REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. Vojarna Sveti Križ

Dračevac, Split

P 11217/15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja O. B. d.d. S., OIB: ….., D. rata 61,

zastupanog po pun. iz odvj. društva H. i partneri u Z. protiv tuženika

pod 1) Ž. P., OIB:… . , iz S., D. rata 36,

zastupanog po pun. D. B., odvj. u S. i pod 2) J. K., OIB: …., iz S., R. 4, radi isplate, nakon provedene glavne i javne

rasprave zaključene dana 9. ožujka 2022. g. u prisutnosti zamjenika pun. tužitelja, pun. tuženika pod 1) i tuženika pod 2) osobno, dana 25. travnja 2022. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-613/03 od 4. ožujka 2003. g. u dijelu kojim je tuženicima pod 1) i 2) naloženo isplatiti tužitelju u roku od 15 dana iznos od po 8.415,26 kn (ukupno 16.830,52 kn) sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja:

-za tuženika pod 1) na dosuđeni iznos glavnice od 8.415,26 kn teče od 18. ožujka 2003. g. do isplate,

-za tuženika pod 2) na dosuđeni iznos glavnice od 8.415,26 kn teče od 20. ožujka 2003. g. do isplate,

i to po stopi:

-od 15% godišnje u periodu od 18. ožujka 2003. g. do 31. prosinca 2007. g.,

-od 14% godišnje u periodu od 1. siječnja 2008. g. do 30. lipnja 2011. g.,

-koja se u periodu od 1. srpnja 2011. g. do 31. srpnja 2015. g. određuje prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena,

-koja se u periodu od 1. kolovoza 2015. g. pa do isplate određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

II.Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-… od 4. ožujka 2003. g. u dijelu kojim je tuženiku pod 1) naloženo u roku od 15 dana na dosuđeni iznos glavnice isplatiti zateznu kamatu koja teče od 1. siječnja do 18. ožujka 2003. g. te tuženiku pod 2) na dosuđeni iznos glavnice isplatiti zateznu kamatu koja teče od 1. siječnja do 20. ožujka 2003. g. jer je u tom dijelu zahtjev tužitelja neosnovan te u dijelu kojim je tuženicima pod 1) i 2) naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od po 171,65 kn na ime troškova ovršnog postupka jer je o troškovima cijelog postupka potrebno donijeti novu odluku.

III.Dužni su tuženici pod 1) i 2) u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos od po 3.656,25 kn svaki odnosno ukupno 7.312,50 kn.

Obrazloženje

Dana 31. siječnja 2003. g. pred ovim sudom zaprimljen je prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja S. banke d.d. S. protiv ovršenika pod 1) D. V., pod 2) Ž. P., pod 3) J. K. i pod 4) D. T. radi naplate iznosa od 33.661,05 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi pod brojem Ovrv-…. od 4. ožujka 2003. g. određena je predložena ovrha.

U prigovoru protiv rješenja o ovrsi odnosno u odgovoru na tužbu tuženici pod 2) Ž. P., pod 3) J. K. i pod 4) D. T. naveli su da je točno da je

tuženik pod 1) dužnik tužitelja temeljem kredita čije dospjele obveze nije podmirio, ali da tuženici pod 1), 2) i 3) nisu žiranti po navedenom kreditu. Tuženik pod 1) da je postupao prijevarno kako prema tužitelju tako i prema tuženicima pod 2), 3) i 4) jer se neovlašteno koristio pečatom HNK i tuđim ispravama, krivotvorio potpise i bez znanja i suglasnosti tuženika pod 2), 3) i 4) potpisao isprave u njihovo ime i na taj način ishodio kredit. Tuženici pod 2), 3) i 4) da su u više navrata upozoravali službe tužitelja na to da je riječ o krivotvorini ali su službe tužitelja svojim propustom ipak udovoljile zahtjevu tuženika pod 1).

Nakon utvrđenja da je ovršenik pod 1) D. V. preminuo doneseno je rješenje kojim je utvrđen prekid postupka u odnosu na ovršenika pod 1) broj Ovrv … od 10. srpnja 2014. g.

S obzirom da su tuženici pod 2), 3) i 4) u zakonskom roku izjavili prigovor rješenjem ovog suda broj Ovrv-… od 9. prosinca 2014. g. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u odnosu na ovršenike pod 2), 3) i 4) u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Nakon utvrđenja da je preminuo i ovršenik pod 4) D. T. doneseno je

rješenje broj Ovrv-…. od 25. veljače 2015. g. kojim je utvrđen prekid postupka u odnosu na ovršenika pod 4).

Zaključkom broj Ovrv-613/03 od 19. svibnja 2015. g. razdvojen je ovršni postupak u odnosu na ovršenike pod 2), 3) i 4) te je odlučeno da će se u odnosu na ovršenike pod 2) Ž. P. i pod 3) J. K. postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga te je formiran predmet u pravnoj stvari tužitelja S. banke d.d. S. protiv tuženika pod 1) Ž. P. i pod 2) J. K. koji

je dobio poslovni broj P 11217/15.

U podnesku predanom u spis na ročištu od 28. ožujka 2019. g. tužitelj je obavijestio sud da je došlo do promjene naziva tužitelja: O. banka d.d. S. te je u tom dijelu uređena tužba.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvadaka iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 31. prosinca 2002. g., 24. ožujka 2017. g. i 30. rujna 2021. g., Ugovora o kreditu broj 55401-6006411364 ''U S., 22. siječnja 1997. g.'', uvjerenja o statusu i visini plaće i izjava jamaca, kopije mjenice, dopisa od 3. prosinca 2001. g., izlista prometa po kreditu, dopisa od 27. ožujka 2017. g., pregleda prometa po kreditima građana od 27. ožujka 2017. g. i od 8. rujna 2021. g. i osobne dokumentacije za D. V. i D. T. koju je uz podnesak od 11. lipnja 2021. g. u spis dostavio tuženik pod 2). Sud je proveo dokaz saslušanjem tuženika pod 1) i 2) i svjedoka Z. B., vještačenjem po vještaku za dokumente i rukopise I. J. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 3. svibnja 2018. g. i dvije pisane dopune: od 8. svibnja i 26. srpnja 2019. g. te vještačenjem po vještaku za financije i računovodstvo M. Z. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 16. veljače 2021.

g.

Tužitelj i tuženik pod 1) su popisali parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu dugovanog iznosa temeljem Ugovora o kreditu broj …. od 22. siječnja 1997. g., a koji tužitelj temelji na jamstvu tuženika pod 1) i 2) iz izjava jamca od 22. siječnja 1997. g. S obzirom da je u prijedlogu za ovrhu odnosno tužbi tužitelj od početnih četiri ovršenika zatražio isplatu ukupnog iznosa od 33.661,05 kn s pripadajućim kamatama bez da je naveo da ovaj iznos potražuje od ovršenika solidarno, proizlazi da je od svakog od ovršenika zatražen jednak iznos od po 8.415,26 kn s pripadajućim kamatama. Sud je već pojasnio na koji su način, radnjama ovršnog suda, kao stranke ovog postupka ostali tuženici pod 1) i 2).

Nadalje, tuženici pod 1) i 2) su osporili da su na sebe preuzeli obvezu jamstva za podmirenje svih obveza korisnika kredita, jer su u prigovoru protiv rješenja o ovrsi odnosno odgovoru na tužbu naveli da je korisnik kredita postupao prijevarno jer je njihove potpise krivotvorio odnosno sam potpisao u njihovo ime.

Na konkretni Ugovor o jamstvu primjenjuju se odredbe iz glave XXIX. Jamstvo, Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 111/93,

3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO) koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. novog Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje novi ZOO). Radi se o odredbama čl. 997. do 1019. ZOO-a.

Prema odredbi čl. 998. ZOO-a ugovor o jamstvu obvezuje jamca samo ako je izjavu o jamčenju učinio pismeno.

Prema odredbi čl. 997. ZOO-a ugovorom o jamstvu jamac se obvezuje prema vjerovniku da će ispuniti pravovaljanu i dospjelu obvezu dužnika, ako to ovaj ne učini.

Prema tekstu izjava jamaca koje se odnose na tuženike pod 1) i 2) tim su izjavama tuženici na sebe preuzeli solidarnu odgovornost s korisnikom kredita čime je, prema ocjeni ovog suda, određen i opseg jamčeve odgovornosti koji, u skladu s odredbom čl. 1002. st. 2. ZOO-a, odgovara za ispunjenje cijele obveze za koju je jamčio, jer se prema ovoj odredbi smatra da jamac odgovara za ispunjenje cijele obveze, ako njegova odgovornost nije ograničena na neki njezin dio ili na drugi način podvrgnuta lakšim uvjetima.

Što se tiče oblika jamstva o kojima govori odredba čl. 1004. ZOO-a, ovaj sud smatra da se radi o obvezivanju kao jamac-platac te da se ne radi o supsidijarnom jamstvu.

U tekstu izjave jamaca navedeno je, naime, da jamac neopozivo ovlašćuje tužitelja da u slučaju neuredne otplate kredita može bez posebne suglasnosti i bez posebnog sudskog postupka automatski staviti administrativnu zabranu na sve vrste primanja jamca u skladu s Ugovorom o kreditu, pa i za slučaj kad mjesečna obveza prelazi 1/3 plaće jamca.

Drugim riječima, u izjavi jamca nije navedeno da se od jamca može zahtijevati ispunjenje tek nakon što glavni dužnik ne ispuni svoju obvezu u roku određenom u pisanom pozivu, u kojem slučaju bi se radilo o supsidijarnom jamstvu iz odredbe čl. 1004. st. 1. ZOO-a. Time što je u tekstu izjave navedeno da se naplata od jamca može tražiti u slučaju neuredne otplate kredita, što predstavlja dosta široku i vrlo uopćenu situaciju, jer se može raditi već i o kratkom zakašnjenju u plaćanju, jamci su se stvarno obvezali na isplatu bez da tužitelj ima obvezu prethodnog pisanog pozivanja glavnog dužnika na ispunjenje obveze odnosno kao solidarni jamci iz odredbe čl. 1004. st. 3. ZOO-a.

U odnosu na solidarnost tuženika, u spomenutoj odredbi čl. 1004. st. 1. ZOO-a propisano je da jamac-platac odgovara vjerovniku solidarno s glavnim dužnikom, ali tužitelj u prijedlogu za ovrhu, kako je već sud interpretirao, nije iskoristio ovu mogućnost i prednost nego je ukupni dug od svih solidarnih dužnika zatražio na jednake dijelove.

Tuženici su u prigovoru protiv rješenja o ovrsi odnosno odgovoru na tužbu ukazali sudu da su njihovi potpisi krivotvoreni odnosno da se korisnik kredita D.

V., koji je bio njihov radni kolega jer su svi u vrijeme zaključenja Ugovora bili zaposleni u HNK S. i to tuženik pod 1) na radnom mjestu zamjenika producenta,

tuženik pod 2) na poslovima koordinatora te glavni dužnik na radnom mjestu poslovnog tajnika, potpisao u njihovo ime na potrebnim ispravama i tako ishodio kredit, o čemu su upozoravali službe tužitelja prije udovoljenja zahtjevu korisnika kredita.

Tek su u daljnjem tijeku postupka i to:

-tuženik pod 1) u podnesku od 22. veljače 2017. g., a tuženik pod 2) u podnesku od 8. lipnja 2017. g. (nakon punih četrnaest godina od podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi) počeli izjavljivati da bi se moglo raditi o njihovim potpisima, ali da im je glavni dužnik V. podmetnuo izjave na potpis, s tim što je to navedeno na drugačiji, općenitiji i nerazumljiviji način: tuženik pod 1) je u spomenutom podnesku izjavio da nije znao niti mogao znati da se njegov potpis nalazi na predmetnom Ugovoru te da je preuzeo obvezu vraćanja predmetnog kredita ali je i dalje ponavljao da se radi o krivotvorenom potpisu. Tuženik pod 2) je u svom spomenutom podnesku počeo govoriti da, pored toga što osporava vjerodostojnost svojih potpisa na Ugovoru ili izjavi o jamstvu, nije znao niti mogao znati da se njegov potpis nalazi na predmetnoj izjavi o jamstvu. I jedan i drugi tuženik predložili su provođenje grafološkog vještačenja svojih potpisa,

-u svojim iskazima na ročištu od 4. srpnja 2017. g. tuženici su izjavljivali sasvim drugačije i preciznije: tuženik pod 1) izjavio je da potvrđuje da se na izjavi (list 16 spisa) i na poleđini mjenice (list 19 spisa) nalazi njegov potpis ali da mu nije poznat sadržaj izjave te se ne može sjetiti da je tako nešto vidio i potpisao, a na pitanje suca kako onda objašnjava da se na izjavi nalazi njegov potpis odgovorio je da je svakodnevno potpisivao razna pismena i isprave pa da dopušta mogućnost da mu je Vučak u nizu tih pismena "progurao" i list koji nije imao veze s njihovim radnim mjestom, već ga je na takav način, prijevarom, uveo u kreditni pravni posao. Tuženik pod 2) je u svom iskazu priznao da bi na izjavi mogao biti njegov potpis ali da potpis na mjenici osporava te je naveo da dopušta mogućnost kako mu je Vučak prijevarno u zgradi HNK S. dao izjavu jamca koju je moguće i potpisao, ali da mjenicu nije.

Opisana promjena izjava tuženika pod 1) i 2) vezano za vjerodostojnost njihovih potpisa na izjavi jamca, jer Ugovor o kreditu jamci nisu potpisivali niti su imali obvezu potpisati tu ispravu, i to od kategoričnih tvrdnji da se radi o falsificiranju njihovih potpisa od strane korisnika kredita pa do priznanja da se radi o njihovim potpisima samo da su izjavu jamca potpisali ne znajući što potpisuju na način da ih je glavni dužnik D. V. prevario, i to uz korištenje potpuno istih riječi, ovom sudu govori da njihovi iskazi nisu vjerodostojni jer su toliko različiti u opisanih fazama ovog postupka da im sud nije poklonio vjeru.

U odnosu na priču tuženika pod 2) da se suočio s glavnim dužnikom u njegovom stanu u prisutnosti zajedničkih kolega Z. B. i A. T. Š.

te da mu je tom prilikom V. priznao da je u svim slučajevima (jer je po riječima tuženika pod 2) bilo više kreditnih odnosa u kojima se on pojavljivao kao jamac) krivotvorio njegov potpis, treba navesti da se je taj dio iskaza tuženika pod 2) u suprotnosti s dijelom njegovog iskaza o tome da se na izjavi jamca nalazi njegov potpis i da sud ni ovu tvrdnju nije prihvatio kao istinitu. Svjedok B. je u svom iskazu potvrdio da je zajedno s tuženikom pod 2) i još jednim kolegom Š. bio u stanu glavnog dužnika V. jer su mu imali potrebu kazati da nije prihvatljivo njegovo ponašanje: zaduživanje s više ugovora o kreditu, a budući je svaki od tih kredita povlačio i obvezu jamaca čime su mu zapravo htjeli ''očitati bukvicu". Izjavio je da V. smatra osobom sklonom prijevarnom ponašanju jer se prema radnim kolegama ponašao na način da se te ljude, koji su mu bili jamci, tereti za njegove kreditne obveze koje on ne podmiruje te da nema saznanja da je pri tome postupao na nezakonit način, krivotvoreći potpise, primjerice. Tuženik pod 2) da je bio vidno uzrujan i da je pitao V. kako je mogao krivotvoriti sadržaje ugovora o kreditu, a koji zapravo i nisu potpisani, a Vučak da se nije usprotivio optužbama o krivotvorenju, već se snuždio, spustio glavu i očito mu je bilo neugodno.

Taj iskaz ovako interpretiran, po ocjeni ovog suda, ne potvrđuje navode tuženika pod 2) da je glavni dužnik falsificirao potpis tuženika pod 2) na izjavi jamca niti da mu je tu ispravu ponudio na potpis varajući ga da potpisuje nešto drugo. Sasvim očekivano, nadalje, vještak za dokumente i rukopise I. J. je u

pisanom nalazu i mišljenju od 3. svibnja 2018. g. utvrdio da se na izjavama jamaca nalaze potpisi tuženika pod 1) i 2).

Kako je tuženik pod 2) predložio i vještačenje njegovog potpisa na poleđini mjenice, u dopuni nalaza i mišljenja od 8. svibnja 2019. g. vještak je naveo da se na poleđini mjenice nalazi potpis tuženika pod 1), dok tuženik pod 2) tu ispravu nije potpisao.

Ovdje treba navesti da se tuženik pod 2) obvezao kao jamac-platac izjavom jamca od 22. siječnja 2003. g., a mjenica predstavlja dodatno osiguranje iz odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu koje je tužitelj tražio radi odobrenja kredita, pored tri jamca. To znači da se time ne dovodi u pitanje vjerodostojnost isprave: izjave jamca kojom se tuženik pod 2) obvezao kao jamac-platac.

U odnosu na razmatranja tuženika pod 2) o vjerodostojnosti potpisa trećeg jamca iz prijedloga za ovrhu D. T. ovaj sud te navode nije uzeo u obzir prilikom odluke o osnovanosti zahtjeva tužitelja prema ostalim jamcima jer treći jamac nije stranka ovog postupka.

U zaključku treba reći kako je ovaj sud mišljenja da su tuženici pod 1) i 2) potpisali izjave jamaca znajući što potpisuju i na što se obvezuju, da su svi kao radni kolege u HNK S. bili u dobrim i srdačnim odnosima te da kao odrasle i svjesne osobe ne mogu, barem ne s uspjehom, tvrditi da su se ponašali bez imalo upotrijebljene dužne pažnje i da su potpisali bez čitanja isprave koje im je podmetnuo glavni dužnik kojima su se obvezali na vraćanje kredita u slučaju neurednog vraćanja od strane glavnog dužnika.

Ovakav zaključak suda potvrđuje i sadržaj dopisa tužitelja tuženiku pod 1) koji se u spisu nalazi na listu 20 i koji je dostavljen uz podnesak tužitelja od 11. siječnja 2003. g. u kojem je tužitelj istakao da su tuženici pod 1) i 2), uz trećeg jamca, pozivani radi utjecaja na glavnog dužnika da podmiri dug, a da je tuženik pod 1) bio i osobno u poslovnici tužitelja te je obećao razgovarati s roditeljima glavnog dužnika radi njegovog neplaćanja duga po Ugovoru o kreditu. Upravo je dopisom od 11. siječnja 2003. g. tužitelj uputio tuženiku pod 1) poziv da dođe u poslovnicu radi dogovora o kreditu na ime D. V. po kojem je tuženik pod 1) jedan od

jamaca radi daljnjeg postupanja, a budući da je rekao da će popričati s roditeljima dužnika ali se nakon toga nije javio, što potvrđuje da je tuženik pod 1) znao za svoju poziciju jamca iz spornog Ugovora o kreditu odnosno da je tužitelj prije pokretanja ovog postupka komunicirao s tuženicima pod 1) i 2) radi njihovog utjecaja na glavnog dužnika radi podmirenja duga iz kredita.

Treba navesti i da tvrdnje tuženika pod 1) i 2) iz prvog njihovog očitovanja- prigovora protiv rješenja o ovrsi oni nisu potkrijepili dostavljanjem kaznene prijave protiv glavnog dužnika, a bilo bi svakako logično i očekivano da su, saznavši da su radi krivotvorenja svog radnog kolege ili u najmanju ruku njegovog prijevarnog postupanja dovedeni u situaciju da moraju plaćati, bez da su se tako obvezali, tuđi dug, o tome obavijestili nadležne organe gonjenja odnosno podnijeli kaznenu prijavu.

U odnosu na visinu dugovanja glavnog dužnika iz Ugovora o kreditu treba navesti da se radilo o nenamjenskom kreditu u visini od 35.628,00 kn (protuvrijednost od 10.000 DEM) te da se korisnik kredita obvezao kredit vraćati u 60 jednakih mjesečnih rata od po 215 DEM u kunskoj protuvrijednosti, da je prva rata dospjela na naplatu 1. ožujka 1997. g., da je mjesečnu ratu trebalo podmiriti do 8.-og u mjesecu, te da je ugovorena redovna kamata u visini od 11% godišnje koja je nepromjenjiva. Tužitelj je uz prijedlog za ovrhu dostavio i izvadak iz poslovnih knjiga sa stanjem na dan 21. siječnja 2003. g. iz kojeg proizlazi da dug na taj dan iznosi 33.661,50 kn. S obzirom da su tuženici osporili visinu dugovanja korisnika kredita te je, k tome, tuženik pod 1) u podnesku od 22. veljače 2017. g. izrazio sumnju u to da li je i u kojoj mjeri kredit otplaćen, tužitelj je na slijedećem ročištu dostavio novi izvadak iz poslovnih knjiga na dan 24. ožujka 2017. g. s novim stanjem duga u visini od 99.691,53 kn kao i pregled prometa po kreditu s vidljivim svim uplatama.

Kako je na ročištu od 10. studenog 2020. g. tuženik pod 1) ustrajao u prijedlogu da se radi provjere visine duga odredi dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, a tim se navodima na ročištu pridružio i tuženik pod 2), sud je odredio predloženi dokaz.

Angažiranom vještaku M. Z. sud je dao zadatak provjeriti točnost visine dugovanja odnosno nevraćenog iznosa iz Ugovora o kreditu od 22. siječnja 1997. g. na dan 31. prosinca 2002. g., a kako je to izračunao tužitelj u svom izvatku iz poslovnih knjiga (33.661,05 kn) te je vještak u pisanom nalazu i mišljenju od 16. veljače 2021. g. naveo:

-da se u spisu nalazi Ugovor o kreditu broj …. od 22. siječnja 1997. g. kao i računovodstvena kartica kredita koja nosi naziv ''pregled prometa po kreditima građana'' i sadrži zaduženja glavnice i kamate, uplate na kredit i tekući saldo dugovanja. Među zaduženjima na tekući saldo dugovanja osim navedenoga su zaduživanja za zatezne kamate te opomene,

-da je u tablici izradio pregled zaduženja i uplata po računovodstvenoj kartici kredita, gdje su u prvoj koloni iznosi s predznakom minus jednaki zaduženjima po Ugovoru o kreditu, a iznosi bez predznaka, odnosno pozitivni iznosi jednaki uplatama tuženika te su zaduženja i uplate navedene po redu po godinama tijeka otplate do datuma iz naloga suda, dakle do 31. prosinca 2002. g.,

-da se matematičkim izračunom prikazanim u tablici dolazi do iznosa duga na dan 31. prosinca 2002. g. u iznosu od 33.661,50 kn u koji su iznos uračunati svi troškovi odnosno zaduženja i uplate prema računovodstvenoj kartici prometa po kreditu.

Ovaj sud je zapazio da je zadnja uplata koju je vještak uzeo u obzir izvršena u 2001. g. (i to samo jedna uplata), a da u 2000. i 2002. g. u tablici nema iznosa koji bi imali pozitivan predznak nego se u ovim godinama evidentiraju samo zaduženja po kreditu.

Tuženik pod 1) je u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka u svom podnesku od 30. kolovoza 2021. g. izjavio da se vještačenje ne može prihvatiti kao objektivno budući da se temelji isključivo na knjigovodstvenim podacima tužitelja. U odnosu na ove prigovore tuženika pod 1) pun. tužitelja je na ročištu od 6. rujna 2021. g. naveo da nakon 31. ožujka 2003. g. nije bilo nikakvih daljnjih uplata po kreditu te je naknadno uz podnesak od 3. studenog 2021. g. dostavljen i dokaz da takvih uplata nije bilo: pregled prometa po kreditu od 8. rujna 2021. g. te izvadak iz poslovnih knjiga na dan 1. listopada 2021. g .

Prema ocjeni ovog suda vještak nije mogao izvršiti provjeru nego temeljem dokumentacije o zaduženjima i uplatama glavnog dužnika koja je u posjedu tužitelja, a sud je smatrao da je ta dokumentacija vjerodostojna i da odražava stvarnu sliku kretanja prometa po kreditu, a da su prigovori tuženika paušalni i neosnovani.

Stoga je trebalo prihvatiti da je ukupno dugovanje korisnika kredita na dan podnošenja tužbe odnosno prijedloga za ovrhu iznosilo 33.661,05 kn te da je tužitelj od tuženika pod 1) i 2) zatražio isplatu iznosa od po 8.415,26 kn, a kako je to sud već objasnio, što je trebalo u cijelosti prihvatiti.

Na zatraženi iznos glavnice tužitelj je zatražio i isplatu zatezne kamate koja teče od 1. siječnja 2003. g. do isplate, a kao slijedećeg dana od dana izrade izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od 31. prosinca 2002. g. temeljem kojeg je podnesen prijedlog za ovrhu od 31. siječnja 2003. g.

Prema mišljenju ovog suda, zatezna kamata na neplaćeni dug korisnika kredita u odnosu na jamce ne može početi teći prije nego što je jamac upoznat sa zahtjevom tužitelja na isplatu duga, a tužitelj nije ni tvrdio da je prije podnošenja prijedloga za ovrhu od jamaca tražio bilo kakvu isplatu nego samo pomoć i utjecanje na glavnog dužnika da on podmiri dug. Tuženik pod 1) primio je rješenje o ovrsi 17. ožujka 2003. g. tako da u odnosu na njega tužitelj ima pravo na isplatu zatezne kamate koja teče od 18. ožujka 2003. g. do isplate. Tuženik pod 2), pak, izjavio je i potpisao prigovor od 19. ožujka 2003. g. protiv rješenja o ovrsi koji je ovršni sud smatrao pravovremenim iako u spisu nema dostavnice kao potvrde da je tuženik pod 2) primio rješenje o ovrsi, a prema sadržaju službene bilješke od 30. rujna 2005. g., te nakon toga sud više nije vršio dostavu rješenja o ovrsi tuženiku pod 2). Stoga je ovaj sud uzeo da je tuženik pod 2) saznao za dug kojim ga tereti tužitelj kao jamca najkasnije 19. ožujka 2003. g. kada je podnio prigovor, pa da u odnosu na njega tužitelj ima pravo na isplatu zatezne kamate koja teče od 20. ožujka 2003. g. do isplate.

To znači da je trebalo održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-613/03 od 4. ožujka 2003. g. u dijelu kojim je tuženicima pod 1) i 2) u roku od 15 dana naloženo isplatiti tužitelju iznos od po 8.415,26 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja u odnosu na tuženika pod 1) teče od 18. ožujka 2003. g. do isplate, a u odnosu na tuženika pod 2) od 20. ožujka 2003. g. do isplate,

Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-613/03 od 4. ožujka 2003. g., nadalje, trebalo je ukinuti u dijelu kojim je tuženiku pod 1) naloženo u roku od 15 dana na dosuđeni iznos glavnice platiti zateznu kamatu koja teče od 1. siječnja do

18. ožujka 2003. g. te u dijelu kojime je tuženiku pod 2) naloženo u roku od 15 dana na dosuđeni iznos glavnice platiti zateznu kamatu koja teče od 1. siječnja do 20. ožujka 2003. g., jer je u tom dijelu zahtjev tužitelja neosnovan, a kako je već sud objasnio. Ovaj postupak, naime, započeo je prijedlogom za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave te je temeljem prigovora ovršenika rješenje o ovrsi ukinuto u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Radi toga je, u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99 i 88/01), odlukom o glavnoj stvari trebalo odučiti da li se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili ukida.

Iako to tužitelj nije izričito zatražio, jer je u tužbi odnosno prijedlogu za ovrhu zatražio isplatu zakonske zatezne kamate bez navođenja po kojoj stopi sud je u izreci presude odredio stopu zatezne kamate i to prema Uredbi o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 72/02), Uredbi o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 153/04), Odluci o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke (Narodne novine broj 132/07), Odluci o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke (Narodne novine broj 74/11) i odredbi čl. 29. st. 2. novog ZOO-a.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), budući da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, pa je tuženike pod 1) i 2) trebalo obvezati na isplatu parničnog troška kojem je bio izložen tužitelj. Prema Zaključcima sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. g. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

To znači da je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-… od 4.

ožujka 2003. g. u dijelu kojim je tuženicima pod 1) i 2) naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od po 171,65 kn trebalo ukinuti te donijeti novu odluku o troškovima cijelog postupka.

Tužitelju je trebalo priznati trošak zastupanja na ročištima od 23. veljače i 4. svibnja 2017. g., 28. ožujka i 11. srpnja 2019. g., 10. studenog 2020. g., 15. lipnja i 6. rujna 2021. g. i 9. ožujka 2022. g. i sastava podneska od 3. studenog 2021. g. po 25 bodova (ukupno 225 bodova) i trošak zastupanja na ročištima od 4. srpnja i 8. listopada 2017. g. po 100 bodova (ukupno 200 bodova).

Ukupan broj bodova od 425 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife te tako dobiti iznos od 4.250,00 kn koji je trebalo uvećati za zatraženi PDV i trošak koji je platio tužitelj za vještačenje (2.000,00 kn) i tako dobiti iznos od 7.312,50 kn. Taj trošak tuženici trebaju podmiriti na jednake dijelove, odnosno svaki po 3.656,25 kn, a prema odredbi čl. 161. st. 1. i 3. ZPP-a i kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke presude.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska koji je predan u spis na ročištu od 27. ožujka 2017. g. i od 7. studenog 2017. g. i trošak zastupanja na ročištu radi objave i uručenja presude, jer sud smatra da taj trošak nije bio potreban radi vođenja parnice, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

U Splitu, 25. travnja 2022. g.

S U D A C:

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda

objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).