REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: 24. Povrv-218/2020.-11.

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Zagreb, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sutkinji toga suda Bugi Mrzljak Stenzel kao sutkinji pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja E. M. d.o.o., Z., OIB: … , zastupanog po punomoćnici S. Š., odvjetnici iz S.,

protiv tuženog K. J. iz Z., OIB: … radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. ožujka 2022. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i tuženika osobno, 25. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ž. M. iz Z., poslovni broj Ovrv-… /17. od 13. veljače 2017. u dijelu kojim je naloženo tuženom

platiti tužitelju iznos od 4.095,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 165,81 kunu od 16. studenog 2015. do isplate,

- 290,00 kuna od 16. prosinca 2015. do isplate, -

290,00 kuna od 16. siječnja 2016. do isplate i -

3.349,68 kuna od 16. veljače 2016. do isplate

po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ž. M. iz Z., poslovni broj Ovrv-

… /17. od 13. veljače 2017. u dijelu kojim je naloženo tuženom isplatiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu 4.200,00 kuna sa zateznim kamatama po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koja teče od 16. veljače 2016. do isplate, sve u roku 8 dana te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovršnog i parničnog postupka.

Poslovni broj: 24. Povrv-

218/2020.-11

.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 9. veljače 2017. podnio ovršni prijedlog, sada tužbu protiv tuženog, radi isplate 8.295,49 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih računa do isplate kao i naknade troškova ovršnog postupka. Temeljem navedenog ovršnog prijedloga javni bilježnik Ž. M. iz Z., donijela je 13. veljače

2017. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-… /2017.

2. Tuženi je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi, sada odgovor na tužbu, u povodu kojeg je 18. kolovoza 2021. doneseno ovosudno rješenje broj Povrv-… /2020.-3. kojim je rješenje o ovrsi označeno u točki 1. ovog obrazloženja stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute provedene radnje i određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tužitelj je prijedlog za ovrhu, sada tužbu, temeljio na izvatku iz otvorenih stavaka dužnika u kojem su evidentirana četiri neplaćena računa u ukupnom iznosu 8.295,49 kuna.

3.1. U daljnjem tijeku postupka, u podnesku od 7. ožujka 2022., tužitelj je pojasnio da se utuženo potraživanje temelji na četiri nepodmirena računa koje je trgovačko društvo T. d.o.o. izdalo tuženiku za razdoblje od listopada 2015. do siječnja 2016., time da je u međuvremenu došlo do promjene vjerovnika, jer je tužitelj s T. d.o.o. sklopio Ugovor o cesiji, kojim je stari vjerovnik ustupio tužitelju kao novome vjerovniku dospjelo, a nepodmireno potraživanje prema tuženiku po sada utuženim računima.

3.2. Tužitelj dalje tvrdi da je tuženik s trgovačkim društvom T. d.o.o. potpisao Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa, potpisom kojeg je u cijelosti prihvatio odredbe Općih uvjeta poslovanja T. d.o.o. Pretplatnički odnos zasnovan je 15. listopada 2015. za broj telefona … /… , a unutar tarifnog paketa „Mix Tarifa 200“ uz razdoblje obveznog trajanja ugovora od 24 mjeseca. Tuženik je istog datuma ugovorio kupnju uređaja marke Samsung G920F … WHITW P.MOB.TEL, Opcija uređaj 150.

3.3. Tužitelj pojašnjava da se potraživanje prema tuženiku temelji na četiri računa:

- računu dospjelom 15. studenog 2015. u iznosu 165,81 kunu,

- računu dospjelom 15. prosinca 2015. u iznosu 290,00 kuna,

- računu dospjelom 15. siječnja 2016. u iznosu 290,00 kuna i

- računu dospjelom 15. veljače 2016. u iznosu 7.549,68 kuna.

3.4. Tužitelj objašnjava da se ti računi sastoje od dvije stavke – naknade za uslugu unutar tarife i naknade za rate za kupljeni uređaj. No, tužitelj tvrdi da se tuženik nije pridržavao otplatnog plana za preuzeti mobilni uređaj, pa da su na naplatu 15. veljače 2016. jednokratno dospjeli nepodmireni obroci u ukupnom iznosu od 2.574,19 kuna. Nadalje, s obzirom da je tuženik prilikom zasnivanja predmetnog ugovornog odnosa i kupoprodaje mobilnog uređaja ostvario popust od strane društva T. d.o.o. i s obzirom da je predmetni pretplatnički odnos raskinut krivnjom tuženika, neplaćanjem, društvo T. d.o.o. je u računu dospjelom 15. veljače 2016. tuženiku obračunalo naknadu za prijevremeni raskid ugovora u ukupnom iznosu od 4.200,00 kuna, koji iznos se temelji na ostvarenom popustu, sve sukladno odredbama članka 41. stavka 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama.

Poslovni broj: 24. Povrv-

218/2020.-11

.

3.5. Konačno, punomoćnica tužitelja je na ročištu 14. ožujka 2022. navela kako ne posjeduje dokument iz kojeg bi bila razvidna visina popusta koji je ostvario tuženik prema zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa. Iz zahtjeva za zasnivanje razvidno je trajanje ugovora od 24 mjeseca te kupnja mobitela uz obročnu otplatu. Iz dostavljenih računa razvidno je da je tuženik ostvario popust na naknadu za tarifu, i to u listopadu 32,90 kuna + PDV, a kasnije 60,00 kuna + PDV, time da je siječnju došlo do raskida ugovora prije isteka cijelog mjeseca zbog čega je popust za taj mjesec bio 53,16 kuna + PDV. Naknada za prijevremeni raskid u iznosu od 4.200,00 kuna je sačinjena sukladno općim uvjetima, prema kojim tužitelj ima pravo u slučaju raskida na mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, odnosno naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario tuženi, te da se navedeni iznos odnosi na povoljniju verziju za tuženika.

4. Tuženik je u prigovoru naveo da nije bio upoznat s činjenicom da račun u iznosu 165,81 kunu i dva računa u iznosu 290,00 kuna nisu bili pravovremeno naplaćeni, jer su trebali biti podmireni trajnim nalogom, a u to vrijeme nalazio se na bolovanju što je dovelo do manjih primanja i većih troškova zbog liječenja. Nije bio obaviješten o novonastalim troškovima u iznosu 7.549,68 kuna koje ne smatra zakonitim jer tužitelj želi naplatiti uslugu koja nije pružena. Na ročištu 14. ožujka 2022. naveo je kako smatra da treba platiti uređaj i tri dospjela računa, a protivio se u cijelosti naknadi za prijevremeni raskid ugovora.

5. U provedenom dokaznom postupku prihvaćeni su svi dokazni prijedlozi. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga niti primjedbi. Tako su pročitane sljedeće isprave: izvod otvorenih stavaka dužnika (list 3 spisa), preslika ugovora o cesiji (list 36-41 spisa), preslika priloga 1 ugovora o cesiji (list 42 spisa), preslika zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa (list 43 spisa), trajni nalog za plaćanje T. 2 usluga (list 44 spisa) uz presliku osobne iskaznice (list 45 spisa), račun od 31. 12. 2015. (list 46-48 spisa), od 31. 1. 2016 (list 49-51 spisa), računa od 31. 10 2015. (list 52-54 spisa), račun od 30. 11. 2015. (list 55- 57 spisa) i opći uvjeti poslovanja za pretplatnike (list 58-73 spisa).

6. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti prema članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZPP/13.) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan. 7. U ovom postupku nije osporena aktivna legitimacija tužitelja, koja se temelji na Ugovoru o cesiji i prilogu tom ugovoru, a s obzirom na to da je ovdje riječ o prenosivoj tražbini vjerovnika T. d.o.o., navedene isprave sačinjene su u skladu s odredbom članka 80. stavka 1. i članka 82. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje ZOO) koji je važio u vrijeme nastanka tih odnosa.

8. Nadalje, nije osporena niti činjenica da je tuženik s prednikom tužitelja T. d.o.o 15. listopada 2015. zasnovao ugovorni odnos kojim je za pretplatnički broj mobitela 095/… ugovorio tarifni model MIX tarifa 200 uz ugovoreno razdoblje obveznog trajanja ugovora od 24 mjeseca i plaćanje trajnim nalogom i uz opciju uređaj 150 tj. kupnju mobitela marke Samsung G920F 32 GB white uz cijenu 95,00 kuna te 150,00 kuna mjesečno tijekom ugovornog razdoblja. Ove činjenice uostalom jasno proizlaze iz zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa s lista 43 spisa.

Poslovni broj: 24. Povrv-

218/2020.-11

.

9. Predmet ovog postupka su neplaćeni računi i to:

- račun za listopad 2015. dospio 15. studenog 2015. u iznosu 165,81 kunu,

- računu za studeni 2015. dospio 15. prosinca 2015. u iznosu 290,00 kuna,

- računu za prosinac 20151. dospio 15. siječnja 2016. u iznosu 290,00 kuna i

- račun za siječanj 2016. dospio 15. veljače 2016. u iznosu 7.549,68 kuna.

9.1. Svi računi (listovi 46-57 spisa) sastoje od naknade za tarifu (MIX tarifa 200), naknade za pristup mreži i naknade za uporabu radijske frekvencije.

9.2. Iz računa za studeni i prosinac 2015., u kojem je usluga pružena tijekom cijelog mjeseca, razvidno je da ukupni račun glasi na 290,00 kuna, od čega 150,00 kuna otpada na plaćanje mobitela (opcija uređaj). Dakle, ostatak računa iznosi 140,00 kuna na ime

- naknade za tarifu (MIX tarifa 200 u iznosu 200,00 kuna (160,00 kuna + PDV), umanjenu za popust od 75,00 kuna (60,00 kuna + PDV),

- naknade za pristup mreži 10,00 kuna (8,00 kn

+PDV) i - naknade za uporabu radijske frekvencije 5,00

kuna.

Iznos računa je razmjerno je umanjen u listopadu 2015. i siječnju 2016. u kojima tuženik nije koristio uslugu puni mjesec (ugovorni odnos zasnovan je 15. listopada 2015. a raskinut, prema tvrdnji tužitelja prije isteka siječnja 2016.).

9.3. Prva tri računa (za listopad, studeni i prosinac 2015.) sadrže i naknadu za kupljeni mobitel (opcija uređaj 150) u iznosu 150,00 kuna (studeni i prosinac) odnosno u iznosu 82,26 (listopad – račun razmjerno umanjen s obzirom da je ugovorni odnos zasnovan 15. listopada).

9.4. Četvrti račun (za siječanj 2016., listovi 49-51 spisa) glasi na iznos 7.549,68 kuna i sastoji se od:

- naknade za tarifu (MIX tarifa 200), naknade za pristup mreži i naknade za uporabu radijske frekvencije (vidi toč. 9.2. obrazloženja), ukupno 131,95 kuna,

- naknade za uređaj u iznosu 2.574,19 kuna + PDV tj. ukupno 3.217,33 kuna, i

- naknade za prijevremeni raskid ugovorne obveze u iznosu 4.200,00 kuna bez daljnjih specifikacija.

10. Tuženik nije podmirio utužene račune. Iako je tuženik imao ugovoren trajni nalog, tuženik nije dokazao da je račune platio, a prema evidenciji tužitelja računi nisu plaćeni.

11. Prva tri računa odnose se na pruženu uslugu koju tuženik ne osporava, sačinjena su u skladu s preuzetom obvezom iz zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa. Iznos cijene mobitela odnosi na neplaćenu i po prva tri računa neobračunatu ukupnu cijenu mobitela, što proizlazi iz sadržaja zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog uređaja o cijeni mobitela 150,00 kuna mjesečno tijekom 24 mjeseca, umanjeno za 95,00 kuna cijene plaćene prilikom ugovaranja i iznosa obračunatih a neplaćenih cijena mobitela s prva tri računa. Ove obveze tuženik uostalom priznaje, sukladno očitovanju s ročišta 14. ožujka 2022. Dakle, osnovana su potraživanja tužitelja u pogledu:

- računa dospjelog 15. studenog 2015. u iznosu 165,81 kunu,

- računa dospjelog 15. prosinca 2015. u iznosu 290,00 kuna,

- računa dospjelog 15. siječnja 2016. u iznosu 290,00 kuna i - dijela računa dospjelog 15. veljače 2016. u iznosu 3.217,33 kune.

Poslovni broj: 24. Povrv-

218/2020.-11

.

12. Zbog toga je u pogledu potraživanja navedenih u prethodnoj točki tužbeni zahtjev osnovan. Tuženik pored glavnice duguje i zatezne kamate koje teku po dospijeću računa koje tuženik nije osporio, na temelju 29. stavka 1. ZOO-a, u vezi članka 183. stavka 1. ZOO-a, kojima je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane činidbe duguje osim glavnice i zateznu kamatu po stopi određenoj zakonom od dana dospijeća pojedinog računa pa do isplate. Visina stope zatezne kamate utvrđena je temeljem odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a.

13. Zbog toga je sud na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP/13. odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

14. Prema tome, tuženik u stvari osporava samo visinu računa za siječanj 2016. dospjelog 15. veljače 2016. tj. ostatak potraživanja iz tog računa u iznosu 4.331,95 kuna.

15. Uvidom u strukturu osporenog dijela računa za siječanj 2016. razvidno je da se on sastoji od:

- naknade za pristup mreži u iznosu 10,00 kuna (8,00 kn + PDV),

- naknade za MIX tarifu 200 razmjerno umanjenu s obzirom na to da usluga nije pružena čitav mjesec tako da iznosi 187,10 kuna (149,68+ PDV),

- popusta na tarifu u iznosu 70,16 kuna (56,13 kn +PDV), umjesto 75,00 kuna s obzirom na to da je popust razmjerno umanjen jer usluga nije pružena čitav mjesec,

- naknade za uporabu radijske frekvencije u iznosu 5,00 kuna i

- naknade za prijevremeni raskid ugovorne obveze u iznosu 4.200,00 kuna.

15.1. Dakle, sve stavke osim naknade za prijevremeni raskid ugovorne obveze odnose se na uslugu koju je tužitelj pružio tuženom i iznose u zbroju 131,95 kuna. Tuženi nije osporio primitak te usluge. Zato je i taj dio iznosa iz osporenog računa (131,95 kuna) osnovan te je i u tom dijelu u pogledu glavnice i kamata (usporedi točka 12. obrazloženja) sud na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP/13. odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

16. Ostaje dakle za utvrditi osnovanost osporene naknade za prijevremeni raskid u iznosu 4.200,00 kuna koju tuženik izričito osporava.

17. Tužitelj tvrdi da je ova naknada obračunata tuženiku na način koji je povoljniji za tuženika, izborom između naknade za ostatak ugovorenog razdoblja i visine popusta koje je ostvario tuženik, ali ne navodi koliko iznosi naknada za ostatak ugovorenog razdoblja niti koliko iznosi popust koji je tuženik ostvario niti kako se došlo do tih iznosa, niti je na to tužitelj dao odgovor na izričito pitanje suda na održanom ročištu 14. ožujka 2022. (vidi list 76 spisa). Drugim riječima, sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi od čega se sastoji naknada 4.200,00 kuna. U ovom predmetu tužitelj nije dostavio isprave iz kojih bi se moglo utvrditi na što se osporeni iznos 4.200,00 kuna odnosi (primjerice cjenik), nije predložio odgovarajuće vještačenje na tu okolnost ili neki drugi dokaz u smislu pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP/13. Prihvaćanjem pak iznosa navedenog u računu kao točnog i pouzdanog, bez bilo kakve mogućnosti provjere lišilo bi suđenje svakog smisla i sadržaja. Dakle, tužitelj, na kojem je bio teret dokaza, nije dokazao od čega se sastoji potraživanje u iznosu 4.200,00 kuna.

Poslovni broj: 24. Povrv-

218/2020.-11

.

18. Osim toga, trebalo je provjeriti i temelji li se iznos potraživanja od 4.200,00 kuna na materijalno pravno relevantnim odredbama.

19. Tužitelj je tvrdio da se naknada za prijevremeni raskid utvrđuje izborom između naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknade za visinu popusta koju je ostvario tuženik, ovisno o iznosu koji je povoljniji za tuženika, sukladno članku 41. stavka 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama, a koji glasi:

"(5) Pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku. Pretplatničkim ugovorom može se utvrditi da, ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz članka 42. stavka 7. ovoga Zakona".

Međutim, ovdje je riječ o odredbi članka 41. stavka 5. Zakona o elektroničkim medijima iz "Narodnih novina" broj 73/2008, 90/2011, 133/2012, 80/2013, 71/2014, 72/2017, koji je stupio na snagu 21. srpnja 2017. (dalje ZEK/17.) i koji se ovdje ne primjenjuje jer je ugovorni odnos zasnovan 15. listopada 2015., a potraživanja se temelje na računima dospjelim do 15. veljače 2016.

19.1. Da se ZEK/17. primjenjuje tada bi iz dostavljenih isprava proizlazilo da je tuženik umjesto 4.200,00 kuna naknade za prijevremeni raskid ugovora dužan platiti ostvareni popust u iznosu 261,28 kuna koliko je to iskazano na četiri dostavljena računa (41,12 kuna (32,96 kn + PDV) u računu za listopad 2015., 75,00 kuna (60,00 kn + PDV) u računu za studeni i prosinac 2015. i 70,16 kuna (56,13 kn + PDV) u računu za siječanj 2016.). Međutim, ZEK/17 se ne primjenjuje jer je stupio na snagu 21. srpnja 2017. dakle nakon sklapanja ugovornog odnosa tuženika i T. d.o.o. pa čak i nakon dospijeća utuženih računa.

20. Stoga su za materijalno rješenje ovog spora mjerodavne odredbe Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine" br. 73/2008, 90/2011, 133/2012, 80/2013, 71/2014, dalje ZEK/14.).

21. Odredba članka 41. stavka 5. ZEK glasi:

"Pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku. Pretplatničkim ugovorom može se utvrditi da pretplatnik, koji raskine ugovor prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz članka 42. stavka 7. ovoga Zakona".

21.1.Dakle, za razliku od ZEK/17. ZEK/14. u situacijiama u kojima do raskida ugovora dolazi krivnjom pretplatnika, ne propisuje mogućnost plaćanja mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika. Prema tome, tužitelj nema uporište za potraživanje ove naknade u odredbama ZEK/14.

22. Ostaje za utvrditi što su tuženik i prednik tužitelja u stvari ugovorili prema sadržaju ugovora (list 43), čiji sastavni dio čine Odredbe Općih uvjeta poslovanja T. d.o.o. (listovi 58-73 spisa, dalje Opći uvjeti).

Poslovni broj: 24. Povrv-

218/2020.-11

.

23. Odredba članka 7.3.3. Općih uvjeta glasi:

"U slučaju da Pretplatnik jednostrano raskine Ugovor prije isteka obveznog trajanja Pretplatničkog odnosa ili ako Ugovor tijekom obveznog trajanja Pretplatničkog odnosa bude raskinut od strane T. krivnjom Pretplatnika, Pretplatnik je obvezan T. jednokratno isplatiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja Ugovora".

24. Navedena odredba je po ocjeni ovog suda ništetna iz razloga kako slijedi, a podredno ako se ne bi smatrala ništetnom, ne bi je bilo moguće primijeniti na sporni odnos jer tužitelj nije dokazao bitne činjenice na temelju kojih bi bilo moguće primijeniti tu odredbu i odrediti iznos prijevremene naknade, iz razloga kako slijedi.

25. Potraživanje naknade za prijevremeni raskid (koja se temelji se na premisi raskida koja nije dokazana niti pouzdano utvrđena, o čemu će biti riječi kasnije) zasniva se na odredbi članka 7.3.3. Općih uvjeta T. 2 d.o.o., koje je u cijelosti prihvatio tuženik, prema tekstu zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa. Sud prihvaća da iz cjelokupnog spisa proizlazi da tuženik nije osporavao ugovorni odnos, nije podnosio prigovore protiv utuženih računa niti se uopće pozivao na Zakon o zaštiti potrošača. Međutim ugovorni odnos tuženika i prednika tužitelja T. 2 d.o.o. je nesumnjivo potrošački ugovor u kojem je tuženik kao fizička osoba slabija strana.

25.1.Iz sadržaja zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa (list 43 spisa) proizlazi da je tuženik naveo kako će opće uvjete poslovanja T. 2 d.o.o. i ostale dokumente navedene u napomeni preuzeti na internetskim stranicama T. d.o.o. U napomeni tog zahtjeva je navedeno da tuženik svojim potpisom prihvaća odredbe Općih uvjeta, te se obvezao, ukoliko ih nije preuzeo pročitati na internetskim stranicama T.. Dakle, sasvim je jasno da tuženik o odredbi članka 7.3.3. Općih uvjeta nije pojedinačno pregovarao, da je odredbu unaprijed formulirao trgovac (Tele2 d.o.o.).

25.2. Navedena odredba članka 7.3.3. Općih uvjeta suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorih strana na štetu potrošača, što tuženik nesumnjivo jest. Naime, navedenom odredom Općih uvjeta od tuženika se potražuje naknada (uz ogradu da sud nije uspio utvrditi koliko ona iznosi, niti uopće jesu li ispunjene i kada pretpostavke za njezino potraživanje zbog raskida ugovora) za cijelo ugovorno razdoblje iako tuženiku usluga tijekom tog razdoblja nije pružena, kako je to tvrdio tuženik, a tužitelj nije osporio. Prema članku 55. stavku 1. Zakona o potrošačima ("Narodne novine broj 41/14. i 110/15., dalje ZP) nepoštena ugovorna odredba je ništetna, a u članku 50. točki 10. ZP-a navedena je odredba kojom se potrošaču nameće određena obveza, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom kao primjer odredbe koja se uz ispunjenje ostalih pretpostavki iz članka 49. ZP-a može smatrati nepoštenom. Osim toga notorno je da potraživanje naknade u situaciji izostanka reciprociteta na strani vjerovnika (davanja usluge) uzrokuje znatnu neravnotežu. Iako se tuženik nije pozivao na Zakon o potrošačima, sud se rukovodio tumačenjem Suda Europske unije prema kojem nacionalni sud mora po službenoj dužnosti procijeniti nepoštenost ugovorne odredbe uzimajući u obzir, kao što je to propisano člankom 4. stavkom 1. Direktive 93/13, prirodu robe ili usluga na koje se ugovor odnosi na dan kada je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora ili nekog drugog ugovora o kojem on ovisi (Asturcom Telecomunicaciones, C-40/08., EU:C:2009:615, toč. 32.).

Poslovni broj: 24. Povrv-

218/2020.-11

.

26. Podredbno, čak i ako bi se navedena odredba Općih uvjeta ipak imala smatrati valjanom, treba reći da tužitelj, kako je već rečeno ničim nije dokazao od čega se sastoji naknada za prijevremeni raskid u iznosu 4.200,00 kuna, niti je sud to mogao utvrditi (sud se pokušao upustiti u različite matematičke obračune, ali niti na jedan način nije mogao doći do iznosa 4.200,00 kuna, niti je uostalom mogao zaključiti što točno sadrži pojam "mjesečna naknada" s obzirom na to da su na računima bile iskazane različite vrste naknada (naknada za tarifu, ali i naknada za pristup mreži i naknada za uporabu radijske frekvencije), a niti je uopće mogao utvrditi trajanje "ostatka razdoblja obveznog trajanja Ugovora" iz članka 7.3.3. Općih uvjeta tj. činjenicu raskida ugovornog odnosa.

26.1. Naime, niti jednom ispravom u spisu tužitelj nije dokazao da je ugovor raskinut, a na izričito pitanje suda na ročištu 14. ožujka 2022. punomoćnica tužitelja je navela da je ugovor raskinut u siječnju, ali da ne posjeduje nikakvu ispravu o raskidu niti joj je poznat točan datum raskida.

26.2. Osim toga, člankom 9.3.4. Općih uvjeta propisano je

"Ako Pretplatnik ne plati ukupno dugovanje u roku od 30 dana od dana privremenog isključenja SIM kartice ili ograničenja korištenja T. usluga, T. može trajno isključiti Pretplatnikovu SIM karticu i raskinuti Ugovor o Pretplatničkom odnosu pisanom obavijesti s trenutnim učinkom".

26.3. Međutim, tužitelj nije dostavio pisanu obavijest o raskidu, niti je sud uopće mogao utvrditi je li i kada je ugovor bio raskinut.

27. Dakle, iz svega navedenog proizlazi da tužitelj nije dokazao niti osnovu, niti visinu potraživanja naknade za prijevremeni raskid u iznosu 4.200,00 kuna prema računu iz siječnja 2016.

28. Slijedom navedenog, sud je u pogledu potraživanja naknade za prijevremeni raskid tj. dijela računa za siječanj dospjelog 15. veljače 2016. u iznosu 4.200,00 kuna tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim te je u tom dijelu platni nalog ukinut, a tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu odbijen.

29. Zbog toga je sud na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP/13. odlučio kao pod točkom II. izreke presude.

30. Budući se ovršni postupak po prigovoru tuženika nastavio kao parnični postupak, riječ je o jedinstvenom postupku, pa o troškovima stranaka u oba postupka treba odlučiti jednom odlukom, sukladno Zaključku br. 3. Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017. koji je donesen na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova.

31. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. ZPP/13. u vezi članka 28. i 117. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19.) koji glasi:

"Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za Poslovni broj: 24. Povrv-

218/2020.-11

. svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

32. U ovom predmetu tužitelj je uspio s 49,37% tužbenog zahtjeva, a tuženik s 50,62% istog zahtjeva. Dakle, tuženik je u većoj mjeri uspio u parnici te bi njemu pripadalo pravo na trošak koji međutim ne potražuje. Zbog toga je pod točkom III. izreke presude odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

U Zagrebu, 25. travnja 2022.

Sutkinja:

Buga Mrzljak Stenzel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku 8 (osam) od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (članak 335. stavak 9. ZPP/13.). Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP/13. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 467. ZPP/13.).

DNA

1.Tužitelju po pun.

2.Tuženoj po pun.