REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1251/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Igoru Rakiću, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja 1. S. M., OIB:... iz R., i 2. M. M. O.:... iz Č., oboje zastupanih punomoćniku B. Č., odvjetniku iz R., protiv tuženika G. R., OIB:..., R., zastupanog po punomoćnici D. K., odvjetnici iz R., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1334/2018-41 od 19. svibnja 2021., 26. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja u odnosu na odluku o glavnoj stvari, a djelomično se prihvaća u odnosu na odluku o troškovima postupka pa se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1334/2018-41 od 19. svibnja 2021. u pobijanom dijelu (točkama II. i III. izreke):

- potvrđuje u točki II. izreke u cijelosti i

- preinačuje u točki III. izreke tako da se tuženiku nalaže nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 4.537,50 kuna zajedno sa zateznim kamatama od 19. svibnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 6.939,00 kuna zahtjev za naknadu troška odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim presudom prvostupanjskog suda u točki I. naloženo je tuženiku da prvotužiteljici i drugotužitelju isplati iznos od 1.004,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. veljače 2018. pa do isplate. U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu do zahtijevanog iznosa od 16.000,00 kuna te preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate za razdoblje od 20. siječnja 2017. pa do 20. veljače 2018. U točki III. izreke naloženo je tužiteljima naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 11.476,50 kuna u roku od 15 dana, dok je u točki IV. izreke tuženik odbijen s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška.

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnose tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističu da je izreka presude kontradiktorna sa obrazloženjem presude na stranici 3., drugi pasus iz kojeg proizlazi „da je ocjena ovog suda da je tuženik dužan tužiteljima naknaditi troškove izvršenih ulaganja u iznosu od 14.601,85 kuna“ pa je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP). Smatraju da pobijanu presudu treba ukinuti i vratiti na ponovni postupak kako bi se nakon pravilnog utvrđenja odlučnih činjenica, trenutka stjecanja prava vlasništva G. R. temeljem odluke suda Z/2013. po odredbi čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV), poštenja i savjesnosti tužitelja te činjenice koji su korisni i koji su nužni radovi izvršeni na stanu. Slijedeća bitna povreda postupka je propuštanje prvostupanjskog suda utvrditi odlučne činjenice da tužitelji kao građani vode ovaj spor protiv tuženika radi zaštite svoga prava vlasništva zaštićenog čl. 1. Protokola 1. uz EKLJP; da je predmetni stan bio u režimu tzv. društvenog vlasništva i da radi toga se primjenjuju posebne odredbe glede savjesnosti i poštenja građana u odnosu na tuženika; da je u prethodnom postupku pred istim sudom, poslovi broj: P-834/2013, Županijski sud u Splitu ukinuo prethodnu presudu upravo jer nije napravljen test razmjernosti miješanja države u pravo na dom tužitelja iz čl. 8. EKLJP. Prema ustaljenoj sudskoj praksi, prvostupanjski sud je i u ovom postupku morao provesti test razmjernosti miješanja države (G. R.) u pravo vlasništva tužitelja i to glede njihovog ulaganja u predmetni stan koji je bio u režimu društvenog vlasništva ali i glede odluke o parničnom trošku, kojom je odlukom tužitelje prvostupanjski sud kaznio sa iznosom od 11.476,50 kuna, a tuženik umjesto da angažira nekog od brojnih zaposlenih pravnika u svojoj pravnoj službi, angažira odvjetnika i po tom osnovu potražuje iznos zastupanja po odredbama Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14 i 118/14 , dalje: Tarifa). Navode da je prvostupanjski sud povrijedio i pravo tužitelja na pošteno suđenje zajamčeno čl. 6. EKLJP, a koje pravo uključuje i pravo na pristup sudu i pravnu sigurnost svih građana. Dakle, bitna povreda postupka se očituje u predmetnom slučaju neprovođenjem nužnog testa razmjernosti miješanja države u pravo vlasništva tužitelja (potraživanje od 16.000,00 kuna koje je nesporno utvrđeno kao stvarno pravo vlasništva). Tužitelji smatraju da miješanje tuženika u njihovo pravo vlasništva nije utemeljeno na Zakonu o gradnji koji određuje bitne zahtjeve za građevinu i koji propisuje nužne standarde u građevini pa su stare električne instalacije od 1950-ih opasne po život, nemaju fidovu sklopku, stari prozori se ne kidaju po pogrešnom mišljenju vještaka nego se zamijene sa PVC prozorima, zidovi sa kojih je otpala žbuka se ponovno žbukaju, gletaju i bojaju zbog zaštite zdravlja od plijesni; nije usmjereno na postizanje legitimnog cilja; nije nužno u demokratskom društvu, a što ima za rezultat određivanje da je privatni interes tužitelja, njihovo pravo vlasništva i pravo na pošten postupak jače od javnog interesa države koja ih je već tužila, ishodila pravomoćnu sudsku odluku i ovršila za slobodno ugovorenu najamninu. Ističu da je glede utvrđenja odlučne činjenice savjesnosti i poštenja tužitelja pogrešno primijenjeno pravo i potom radi opravdanja su uzete samo činjenice koje opravdavaju taj pogrešan pravni stav, a namjerno izostavljene činjenice koje ga osporavaju. Smatraju da drugostupanjski sud treba uzeti bitnu činjenicu da je G. R. predmetni stan stekao derivativnim načinom, sukladno odredbi čl. 114. ZV-a - odlukom suda koja u odnosu na tužitelje i njihovo poštenje i nepoštenje ima učinak tek od uknjižbe prava vlasništva G. R. koje se dogodilo 2013., nakon pokretanja postupka radi njihovog iseljenja. Tužitelji do uknjižbe prava vlasništva nikako nisu mogli znati da je tuženik vlasnik predmetnog stana jer to nije znao niti sam tuženik. Kako su tužitelji prilikom useljenja u predmetni stan tijekom 2007. u kojem je tada živjela K. T. za čiji vlasničkopravni status nisu mogli znati nisu niti mogli tražiti dopuštenje za useljenje u predmetni stan od tuženika koji nije bio upisan kao vlasnik toga stana u knjizi položenih ugovora. Nadalje pogrešan je pravni stav prvostupanjskog suda da pravni zaključci prvostupanjskog i drugostupanjskog suda glede savjesnosti i poštenja tužitelja iz obrazloženja presude poslovni broj: Ps-27/2016 pravno ili bilo na koji način obvezuju prvostupanjski sud. Pobijaju i odluku o parničnom trošku.

2.1. Predlažu da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu, podredno ukine i vrati na ponovni postupak, a u svakom slučaju naloži tuženiku da u cijelosti nadoknadi prouzročeni parnični trošak uvećan za sastav žalbe i sudske pristojbe u iznosu od 2.875,00 kuna.

3. S žalbom je postupljeno prema odredbi čl. 359. ZPP-a.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana i to samo protiv odluke o troškovima postupka.

6. Predmet ovog spora je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 16.000,00 kuna na ime nužnih i korisnih troškova koje su imali u svezi ulaganja u stanu u R. površine 54,69 m2 koji se nalazi na k.č.br. 1048 upisanoj u zk.ul. 5786, poduložak 4 k.o. R. u kojemu su živjeli od 2007. do kraja 2016.

7. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi utvrdio da su tužitelji nepošteni posjednici nekretnine te kako im kao nepoštenim posjednicima pripada pravo na naknadu samo nužnih troškova, a visina kojih troškova je utvrđena provedenim građevinskim vještačenjem u sveukupnom novčanom iznosu od 1.004,00 kuna. Nužnim radovima utvrđeni su samo radovi koji su izvođeni zbog propuštanja instalacija vode odnosno vodovoda. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio da dva PVC ugrađena prozora, električarski radovi u vidu pojačanja postojeće elektroinstalacije te radovi žbukanja i gletanja predstavljaju korisne, a ne nužne radove, dok nije utvrđeno da bi tužitelji poduzeli radove u sobi u vidu micanja starih drvenih greda te ugradnje novih drvenih greda na koje je postavljen brodski pod. 8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP-a), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita unatoč manjim nedostacima pa je žalba tužitelja neosnovana u cijelosti u pogledu glavne stvari, a djelomično osnovana protiv odluke o troškovima postupka.

9. Počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upućuju tužitelji jer u obrazloženju presude na stranici 3., drugi pasus proizlazi „da je tuženik dužan tužiteljima naknaditi troškove izvršenih ulaganja u iznosu od 14.601,85 kuna“, dok iz izreke presude proizlazi da je tuženik dužan tužiteljima naknaditi na ime troškova iznos od 1.004,00 kuna, iz čega proizlazi da izreka presude proturječi razlozima presude. Međutim unatoč počinjenoj povredi iz čl. 354. st. 2. toč. 11. iz daljnjeg obrazloženja presude (osobito na stranici 13. prvi pasus) jasno proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik obvezan nadoknaditi tužitelju troškove u iznosu od 1.004,00 kuna stoga iako je u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka sukladno čl. 373. a. st. 3 ZPP- a ispunjeni su uvjeti za potvrđivanje prvostupanjske presude.

10. Nije osnovan niti žalbeni navodi tužitelja da im je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Prvostupanjski sud nije zanemario navode i dokazne prijedloge tužitelja iznijete tijekom postupka, a činjenica da njihove navode nije prihvatio kao osnovane odnosno da je iz dokaza koje je proveo izveo ocjenu dokaza kojom tužitelji nisu zadovoljni, ne znači da je na strani tužitelja došlo do povrede prava na pravično suđenje.

11. Suprotno žalbenim navodima pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje.

12. Imajući u vidu žalbene navode tužitelja ostaje sporno da li su tužitelji pošteni posjednici te jesu li u obvezi tuženiku nadoknaditi nužne i korisne troškove i ako da u kojoj visini.

13. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelji nepošteni posjednici. Nije sporno da je kao vlasnik nekretnine upisan tuženik, a da je ranije kao vlasnik bila upisana općenarodna imovina - organ upravljanja uprava zgrada i rejona. Nije niti sporno da su tužitelji imali sklopljen Ugovor o najmu sa K. T. (zaštićenom najmoprimkom) od 2007., a koja nije za sklapanje tog ugovora imala suglasnost G. R., kao i da je ista preminula 2008. Nesporno je i da je vođen parnični postupak radi iseljenja koji je pravomoćno okončan na način da je tužiteljima naloženo da isele iz predmetnog stana kao i postupak radi isplate u kojemu im je naloženo kao korisnicima stana isplatiti G. R. iznos od 26.024,79 kuna sa zakonskim kamatama na ime koristi koje su imali korištenjem stana.

14. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud nije utvrdio da su tužitelji nepošteni posjednici samo na temelju obrazloženja sadržanog u presudi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ps-27/2016 već svoj zaključak o nepoštenju tužitelja temelji na rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka cijeneći iskaze tužitelja i svjedoka kao i dostavljenu dokumentaciju, a uzimajući u obzir i utvrđenja koja proizlaze iz do sada vođenih parničnih postupaka između istih stranaka.

14.1. Neosnovani su i žalbeni navodi da se poštenje tužitelja ima uzeti u obzir tek od uknjižbe prava vlasništva u korist G. R. 2013. Naime, na predmetnoj čestici (k.č.br. 1048 k.o. G. R.) u trenutku sklapanja ugovora o najmu bila je upisana općenarodna imovina - organ upravljanja uprava zgrada i rajona, a povezivanje zemljišne knjige i knjige položenih ugovora izvršeno je na temelju raspravnog zapisnika poslovni broj RZ-246/12 od 19. studenog 2012. (upis proveden 8. siječnja 2013.) kada su upisani posebni dijelovi zgrade uključujući i predmetni stan. Točno je da tužitelji nisu trebali istraživati izvanknjižno stanje, ali sama činjenica što je na zemljištu bila upisana općenarodna imovina - organ upravljanja uprava zgrada i rajona, kao i činjenica da su u stan uselili po odobrenju gđe.T. i sklopili s njom ugovor o najmu, a ista je imala status zaštićenog najmoprimca i kao takva nije bila ovlaštena za sklapanje takvog ugovora kako to propisuje odredba čl. 19. st. 1. toč. 2. Zakona o najmu stanova (Narodne novine“ broj 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06) ukazuje na njihovo nepoštenje, pa su bespredmetni navodi da bi tužitelji bili nepošteni posjednici tek od 2013. kada je tuženik upisan kao vlasnik na posebnom dijelu nekretnine.

15. U odnosu na navode žalitelja da je sud trebao provesti test razmjernosti ukazuje se da je test razmjernosti moguće provoditi samo u postupcima radi iseljenja po prigovoru stranke u kojemu ističe pravo na dom te eventualno u ovršnim postupcima, a u kojim postupcima tako postavljeni tužbeni zahtjev ili ovršni prijedlog može predstavljati neopravdano miješanje u nečije pravo na dom. Međutim, takav postupak ne može biti preispitivan u konkretnom predmetu u kojemu su tužitelji u odnosu na tuženika postavili obveznopravni zahtjev radi naknade nužnih i korisnih troškova, dakle ne radi se o situaciji u kojoj dolazi do neopravdanog miješanja u nečije pravo na dom pa su i u tom dijelu žalbeni navodi tužitelja neosnovani.

16. S obzirom da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelji bili nepošteni posjednici isti imaju pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku (čl. 165. st. 3. ZV-a).

17. Da bi tužitelji uspjeli sa svojim zahtjevom trebali su dokazati da su za izvršene radove imali troškove koji su bili nužni prema pravnom standardu tih troškova. Kod toga valja reći da je prema čl. 219. st. 1. i čl. 7. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivne strane.

17.1. Nužnim troškovima se smatraju oni bez kojih bi stvar propala, pogoršala ili bi joj se vrijednost smanjila.

17.2. U konkretnom slučaju nužni troškovi su oni koji su bili potrebni da stan ne bi propao odnosno kako se stanje predmetnog stana ne bi pogoršalo, a vještakinja građevinske struke J. L. utvrdila je u dopuni nalaza i mišljenja od 6. listopada 2020. nužnim one radove kojima je nužno bilo spriječiti curenje u donji stan, zamjenu sifona radi čega se morala micati kada, skidanje starih pločica i postavljanje novih, te nabavu novog bojlera, a sukladno troškovniku radova iz nalaza i mišljenja vještaka od 17. veljače 2020. (list 83-84) utvrđeno je da isti iznose 1.004,00 kuna (skidanje keramičkih pločica 45 kuna, demontaža i ponovna ugradnja kade 300,00 kuna, popravak sifona u kupaonici 150,00 kuna, postava postojećih keramičkih pločica 84,00 kune te dobava i ugradnja bojlera 425,00 kuna).

17.3. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da im je prvostupanjski sud neosnovano odbio priznati trošak električarskih radova u vidu pojačanja postojeće elektroinstalacije odnosno izvedbe dodatnih utičnica i priključaka u smislu funkcionalnijeg stanovanja jer je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je predmetni prostor bio u funkciji stanovanja i s postojećim elektroinstalacijama bez postavljanja dodatnih utičnica i priključaka.

17.4. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da troškovi žbukanja i gletanja kao i troškovi postavljanja PVC prozora predstavljaju korisne troškove obzirom da je u postupku utvrđeno da se novim žbukanjem, završnim gletanjem i ličenjem zidova i stropova nije mogla spriječiti vlaga budući da se vlaga otklanja na način da se otkloni izvor vlage, a izvor vlage da može biti propuštanje krova, vlaženje instalacija iznad stambenog prostora, dotrajala fasada ili slično. U odnosu na postavljanje PVC prozora da bi isti predstavljali nužne radove samo da nije bilo moguće sanirati od ranije postojeće drvene prozore koje je moguće sanirati kitanjem, brušenjem, lakiranjem odnosno popravkom doprozornika te eventulano i zamjenom stakala a i s obzirom na okolnost da su u ostatku stambenog prostora od ranije postojeći drveni prozori u uporabi pa ovakva utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

17.5. Navedena utvrđenja proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke J. L., koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio stručnim i objektivnim te podobnim da se na njemu utemelji sudska odluka. Vještakinja je iznijela svoj nalaz i mišljenje usmeno na raspravi 20. travnja 2021. kada je pojasnila koji su radovi na stanu bili nužni a koji korisni detaljno se očitujući po pojedinim stavkama sačinjenog troškovnika radova te otklonila sve prigovore stranaka, a stručnost nalaza i mišljenja nisu dovedeni u pitanje ni žalbenim navodima tužitelja.

18. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo, pri čemu nije počinio one bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je žalbu tužitelja u pogledu glavne stvari odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I.i II. izreke.

19. Žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na priznanje troškova postupka su djelomično osnovani. Naime, neosnovano je prvostupanjski sud priznao tuženiku za sastav podneska od 21. srpnja 2020. nagradu prema Tbr. 8.1. Tarife jer je pravilno trebalo priznati nagradu prema Tbr. 8.3. Tarife odnosno 25 bodova, a također je neosnovano prvostupanjski sud priznao nagradu za zastupanje na ročištima 18. listopada i 27. listopada 2018. te 14. srpnja 2020. po Tbr. 9.1. Tarife već je iste trebalo priznati po Tbr. 9.2 Tarife odnosno 50 bodova.

19.1. Nadalje, prvostupanjski sud je pogrešno ocijenio i uspjeh stranaka u postupku jer su tužitelji uspjeli sa tužbenim zahtjevom 50% s osnovom i 6% sa visinom pa je njihov uspjeh u sporu 28%. Kada se od uspjeha tuženika 72% oduzme uspjeh tužitelja 28% tada je tuženiku kao stranci koja je u većoj mjeri uspjela u postupku valja odmjeriti naknadu opravdanih troškova u iznosu od 44%.

19.2. Pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je tuženiku priznati trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr.7.1. Tarife – 100 bodova), sastava podneska od 23. ožujka 2020. (Tbr. 8.1. Tarife – 100 bodova), sastava podneska od 21. srpnja 2020. (Tbr. 8.3. Tarife – 250 bodova), zastupanja na ročištima 18. listopada 2018, 27. studenog 2018. te 14. srpnja 2020. (Tbr.9.2. – za svako 50 bodova), zastupanja na ročištima 17. travnja 2019., 16. prosinca 2020. i 20. travnja 2021. (Tbr. 9.1. – za svako 100 bodova), zastupanja na očevidu 1. srpnja 2021. (Tbr. 9.7, 35, 45, 50 Tarife – 150 bodova) sve uvećano za PDV od 25% (10.312,50 kuna) slijedom čega tuženiku sukladno postignutom omjeru uspjeha u parnici od 44% pripada pravo na naknadu parničnog troška u iznosu od 4.537,50 kuna, dok je u preostalom dijelu u iznosu od 6.939,00 kuna zahtjev za naknadu troškova valjalo odbiti kao neosnovan. Stoga je u tom dijelu valjalo prihvati žalbu tužitelja te preinačiti odluku o trošku u točki III. izreke pobijane presude.

20. Kako je žalba tužitelja osnovana samo u dijelu sporednog zahtjeva, glede odluke o troškovima parničnog postupka, valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 3. ZPP-a odbiti zahtjev za naknadom troškova žalbenog dijela postupka.

U Puli – Pola 26. travnja 2022.

Sudac:

Igor Rakić, v.r.