A. R. ag (prije H. A.-A.-B. I. AG) sa sjedištem u A., K., OIB:….

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet spora je proglašenje ovrhe, određene rješenjem tog suda broj Ovr- 4006/2013-5 od 12. prosinca 2013., nedopuštenom prema etažnoj cjelini stambenog prostora broj 9, smještenog na IV etaži zgrade u O., Ulica …, diletacija II, površine 108,67 m[2] , te parkirnog mjesta broj 2 u garaži zgrade u O., Ulica …, a što da su tuženici (H. A. R. ag /prije H. A.-A.-B. I. AG/ sa sjedištem u A., K., OIB:… kao prvotuženik i K. d.o.o. za financijsko poslovanje, promet i trgovinu i usluge iz O., OIB:…, kao drugotuženik) dužni trpjeti i tužiteljici izdati valjanu tabularnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

7. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je u predmetu poslovni broj Ovr-4006/2013 ovrhovoditelj H. A. R. ag /prije H. A.-A.-B. I. AG/ sa sjedištem u A., K., OIB:…, ovdje tuženik (prije prvotuženik), protiv ovršenika K. d.o.o. za financijsko poslovanje, promet i trgovinu i usluge iz O., OIB:… (prije ovdje drugotuženik) pokrenuo ovršni postupak na temelju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 2. srpnja 2008., radi prinudne naplate novčane tražbine u iznosu od 24.800.000,00 EUR-a, te je predložena ovrha na nekretninama ovršenika, prije drugotuženika, na kč. br. 5418/1 u naravi zgrada mješovite uporabe broj 21 i 23 Ulica … površine 1535 m[2] upisane u zk. ul. broj 17352 k.o. O. i na pravu građenja upisano u zk. ul. 7352 k.o. O. u naravi poslovna zgrada 1759 m[2] i podzemna garaža 2329 m sagrađena na pravo građenja na kč. br. 5419 upisane u zk. ul. 17819 k.o. O. površine 4088 m[2] i to prodajom istih i namirenjem ovrhovoditelja,

- da je 12. prosinca 2013. doneseno rješenje o ovrsi te se odredila ovrha na nekretnini ovršenika, prije ovdje drugotuženika, i na pravu građenja, kako je to opisano u prijedlogu za ovrhu,

- da je sada pokojna tužiteljica izjavila prigovor na rješenje o ovrsi kao treća osoba, budući je s ovršenikom zaključila kupoprodajni ugovor nazvan Predugovor 30. svibnja 2011. kojim je kupila etažnu cjelinu stambenog prostora opisanog u izreci presude za ukupnu kupoprodajnu cijenu od 221.739,38 EUR, koja cijena je isplaćena u pretežitom dijelu, te je na temelju tog prigovora ovaj sud donio rješenje broj Ovr- 4006/2013-39 od 15. prosinca 2014. kojim je sada pokojnu tužiteljicu uputio na parnicu protiv tuženih, a radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom,

- da je Ugovorom o kreditnom poslu s inozemstvom između H. A. R. ag /prije H. A.-A.-B. I. AG/ sa sjedištem u A., K., OIB:…, korisnika kredita Kappa d.o.o. za financijsko poslovanje, promet i trgovinu i usluge iz O., OIB:… i O.-K. kao mjeničnog dužnika od 2. srpnja 2008. odobren K. d.o.o. za financijsko poslovanje, promet i trgovinu i usluge iz O., OIB:… jednokratni kredit u visini od 26.000.000,00 EUR za refinanciranje obveza nastalih uz realizaciju projekta za izgradnju poslovno- stambenog objekta u Blok centru II O., za izgradnju poslovno-stambenog objekta u Blok centru II O. i to na nekretnini upisanoj u zk. uz. 17352 k.o. O. kč. br. 5418/1 te za obrtna sredstva,

- da se Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 2. srpnja 2008. sklopljenim između H. A. R. ag /prije H. A.- A.-B. I. AG/ sa sjedištem u A., K., OIB:… kao vjerovnika i K. d.o.o. za financijsko poslovanje, promet i trgovinu i usluge iz O., OIB:… kao dužnika i založnog dužnika, utvrđuje postojanje potraživanja vjerovnika prema založnom dužniku i fiducijalnom dužniku na temelju navedenog Ugovora o kreditnom poslu, a da su prema članku 2. tog Ugovora stranke suglasne da se radi osiguranja svih tražbina zasnuje založno pravo u korist vjerovnika na nekretninama upisanim u zk. ul. 17352 k.o. O. kč. br. 5418/1 oranica Ul. … površine 1535 m[2] , vlasništvo K. d.o.o. za financijsko poslovanje, promet i trgovinu i usluge iz O., OIB:… i zk. ul. 17820 k.o. O. pravo građenja na kč. br. 5419 u naravi oranica 4088 m[2] upisana u zk. ul. 17818 k.o. O. vlasništvo Grada O., a nositelja prava građenja K. d.o.o. za financijsko poslovanje, promet i trgovinu i usluge iz O., OIB:…,

- da su K. d.o.o. za financijsko poslovanje, promet i trgovinu i usluge iz O., OIB:… kao prodavatelj, te sada pokojna tužiteljica i M. A. kao kupci 30. svibnja 2011. sklopili Predugovor o kupoprodaji nekretnina za ukupnu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 221.739,38 EUR,

- da su člankom 8. Predugovora ugovorne strane suglasne da će po završetku etažne diobe više stambene zgrade na kojoj se nalaze predmetne nekretnine i uknjižbe iste u zemljišnoj knjizi tog suda sačiniti konačni ugovor o prodaji nekretnina kojim će prodavatelj dozvoliti kupcu, uz uvjet da je platio kupoprodajnu cijenu u cijelosti, uknjižbu prava vlasništva na nekretninama u zemljišnim i drugim javnim knjigama na svoje ime,

- da je iz preslika uplatnica razvidno da je sada pokojna tužiteljica 30. svibnja 2011. prodavatelju K. d.o.o. za financijsko poslovanje, promet i trgovinu i usluge iz O., OIB:… platila 166.082,73 kn, a 26. srpnja 2011.1.000.000,00 kn.

8. Polazeći od navedenih utvrđenja te utvrđenja da pravo građenja i založno pravo prestaju brisanjem iz zemljišnih knjiga, da pravo građenja ne prestaje izgradnjom nekretnine, da se ne može smatrati da se H. A. R. ag /prije H. A.-A.-B. International AG/ sa sjedištem u A., K., OIB:… odrekao založnog prava, jer je odobrio prodaju etažnih cjelina, da je kredit namjenski utrošen budući je nekretnina izgrađena i kredit isplaćen jednokratno, pa da su neosnovane tvrdnje tužiteljice da je ovrha nedopuštena jer je H. A. R. ag /prije H. A.-A.-B. I. AG/ sa sjedištem u A., K., OIB:… imao pravo nadzora i kontrole namjenskog trošenja kredita po ovlaštenoj osobi koja je davala suglasnost za vršenje pojedinih isplata u korištenju kredita, sud prvog stupnja je pozivom na odredbu čl. 221.a ZPP odbio tužbeni zahtjev i odbio prijedlog tužiteljice za saslušanjem zakonskih zastupnika tuženika i prije drugotuženika kao i svjedoka D. V. i H. N..

9. Ovakav zaključak suda prvog stupnja se ne može prihvatiti.

10. Prema odredbi čl. 59. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13 i 93/14) osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom.

11. U konkretnom slučaju je sporno da li je tuženik zatražio zabilježbu ovrhe u dobroj vjeri, odnosno da li je u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu odnosno upisa zabilježbe ovrhe u zemljišne knjige znao, odnosno je li s obzirom na konkretne okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišnim knjigama nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, a s obzirom na tvrdnje prednice tužitelja da se radilo o izgradnji stambeno poslovnog objekta za tržište, da je nakon upisa založnog prava nekretnina izgrađena i etažirana, da su tuženik i prodavatelj etažne cjeline prednici tužitelja bili u poslovnom odnosu, da je zgrada bila označena drugačijim brojem u zemljišnoj knjizi nego u ugovoru sada pokojne tužiteljice i da do pokretanja ovršnog postupka nije niti mogla imati saznanja da li je na zemljištu na kojem je sagrađena zgrada zasnovano založno pravo, te da isplatom kupoprodajne cijene prodavatelju, nakon etažiranja, koji je bio u poslovnom odnosu s tuženikom, prestaje založno pravo u odnosu na nekretninu koja je predmet ovog spora, jer je svrha založnog prava osiguranje povrata sredstava isplaćenog kredita.

12. S obzirom da pobijana presuda nema razloga o odlučnim i spornim činjenicama, odnosno o tome kada je upisano pravo građenja, na kojim nekretninama i kada je upisano založno pravo, te na koju se točno etažnu cjelinu tužbeni zahtjev odnosi (prema opisu u zemljišnoj knjizi), za sada se ne može ispitati pravilnost i zakonitost pobijane presude.

13. Predmnjevani vlasnik (onaj „tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari“, a koji se po tome ima smatrat vlasnikom te stvari) može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo-što valja cijeniti u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog konkretnog slučaja: ponašanje, savjesnost i dobru vjeru svih sudionika određenog pravnog odnosa, a sve polazeći:

- od odredbe čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06), kojom je uređeno pitanje zaštite stjecanja nekretnine prema načelu povjerenja u zemljišne knjige i prema kojoj: (stavak 1.) „Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.“, (stavak 2.) „Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.", (stavak 3.) "Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.“,

- odnosno odredbe čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99 i 114/01), kojom je propisano: (stavak 1.), „Zemljišne knjige, izvaci, odnosno ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava.“, (stavak 2.), „Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.“, (stavak 3.), „Stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen, ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.“ (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev- 1447/18-2 od 14. srpnja 2018. i Rev-4289-2019-2 od 19. studenoga 2019.).

14. Takvo je shvaćanje prihvaćeno i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22. veljače 2018.

15. Sud prvog stupnja je propustio ocijeniti tvrdnje prednice tužitelja da je prodavatelj K. d.o.o. za financijsko poslovanje, promet i trgovinu i usluge iz O., OIB:… bio u poslovnom odnosu sa tuženikom u svezi financiranja izgradnje stambeno poslovnog objekta koji je predmet ovršnog postupka, a što proizlazi iz Ugovora o kreditnom poslu s inozemstvom prema kojem se banka obvezala da će odrediti fizičku ili pravnu osobu radi kontrole namjenskog korištenja sredstava kredita, te je određeno društvo H. A.-A. N. d.o.o. iz Z., te da se člankom IX. Ugovora korisnik kredita (prodavatelj) obvezao da će svoje poslovanje voditi preko S. b. d.d., a iz uplatnica koje je priložila tužiteljica (list 4 spisa) razvidno je da je kupoprodajna cijena uplaćena na račun H. G. A. A. B., a kako je S. b. d.d. pripojena H. A. A. B. d.d., trgovačko društvo H. A. A. B.d.d. stupilo je u sve pravne odnose nekadašnje Slavonske banke d.d., iz čega proizlazi da tuženiku, koji je uvjetovao poslovanje preko navedene banke, nije moglo ostati nepoznato da je prodavatelj prodao stan prednice tužitelja. S tim u vezi je propustio ocijeniti da li je tuženik, makar i prešutno, odobrio prodaju stanova, te ukoliko je, potrebno je ocijeniti je li se time odrekao založnog prava na spornoj nekretnini (čl. 344. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima).

16. Pri tome su razlozi presude glede procesnopravnih zaključaka o rezultatima dokazivanja nejasni i proturječni, te predstavljaju nedostatak zbog kojeg se presuda ne može ispitati, pa je time ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

17. Naime, prema odredbi čl. 221.a ZPP o postojanju odnosno nepostojanju činjenice primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud zaključuje tek ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu.

18. Dakle, da bi se mogla primijeniti odredba čl. 221.a ZPP, moraju biti ispunjene pretpostavke da je sud izveo (predložene) dokaze i da na temelju izvedenih dokaza sa sigurnošću ne može utvrditi neku (odlučnu) činjenicu. U procesnopravnoj situaciji kada sud ne izvede sve dokaze kojima bi se utvrdilo postojanje odnosno nepostojanje odlučnih činjenica, a koje je tužiteljica predložila (niti navede obrazložene razloge odbijanja) odredba čl. 221.a ZPP se ne može primijeniti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-22/08 od 19. studenoga 2008.).

19. Slijedom svega navedenog, a kako je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja izostao pravilan pristup predmetu spora, pa u postupku koji je prethodio nisu raspravljeni i ocijenjeni ostali navodi stranaka odlučni za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja, to je primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP valjalo prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti presudu prvog stupnja i vratiti na ponovno suđenje, time da će isti provesti novi prethodni postupak osnovom odredbe čl. 377. ZPP imajući u vidu da se sukladno odredbi čl. 292. ZPP u stadiju prethodnog postupka donosi odluka o izvođenju dokaza.

20. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će utvrditi sporne činjenice odlučne za rješenje predmetnog spora na koje mu je ukazano ovim rješenjem, pri čemu će iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka utvrditi kada je upisano pravo građenja, na kojim nekretninama je upisano založno pravo i kada kao i na koju točno se etažnu cjelinu tužbeni zahtjev odnosi, raspraviti i ostale prigovore tužitelja, ukoliko su od utjecaja na ishod ovog postupka te će na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP) potom donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu.

21. Budući da je ukinuta presuda u pogledu glavne stvari valjalo je, po žalbi tužitelja ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka.

U Zagrebu 26. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat, v.r.