Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Gž Ovr-379/2020-2
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja A. B. d.d. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Z. S., odvjetniku iz B. M., protiv ovršenika 1. J. M., OIB: ... i 2. M. M., OIB: ..., oboje iz O., zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva R. & P. d.o.o. iz O., radi naplate, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-1419/2014-48 od 23. lipnja 2020., 26. travnja 2022.
r i j e š i o j e
I. Odbijaju se žalbe ovrhovoditelja i ovršenika kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-1419/2014-48 od 23. lipnja 2020. u točki I. izreke za iznos od 20.456,25 kuna i točki II. izreke.
II. Djelomičnim uvaženjem žalbe ovrhovoditelja preinačuje se citirano rješenje u točki I. izreke za iznos od 10.575,00 kuna (preko iznosa od 20.456,25 kuna do 31.031,25 kuna) i rješava:
Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška ovršnog postupka u iznosu od 10.575,00 kuna.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, u točki I. izreke naloženo je ovrhovoditelju naknaditi ovršenicima troškove ovršnog postupka u iznosu od 31.031,25 kuna, dok je točkom II. izreke odbijen zahtjev ovršenika za naknadu troškova ovršnog postupka u preostalom dijelu, kao neosnovan.
2. Protiv citiranog rješenja žalbe podnose obje stranke.
3. Ovrhovoditelj žalbu podnosi protiv točke I. izreke pobijanog rješenja zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), koji se primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13; dalje OZ), predlažući da se rješenje u pobijanom dijelu ukine.
4. Ovršenici žalbu podnose protiv točke II. izreke pobijanog rješenja ne pozivajući se na određene zakonske žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP-a, koji se primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. OZ-a, predlažući da se rješenje u pobijanom dijelu preinači ili podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
6. Žalba ovrhovoditelja je djelomično osnovana, dok žalba ovršenika nije osnovana.
7. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da je 22. svibnja 2014. doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1419/2014-2 kojim je određena ovrha na nekretnini ovršenika. Nadalje, utvrđuje da je ovrhovoditelj tijekom postupka ustupio predmetnu tražbinu trećoj osobi, posljedično čemu je predmetni ovršni postupak obustavljen, te je, primjenom odredbe članka 14. stavka 5. OZ-a. odlučeno da je ovrhovoditelj dužan nadoknaditi troškove ovršnog postupka ovršenicima. S obzirom na navedeno, a primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa), u skladu sa naznačenom vrijednosti predmeta spora u iznosu od 2.781.117,16 kuna, dosuđuje ovršenicima trošak sastava prijedloga za odgodu ovrhe u iznosu od 5.000,00 kuna, primjenom Tbr. 11. točke 4. Tarife, sastava prigovora protiv platnog naloga sadržanog u rješenju o plaćanju pristojbe u iznosu od 17.325,00 kuna, primjenom Tbr. 8. točke 1. Tarife, sastava podneska od 11. studenoga 2014. u iznosu od 2.500,00 kuna, primjenom Tbr. 11. točke 8. Tarife, sve sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 6.206,25 kuna, odnosno u sveukupnom iznosu od 31.031,25 kuna, slijedom čega odlučuje kao u točki I. izreke pobijanog rješenja.
8. U preostalom dijelu odlučuje kao u točki II. izreke pobijanog rješenja, odnosno odbija zahtjev ovršenika za naknadu troška ovršnog postupka, uz obrazloženje da ovršenicima ne pripada trošak sastava žalbe na rješenje o ovrsi, budući da je žalba ovršenika odbijena kao neosnovana, a rješenje o ovrsi potvrđeno, kao i sastava podnesaka od 4. veljače 2015., 18. veljače 2015. i 6. ožujka 2015. jer da se ne radi o podnescima u kojima ovršenici iznose nove činjenice ili predlažu nove dokaze.
9. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka, kada se na njih tako pazi prema odredbama ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od bitnih povreda ovršnog postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi članka 354. stavka 2. ZPP-a, pa tako niti ona iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući da su razlozi pobijanog rješenja u svemu jasni, međusobno ne proturječe, u skladu su sa stanjem u spisu i rezultat pravilne ocjene svih izvedenih dokaza, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava predanih u postupku i samih tih isprava, te je rješenje moguće ispitati.
10. Također, suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, pravilno je prvostupanjski sud, primjenom odredbe članka 14. stavka 5. OZ-a, odlučio kada je naložio ovrhovoditelju da naknadi ovršenicima troškove ovršnog postupka, budući da, prema stavu ovoga suda, kao i stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-1315/2021-4 od 15. veljače 2022., u situaciji kada je do obustave ovršnog postupka došlo zbog postupanja ovrhovoditelja, isti je dužan naknaditi ovršeniku troškove koje mu je time neosnovano prouzročio. U konkretnom slučaju, do obustave ovršnog postupka je došlo iz razloga jer je ovrhovoditelj ustupio predmetnu tražbinu trećoj osobi, odnosno zbog postupanja samog ovrhovoditelja, slijedom čega je ovrhovoditelj dužan ovršenicima naknaditi trošak ovršnog postupka.
11. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je naložio ovrhovoditelju naknaditi ovršenicima trošak sastava prigovora protiv platnog naloga sadržanog u rješenju o plaćanju sudske pristojbe od 24. srpnja 2014. u iznosu od 17.325,00 kuna, budući da ovršenicima za sastav navedenog podneska ne pripada nagrada prema vrijednosti predmeta spora ovršnog postupka, nego prema vrijednosti predmeta spora koja se utvrđuje prema visini pristojbe odmjerene rješenjem od 10. srpnja 2014., a kojim rješenjem je ovršenicima naloženo solidarno platiti pristojbu na žalbu i prijedlog za odgodu ovrhe u ukupnom iznosu od 2.650,00 kuna. Stoga, upravo iznos odmjerene pristojbe koji ovršenici prigovorom od 24. srpnja 2014. pobijaju, predstavlja vrijednost predmeta spora za određivanje nagrade za sastav navedenog prigovora, slijedom čega ovršenicima za sastav prigovora protiv rješenja o plaćanju pristojbe, a prema vrijednosti predmeta spora od 2.650,00 kuna, pripada nagrada u iznosu od 500,00 kuna.
12. Nadalje, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev ovršenika za naknadu troška sastava podnesaka od 4. veljače 2015. i 6. ožujka 2015., budući da su navedeni podnesci bili potrebni za vođenje postupka.
13. Naime, podneskom od 4. veljače 2015. ovršenici su, a s obzirom na dopis suda od 23. siječnja 2015. kojim su pozvani dostaviti dokaz o plaćanju sudske pristojbe, uz upozorenje o prisilnoj naplati u slučaju nepostupanja po istome, obavijestili sud o podnošenju zahtjeva Uredu državne uprave za besplatnu pravnu pomoć, slijedom čega je navedeni podnesak od 4. veljače 2015. bio potreban radi izbjegavanja posljedica iz navedenog dopisa suda, te je ovršenicima, primjenom Tbr. 11. točke 8. Tarife valjalo priznati i trošak sastava navedenog podneska u iznosu od 2.500,00 kuna, sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 625,00 kuna. Također, podneskom od 6. ožujka 2015. ovršenici su se, sukladno odredbi članka 192. stavka 3. ZPP-a, izjasnili da ne pristaju na stupanje novog ovrhovoditelja u ovršni postupak, posljedica čega je donošenje rješenja o obustavi ovršnog postupka od 11. kolovoza 2015., slijedom čega je i navedeni podnesak bio potreban za ovrhu, te je ovršenicima, primjenom Tbr. 11. točke 8. Tarife valjalo priznati trošak sastava navedenog podneska u iznosu od 2.500,00 kuna, sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 625,00 kuna, odnosno sveukupno iznos od 6.250,00 kuna.
14. Slijedom navedenog, a budući da ovršenicima za sastav prigovora protiv rješenja o plaćanju sudske pristojbe pripada nagrada u iznosu od 500,00 kuna, a ne 17.325,00 kuna, valjalo je odbiti zahtjev ovršenika za naknadu troška za sastav prigovora u iznosu od 16.825,00 kuna. Međutim, uzimajući u obzir da je ovršenicima, sukladno navedenom u odlomku 13. ove odluke, valjalo dosuditi i daljnji trošak ovršnog postupka za sastav podnesaka u iznosu od 6.250,00 kuna, zahtjev ovršenika za naknadu troška ovršnog postupka je, u konačnici, valjalo odbiti i za daljnji iznos od 10.575,00 kuna (iznos od 16.825,00 kuna umanjen za iznos od 6.250,00 kuna).
15. U preostalom dijelu točka II. izreke pobijanog rješenja je pravilna i zakonita, budući da je pravilno odbijen zahtjev ovršenika za naknadu troška sastava žalbe protiv rješenja o ovrsi koja je odbijena, te je rješenje o ovrsi potvrđeno, slijedom čega isti nisu uspjeli sa navedenom žalbom, dok podnesak ovršenika od 18. veljače 2015. nije bio potreban za ovrhu, budući da su se ovršenici već ranije tijekom postupka, odnosno podneskom od 4. veljače 2015. očitovali na dopis suda od 23. siječnja 2015.
16. Slijedom obrazloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja na temelju odredbi članka 380. točke 2. i 3. ZPP-a.
U Rijeci, 26. travnja 2022.
Sudac
Dubravka Butković Brljačić, v.r.
