Poslovni broj: 105-Pn-995/17-67

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalista D. R., u pravnoj stvari tužitelja B. K. sa prebivalištem u Z. 31, sada boravi u N., P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. Č., odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika A. O. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P. iz Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 01. travnja 2022. godine u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja T. K., odvjetničke vježbenice, i punomoćnika tuženika B. P., dana 25. travnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 28.387,94 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na slijedeće iznose kako slijedi:

- na iznos od 10.500,00 kuna od 30. ožujka 2016. godine do isplate,

- na iznos od 9.590,00 kuna od 17. lipnja 2020. godine do isplate,

- na neto iznos od 1.171,13 kuna od 03. travnja 2017. godine do isplate,

- na neto iznos od 1.427,38 kuna od 03. travnja 2017. godine do isplate,

- na neto iznos od 1.899,81 kuna od 03. travnja 2017. godine do isplate,

- na neto iznos od 1.899,81 kuna od 03. travnja 2017. godine do isplate,

- na neto iznos od 1.899,81 kuna od 03. travnja 2017. godine do isplate, kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 21.478,80 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2022. godine do isplate, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje od tuženika platež iznosa od 386,96 EUR plativo u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, sa zateznom kamatom tekućom od dana 26. 02. 2018. godine, pa do isplate, zahtjev tužitelja na platež zatezne kamate tekuće na iznos od 10.500,00 kuna za period od 22.12.2015.g. do 30.03.2016.g., zahtjev tužitelja na platež zatezne kamate tekuće na iznos od 9.590,00 kuna za period od 22.12.2015.g. do 17.06.2020.g., zahtjev tužitelja na platež zatezne kamate tekuće na neto iznos od 1.171,13 kuna za period od 15.12.2015. godine do 03.04.2017.g., na neto iznos od 1.427,38 kuna za period od 15.01.2016. godine do 03.04.2017.g., na neto iznos od 1.899,81 kuna za period od 15.02.2016. godine do 03.04.2017.g., na neto iznos od 1.899,81 kuna za period od 15.03.2016. godine do 03.04.2017.g. na neto iznos od 1.899,81 kuna za period od 15.04.2016. godine do 03.04.2017.g., zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.625,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, kao i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 03.04.2017. godine podnio tužbu pred ovim sudom radi naknade neimovinske i imovinske štete u iznosu od 25.204,79 kn. Iz navoda u tužbi proizlazi da je dana 01.11.2015.g. tužitelj u svojstvu vozača motocikla stradao u prometnoj nezgodi koju je prouzročio osiguranik tuženika. Kako je imenovani u predmetnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede, to imenovani smatra da ostvaruje pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje s osnova fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti i naruženja, kao i naknadu imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege s naslova izgubljene zarade budući je koristio bolovanje u razdoblju od 01.11.2015.g. do 01.04.2016.g. zbog štetnog događaja te je tijekom tog razdoblja trpio izgubljenu zaradu. Kako je on tuženiku podnio odštetni zahtjev temeljem kojeg mu je tuženik u mirnom postupku isplatio nesporni iznos naknade štete u iznosu od 7.000,00 kn, i za koji iznos umanjuje svoje potraživanje, to tužitelj potražuje ovom tužbom naknadu štete od 25.204,79 kn (i to 17.000,00 kn zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu te iznos od 8.204,79 kn s naslova izgubljene zarade), sa pripadajućom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa kako to proizlazi iz tužbe, uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja i ne spori odgovornost svojeg osiguranika za nastanak štetnog događaja, no spori osnov i visinu tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa od 7.000,00 kn budući da smatra da je isplaćenim iznosom od 7.000,00 kn u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju te osporava da bi tužitelj zadobio ozljede koje bi dovele do trajnog oštećenja tjelesnog i/ili duševnog zdravlja. Osporava da bi kod tužitelja zaostalo naruženje, a spori osnov i visinu zahtjeva s naslova izgubljene zarade te ističe kako je iz medicinske dokumentacije razvidno da je tužitelj bio na bolovanju u vrijeme štetnog događaja pa stoga osporava uzročno-posljedičnu vezu između ozljeda koje je zadobio tužitelj te naknade štete u vidu izgubljene zarade za period od 28.09.- 02.11.2015.g. za koju bi bio odgovoran tuženik. Protivi se tijeku utužene kamate na neimovinsku štetu budući je tuženik prije pokretanja postupka u cijelosti ispoštovao proceduru iz odredbe čl. 12 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, kao i tijeku kamate na imovinsku štetu s naslova tuđe pomoći i njege budući je taj zahtjev neosnovan, smatrajući da tužitelju eventualno pripada pravo na kamatu počev od presuđenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Tužitelj podneskom od 04.03.2019.g. precizira tužbeni zahtjev sukladno rezultatima provedenog medicinskog vještačenja na način da potražuje od tuženika isplatu iznosa od 19.544,79 kn sa pripadajućom kamatom tekućom na pojedinačne iznose kako to proizlazi iz navedenog podneska. Naime, tužitelj smatra da mu s osnova povrede prava osobnosti pripada iznos od 17.500,00 kuna (sa naslova fizičkih bolova potražuje iznos od 8.000,00 kn, za duševne boli zbog naruženja iznos od 2.500,00 kn, s naslova pretrpljenog straha iznos od 7.000,00 kn, što umanjeno za 7.000,00 kn s nespornog dijela naknade štete iznosi 10.500,00 kn), dok s naslova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu potražuje iznos od 840,00 kn (56 sati po 15 kn po satu), te iznos od 8.204,79 kn s naslova izgubljene zarade, slijedom čega sveukupno potraživanje tužitelja iznosi 19.544,79 kn Nadalje, tužitelj istim podneskom vrši preinaku tužbenog zahtjeva na način da isti povisuje za iznos od 386,96 EUR-a koji se odnosi na trošak avionskih karti od 347,96 EUR-a i trošak parkinga osobnog vozila od 39,00 EUR-a budući da tužitelj od 2017.g. boravi u N. iz profesionalnih razloga te je u svrhu obavljanja pregleda kod medicinskog vještaka u ožujku 2018.g. morao putovati iz B. u N. u Z., te je sa njim putovala i mldb. kćerka B. K. jer je on samohrani roditelj te živi i skrbi s kćerkom, slijedom čega je tužitelj iz navedenih razloga trpio materijalni trošak avionskih karti i trošak parkinga na aerodromu za sebe i kćerku.

4. Tuženik se podneskom od 17.07.2019.g. izrijekom usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva u vidu novog zahtjeva za troškove avionskih karti, odnosno povećanju tužbenog zahtjeva u tom dijelu, a podredno osporava i osnov i visinu zatraženih troškova jer tužitelj ima prebivalište u RH pa isti nije bio potreban, a osporava i aktivnu legitimaciju tužitelja za trošak avionskih karti za mldb. B. K.. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu neimovinske i imovinske štete po osnovi naknade za tuđu pomoć i njegu, sud nalazi da tako uređen tužbeni zahtjev predstavlja snižavanje tužbenog zahtjeva u odnosu na tužbu kojim je potraživao platež iznosa od 24.000,00 kn po toj osnovi, a kojem se snižavanju tužbenog zahtjeva tuženik nije usprotivio. Obzirom na pravno shvaćanje zauzeto na 3. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) održane 26. travnja 2021. kojim je izražen stav da snižavanje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe i da je za isto potreban pristanak tuženika, sud je nastavio postupak po tužbenom zahtjevu istaknutom podneskom od 04.03.2019.g.

5. Nadalje, obzirom na nove Orijentacijske kriterije koji su stupili na snagu tijekom prvostupanjskog postupka, tužitelj podneskom od 17.06.2020.g. uvećava tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na neimovinsku štetu za 50%, slijedom čega imenovani potražuje od tuženika platež iznosa od 20.090,00 kn odnosi na neimovinsku štetu i imovinsku štetu po osnovi naknade za tuđu pomoć i njegu (iznos od 12.000,00 kn po kriteriju fizičkih bolova, iznos od 10.500,00 kn, s naslova pretrpljenog straha, iznos od 3.750,00 kn s naslova duševnih bolova zbog naruženja te iznos od 840,00 kn po osnovi naknade za tuđu pomoć i njegu što umanjeno za 7.000,00 kn s nespornog dijela naknade štete iznosi 20.090,00 kn), dok je tužbeni zahtjev s naslova imovinske štete od 8.204,79 kn s naslova izgubljene zarade i zahtjev za platež iznosa od 386,96 EUR-a za trošak avionskih karti i parkinga ostao neizmijenjen.

6. Tuženik u daljnjem tijeku postupka ističe protivljenje preinaci tužbenog zahtjeva koji je tužitelj izvršio podneskom od 17.06.2020.g., te ističe prigovor zastare u odnosu na povišeni dio tužiteljeva potraživanja,a ukoliko sud dopusti preinaku, osporava tijek kamate na povišeni dio budući da zastara može teći tek od presuđenja u odnosu na povišeni dio tužbenog zahtjeva.

7. Kako sud smatra da predmetna preciziranja tužbenog zahtjeva izvršena podneskom od 04.03.2019.g. i od 17.06.2020.g. predstavljaju povećanje tužbenog zahtjeva odnosno preinaku istog u smislu čl. 191 st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) u odnosu na tužbeni zahtjev postavljen u tužbi, a kojem se povećanjima tuženik izrijekom usprotivio u daljnjem tijeku postupka u smislu čl. 190 ZPP-a u, sud je riješio dopustiti preinake tužbe izvršene podnescima od 04.03.2019.g. i od 17.06.2020.g. smatrajući isto svrhovitim za konačno rješenje odnosa među strankama.

8. Naime, sud je prilikom odlučivanja primijenio odredbu čl. 190 st. 2 ZPP-a koja je u primjeni u odnosu na sve prvostupanjske postupke koji su u tijeku nakon stupanja izmjena i dopuni ZPP-a od 01.09.2019.g. (NN broj 70/19), a koja odredba propisuje da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

9. Obzirom na pravno shvaćanje svih sudaca na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) od 15.06.2020.g. kojim su se izmijenili Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%., a koja se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadom neimovinske štete u tijeku, odnosno od 15.06.2020.g., da je sud u konkretnom slučaju primijenio citiranu zakonsku odredbu smatrajući da tužitelj uslijed izmjene Orijentacijskih kriterija koji su stupili na snagu nakon zaključenja prethodnog postupka, a prije zaključenja glavne rasprave u ovom postupku koji je bio u tijeku u vrijeme donošenja istih, bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu u vrijeme zaključenja prethodnog postupka. Sud također nalazi da preinaka tužbenog zahtjeva koji se odnosi na 386,96 EUR-a (koji se odnosi na trošak avionskih karti od 347,96 kn i trošak parkinga osobnog vozila od 39,00 EUR-a) predstavljaju opravdanu preinaku budući su isti nastali u ožujku 2018.g. nakon zaključenja prethodnog postupka koji je zaključen na ročištu održanom dana 16.02.2018.g. i do koje je preinake došlo zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe na način da je tužitelj iz iste činjenične i pravne osnove potraživao drugi novčani iznos pa se stoga tuženik takvoj preinaci ne može protiviti u smislu čl. 191 ZPP-a.

10. Tužitelj podneskom od 14.01.2022.g. precizira tužbeni zahtjev sukladno rezultatima provedenog financijskog vještačenja u odnosu na izgubljenu zaradu na način da potražuje od tuženika platež iznosa od 20.090,00 kn sa pripadajućom kamatom tekućom od dana 22.12.2015.g. do isplate (sukladno podnesku od 17.06.2020.g.) te iznos od 8.297,94 kn s naslova izgubljene zarade, kao i iznos od 386,96 EUR-a sa pripadajućom kamatom kako to proizlazi iz navedenog podneska, uz naknadu parničnog troška.

11. Kako predmetno preciziranje tužbenog zahtjeva po osnovi izgubljene zarade predstavlja povećanje tužbenog zahtjeva, odnosno preinaku istog u smislu čl. 191 st. 1 obzirom na tužbeni zahtjev postavljen u tužbi kojim je tužitelj potraživao iznos od 8.204,79 kn, sud je riješio dopustiti preinaku tužbe, smatrajući isto svrhovitim za konačno rješenje odnosa među strankama slijedom čega je sud nastavio postupak po tužbi postavljenom podneskom od 14.01.2022.g.

12. To iz razloga što je stav ovog suda kako utvrđenja iz vještačkog nalaza i mišljenja predstavljaju nove činjenice koje tužitelj nije mogao nikako znati u vrijeme zaključenja prethodnog postupka, odnosno prije provođenja financijskog vještačenja, slijedom čega je imenovani tek po provedenom vještačenju bio u mogućnosti urediti tužbeni zahtjev u odnosu na izgubljenu zaradu koje potražuje u ovom postupku. Sud je stoga u odnosu na navedeno primijenio odredbu čl. 299 st. 2 ZPP-a i analognom primjenom citirane zakonske odredbe odlučio dopustiti tužiteljevu preinaku.

13. Naime, specifičnost je brojnih sporova radi izgubljene zarade to što u trenutku zaključenja prethodnog postupka, po prirodi stvari (jer nije proveden dokaz financijskim vještačenjem), tužitelj ne može istaknuti potpuno određeni tužbeni zahtjev u pogledu visine istog već je to moguće učiniti tek tijekom postupka i to u pravilu nakon provedenog financijskog vještačenja budući u trenutku podnošenja tužbe i kao prilikom zaključenja prethodnog postupka tužitelj ne može sa sigurnošću znati visinu izgubljene zarade, radi čega je tužitelj u tužbi i predložio provođenje financijskog vještačenja u smislu čl. 250 ZPP-a. U protivnome, provedeno vještačenje ne bi imalo smisao jer ako je sudu potrebno stručno znanje kako bi mogao utvrditi opseg i visinu izgubljene zarade (čl. 250 ZPP-a), isto to je potrebno i tužiteljici da bi mogla urediti tužbeni zahtjev, sukladno rezultatima provedenog vještačenja. Stoga u ovom slučaju se ne radi o nikakvom propustu na strani tužitelja u smislu čl. 299 st. 3 ZPP-a, već okolnostima koje su nastale nakon zaključenja prethodnog postupka, okolnostima koje su rezultat provođenja dokaza koji je na temelju prijedloga tužiteljice na pripremnom ročištu proveden pa u takvim situacijama nedopuštenost tužbe može teško ugroziti pravozaštitnu funkciju sudskog parničnog postupka.

14. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u presliku zapisnika o očevidu (list 7-8 spisa), medicinsku dokumentaciju i liječničku potvrdu za tužitelja (list 9-34,79, 115 spisa), platne liste i izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad tužitelja (list 35-51 spisa), presliku odštetnog zahtjeva (list 52 spisa), potvrdu o adresi boravka u N. za tužitelja (list 103 spisa), preslike avionskih karti i rezervacije parkirnog mjesta za tužitelja (list 104-110 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku medicine M. Z. koja je dana 12.04.2021.g. dostavila sudu pisani nalaz i mišljenje, a ujedno je provedeno i saslušanje imenovane vještakinje radi otklanjanja prigovora koje je istaknuo tuženik. Također je provedeno medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima, dr. I. B., kirurgu i dr. G. M., psihijatru, te je ujedno provedeno saslušanje imenovanih vještaka radi otklanjanja prigovora koje su istaknule stranke. Provedeno je i financijsko vještačenje po vještakinji L. T. G. koja je dana 29.12.2021.g. dostavila sudu pisani nalaz i mišljenje. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8 ZPP-a. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev preciziran podneskom od 14.01.2022.g. u većem dijelu osnovan, kako to proizlazi iz točke I izreke presude, dok ga je s neosnovanim dijelom tužbenog zahtjeva valjalo odbiti kako to proizlazi iz točke II izreke presude..

15. Kako je među strankama sporna osnov i visina tužbenog zahtjeva, obzirom da tuženik smatra da je svojom uplatom od 7.000,00 kn u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju to je provedeno medicinsko vještačenje na okolnost osnova i visine tužbenog zahtjeva po stalnim sudskim vještacima I. B., kirurgu, dr. G. M., psihijatru.

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka I. B. od 26.03.2018.g. (list 81-82 spisa) proizlazi utvrđenje da je tužitelj u prometnoj nezgodi stradao na način opisan u tužbi, te je u štetnom događaju zadobio natučenje i krvni podljev lijevog koljena. Liječen je po kirurgu imobilizacijom, mirovanjem i evakuacijom krvnog podljeva, fizijatru fizikalnom terapijom, psihologu i psihijatru obradom i peroralnim lijekovima. Fizičke bolove jakog intenziteta tužitelj je trpio kumulativno (ozlijeđivanje i incizija) 2 dana, srednjeg intenziteta 2 tjedna, umjerenog intenziteta 2 mjeseca. Ocjenu straha i eventualnih posljedica potrebno je vještačiti po psihijatru zbog nalaza u medicinskoj dokumentaciji i zaostalih strahova. Tuđa pomoć mu je bila potrebna 4 tjedna 2 sata dnevno za vrijeme imobilizacije i hoda s pomagalima. Pregledom tužitelja i medicinske dokumentacije s kirurške strane ne nalazi se trajnih posljedica. Naruženje uslijed opisanog ožiljka (s unutarnje strane lijevog koljena i nešto poviše linearan ožiljak dužine 2,5 cm i širine 5 mm u nivou kože i tamniji od nje) je blagog stupnja, vidljivo ljeti kada se nosi kratka odjeća.

17. Kako je tuženik imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka I. B., sud je saslušao imenovanog vještaka na ročištu održanom dana 13.12.2019.g. na kojem je iskazao da što se tiče ocjene boli, ista je donesena prema medicinskoj dokumentaciji iz koje je vidljivo da je predmetni štetni događaj bio 01.11.2015.g., dok se na zadnjem nalazu kirurga 29.03.2016. još uvijek bilježi bolnost pri intenzivnijim opterećenjima te stoga smatra da je ocjena boli primjerena. Prijašnja ozljeda nije utjecala na ocjenu sadašnje zadobivene ozljede u predmetnom štetnom događaju, a zdravstveno stanje tužitelja s kirurške strane stabilizIralo se s zadnjim nalazom, dana 29.03.2016.g. On je uzeo u obzir da je tužitelj za vrijeme liječenja pio analgetike prilikom ocjene trajanja fizičkih boli.

18. Iz nalaza i mišljenja vještaka G. M. od 28.12.2018.g. (list 92-93 spisa) proizlazi utvrđenje da je tužitelj u prometnoj nezgodi stradao kada je zadobio opisanu tjelesnu ozljedu. Na psihičkom je planu prvotno razvio simptomatiku Akutne stresne reakcije (F43.0), a nastavno Poremećaja prilagodbe (F43.2) budući je tužitelj u okolnostima štetnog događaja bio izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet,a navedeno je uz dodatnu spoznaju o ozljeđivanju kćerke i dovelo do razvoja psihičkog poremećaja. Akutnim psihijatrijskim ispitivanjem nije utvrđeno kriterija za perzistiranje istog. Između štetnog događaja i razvoja psihičkog poremećaja postoji izravna uzročno-posljedična veza te je slijedom navedenog došlo do povrede duševnog zdravlja. Tužitelj je pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je umjereni do jaki oscilirajući strah sveukupno do 3 dana te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 2 tjedna. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah slabog intenziteta, u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti nema.

19. Kako je tuženik imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka G. M., sud je saslušao imenovanog vještaka na ročištu održanom dana 03.03.2020.g. na kojem je na prigovor tuženika kojem se referira na nalaz psihološke obrade od 16.05.2016. u kojem se između ostalog opisuju tegobe poput nezadovoljstvo, apatije, pesimizma, sniženog samopoštovanja, te da se iste odnose isključivo na druge životne okolnosti a ne na predmetni štetni događaj, iskazao da je on uzeo u obzir sve podatke koje su opisane prvenstveno u psihijatrijskoj dokumentaciji te je sukladno rješenju suda cijenio kvalifikatorne okolnosti isključivo u odnosu na predmetni štetni događaj. Ističe da se u nalazu psihijatra od 24.06.2016. između ostalog ističe i da izbjegava situacije u prometu razmišlja o prodaji motora, zaobilazi mjesto događaja, i smatra da mu je prometna nezgoda znatno narušila kvalitetu života te dakle uvažavajući sve navedeno, kao i rezultat vlastitog pregleda, vještak smatra da je ocjena trajanja i intenziteta pretrpljenog straha u cijelosti primjerena, slijedom čega u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja od 28.12.2018.

20. Nalaz i mišljenje vještaka I. B. i G. M. sud je ocijenio stručno danim na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja od strane specijalista koji su obrazložili i potkrijepili sve svoje zaključke, a i na prigovore tuženika je odgovoreno na način koji prihvaća sud, koji nije imao daljnjih primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka nakon njihovih saslušanja pred sudom, niti je predložio ijedan drugi dokazni prijedlog u smislu čl. 219 ZPP-a usmjeren na pobijanje vještačkog nalaza poput novog medicinskog vještačenja.

21. Obzirom da tuženik osporava opravdanost bolovanja tužitelja uslijed ozljeda zadobivenih u štetnom događaju, sud je proveo vještačenje po vještaku M. Z., specijalistu medicine rada na okolnost postojanja uzročne veze između štetnog događaja i bolovanja tužitelja, odnosno da li je ono posljedica ozljeda zadobivenih u štetnom događaju.

22. Iz nalaza i mišljenja vještakinje M. Z. (list 175-178 spisa) proizlazi utvrđenje da je obzirom na zahtjeve posla zavarivača i opterećenja lokomotornog sustava, uključujući i koljena pri obavljanju tih poslova, a prateći tijek liječenja tužitelja, da postoji jasna uzročna veza između štetnog događaja i bolovanja tužitelja od 03.11.2015.g. do 01.04.2016.g., isto je opravdano i u potpunosti posljedica ozljede koljena zadobivene u štetnom događaju.

23. Kako je tuženik imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka M. Z., sud je saslušao imenovanu vještakinju na ročištu održanom dana 16.11.2021.g. na kojem je iskazala da ostaje u potpunosti kod pisanog nalaza i mišljenja od 08. travnja 2021.g. Na danas joj dane primjedbe tuženika, vještakinja odgovara da je izabrani liječnik tužitelja zatvorio bolovanje koje je tužitelj do tada imao sa danom 02. studeni 2015. a to bolovanje očito prema potvrdama koje je prilagao izabrani liječnik nije bio zbog štetnog događaja. Kako je izabrani liječnik taj koji ocjenjuje stanje pacijenta za rad zatvaranjem bolovanja toga dana izabrani liječnik je procijenio da zbog bolesti i stanja zbog kojeg je tužitelj bio na bolovanju do tada je tužitelj od 03. studenog 2015. mogao obavljati svoj posao a kako to kaže Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju. Prema tome zatvaranjem bolovanja liječnik svojom stručnošću i znanjem garantira da je osoba sposobna za obavljanje poslova za koje ima Ugovor o radu. Na pitanje je li bio potreban uvid u zdravstveni karton, vještakinja je odgovorila da je izabrani liječnik izdao potvrde o tome da je tužitelju zbog štetnog događaja sa 03. studeni 2015. bio otvoreno bolovanje te da bi traženje dokumentacije moglo biti uskraćeno od tužitelja međutim dalo bi uvid zbog čega bi to tada bio na bolovanju ali ne i pravo vještaku da tumači je li bolovanje zbog bolesti ili stanja koje nije predmet vještačenja dozvoljeno obrazlagati u svom nalazu i mišljenju ukoliko to nije bio zadatak suda. U Izvješću o privremenoj nesposobnosti za rad nije navedena dijagnoza bolesti ili stanja zbog koje je pacijent na bolovanju. Međutim, iz dokumentacije u spisu što je navela na 3. stranici nalaza i mišljenja priložena je liječnička potvrda iz D. z. C. od 31. ožujka 2016. na kojoj je navedeno da je zbog stanja po natučenju lijevog koljena tužitelju započeo bolovanje 03. studenog 2015. a da je iz dokumentacije vidljivo da je to bolovanje trajalo do 01. travnja 2016. kada je završila fizikalna terapija o čemu postoji nalaz fizijatra od 23. ožujka 2016. i kontrolni nalaz kirurga koji je prije fizikalne terapije liječio pacijenta ovdje tužitelja od 29. ožujka 2016. Prema tome iz svega navedenog vidljivo je da je tužitelj koji je po zvanju zavarivač a što je posao sa posebnim uvjetima rada kod kojeg je potrebna posebna zdravstvena sposobnost uključujući sustav za kretanje uz ozljedu koljena zbog koje je i provodio fizikalne terapiju tek sa 02. travnjem bio sposoban obavljati svoje poslove zavarivača. Na pitanje koliko je dužina bolovanja propisana Pravilnikom o najduljem trajanju bolovanja, vještakinja je iskazala da ne zna napamet za svih 10.000 dijagnoza koliko je propisano najdulje trajanje ali skreće pozornost da ovaj Pravilnik za kojeg misli da je iz 2009. propisuje koliko bolovanje može dati izabrani liječnik, a zatim ukoliko nije posve siguran u to šalje pacijenta na Povjerenstvo HZZO-a. Obzirom da Pravilnik okvirno propisuje duljinu bolovanja bez obzira na poslove koje radnik obavlja pri vještačenju mogućnosti sigurnog rada u svom zanimanju kao specijalist medicine rada uzima s jedne strane zdravstveno stanje pacijenta a s druge strane i zahtjeve poslova. Nije isto o kojem se zvanju radi kod istih bolesti odnosno stanja. Zavarivač pri obavljanju poslova često mijenja položaj tijela radi u prisilnom položaju tijela, a većina pokreta ide u području kuka i koljena, prema tome kod nestabilnog koljena ili kod koljena kod kojeg nisu mogući svi pokreti zavarivač ne može raditi na siguran način, a što je osnova Zakona o zaštiti na radu. Na posebno pitanje tuženika gdje piše da je zatvoreno bolovanje za ranije razdoblje, vještakinja je iskazala da na Izvješću o privremenoj nesposobnosti piše da je početak bolovanja 03. studenog 2015., a u odnosu na ranije bolovanje koje je zatvoreno 02. studenog 2015. navodi da je taj podatak našla na stranici 46. spisa u kojoj piše Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad zbog bolesti da je prvi dan početka bolovanja 28. rujna 2015., a datum zaključivanja tog bolovanja 02. studenog 2015. Na posebno pitanje tuženika da li u Izvješću na listu 46 spisa postoji dijagnoza radi koje je bolovanje otvoreno i zatvoreno navodim da nije napisano te ističe da je to iz razloga što u Republici Hrvatskoj mislim da se po Zakonu o zdravstvenom osiguranju više ne pišu dijagnoze bolesti jer su iz tih dijagnoza mogli svi u tvrtci znati zbog čega osoba boluje. Na posebno pitanje tuženika da li vještakinja može objasniti preklapanje bolovanja od ranije koje obuhvaća i 01. i 02. studeni 2015. a budući je štetni događaj se zbio 01. studenog 2015. vještakinja je iskazala da kako je to već rekla izabrani liječnik je jedini koji je procjenjivao sa kojim danom zbog kojeg zdravstvenog stanja osoba može početi raditi prema ovoj dokumentaciji izabrani liječnik je zaključio da je zbog bolesti koja je uzrok privremene nesposobnosti za rad od 28. rujna 2015. tužitelju ta privremena nesposobnost prestala sa 02.11.2015.g., a o tim okolnostima treba pitati izabranog liječnika. Na posebno pitanje tuženika da li tužitelj ostao na bolovanju po ranijoj dijagnozi da nije bilo štetnog događaja, odnosno da li bi njegovo bolovanje bilo zatvoreno 02. studenog 2015.g., vještakinja je iskazala da se o tome ona ne može očitovati, ali je iz doznaka vidljivo da je izabrani liječnik zaključio da bi tužitelj zbog bolesti zbog koje je bio na bolovanju do 02. studenog od 03. studenog mogao ići raditi, što se tiče te bolesti. Njoj su glavni dokumenti temeljem kojeg je radila nalaz i mišljenje Izvješće o privremenoj nesposobnosti za radi kao i potvrda liječnika iz D. z. C. od 31. ožujka 2016., a na upit tuženika da u Potvrdi liječnika od 31. ožujka 2016. ne piše zadnji dan bolovanja, ali na doznaci da je prvi dan bolovanja 03. studeni piše da je zadnji dan 01. travnja 2016. Na pitanje tuženika da li je čekanje na kontrolne preglede predstavlja opravdani razlog za bolovanje, vještakinja je iskazala da ovisi o tome kakav je klinički status i na koju se pretragu čeka. U konkretnom slučaju fizikalna terapija završila je 23.3.2016., kontrola kirurga 29.3.2016., a iako je tužitelj bio naručen na MR lijevog koljena 15.6.2016. izabrani liječnik je zaključio da po kliničkom statusu tužitelja i bez čekanja na tu pretragu može uputiti raditi. U konkretnom slučaju je fizikalna terapija i klinički pregled bio odlučan za odluku izabranog liječnika da tužitelja i prije kontrolne slikovne pretrage uputi raditi jer je kliničko stanje govorilo u prilog. Na pitanje tuženika kada je završena fizikalna terapija, vještakinja je iskazala da ne zna točan datum, ali da je drugi ciklus fizikalne terapije propisan 26.1.2016. te navedeno da nakon toga tužitelj dođe na kontrolu nakon terapije, napomenuvši da su kontrola kod fizijatra i njegov nalaz izvršeni 23.3.2016.

24. Nalaz i mišljenje vještakinje M. Z., kao i usmeno očitovanje imenovane vještakinje, sud je ocijenio stručno danim na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju od strane specijalista koji je obrazložila i potkrijepila sve svoje zaključke, a i na prigovore tuženika je odgovoreno na način koji prihvaća sud u cijelosti obzirom na detaljno i u tančine odgovorene prigovore, slijedom čega je sud odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenje novog vještačenja po drugom vještaku medicine rada, smatrajući da bi provođenje navedenog dokaznog prijedloga samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranje bespotrebnog troška za stranke. Sud je pritom uzeo u obzir liječničku potvrdu za tužitelja (list 115 spisa) iz koje je razvidno da tužitelj prije štetnog događaja od 01.11.2015.g. nije imao istu ili sličnu povredu lijevog koljena niti je psihijatrijski liječen po dijagnozi f43 i f43.2 (utvrđeno uvidom u zdravstveni karton za tužitelja) pa stoga sud nalazi kako nije bilo potrebe za dostavljanjem zdravstvenog kartona tužitelja, na čemu je bespotrebno inzistirao tuženik tijekom postupka.

25. Obzirom na utvrđenu uzročnu vezu između štetnog događaja i bolovanja tužitelja u periodu od 03.11.2015.g. do 01.04.2016.g. sukladno utvrđenjima koja proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka za medicinu rada, sud je na prijedlog tužitelja proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku oec. L. T. G. na okolnost visine izgubljene zarade za vrijeme nesposobnosti za rad tužitelja uslijed ozljeda zadobivenih u štetnom događaju.

26. Iz nalaza i mišljenja vještakinje L. T. G. od 29.12.2021.g. (list 229-233 spisa) proizlazi utvrđenje da na osnovi podataka iz nalaza, zaključak je vještaka da razlika između neto plaće koju bi tužitelj ostvario da nije bilo štetnog događaja i neto naknade plaće koju je ostvario, u razdoblju od 03.11.2015. d 01.04.2016. godine, iznosi ukupno 8.297,94 kn i to: 1.171,13 kn za studeni 2015. godine, 1.427,38 kn za prosinac 2015. godine, 1.899,81 kn za siječanj 2016. godine, 1.899,81 kn za veljaču 2016. godine i 1.899,81 kn za ožujak 2016. godine.

27. Sud je nalaz i mišljenje financijske vještakinje u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan, jasan i određen, obzirom je vještak detaljno obrazložio isti, a radi se o vještačenju od strane stručne osobe, a na okolnost utvrđivanja činjenica za koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, a koju činjenicu potvrđuju i stranke koje nisu imale primjedbi na njezin nalaz i mišljenje.

28. Odredbom članka 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Naime, sukladno odredbi članka 19. st. 1. i st. 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod kojima se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

29. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, a u svezi čl. 1089 istog zakona, stav je ovog suda da tužitelj ima pravo od tuženika potraživati naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti.

30. Obzirom na intenzitet bolova i njihovo trajanje te neugodnosti koje je tužitelj pretrpio tijekom liječenja, vršenja RTG i ultrazvuk obrade, uzimanja analgetika, mirovanja, hladnih obloga, elevacije, imobilizacije sa štakama, provođenja fizikalne terapije, preglede i kontrole kod kirurga i fizijatra (a koje okolnosti proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka I. B.), sud je u smislu zakonske odredbe čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a utvrdio da tužitelju po ovom kriteriju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 12.000,00 kuna uzevši pritom u obzir i pravno shvaćanje svih sudaca na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) od 15. lipnja 2020.g. kojim su se izmijenili Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.

31. Obzirom na intenzitet i trajanje straha i činjenicu da je tužitelj pretrpio sekundarni i kasni strah, te posljedica koje je pretrpio tužitelj u smislu odredbe članka 1100. ZOO-a obzirom na činjenicu da je imenovani na psihičkom planu prvotno razvio simptomatiku Akutne stresne reakcije (F43.0), a nastavno Poremećaja prilagodbe (F43.2), sud je utvrdio da imenovanom pripada pravična novčana naknada u iznosu od 10.500,00 kuna, uzevši pri tome u obzir izmijenjene Orijentacijskim kriterije od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g.

32. Imajući u vidu da se naruženje tužitelja odnosi na naruženje izraženo u lakom stupnju obzirom na se isti odnosi na ožiljak s unutarnje strane lijevog koljena i nešto poviše linearan ožiljak dužine 2,5 cm i širine 5 mm u nivou kože i tamniji od nje), (a koja je okolnost utvrđena od strane vještaka I. B.), mišljenje je suda da bi tužitelju po ovom kriteriju bila primjerena pravična novčana naknada u iznosu od 3.750,00 kn, uzevši pri tome u obzir izmijenjene Orijentacijskim kriterije od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g.

33. Kako je tužitelju zbog pretrpljene ozljede bila potrebna pomoć druge osobe u ukupnom trajanju od 56 sati, sud je utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 840,00 kuna, smatrajući pritom da 15,00 kn za jedan sat tuđe pomoći i njege predstavlja primjerenu cijenu iste u gradu Zagrebu i okolici, u vrijeme kada je tužitelju tuđa pomoć i njega bila pružana, a imajući u vidu da su punomoćnici stranaka učinili tijekom postupka nespornim cijenu sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 15,00 kn. Sud je stoga utvrdio da imenovanom pripada pravična novčana naknada u iznosu od 840,00 kuna, odnosno 15,00 kuna po satu, sukladno odredbi čl. 1095 ZOO-a.

34. Slijedom iznijetoga, sud temeljem odredbe članka 1100. st. 1. i st. 2. ZOO- a zbog povrede prava osobnosti nalazi kako tužitelj ostvaruje pravo na naknadu štete u iznosu od 27.090,00 kuna, što umanjeno za nesporno plaćeni iznos naknade štete od 7.000,00 kn iznosi 20.090,00 kn, slijedom čega je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev sukladno traženju tužitelja i dosuditi mu pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 20.090,00 kn po osnovi neimovinske štete i naknadu imovinske štete po kriteriju naknade za tuđu pomoć i njegu kako to proizlazi iz točke I izreke presude.

35. Ovdje valja istaknuti da sud nalazi da potraživanje tužitelja izvršeno podneskom od 17.06.2020.g. u odnosu na povišeni dio tužbenog zahtjeva nije zastarjelo. Naime, kako zastarni rok za preinačeni dio tužbenog zahtjeva počinje teći s danom objavljivanja Orijentacijskih kriterija u ožujku i lipnju 2020.g. u smislu čl. 215 ZOO-a, a obzirom da sud nalazi da je potraživanje tužitelja s naslova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zastara nastupilo u konkretnom slučaju s danom 29. ožujka 2021.g., odnosno 5 godina od stabilizacije njegovog zdravstvenog stanja u smislu odredbe čl. 230 st. 2 ZOO-a obzirom iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je liječenje tužitelja s kirurške strane okončano s danom 29.03.2016.g., te obzirom da je zastarijevanje u ovom predmetu prekinuto podnošenjem tužbe dana 03.04.2017.g. u smislu čl. 238 ZOO-a te imajući u vidu da i preinačeni dio tužbenog zahtjeva potječe iz iste činjenične i pravne osnove kao i osnovni zahtjev iz tužbe. Kako je preinaka tužbenog zahtjeva izvršena podneskom 17.06.2020.g. za vrijeme trajanja zastarijevanja, to je nedvojbeno utvrđeno da potraživanje tužitelja s naslova povišenog dijela tužbenog zahtjeva nije zastarjelo.

36. Nadalje, obzirom na utvrđenje vještaka medicine rada da postoji jasna uzročna veza između štetnog događaja i bolovanja tužitelja od 03.11.2015.g. do 01.04.2016.g., da je isto opravdano i u potpunosti posljedica ozljede koljena zadobivene u štetnom događaju te obzirom da je financijskim vještačenjem nedvojbeno utvrđena visina izgubljene zarade za utuženi period u sveukupnom iznosu od 8.297,94 kn (odnosno1.171,13 kn za studeni 2015. godine, 1.427,38 kn za prosinac 2015. godine, 1.899,81 kn za siječanj 2016. godine, 1.899,81 kn za veljaču 2016. godine i 1.899,81 kn za ožujak 2016. godine), to sud stoga nalazi osnovanim potraživanje tužitelja s naslova izgubljene zarade u iznosu od 8.297,94 kuna u smislu čl. 1095 ZOO-a te je stoga odlučeno kako to proizlazi iz točke I izreke presude.

37. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na iznos od 386,96 EUR-a plativo u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, sa zateznim kamatama tekućim od dana 26. 02. 2018. god (koji se odnosi na trošak avionskih karti od 347,96 kn i trošak parkinga osobnog vozila od 39,00 EUR-a), sud je isti ocijenio kao neosnovan budući da se navedeni iznosi imaju smatrati troškovima postupka jer su učinjeni tijekom i radi postupka u skladu s odredbom čl. 42 u svezi čl. 6-13 Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“, broj: 8/1988, 3/1994, 150/2005), a imajući u vidu nesporno utvrđenje da se navedeni trošak odnosi na materijalni trošak koji je imao tužitelj radi dolaska u Zagreb na pregled kod medicinskog vještaka. Sud stoga nalazi da se na isto ne može primijeniti institut naknade štete u smislu odredbi ZOO-a pa ga stoga sud ocjenjuje neosnovanim, kako to proizlazi iz točke II izreke presude. Sud stoga nalazi kako bespotrebnim dokazni prijedlog tuženika za pribavom podataka od MUP-a koliko je puta tužitelj prelazio granicu na relaciji N. – RH te je stoga sud isti odbio smatrajući da bi provođenje navedenog dokaznog prijedloga samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranje bespotrebnog troška za stranke.

38. Zakonskom odredbom članka 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, dok je odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Da bi kamate počele teći, šteta mora biti nastala, što znači da moraju biti poznate sve posljedice štetne radnje. Neimovinska šteta u pravilu nastupa kada se završi liječenje oštećenika, kada se zdravstveno stanje oštećenika stabiliziralo i postalo definitivno, a što znači da, uz adekvatne mjere liječenja, nema mogućnosti daljnjeg poboljšanja zdravstvenog stanja, a niti da postoji mogućnost daljnjeg pogoršanja zdravstvenog stanja.

39. Sud stoga nalazi da tužitelj ostvaruje pravo na zateznu kamatu na iznos neimovinske štete i imovinske štete s naslova naknade za tuđu pomoć i njegu počev od slijedećeg dana iza dana završetka liječenja obzirom iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se isto okončalo s danom 29.03.2016.g., dakle nakon podnošenja odštetnog zahtjeva podnijetog dana 18.05.2017.g., slijedom čega je sud dosudio kamatu na iznos neimovinske štete potraživane osnovnim tužbenim zahtjevom počev od 30.03.2016.g. Nadalje, na dosuđeni iznos za tuđu pomoć i njegu koja se ima smatrati imovinskom štetom sukladno odredbi čl. 1089 ZOO-a, kamata je također dosuđena počev od navedenog dana, dok je kamata na iznose izgubljene zarade dosuđena počev od dana podnošenja tužbe po stopi iz čl. 29. st.2. ZOO-a, kako to proizlazi iz točke I izreke presude. Naime, sud je ocijenio kao osnovan tuženikov prigovor da tužitelj u odštetnom zahtjevu nije niti postavio zahtjev za izgubljenu zaradu, pa da stoga isti ne ostvaruje pravo na kamatu po osnovi izgubljene zarade već od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Naime, kako tužitelj nije postavio zahtjev za izgubljenom zaradom u odštetnom zahtjevu, sud je dosudio kamatu na istu počev od dana podnošenja tužbe u smislu čl. 12 st. 4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN broj 151/05; dalje u tekstu: ZOOP)-a, a takav je stav zauzela i mnogobrojna sudska praksa, primjerice presuda VSRH broj Rev-373/21 od 27.04.2021.g.

40. U odnosu na platež zatezne kamate na povišeni dio uslijed promijenjenih Orijentacijskih kriterija koji je tužitelj izvršio podneskom od 17.06.2020.g. sud također nalazi da je povećanje naknade prema Orijentacijskim kriterijima od utjecaja na pravo oštećene osobe da zahtijeva zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe obzirom tuženik niti ne može biti u zakašnjenju s plaćanjem svoje obveze prije nego li je postavljen povišeni zahtjev, slijedom čega sud nalazi da tužitelj ostvaruje pravo na kamatu na povišeni dio počev od dana podnošenja takvog zahtjeva, odnosno od 17.06.2020.g., a takv je stav zauzela i mnogobrojna sudska praksa, primjerice presuda VSRH broj Rev-1133/21 od 14.12.2021.g.

41. Kako sud nalazi da tužitelj ostvaruje pravo na platež zatezne kamate na iznos naknade štete od 10.500,00 kn iz osnovnog zahtjeva počev od 30.03.2016.g., valjalo je odbiti njegov zahtjev na platež zatezne kamate tekuće na iznos od 10.500,00 kuna za period od 22.12.2015.g. do 30.03.2016.g., kako to proizlazi iz točke II izreke presude. Nadalje, kako sud nalazi da tužitelj ostvaruje pravo na platež zatezne kamate na povišeni dio počev od podnošenja takvog zahtjeva, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja na platež zatezne kamate tekuće na iznos od 9.590,00 kuna za period od 22.12.2015.g. do 17.06.2020.g.,a također je valjalo odbiti kao neosnovan zahtjev tužitelja za platež kamate na iznos izgubljene zarade za period od dana njihova dospijeća do dana podnošenja tužbe, kako to proizlazi iz točke II izreke presude.

42. Sud je priznao tužitelju parnični trošak u smislu čl. 154 st. 5 ZPP-a (izmjena i dopuna NN broj 70/19), a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 28, Tbr 7 toč. 1, Tbr 8 toč. 1 i 3, Tbr. 9 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Naime, iako tužitelj nije uspio u dijelu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na trošak avionskih karti i parkinga u iznosu od 386,96 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, sud isto nije cijenio na način da je tužitelj u obvezi podmirenja parničnog troška u srazmjernom dijelu tuženiku budući da uslijed predmetnog dijela tužbenog zahtjeva nije niti jednoj stranci napravljen dodatni trošak niti je ijedna parnična radnja bila usmjerena na utvrđenje osnovanosti i visine istog (u podnescima u kojima je tuženik isto osporavao, imenovani je ujedno istim podnescima osporavao odnosno očitovao se na tijek spora u odnosu na druge vidove štete pa stoga sud nalazi da tuženiku uslijed takvog zahtjeva nije uzrokovan dodatni trošak), uzevši pritom u obzir da je tuženik za cijelo vrijeme trajanja postupka osporavao i osnov i visinu cjelokupno utužene štete, po svim njezinim vidovima.

43. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 1.000,00 kn temeljem Tbr 28, trošak sastava tužbe temeljem Tbr 7 toč. 1 Tarife u iznosu od 1.000,00 kn, trošak sastava podnesaka od 04.03.2019.g. od 17.06.2020.g., od 20.11.2020.g. i od 14.01.2022.g. temeljem Tbr 8 toč. 1, svaki u iznosu od 1.000,00 kn, na trošak sastava podnesaka od 20.09.2017.g., od 30.05.2018.g., od 27.05.2019.g., od 12.08.2019.g., od 25.06.2020.g., od 01.09.2020.g., od 05.01.2021.g., od 07.05.2021.g., od 25.08.2021.g. i od 09.12.2021.g. temeljem Tbr 8 toč. 3, svaki u iznosu od 250,00 kn, na trošak pristupa na ročišta održane na dane 16.02.2018.g., 13.12.2019.g., 03.03.2020.g., 16.11.2021.g. i 01.04.2022.g. temeljem Tbr 9 toč. 1, svaki u iznosu od 1.000,00 kn, što uvećano za 25% PDV-a od 3.375,00 kn ukupno iznosi 16.875,00 kn. Tužitelju je također priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 2.200,00 kn, kao i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn obzirom su isti bili nužni za utvrđenje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, te trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 240,80 kn i na presudu u iznosu od 663,00 kn sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11) budući je tužitelj oslobođen plaćanja troška sudskih pristojbi od 60% rješenjem nadležnog tijela, slijedom čega sveukupno dosuđeni trošak iznosi 21.478,80 kn. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a.

44. Sud je odbio zahtjev tužitelja za trošak sastava podnesaka od 21.02.2018.g., od 06.10.2020.g., od 22.02.2022.g. svaki u iznosu od 312,50 kn obzirom isti nisu bili potrebni za vođenje postupka u smislu čl. 155 st. 1 ZPP-a. Također mu nije dosuđen trošak sastava podnesaka od 03.07.2017.g., 30.05.2018.g. od 12.08.2019.g., od 07.05.2021.g., od 25.08.2021.g., svaki iznosu od 937,50 kn budući da ostvaruje pravo na trošak 4 obrazložena podneska tijekom prvostupanjskog postupka, slijedom čega mu je za navedene podneske dosudio parnični trošak temeljem Tbr 8 toč. , svaki u iznosu od 312,50 kn. Stoga je valjalo odlučiti kao u točci II izreke presude.

45. Kako je tuženik izgubio spor u smislu čl. 154 st. 5 ZPP-a, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška i odlučiti kako to proizlazi iz točke II izreke presude.

U Zagrebu, 25. travnja 2022. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Dna:1. tužitelju po pun. uz rješenje za pristojbu na presudu u iznosu od 663,00 kn 2. tuženiku putem punomoćnika