REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

Pr-622/2018-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice N. Š. iz K. S., …

OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z.,

protiv tužene R. H., M. f., OIB:…, koju

zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 14.ožujka 2022. god. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i punomoćnice zz tužene, dne 25.travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici R. H., M. f., zastupane po

Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, tužiteljici N. Š. iz K. S., …, OIB:…., na ime razlike plaće isplati ukupan

iznos od 2.002,07 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 76,53 kn od 16.07.2013. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 274,58 kn od 16.10.2013. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 133,71 kn od 16.11.2013. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 53,04 kn od 16.09.2014. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 274,44 kn od 16.11.2014. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 167,08 kn od 16.12.2014. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 50,63 kn od 16.02.2015. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 73,88 kn od 16.02.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 141,05 kn od 16.06.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 222,64 kn od 16.11.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 476,90 kn od 16.03.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 57,58 kn od 16.04.2018. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi propisanoj čl.29. Zakona o obveznim odnosima, koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31.07.2015. godine, a od 01.08.2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3% poena, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici troškove parbenog postupka u iznosu od 5.281,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 25.travnja 2022.god. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, dok se za više zatraženo, za iznos od 625,00 kn, tužiteljica odbija.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dana 27.srpnja 2018. god. podnijela pred ovim sudom tužbu protiv tužene radi isplate. U tužbi se navodi da je tužiteljica zaposlenik tužene, djelatnik P. c. u. S., na radnom mjestu carinika, a sve sukladno

Rješenju o rasporedu na radno mjesto. U razdoblju od 20. ožujka 2013. do 5. travnja 2018. tužiteljica je ostvarivala prekovremeni rad koji joj nije plaćen u redovnom radu od ponedjeljka do petka, duže od 8 sati, u smjenama i turnusima (u smjenama dužim od 8 sati koliko je trebao raditi u smjeni i turnusu duže od 12 sati, koliko je trebao raditi u turnusu) i u radu na drugi način. U navedenim oblicima rada, tužiteljica je radila tijekom mjeseca u drugoj smjeni, noću, subotom i nedjeljom i na dane blagdana i neradne dane koji se utvrđuju sukladno odredbama Zakona o blagdanima i neradnim danima u R. H., koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka. Odredbama važećeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i ranije važećih Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike, te internim aktima tužene određeno je što se smatra prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, a i svaki sat rada subotom i nedjeljom. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili turnusu da se smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa, te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Prekovremeni rad kojeg je tužiteljica ostvarivala na drugačiji način, jer je ostvarivala sate rada koji su bili duži od dnevnog radnog vremena i koji su bili duži od 40 sati tjedno. Redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, na bazi 40- satnog radnog tjedna, te da mjesečni redovni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu pomnoženi sa 8 sati. Navodi se da je tužiteljica ostvarivala prekovremeni rad na dane blagdane i neradne dane Uskrsa, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, a koji mu nije plaćen, pošto su mu tako odrađeni sati, bili duži od predviđenog rada, utvrđenog dnevnim rasporedom tužene kao i svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Tužiteljica se obratila tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali je ista dopisom odbijena u cijelosti. Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se obvezati tužena isplatiti tužiteljici, a nakon konačnog preciziranja tužbenog zahtjeva u podnesku od 30.travnja 2021.god., iznos od 2.002,07 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak), sve uz potraživanje troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 23.ožujka 2020. god. tuženica navodi kako nisu ispunjene pretpostavke u smislu odredbe čl. 186.a ZPP-a, jer je tužena nakon podnesenog zahtjeva za mirno rješenje spora punomoćniku tužiteljice dostavila obavijest kojom izražava volju za zaključenje izvansudske nagodbe, a dopisom od 22.kolovoza 2018.god. dostavila je izračun, odnosno specifikaciju obračuna prekovremenih sati za tužiteljicu po godinama u bruto iznosu, ali tužiteljica to nije sačekala već je podnijela tužbu, pa predlaže tužbu odbaciti. Ujedno osporava tužbeni zahtjev po osnovu, a djelomično i po visini. Tužiteljica je u utuženom razdoblju ostvarila 31 prekovremeni sat kao ovlašteni carinski službenik koji je radio u turnusima, a koji joj nije isplaćen sukladno KU za službenike i namještenike, stoga djelomično osporava zahtjev za isplatu naknade na ime neplaćenog prekovremenog rada. Što čini plaću carinskih službenika, kao i obračun plaće ukazuje na propise:

Zakon o carinskoj službi (Narodne novine broj 68/13,30/14 i 115/16), Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 112/17 i 12/18), te ostali propis: Zakon o državnim službenicima (Narodne novine broj 92/05,107/07, 27/08, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12-pročišćeni tekst 37/13, 38/13, 1/15, 138/15 i 61/17), Zakon o državnim službenicima i namještenicima (Narodne novine broj 27/01), te i Zakon o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17 te 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, te Narodne novine broj 93/14) ) i dr.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora od 5.travnja 2018.god., odgovora tužene na zahtjev tužiteljice od 2.srpnja 2018.god., evidencije o korištenju radnog vremena i obračunskih isprava za isplatu plaća (list 13-198 spisa), financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Z. C., dipl.oec. od 26.ožujka 2021.god.,

dopune vještačenja vještaka Z. C., dipl.oec. od 15.svibnja i 20.prosinca 2021., dok nije koristio preostalu dokumentaciju (zamolbe za korištenje slobodnih radnih dana od 4.3.2017., 11.3.2015., 27.8.2015. 23.8.2016., 9.11.2016., 30.11.2016.), budući da je ista dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parbenih stranaka da je tužiteljica zaposlenica tužene i to Područnog carinskog ureda na radnom mjestu carinika, sve prema rješenju o rasporedu na radno mjesto. Neprijeporno je da je tužiteljica ostvarila određeni broj prekovremenih sati u utuženom razdoblju, što je tužena priznala u postupku mirnog rješenja spora.

5. Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće po osnovu neplaćenih prekovremenih sati u razdoblju od 20.3.2013. do 5.4.2018.

8. Naime, u konkretnom slučaju tužiteljica, koja radi na radnom mjestu carinika, smatra da joj tužena u razdoblju od 20.3.2013.god. do 5.4.2018.god. nije u cijelosti platila prekovremeni rad koji je ostvarivala u redovnom radu, radeći u smjenskom radu duže od redovne smjene ili turnusa, kao i prekovremeni rad kojeg je ostvarivao radeći na blagdane i na druge neradne dane koji su padali od ponedjeljka do petka u utuženom razdoblju, pa je ista dne 5.travnja 2018.god. podnijela tuženici zahtjev za mirno rješenje spora, koji je tužena djelomično priznala osnovanim.

8.1. Međutim, tužena predlaže odbaciti tužbu jer se ista nije oglušila na podneseni zahtjev za mirno rješenje spora niti ga je odbila, već ga je priznala djelomično osnovanim, a tužiteljica je unatoč tome podnijela tužbu.

8.2. Člankom 186.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje ZPP) propisano je da osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv R. H. dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe.

8.3. Iz zahtjeva za mirno rješenje spora od 5.travnja 2018.god. proizlazi da se tužiteljica prije podnošenja predmetne tužbe obratila Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu radi mirnog rješenja spora glede isplate razlike plaće, za neplaćeni, a ostvareni prekovremeni rad za razdoblje od 20.ožujka 2013.god. 5.travnja 2018.god., tražeći za to razdoblje paušalni iznos od 50.000,00 kn. Tužena je u odgovoru na zahtjev za mirno rješenje spora od 2.srpnja 2018.god. priznala djelomično osnovanim zahtjev tužiteljice, ali nije ponudila tužiteljici iznos ni u kojem roku bi bilo plaćeno (nego tek u odgovoru na tužbu nudi iznos od 1.720,38 kn) pa je tužiteljica podnijela tužbu ovom sudu 27.srpnja 2018.god. kojom potražuje, odnosno konačno preciziranim zahtjevom od 30.travnja 2021.god razliku plaće s osnova prekovremenog rada koji je ostvarila u razdoblju od 20.ožujka 2013.god. do 5.travnja 2018.god. u bruto iznosu od 2.002,07 kn s pripadajućim kamatama.

8.4. Po ocjeni ovog suda ispunjena je pretpostavka iz čl. 186.a st.1. ZPP-a pa je tužba dopuštena, te se prigovori tužene u tom smislu ukazuju neosnovanim.

9. Zakon državnim službenicima ( Narodne novine broj 49/12 – pročišćeni tekst, 150 /11, 34/12, 49/12 , 38/13, dalje: ZDS) plaću i druga materijalna prava državnih službenika uređuje u čl. 10. koji propisuje da državni službenici za svoj rad imaju pravo na plaću, kao i da se Kolektivnim ugovorom mogu urediti materijalna i druga prava državnih službenika. Obveza plaćanja prekovremenog rada propisana je i čl. 86. Zakona o radu ( NN 149/09, 61/11 i 73/13 – u daljnjem tekstu ZR).

10. Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 89/12, 104 /13) u čl. 44. je određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava za 40 % za rad noću, 50 % za prekovremeni rad, 25 % za rad subotom, 35 % za rad nedjeljom, 10 % za rad u drugoj smjeni, te ukoliko službenik ili namještenik radi na blagdane, neradne dana utvrđene Zakonom i na Uskrs, ima pravo na plaću uvećanu za 150 % . Za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu u prvoj i drugoj smjeni uvećanje plaće iznosi 10 % za dvokratni s prekidom dužinom od 90 minuta uvećanje iznosi 10 % i za rad u turnusu uvećanje osnovne plaće iznosi 5 % . Prema st. 2. istog članka navedeni dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Prema st. 9. istog članka prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom. Nadalje, prema st. 10. istog članka prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Prema st. 12. istog članka redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. Prema st. 13. istog članka umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana.

11. Prema čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 89/12, 104/13) proizlaze prava državnih službenika i namještenika na jednak način kako to sadrži i čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ( Narodne novine broj 112/17 i 12/18 ).

12. Ovaj sud je mišljenja da u ovom slučaju treba primijeniti obračun fonda radnih sati koji proizlaze iz odredbe čl. 44. st. 12. KU kojom je propisan način utvrđenja broja prekovremenih sati rada tako da se od ukupnog broja odrađenih sati rada odbije mjesečni fond radnih sati dok mjesečni fond radnih sati čini broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnožen s 8 sati. Kako je blagdan neradni dan (koji je u konkretnom slučaju padao u razdoblju od ponedjeljka do petka ) ovaj sud smatra da blagdan ne ulazi u mjesečni fond radnih sati već u mjesečni fond sati, a tuženik je u ovom slučaju tužitelju prekovremene sate utvrđivao na bazi mjesečnog broja sati, a ne mjesečnog fonda radnih sati, što je pogrešno s obzirom na odredbu čl. 44. st. 12. KU.

13. Za istaknuti je da se za državne službenike i namještenike koji rade u smjenama ili u turnusu, prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a taj fond označava samo sate koji ulaze u radne dane pojedinog mjeseca, što znači ne i one sate koji padaju u neradne dane od ponedjeljka do petka. Prema tome, redovni mjesečni fond radnih sati je u svakom slučaju manji broj sati, nego što je to mjesečni fond sati, a koji fond sati uračunava u sebe sate koji padaju u radne, ali i sate koji padaju u neradne dane, ako ti neradni dani padaju od ponedjeljka do petka. Iz prednjeg nesumnjivo proizlazi da je kod tužitelja vršena pogrešna evidencija prekovremenih sati jer su mu prekovremeni sati morali biti obračunavani prema redovnom mjesečnom fondu radnih sati. tj. na način da mu je prekovremeni rad svaki sat preko redovnog mjesečnog fonda radnih sati, što znači da ukoliko u jednom mjesecu pada jedan neradni dan u razdoblju od ponedjeljka do petka, sati toga dana ne ulaze u redovni mjesečni fond radnih sati ( jer je dan neradni ), ali ti sati ulaze u dan za koji se plaća naknada plaće, tj. ulaze u redovni mjesečni fond sati. Sve to dovodi do zaključka ovog suda da tužena nije evidentirala prekovremeno odrađene sate kod državnih službenika kakav je i tužitelj ( radi u smjenama) na ispravan način, jer se prekovremeni sati kod državnih službenika, konkretno tužitelja evidentiraju na broj sati koji odgovara redovnom mjesečnom fondu radnih sati tj. oni sati koji padaju samo i isključivo u radne dane pojedinog mjeseca, što znači da službenicima, kakav je i tužitelj nije bio evidentiran sav prekovremeni rad sukladno odredbama navedenih Kolektivnih ugovora. U prilog tome ide i tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 16. svibnja 2012. g. iz kojeg slijedi da se prekovremeni sati rada djelatnika koji radi u turnusu, dobije na način da se od njegovih ukupno odrađenih sati rada u mjesecu odbije redovni mjesečni fond radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži s 8 sati, što znači da u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom. Identično tumačenje ova Komisija je dala dana 29. travnja 2013. g. u odnosu na rad u smjenama.

14. Radi utvrđenja je li tuženica obračunala i isplatila tužiteljici ostvareni prekovremeni rad u utuženom razdoblju u skladu s odredbama KU-a, sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Z. C., dipl. oec.

14. Sudski vještak Z. C. u svom pisanom nalazu i mišljenju od 26.ožujka

2021. navodi kako je, a uvidom u evidencije o korištenju radnog vremena i isplatne liste (obračunske isprave za isplatu plaće-naknade), tužiteljica tijekom cijelog utuženog razdoblja radila u turnusu te joj je tužena za utuženo razdoblje uredno isplaćivala odrađene redovne radne sate i naknade za dane blagdana/neradne dane i dane bolovanja, kao i sve pripadajuće dodatke na plaću, ali je detaljnom analizom podataka utvrdio određene nepravilnosti kod obračuna i isplate prekovremenih sati. Broj neplaćenih prekovremenih sati u utuženom razdoblju iznosi 62 od čega se 24 sata treba uvećati za 150 %, a 38 sati treba uvećati za 50%, te da iznos neplaćenih prekovremenih sati u utuženom razdoblju po osnovu sati koji tužiteljici nisu obračunati ni isplaćeni pa ih treba uvećati za 150 % iznosi ukupno 1.344,08 kn, dok po osnovu sati koji su tužiteljici isplaćeni bez dodatka za prekovremeni rad pa ih treba uvećati za 50% iznosi 658,00 kn, odnosno sveukupno 2.002,07 kn.

15. Tužiteljica je sukladno nalazu i mišljenju vještaka C. specificirala tužbeni zahtjev na način da od tužene na ime razlike plaće za utuženo razdoblje potražuje isplatu iznosa od 2.002,07 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je tužena u podnesku od 5.svibnja 2021.god. prigovorila nalazu i mišljenju vještaka navodeći kako je vještak u izračunu potraživanja za neplaćene sate rada u iznosu od 2.002,07 kn trebao umanjiti za sve neplaćene prekovremene sate iskorištene kroz institut slobodnih dana, a ne umanjiti za neplaćene prekovremene sate rada u onim mjesecima kada je tužiteljica koristila slobodan dan i kada je postojala razlika po osnovu neplaćenih prekovremenih sati rada.

16. S obzirom na primjedbe tužene na vještačenje vještaka Z. C., isti vještak u dopuni vještačenja od 15.svibnja 2021.god. navodi kako je u stupcu 11, Tablice br. 2. vještačenja naveo broj iskorištenih slobodnih dana (iz evidencije rada) odnosno plaćenih slobodnih sati (iz platnih lista) u promatranom razdoblju. U napomeni uz tablicu vještak je dao obrazloženje „Tužitelj je u promatranom razdoblju koristio slobodne dane, ali je nejasno na što se ti slobodni dani odnose jer nisu priložena odgovarajuća rješenja o korištenju tih slobodnih dana iz kojih bi se vidjelo na koje dane i sate se ti slobodni dani odnose. Međutim, radi korektnosti predmetnog izračuna, vještak je uvažio iskorištene slobodne dane samo ako je u tom istom mjesecu nastala razlika po osnovi neplaćenih prekovremenih sati, pa je te prekovremene sate korigirao za korištene slobodne dane iz istog mjeseca (takvih je primjera bilo 3 – boldirano žutom bojom), dok se u svim ostalim mjesecima ti slobodni dani nisu mogli „vezati“ niti uz jedan od prethodnih mjeseci jer bi to bilo nagađanje, a to nipošto ne može biti zadatak vještaka.“ Vještak je ostao i dalje pri tome da je predmetno vještačenje izvršeno posve ispravno i stručno, a s obzirom na raspoloživu dokumentaciju koja mu je u tom trenutku bila na raspolaganju.

16.1. Na dopunu vještačenja vještaka Z. C. tužena je ponovno imala primjedbe u smislu da vještak nije u izračunu potraživanja za neplaćene sate rada naveo iznos umanjen za sve neplaćene prekovremene sate iskorištene kroz institut slobodnih dana.

17. U ponovnoj dopuni vještačenja od 20.prosinca 2021. vještak C. navodi kako je iz stupca 11, Tablice br. 2a vidljivo je da je tužiteljica u promatranom razdoblju koristila ukupno 84 sata po osnovu slobodnih radnih dana, odnosno ukupno 7 slobodnih dana. Ukoliko se za sve tako evidentirane slobodne radne dane umanje prethodno obračunati, a neplaćeni prekovremeni sati (iz stupca 9) u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min. za utvrđivanje broja sati slobodnih dana), tada se dobije korigirani broj i iznos neplaćenih prekovremenih sati (stupci 13- 16), odnosno ukupan iznos neplaćenih prekovremenih sati po mjesecima (stupac 17), a koji sveukupno iznosi 663,19 kn. Vještak je napomenuo kako je predmetno vještačenje rađeno prema raspoloživoj dokumentaciji dostavljenoj u sudskom spisu, a da pritom nije imao na raspolaganju rješenja o korištenju tih slobodnih dana (iz kojih bi se vidjelo na koje dane i sate se ti slobodni dani odnose). Kako su naknadno dostavljeni zahtjevi za korištenje slobodnih radnih dana prema ostvarenom višku sati (ovjereni od obje stranke u ovom parničnom postupku) iz kojih je vidljivo da je u promatranom razdoblju (odnosno od ožujka/2015. do ožujka/2017.) tužiteljica zatražila korištenje 7 slobodnih radnih dana, vještak je te podatke upotrijebio u Tablici br. 2a radi korekcije, tj. smanjenja obračunatih, a neplaćenih prekovremenih sati (bilo iz postojećeg mjeseca ili iz prethodnih mjeseci).

17.1. Glede dodatne dopune vještačenja tužena nije imala primjedbi, međutim, ovaj sud prihvaća u cijelosti glavno vještačenje od 26.ožujka 2021. i dopunu vještačenja od 15.svibnja 2021. vještaka C. prema kojemu je tužiteljica i uredila tužbeni zahtjev, a koje vještačenje je izrađeno sukladno raspoloživoj dokumentaciji u spisu (evidencije o korištenju radnog vremena i obračunske isprave za isplatu plaće dostavljene od strane tužene), budući da je tužena tek nakon zaključenja prethodnog postupka i nakon provedenog vještačenja priložila u spis zamolbe tužiteljice za korištenje slobodnih dana, a koje zamolbe su istoj bile poznate i prije zaključenja prethodnog postupka (a nije dostavila nikakve dokaze na okolnost opravdanosti razloga iz kojih tu dokumentaciju nije mogla prije priložiti u spis) pa ih stoga sud nije uzeo u obzir, kao ni ponovnu dopunu vještačenja koju je vještak C. izradio prema dokumentaciji dostavljenoj nakon zaključenja prethodnog postupka, po traženju tužene.

17.2. Također za istaknuti je da kod činjenice da obračunska lista i evidencija o korištenju radnog vremena trebaju biti usklađene tj. trebaju prikazivati isti broj sati slobodnih dana, dok se u konkretnom slučaju iskazani broj sati za slobodne dane na Obračunskim listama za isplatu plaće i broj iskazanih sati u Evidencijama o korištenju radnog vremena razlikuje u pojedinim mjesecima u utuženom razdoblju (dakle, postoji neusklađenost između evidencija i obračunskih isprava), a nema rješenja u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, niti je određeno vrijeme kada je taj prekovremeni rad ostvaren (dok je zamolbe tužiteljice za korištenje slobodnih dana ostvarenih satima prekovremenog rada tužena dostavila nakon zaključenja prethodnog postupka). U smislu odredbe čl. 44.st.14. KU/13 tužena je bila dužna donijeti rješenje po zamolbi tužiteljice za korištenje slobodnih radnih dana, što nije u ovom slučaju, stoga u situaciji kada evidencija o korištenju radnog vremena i obračunska isprava nisu evidentirali na isti način slobodne dane (iskazani broj sati za slobodne dane na Obračunskim listama za isplatu plaće i broj sati iskazan u Evidencijama o korištenju radnog vremena razlikuje se u pojedinim mjesecima) prednost kod izračuna predmetne naknade daje se obračunskim ispravama za isplatu plaće kako je to napravio i vještak C. u glavnom vještačenju (utvrđena potraživanja po osnovu prekovremenih sati umanjena za isplate po osnovu slobodnih dana kako se one iskazuju na Obračunskim listama za isplatu plaće), koje ovaj sud i prihvaća.

18. Imajući u vidu glavno vještačenje vještaka Z. C., kao i dopunu od 15.svibnja 2021., koje je sud prihvatio kao stručno, objektivno, jasno obrazloženo i dano u skladu s pravilima struke i znanosti, a iz kojeg nesumnjivo proizlazi da bi tužiteljicu po osnovu prekovremenog rada za razdoblje od 20.ožujka 2013. do 5.travnja 2018. pripada bruto iznos od 2.002,07 kn, to je sud tužiteljici i dosudio za utuženo razdoblje zatraženi iznos od 2.002,07 kn, a kao u točki I izreke presude. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zatezne kamate, a u smislu odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje ZOO), izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Naime, u skladu s odredbom čl. 45. st. 1. i 2., te čl. 14. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine" 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 120/13.,125/13., 148/13., 83/14., 143/14., 136/15, dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate do tada ne obračunavaju. Glede tijeka zatezne kamate za istaknuti je odredbu čl. 84. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11. i 73/13.) i čl. 92. st. 3 Zakonom o radu ("Narodne novine" br., 93/14. i 127/17.) koje istovjetno propisuju da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, a što ovdje nije slučaj. Dakle, tužena je pala u zakašnjenje tek protekom 15-og dana u idućem mjesecu pa se kamate na plaću i naknadu plaće mogu odrediti tek od 16-og dana u idućem mjesecu, do isplate, a kako je to i tužiteljica zatražila.

19. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje ZPP). Naime, tužiteljica se obratila tuženoj prije pokretanja parničnog postupka radi mirnog rješavanja spora i tužena je priznala djelomično osnovanim njezin zahtjev, pri tome ne nudeći tužiteljici nikakav iznos pa je tužiteljica pokrenula konkretni parnični postupak. Tužena je tek u odgovoru na tužbu smatrala kako tužiteljicu pripada naknada u visini od 1.720,38 kn za odrađenih 31 sat prekovremenog rada, ali opet nije ponudila tužiteljici sklapanje nagodbe, niti je priznala tužbeni zahtjev, niti joj je isplatila priznati iznos. Tužiteljica je sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijske struke postavila tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 2.002,07 kn, koji je u cijelosti prihvaćen. Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, to je istoj, u smislu odredbi čl. 154.st.1. ZPP, priznat trošak u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje Tarifa) te priloženom popisu troška, i to: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 25 bodova, za sastav tužbe 25 bodova, za zastupanje po punomoćniku na ročištima od 17.veljače; 6.svibnja i 29.studenoga 2021.god., 14.ožujka 2022. po 25 bodova, za pristup ročištu za objavu presude 12,5 bodova, za sastav podnesaka od 20.svibnja 2020.god., 12.veljače; 30.travnja i 23.lipnja 2021.god. po 25 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn iznosi 2.625,00 kn, uvećano za PDV (iznos od 656,25 kn) i trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn daje sveukupan iznos od 5.281,25 kn, dok je za više zatraženo za iznos od 625,00 kn tužiteljica odbijena. Na dosuđeni iznos, tužiteljici su priznate i zakonske zatezne kamate počev od 25.travnja 2022.god., kao dana presuđenja, pa do isplate (točka II izreke presude). Tužiteljici nisu priznati troškovi sastava podneska od 3.svibnja 2021., jer tog podneska ni nema u spisu, kao ni troškovi sastava podneska od 12.svibnja 2021., kojim tužiteljica dostavlja dokaze o uplati troškova vještačenja, jer isti nije bio nužan ni potreban za vođenje postupka.

U Splitu 25.travnja 2022.

S U T K I N J A

Katica Bojčić Vidović, v. r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužiteljice

-pun. tužene