Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-574/2022-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz P., OIB: …, koju zastupa punomoćnica A. O., odvjetnica u S. B., protiv tuženika zavod Z., Z., OIB: …, radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-341/2020-27 od 7. travnja 2022., 26. travnja 2022.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se djelomično potvrđuje rješenje Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-341/2020-27 od 7. travnja 2022. u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan prigovor tuženika protiv rješenja o pristojbi broj Pr-341/2020-22 od 9. ožujka 2022. za plaćanje sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 100,00 kn, odgovor na tužbu u iznosu od 50,00 kn te presudu u iznosu od 100,00 kn ili za ukupan iznos pristojbe od 250,00 kn.

II Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se preinačava citirano rješenje suda prvog stupnja i prihvaća prigovor tuženika protiv rješenja o pristojbi za plaćanje sudske pristojbe na presudu u preostalom iznosu od 100,00 kn i u tom dijelu ukida rješenje o pristojbi od 9. ožujka 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor tuženika protiv rješenja o pristojbi prvostupanjskog suda od 9. ožujka 2022.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19; dalje ZPP) s prijedlogom da se rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima, te rješenje o pristojbi prvostupanjskog suda ukine.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje povodom prigovora tuženika podnesenog protiv rješenja o pristojbi od 9. ožujka 2022., kojim je tuženik pozvan na plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 100,00 kn, odgovora na tužbu u iznosu od 50,00 kn i prvostupanjsku presudu u iznosu od 200,00 kn, odnosno ukupno 350,00 kn.

5. Odlučujući o prigovoru tuženika prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje da tuženik u prigovoru navodi da je nakon zaprimanja rješenja o pristojbi u daljnjem roku od tri dana odnosno 11. ožujka 2022. izvršio uplatu iznosa od 175,00 kn koji predstavlja 50% iznosa koji mu je naloženo platiti pozivom na odredbu čl. 7. st. 1. i 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018, dalje ZSP), te da tuženik smatra da preostalih 50% sudske pristojbe nije dužan platiti.

6. Prvostupanjski sud utvrđuje da je rješenje o pristojbi od 9. ožujka 2022. donio nakon pravomoćnog završetka ovog parničnog postupka u kojem je tužiteljica kao radnica tuženika potraživala isplatu razlike plaće i u kojem je tužiteljica u cijelosti uspjela te navodi da je u konkretnom slučaju primijenio odredbu čl. 13. st. 1. ZSP prema kojoj tuženik, koji nije uspio u parnici je u obvezi platiti sudsku pristojbu za tužbu i presudu, koje bi pristojbe inače bila u obvezi platiti tužiteljica da nije bila oslobođena od plaćanja pristojbe. Navodi da prema vrijednosti predmeta spora sudska pristojba na tužbu iznosi 200,00 kn, da je sud rješenjem o pristojbi od 9. ožujka 2022. pozvao tuženika na plaćanje 1/2 dijela tog iznosa, odnosno iznosa od 100,00 kn. Dalje navodi da je tuženika pozvao na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 200,00 kn, koliko iznosi visina sudske pristojbe na presudu, te nadalje na odgovor na tužbu u iznosu od 1/2 (50%) sudske pristojbe u iznosu od 50,00 kn, budući da sudska pristojba za odgovor na tužbu prema vrijednosti predmeta spora iznosi 100,00 kn.

7. S obzirom na to prvostupanjski sud je prigovor tuženika odbio kao neosnovan.

8. Tuženik u žalbi ponavlja sve navode iz prigovora protiv rješenja o pristojbi te navodi da je sukladno odredbi čl. 7. st. 3. ZSP-a nakon primitka rješenja o pristojbi od 9. ožujka 2022. unutar roka od tri dana odnosno 11. ožujka 2022. uplatio 175,00 kn koji predstavlja ½ (50%) iznosa koji bi bio u obvezi platiti, budući da je sudsku pristojbu platio u roku od tri dana, te da je stoga sud rješenje o pristojbi povodom prigovora trebao u cijelosti staviti izvan snage.

9. Opisani žalbeni navodi su djelomično osnovni.

10. Prema odredbi čl. 13. st. 1. ZSP-a kada stranka oslobođena od plaćanja pristojbi uspije u postupku, pristojbe koje bi trebala platiti da nije bila oslobođena plaća stranka koja nije oslobođena od plaćanja pristojbi i to u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku. Prema stavku 2. obveza plaćanja pristojbe iz stavka 1. ovog članka nastaje nakon pravomoćnog završetka postupka.

11. U konkretnom slučaju, obveznik plaćanja sudske pristojbe na tužbu i presudu bila bi tužiteljica a budući da je ista po samom zakonu oslobođena od plaćanja sudske pristojbe, tuženik je, kao stranka koja nije uspjela u parnici u obvezi platiti sudsku pristojbu za tužbu i presudu.

12. Obveza plaćanja sudske pristojbe na odgovor na tužbu izvorno je obveza tuženika, jer je tuženik podnio odgovor na tužbu u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava i to 25. siječnja 2021. (list 30).

13. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZSP za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u trenutku njihovog podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom.

14. Prema stanju u spisu tuženik u trenutku podnošenja odgovora na tužbu pristojbu na odgovor na tužbu prema čl. 7. st. 1. ZSP nije platio.

15. Nadalje, odredbom čl. 7. st. 3. ZSP propisano je da na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaće u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke.

16. Budući da iz stanja u spisu a s obzirom na vrijednost predmeta spora proizlazi da bi sudska pristojba na tužbu iznosila 200,00 kn, te da je sud rješenjem o pristojbi od 9. ožujka 2022. pozvao tuženika na plaćanje sudske pristojbe na tužbu u visini 50% tog iznosa odnosno na plaćanje iznosa od 100,00 kn te budući da je tuženik sudsku pristojbu platio unutar roka od tri dana odnosno 11. ožujka 2022. prigovor tuženika protiv rješenja o pristojbi u tom dijelu (pristojba na tužbu u iznosu od 100,00 kn) nije osnovan jer je sud pozvao tuženika na plaćanje 1/2 iznosa sudske pristojbe od 100,00 kn.

17. Već je istaknuto da je obveza plaćanja sudske pristojbe na odgovor na tužbu izvorno obveza tuženika te da tuženik u trenutku podnošenja odgovora na tužbu, te sukladno odredbi čl. 7. st. 1. ZSP sudsku pristojbu na odgovor na tužbu nije platio u trenutku njegova podnošenja sudu, kada bi tuženik imao jedino pravo, odnosno bio u obvezi platiti polovicu propisanog iznosa pristojbe za odgovor na tužbu.

18. Kako iz stanja u spisu te obrazloženja pobijanog rješenja da je prvostupanjski sud pozvao tuženika na plaćanje sudske pristojbe na odgovor na tužbu u visini polovice propisanog iznosa, odnosno iznosa od 50,00 kn jer cijela sudska pristojba iznosi 100,00 kn, ovakvo postupanje suda svakako nije na štetu tuženika, pa je stoga u tom dijelu prvostupanjski sud pravilno odbio prigovor tuženika kao neosnovan, a zbog istih razloga u odnosu na plaćanje sudske pristojbe na odgovor na tužbu žalbu tuženika protiv pobijanog rješenja trebalo je odbiti kao neosnovanu.

19. U odnosu na sudsku pristojbu na presudu već je istaknuto da bi tužiteljica bila obveznik plaćanja sudske pristojbe, međutim, kako je tuženik izgubio parnicu, sukladno odredbi čl. 13. st. 1. ZSP tuženik je pravilno pozvan platiti sudsku pristojbu na presudu jer je tužiteljica oslobođena plaćanja pristojbi u ovom postupku.

20. Prema odredbi čl. 13. st. 2. ZSP-a obveza plaćanja pristojbe iz stavka 1. ovog članka nastaje nakon pravomoćnog završetka postupka.

21. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju, nakon pravomoćnog završetka parnice rješenjem o pristojbi od 9. ožujka 2022. pozvao tuženika na plaćanje i sudske sudske pristojbe na presudu u iznosu od 200,00 kn koliko iznosi puni iznos pristojbe na presudu s obzirom na vrijednost predmeta spora.

22. Budući da je tuženik sudsku pristojbu platio unutar roka od tri dana od primitka rješenja o pristojbi, odnosno 11. ožujka 2022. i platio 1/2 dijela sudske pristojbe za presudu u iznosu od 100,00 kn, rješenje o pristojbi u tom dijelu i za taj iznos je pravilno i zakonito, a zbog istih razloga u tom dijelu i za taj iznos pravilno je odbijen prigovor tuženika. Za preostali iznos sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn, prvostupanjski sud je trebao prihvatiti prigovor tuženika kao osnovan jer je tuženik sudsku pristojbu na presudu u visini polovice iznosa (100,00 kn) platio unutar roka od tri dana računajući od pravomoćnog završetka postupka u smislu odredbe čl.

13. st. 2. ZSP.

23. Zbog tih razloga je pravilnom primjenom materijalnog prava te djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika prigovor tuženika protiv rješenja o pristojbi za presudu u preostalom iznosu od 100,00 kn trebalo prihvatiti i u tom dijelu ukinuti prvostupanjsko rješenje o pristojbi od 9. ožujka 2022.

24. Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbi čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 26. travnja 2022.

Sudac

Duško Abramović