11P-2717/2013

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

22 000 Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Šibeniku, (OIB:29399232217) po sucu Marti Plančić, u pravnoj stvari tužitelja: Š. L. (OIB:…) iz V., , zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima u Z. L. sa sjedištem u Š., protiv tuženika: M. M. (OIB:..) iz V., zastupan po punomoćniku Š. M., odvjetniku u Š., radi utvrđenja, po ročištu javne glavne rasprave, održane i zaključene dana 17. ožujka 2022.g. u nazočnosti tužitelja i njegova punomoćnika, S. L., odvjetnika u Z. L. sa sjedištem u Š., te zamjenika punomoćnika tuženika, T. L., odvjetnika u Š., dana 25. travnja 2022.g.

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se tužba u ovoj pravnoj stvari na utvrđenje da je betonski ogradni zid koji se proteže između nekretnine u vlasništvu tužitelja zgr. 1328/1 i 1328/2 K.O. V. i nekretnine tuženika katastarskih oznaka čest. zgr. 1579 K.O. V., zajednički zid i ograda između susjednih nekretnina, u cijeloj svojoj duljini, pa da je sukladno odredbama zakona, taj zid u suvlasništvu stranaka ovoga postupka na jednaki dio, i time da ga svaki suvlasnik ima pravo upotrebljavati sa svoje strane i do polovine širine zida, sve prema odredbama čl. 101. Zakona o vlasništvu.

II Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 500,00 kn.

III Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 10.625,00 kn.

Obrazloženje

1. Uvodno valja reći da je ova parnica pokrenuta nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakon o parničnom postupku (NN 25/2013; dalje: ZID ZPP- a), pa se na istu primjenjuje Zakon o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11, 25/13, 43/13,Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11, 25/13, 43/13 89/14 i 70/19 dalje: ZPP, odnosno čl. 32. ZID-a ZPP-a i čl. 117. i 118. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br: 70/19).

1.2. U konkretnoj parnici tužitelj je postavio objektivno kumulirane tužbene zahtjeve, na način da: t.1. zahtjeva utvrđenje (činjenice) da je zid koji je položen između nekretnine čest. zem. 6819/1 K.O. V., u vlasništvu tužitelja, i nekretnine čest. zem. 6819/6 K.O. V. u vlasništvu tuženika, po svom pravnom statusu zajednička ograda, u suvlasništvu stranaka, za suvlasnički udio od po 1/2, pa da time svaka stranka ima pravo upotrebljavati opisani zid sa svoje strane do polovine širine zida, a sve u skladu sa čl. 101. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa da je tuženik tužan trpjeti vršenje vlasničkih ovlaštenja tužitelja, rokom od 15 dana; t.2. zahtjeva isplatu iznosa od 500,00 kn na ime naknade štete.

1.3. Međutim, nakon zaključenja prethodnog postupka, u fazi glavne rasprave, tužitelj je preinačio t.2. tužbenog zahtjeva na način da je postavio zahtjev na uspostavu prijašnjeg stanja na dijelu zida između nekretnina stranaka, na način da postavi nove krovne salonitne ploče koje je odrezao i uklonio, kojoj preinaci se tuženik usprotivio, pa je ovaj sud donio Rješenje P-2717/2013 od 05. prosinca 2017.g., kojim nije dopustio preinaku tužbe, a koje Rješenje je steklo svojstvo pravomoćnosti (žalba tužitelja protiv rješenja od 05. prosinca 2017.g. odbijena Rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna Služba u Požegi, broj: Gž-130/2018 od 18. prosinca 2018.g.).

1.4. Dakle, u nastavku postupka je preostalo odlučiti o zahtjevu tužitelja: na utvrđenje da je zid između nekretnina stranaka po svom pravnom statusu zajednička ograda, u suvlasništvu stranaka, za suvlasnički udio od po 1/2, pa da time svaka stranka ima pravo upotrebljavati opisani zid sa svoje strane do polovine širine zida, a sve u skladu sa čl. 101. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (t.1.), pa da je tuženik tužan trpjeti vršenje vlasničkih ovlaštenja tužitelja, rokom od 15 dana; kao i o zahtjevu tužitelja na isplatu iznosa od 500,00 kn na ime naknade mu štete (t.2.), s tim što je tužitelj, po izvođenju dokaza očevidom na mjestu spora uz učešće vještaka geodetske struke, kojim utvrđeno da se uslijed provedenog ucrtavanja objekata stranaka, radi o zidu između nekretnina u vlasništvu tužitelja katarskih oznaka čest. zgr. 1328/1 i 1328/2 K.O. V. i nekretnine tuženika katastarskih oznaka čest. zgr. 1579 K.O. V., pa je tužitelj podneskom zaprimljenim 25. studenog 2021.g. (str. 71. i 72. spisa, koji podnesak u elektroničkom obliku zaprimljen e-komunikacijom s danom 07. prosinca 2021.g., pa se na isti glede trenutka dostave primjenjuje odredba čl. 109. st. 3. u svezi s čl. 106.a st. 6. ZPP-a), konačno postavio tužbeni zahtjev kojim traži od suda da prihvati njegov tužbeni zahtjev na utvrđenje da je betonski ogradni zid koji se proteže između nekretnine u vlasništvu tužitelja zgr. 1328/1 i 1328/2 K.O. V. i nekretnine tuženika katastarskih oznaka čest. zgr. 1579 K.O. V., zajednički zid i ograda između susjednih nekretnina, u cijeloj svojoj duljini, pa da je sukladno odredbama zakona, taj zid u suvlasništvu stranaka ovoga postupka na jednaki dio, i time da ga svaki suvlasnik ima pravo upotrebljavati sa svoje strane i do polovine širine zida, sve prema odredbama čl. 101. Zakona o vlasništvu; kojom parničnom radnjom je povukao dio tužbe koji se odnosi na isplatu iznosa od 500,00 kn.

1.5. Tuženik se u roku od 15 dana od dostave mu podneska tužitelja od 25. studenog 2021.g. nije izjasnio, pa se t. II izreke ovoga rješenja temelji na odredbi čl. 193. st.2. ZPP-a, prema kojoj se presumira pristanak na povlačenje.

2. Svoj tužbeni zahtjev na utvrđenje da je betonski ogradni zid koji se proteže između nekretnine u vlasništvu tužitelja zgr. 1328/1 i 1328/2 K.O. V. i nekretnine tuženika katastarskih oznaka čest. zgr. 1579 K.O. V., zajednički zid i ograda između susjednih nekretnina, u cijeloj svojoj duljini, pa da je sukladno odredbama zakona, taj zid u suvlasništvu stranaka ovoga postupka na jednaki dio, i time da ga svaki suvlasnik ima pravo upotrebljavati sa svoje strane i do polovine širine zida, sve prema odredbama čl. 101. Zakona o vlasništvu, tužitelj činjenično temelji na tome što da je on na međi predmetnih nekretnina izgradio zid visine 90 cm, dužine cca 20 m i širine 0,20 m, a Sporazumom koji da je sklopio još 12. veljače 1988.g. sa tadašnjim vlasnikom (N. M.), tuženikovim prodavateljem, da je dogovoreno da je taj zid zajednički, i to pod uvjetom da N. M. povuče u korist puta 0,50 m i sruši ogradni zid nad garažom koja se nalazi na međašnom zidu. Međutim, N. M. da je 1990.g. u katastarske mape ucrtao zajednički zid kao svoje vlasništvo na nekretnini čest. zem. 6819/6 K.O. V. (sadašnjih katastarskih oznaka čest. zgr. 1579 K.O. V.) i prodao nekretninu tuženiku koji da zid svojata kao svoje isključivo vlasništvo, pa da je tako odrezao salonitne ploče krova garaže tužitelja koja da se naslanja na zajednički zid. 2.1. Tužitelj je, a kako su se za trajanja ove parnice kao suvlasnici čest. zgr. 6819/6 K.O. V., upisale treće osobe (I. M. i K. R.) podneskom zaprimljenim 25. 11. 2021.g. (onim iz t.1.4. ovoga obrazloženja) proširio tužbu i na te osobe, ali iste nisu dale pristanak na proširenje, radi čega temeljem čl. 196. st.2. ZPP-a, ta parnična radnja tužitelja je ostala bez efekta.

3. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, bez prijedloga odluke, jer da će svaku odluku suda poštivati. Inače, on da je preko agencije I. još 06. 09. 2002.g. kupio potpuno devastirani i miniranu kuću od N. M., i to da prema stanju u katastru i zemljišnim knjigama, prema kojim ispravama zid da je na sadašnjoj čest. zgr. 1579 K.O. V., a u katastarske operate da ga je ucrtao još raniji vlasnik. Za nikakve dogovore i sporazume ranijeg vlasnika i tužitelja on da ne zna i da poštuje skicu mjerenja prema kojoj je i kupio nekretninu. Nikakvu štetu on da nije napravio tužitelju, već samo da je lesonitne ploče spustio da bi postavio granitnu ploču, a te lesonitne ploče da je opet vratio na njihovo mjesto i sve izolirao.

4. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi: pregledom Zapisnika sastavljenog pred Mirovnim vijećem MZ V., dana 12. veljače 1988.g.; skice premjeravanja u planove ucrtane 18. 10. 1972. g.); skice premjeravanja u planove ucrtane 16. 04. 1990.g.; zapisnika sastavljenog kod ovoga suda u postupku I-909/88, dana 30. 05. 1988.g.; skice premjeravanja u planove ucrtane 16. 09. i 28. 09. 1994.g.; fotografija koje je uz odgovor na tužbu dostavio tuženik; skice mjerenja u planove ucrtane dana 16. 04. 1990.g.; z.k. izvatka Z.U. 3960, izdanog dana 04. 05. 2006.g. od Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda, pod brojem 709/2006; Rješenja o odobrenju za građenje na kat. čest. 6819/6 K.O. V., od 18. 04. 1974.g.; očevidom na mjestu spora uz učešće vještaka geodetske struke (zapisnik očevida od 23. kolovoza 2016.g. koji sadrži usmeni nalaz i mišljenje vještaka); te saslušanjem stranaka.

4.1. Sud je, temeljem čl. 292. st.6. ZPP-a, odustao od izvođenja dokaza geodetskim vještačenjem uz uporabu mjernih instrumenata, kao i od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka. S. F., L. V., A. B., C. P., K. F., B. A. i I. B., kao suvišnim, a iz razloga što je obzirom na parnične radnje tužitelja preostalo odlučiti o zahtjevu tužitelja na utvrđenje, a za koji u konkretnom slučaju ne postoji pravni interes, kako će se nastavno obrazložiti.

4.2. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

5. Tužba je nedopuštena.

6. Naime, uslijed parničnih radnji tužitelja (nedopuštene preinake i povlačenja dijela tužbe, pokušaja proširenja tužbe na nove tuženike), od početnog objektivno kumuliranog zahtjeva na utvrđenje i isplatu u konačnici je preostalo odlučiti o zahtjevu tužitelja na utvrđenje da je betonski ogradni zid koji se proteže između nekretnine u vlasništvu tužitelja zgr. 1328/1 i 1328/2 K.O. V. i nekretnine tuženika katastarskih oznaka čest. zgr. 1579 K.O. V., zajednički zid i ograda između susjednih nekretnina, u cijeloj svojoj duljini, pa da je sukladno odredbama zakona, taj zid u suvlasništvu stranaka ovoga postupka na jednaki dio, i time da ga svaki suvlasnik ima pravo upotrebljavati sa svoje strane i do polovine širine zida, sve prema odredbama čl. 101. Zakona o vlasništvu.

7. Iz stanja spisa, a posebno pregledom fotografija, očevidom na mjestu spora, pregledom Zapisnika sastavljenog kod ovoga suda u postupku I-909/88, dana 30. 05. 1988.g., te iskaza stranaka jasno proizlazi da je predmetni zid za koji tužitelj tvrdi da ga je izgradio prije 12. veljače 1988.g. nadograđen i na njega postavljena granitna ploča, a kraj takvog stanja stvari tužitelj postavlja tužbeni zahtjev na utvrđenje činjenice bez postavljanja kondemnatornog tužbenog zahtjeva.

8. Sukladno čl. 187. st. 1. ZPP određeno je da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Prema st. 2. istog čl. takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

9. Kako iz opisanog pod t.7. jasno proizlazi da tužitelj nema pravni interes za postavljanje ovog deklaratornog zahtjeva, jer isti može ostvariti postavljanjem kondemnatornog tužbenog zahtjeva, a ovaj deklaratorni na kao jedinu samostalnu tužbu, već eventualno kao incendentalnu tužbu na utvrđenje, a koja opet bez kondemnatornog zahtjeva ne može opstati, to je odlučeno kao u t. I izreke ovoga rješenja.

10. Odluka iz t. II izreke već je obrazložena pod t. 1.5. obrazloženja, a ista se temelji na odredbi čl. 193. st.2. ZPP-a.

11. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a, pa je tužitelj koji u cijelosti izgubio parnicu obvezan na naknadu troškova tuženiku.

11.1. Za napomenuti je da je sud parnični trošak obračunao sukladno vrijednosti predmeta spora u visini od 49.500,00 kn, a to temeljem čl. 40. st.6. ZPP-a, imajući u vidu da je tužba povučena u dijelu koji se odnosio na isplatu iznosa od 500,00 kn.

11.2. Temeljem čl. 151. i 155. u svezi s čl. 164. st.1.-4. i 8., a sve u svezi s čl. 2. ZPP- a, tuženiku su priznati parnični troškovi za radnje u postupku poduzete po punomoćniku u osobi odvjetnika, i to za slijedeće radnje: za zastupanje na 8 ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili dokazi u iznosu od po 1.000,00 kn (Tar.br.9.1.), ukupno 8.000,00 kn; te trošak ročišta objave u iznosu od 500,00 kn (Tar.br. 9.3.); ukupno 8.500,00 kn, a koji trošak temeljem Tar.br. 42. uvećan za 25% PDV-a iznosi 10.625,00 kn.

U Šibeniku, 25. travnja 2022.g.

S U D A C

Marta Plančić, v.r.