REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Pn. 227/21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1 R. J., OIB: ….. i tužitelja ad. 2
A. J., OIB: ….., oboje iz J., oboje
zastupani po pun. M. B., odvjetniku u S., protiv tuženika M.
H. iz S., OIB: ……, zastupanog po pun. M.
J. i M. B., odvjetnicima u S., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 11. ožujka 2022. godine u nazočnosti pun. tužitelja i zamj. pun. tuženika, dana 25. travnja 2022. godine,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade neimovinske štete isplatiti tužiteljima iznos od 2.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 29. lipnja 2015. godine do 31. lipnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 4.848,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
Dana 29. lipnja 2015. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba I. J. u kojoj se navodi da je dana 1. srpnja 2012. godine u S., tužitelj napadnut od strane tuženika na način da ga je isti bez ikakva upozorenja i
verbalnog kontakta jednim udarcem šakom udario po lijevoj strani lica, ruba nosa i oka, nakon čega je obliven krvlju pao na pod. Tom prilikom da se tužitelju koji je invalid bez obje noge, odvajaju obje fiksirane nožne proteze te isti bespomoćno ostaje ležati na cesti. Protiv tuženika da se vodi kazneni postupak pred ovim sudom pod brojem K-1134/12. U štetnom događaju tužitelj da je trpio fizičke bolove, zadobio trzajnu ozljedu vrata i leđa – iščašenje i nategnuće cervikalne kralježnice, uz jak udarac u glavu – lijevu stranu lica uz krvni podljev, nakon čega osjeća bolove u vratu uz otežanu i ograničenu pokretljivost. Tužitelj da je prilikom pada zadobio iščašenje podkoljeničnih amputa i jaku bol nakon toga mjesecima na mjestu gdje se spaja nožna proteza sa samim koljenom. Radi zadobivenih ozljeda tužitelj da je zaprimljen u Hitnoj službi K. S. gdje mu je ukazana hitna liječnička pomoć. Prilikom pada da su mu oštećene nožne proteze u njihovu spoju i ležištu. Radi navedenog tužitelj s naslova neimovinske štete s osnove povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje potražuje iznos od 45.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama. Na ime imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći potražuje iznos od 1.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, na ime imovinske štete s naslova oštećenih nožnih proteza potražuje iznos od 7.499,44 kn sa zakonskim zateznim kamatama. Ujedno potražuje naknadu parničnog troška od tuženika.
U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti osporava navode iz tužbe. Navodi da je tužitelj pokušavajući parkirati na mjesto koje je tuženik napuštao u nekoliko navrata udario tuženikov automobil te je grubo verbalno izvrijeđao tuženikovu suprugu L. H., a zatim krenuo prema tuženiku pri tom psujući i vičući s očitom namjerom da napadne tuženika. Tužitelj da je protupravno napadajući tuženika pao na pod, dakle, da je sam skrivio svoju ozljedu ukoliko je uopće tom prigodom zadobio budući nitko od nazočnih u trenutku događaja nije uočio ozljede kod tužitelja. Tužitelj da je podnio privatnu tužbu protiv tuženika, tuženik je pravomoćno oslobođen svih optužbi. Da nije bilo upornog i kontinuiranog napada na tuženika, da ne bi bilo ni štete, tužitelj da je isključivo odgovoran za štetu koja mu je eventualno nastala.
Tijekom postupka tužitelj je preminuo, postupak su preuzeli njegovi slijednici, supruga i sin.
Dana 16. siječnja 2020. godine zaprimljen je podnesak tužitelja kojim isti uređuje tužbeni zahtjev, s naslova neimovinske štete potražuje iznos od 24.450,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, s naslova imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći potražuje iznos od 105,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama i na ime naknade imovinske štete s naslova oštećenih proteza potražuje iznos od 7.499,44 kn sa zakonskim zateznim kamatama.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta Općinskog suda u S. broj K-1134/12; medicinske dokumentacije za ranijeg tužitelja I. J.;
ponude društva K. D. K. d.o.o. od 15. listopada 2012. godine; računa društva S. T. d.o.o. od 19. svibnja 2014. godine; saslušanjem ranijeg tužitelja
I. J. i tuženika u svojstvu parničnih stranaka; medicinskim vještačenjem po sudskim vještacima medicinske struke spec. ortopedu dr. D. T. i spec. psihijatru dr. Č. L., pregledom odluke Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Klasa: 011-02/09-01/05, Urbroj: 534-06-1-2/1-09-1 od 6. veljače 2009. godine; potvrde Doma za starije i nemoćne osobe L. S. od 4. prosinca 2007. godine.
Dana 29. svibnja 2020. godine donesena je prvostupanjska presuda kojom je naloženo tuženiku platiti tužiteljima ukupan iznos od 6.000,00 kn na ime naknade neimovinske štete sa zakonskim zateznim kamatama od 29. lipnja 2015. godine do isplate, dok je zahtjev odbijen za više zatraženi iznos od 18.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 1. srpnja 2012. godine do isplate, kao i za više zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete od 6.000,00 kn koje teku od 1. srpnja 2012. godine do 29. lipnja 2015. godine. Naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljima na ime naknade imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći isplatiti iznos od 105,00 kn sa kamatama od presuđenja do isplate. Zahtjev je odbijen za iznos od 7.499,44 kn sa kamatama na ime imovinske štete s osnove oštećenih nožnih proteza prednika tužitelja. Ujedno je obvezan tuženik naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 4.779,00 kn sa kamatama od presuđenja do isplate.
Protiv ove presude tuženik je podnio žalu, dana 7. travnja 2021. godine donesena je odluka Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2409/20 kojom je odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda pod tč. I. izreke za iznos od 4.000,00 kn sa kamatama i pod tč. II. izreke. Ukinuta je prvostupanjska presuda pod tč.I.izreke za iznos od 2.000,00 kn sa kamatama u tom dijelu je predmet vraćen na ponovno suđenje, te pod tč. IV. izreke (parnični trošak).
U obrazloženju drugostupanjskog rješenja navodi se da je prvostupanjski sud ispustio iz vida prigovor tuženika kojim se osporava i dovodi u sumnju jasnoća i utemeljenost nalaza i mišljenja vještaka psihijatra koji je utvrđivao posljedice glede zaostalog straha, dakle, zbog čega prihvaća nalaz vještaka u koje navodi da je prednik tužitelja trpio višemjesečni strah iako se radilo o lakim tjelesnim ozljedama koje nisu ostavile nikakve trajne posljedice i iako se prednik tužitelja psihijatru javio gotovo dva mjeseca nakon štetnog događaja.
Pored već izvedenih dokaza, sud je u daljnjem tijeku postupka izveo dokaz dopunskim vještačenjem po sudskom vještaku spec. psihijatru dr. Č. L..
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev tužitelja je osnovan.
Među strankama nije sporno da se dana 1. srpnja 2012. godine dogodio incident između ranijeg tužitelja I. J. s jedne strane i tuženika s druge strane.
Sporno je tko bi bio odgovoran za nastanak incidenta, je li tuženik tom prigodom povrijedio ranijeg tužitelja i nanio mu štetu, je li tužitelju uopće tada nastupila šteta. Iz potvrde PU s-d, PP O. od 5. rujna 2012. godine proizlazi da je
raniji tužitelj prijavio počinjenje prometne nesreće s materijalnom štetom, da ga je vozač napao i udaljio se s mjesta događaja.
Pregledom kaznenog predmeta ovog suda broj K-1134/12 koji je pravomoćno okončan utvrđeno je da je zbog štetnog događaja raniji tužitelj I. J. protiv tuženika podnio privatnu tužbu radi kaznenog djela iz članka 98 i 331 KZ-a. Dana 20. svibnja 2015. godine donesena je presuda Općinskog suda u Splitu kojom je tuženik oslobođen optužbe da bi dana 1. srpnja 2012. godine privatnog tužitelja tjelesno ozlijedio te iživljavanjem, nasiljem, zlostavljanjem ili osobito drskim ponašanjem na javnom mjestu doveo privatnog tužitelja u ponižavajući položaj. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Osijeku broj Kž-128/16 od 7. travnja 2016. godine.
S obzirom na navedene kaznene presude, obrazloženja iz istih, razlog odbijanja optužbi prema tuženiku odnosno oslobađanja od optužbe, sud je u ovom postupku, s obzirom da niti jedan od sudionika incidenta nije pravomoćno kazneno osuđen za počinjenje nekog kaznenog djela iz istog, trebao utvrditi sve okolnosti u pogledu nastanka predmetnog štetnog događaja, pa su tako izvedeni dokazi koji su detaljno navedeni i obrazloženi u ranijoj prvostupanjskoj odluci. Dakle, sud je već naveo i sada ponavlja kako drži utvrđenim da je ponašanje ranijeg tužitelja u verbalnom smislu bilo divljačko i prostačko, nedopustivo, ali da je tuženik zaista odgovorio u verbalnom smislu istom mjerom, očito u svrhu zaštite integriteta svoje supruge, dakle, svoje obitelji. Međutim, ono što je u ovom slučaju od presudne važnosti je da je tuženik udario ranijeg tužitelja i bacio ga na pod, da su mu otpale proteze sa bataljaka i da je u ovom incidentu postupanjem tuženika ozlijeđen samo i isključivo raniji tužitelj. Bez obzira je u prilikom verbalnog sukoba raniji tužitelj krenuo prema tuženiku, sud drži da se nije radilo o opasnosti koja je prijetila po tuženika, već da je on reagirao ishitreno i udario ranijeg tužitelja, oborio ga na pod. Tuženik je stoga jedini krivac za nastanak štete ranijem tužitelju, pa je isti u obvezi tužitelju, ranijem tužitelju, sada njegovim sljednicima – tužiteljima i naknaditi, sve temeljem 1045. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11). Dakle, tuženik je isključivo odgovoran za nastanak štete predniku tužitelja, utvrđena je uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda kod sada pokojnog prednika tužitelja.
Radi utvrđenja visine neimovinske i imovinske štete koju je iz ovog štetnog događaja pretrpio i trpi tužitelj, sud je ranije izveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskim vještacima spec. ortopedu i spec. psihijatru.
Sudski vještak spec. ortoped dr. D. T. u svom nalazu i mišljenju navodi da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je raniji tužitelj dana 1. 07. 2012. zadobio udarac šakom po lijevoj strani lica i nakon toga pada na pod, a s obzirom da je invalid proteze se odvajaju od batrljaka te ostaje ležati nepokretan. Dana 2. 07. u noći da se javio na HKP te mu je ustanovljena dijagnoza udarac u području glave i nosa te udarac u području desne nožne proteze, da je bio orijentiran i pri svijesti, na mekom oglavku da je viđen kontuzijski biljeg u području nosa. Neurološki status da je uredan, preporučeni su hladni oblozi, mirovanje te je pušten kući. U spisu postoji i nalaz neurologa od 27. 08. 2012. tj. skoro nakon dva mjeseca gdje se opisuje da ima zaostalu glavobolju, mantanje, bolove u vratu, da su uočeni napeti mišići vrata pa su dani analgetici i upućen je psihijatru. Još da su priložena tri psihijatrijska nalaza, a u spisu da je pronašla i RTG glave napravljen nakon traume koji je bio uredan, u osobnom zdravstvenom kartonu da nije pronašla da je imao sličnu ozljedu prije štetnog događaja, ali da je pronašla da je bio teški dijabetičar te da su zbog toga rađene amputacije obje noge. Vještak navodi da je mišljenja da ozljede koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju spadaju sa ortopedsko traumatološke strane u lakše tjelesne ozljede koje nisu ostavile smanjenje životne aktivnosti, međutim, tužitelj da je trpio bolove jakog intenziteta prvi dan, zatim srednjeg intenziteta još 5 dana i slabog intenziteta još mjesec dana. Naruženosti da nema, a tuđa njega i pomoć da mu je bila potrebna prva 3 dana po 1 sat dnevno kao pomoć prilikom hodanja jer je tužitelj invalid, a kako je jedan dio funkcija tj. glava ozlijeđena da je osjećao nesigurnost pa da mu je pomoć bila potrebna prilikom hodanja. Na posebno pitanje pun. tužitelja kada bi bilo okončanja liječenje prednika tužitelja zbog predmetne ozljede sud. vještak navodi da posebno liječenje nije ni bilo jer nije odlazio na fizikalnu terapiju ali da bi mogla reći da je oporavak te osobe bio nakon dva tjedna. Navodi da su se već za ta dva tjedna mogli podvući krvni podljevi na licu. Po pitanju proteza, te pitanje pun. tužitelja vezano za komentiranje priloženog računa, sud. vještak navodi da dobivanje proteza i popravke proteza snosi HZZO.
Sudski vještak spec. psihijatar dr. Č. L. u svom nalazu i mišljenju navodi da se tužitelj zbog smetnji na psihičkom planu javio psihijatru 4. 09. 2012. godine koji u svom nalazu opisuje: "Strah, nesanicu, pad svih dinamizama i slabija modulacija afekta". Navodi da je uslijedilo liječenje po psihijatru, sve vrijeme istom dijagnozom reaktivne psihoneuroze, a zadnji nalaz da je od 7. 11. 2012. godine. U trenutku ozljeđivanja tužitelj da je doživio "primarni strah" jakog intenziteta u trajanju od 3 minute, da se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, a ovaj strah da je podržavan i trpljenjem boli jakog intenziteta a druga dva dana na račun lokalizacije ozljeđivanja (glava). Strah srednjeg intenziteta tužitelj da je mogao trpjeti iduća dva tjedna, a strah blagog intenziteta sve vrijeme psihijatrijskog liječenja odnosno do 7. 11. 2012. godine. Isto tako sve vrijeme psihijatrijskog liječenja kao što je opisano u nalazima tužitelj da je imao i smetnje na psihičkom planu pa se može kazati da je u to vrijeme došlo i do povrede privremene duševnog integriteta lakog stupnja, a da je trajao sukladno psihijatrijskom liječenju.
Sud je kod donošenja ranije odluke prihvatio nalaze i mišljenja sudskih vještaka medicinske struke kao stručna, logična i uvjerljiva, nije preostalo niti jedno sporno pitanje za vještačenje na koje nije odgovoreno.
Izveden je dokaz dopunskim usmenim vještačenjem po vještaku spec. psihijatru dr. Č. L., radi razjašnjenja spornih pitanja na koja je ukazao drugostupanjski sud.
Sudski vještak dr L. navodi da je ponovno prije dopune vještva pročitao spis, da je postavljena primjedba na njegovo vještvo sa upitom zašto je toliko dugo trajao strah (višemjesečni strah) a nisu bile tako teške ozljede. Strah da je individualni doživljaj i da to uz bol spada u najneprijatniji čovjekov doživljaj. Strah da se osjeća zašto što je ugrožen život i ugrožen tjelesni integritet. Definicija straha da ne postoji upravo zato jer je to elementarno osjećanje. Primarni strah da je nastao u samoj situaciji ugroženosti ili ugroženosti i istovremenog povrjeđivanja, a ako je došlo do povrjeđivanja primarni strah ustupa mjesto sekundarnom strahu. Kao što je praksa ovakva vještačenja da se provode temeljem medicinske dokumentacije i iskustveno. Sukladno navedenom da ostaje u cijelosti kao kod svog nalaza i mišljenja koje je u spisu.
Punomoćnici stranaka za vještaka nakon ove dopune nisu imali pitanja, dakle, sud drži da je vještvo vještaka psihijatra, sa dopunom, stručno, logično i uvjerljivo i da ga valja prihvatiti u cijelosti, kao što je to već i napravljeno kod ranije prvostupanjske presude.
Temeljem odredbe čl. 19. ZOO-a, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom, pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr..
Predniku tužitelja je radi predmetne nesreće nastala šteta, temeljem odredbe čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Odredba čl. 1100. ZOO-a propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Neimovinska šteta sastoji se u povredi prava osobnosti, temelj prava na naknadu štete je upravo povreda prava osobnosti, u ovoj nezgodi predniku tužitelja je povrijeđeno pravo osobnosti na fizičko i duševno zdravlje, temeljem nalaza i mišljenja sudskih vještaka medicinske struke, vezano za sve okolnosti slučaja, dob i subjektivna svojstva istog, okolnosti slučaja, sud je stava da tužiteljima na ime naknade neimovinske štete njihovog prednika pripada ukupan iznos od 6.000,00 kn, za iznos od 4.000,00 kn sa kamatama je ranija prvostupanjska presuda potvrđena, dakle, tužiteljima pripada iznos od 2.000,00 kn na ime pretrpljenog straha njihovog prednika, radi ovog štetnog događaja. Na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete tužiteljima pripadaju i zakonske zatezne kamate, temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon. Tužiteljima zakonske zatezne kamate pripadaju od podnošenja tužbe – 29. lipnja 2015. godine do isplate. Dakle, valjalo je ovom presudom obvezati tuženika da tužiteljima na ime naknade nemovinske štete na ime pretrpljenog straha njihovog prednika isplati iznos od 2.000,00 kn sa kamatama od podnošenja tužbe do isplate.
Radi svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13 i 70/19 dalje: ZPP), a do donošenja ukidne odluke, obistinjeni trošak razmjeran je uspjehu stranaka u sporu, a sporni su bili i osnov i visina zahtjeva. Dakle, što se tiče odluke o troškovima postupka, valjalo je o tome odlučiti na način da se sagledaju dvije faze postupka, do ukidnog rješenja (tužitelji su djelomično uspjeli u zahtjevu), te nakon toga, u drugoj fazi tužitelji su uspjelu u zahtjevu u cijelosti. Obistinjeni trošak tužiteljima do donošenja drugostupanjske odluke odnosi se na njihov uspjeh u sporu od 60%, a priznat im je trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn; zastupanja na 5 ročišta u iznosu od po 1.000,00 kn (11. svibnja 2017. godine, 8. veljače 2018. godine, 12. lipnja 2019. godine, 18. prosinca 2019. godine i 19. veljače 2020. godine); pristupa na ročišta od dana 24. listopada 2017. godine i 6. studenog 2019. godine u iznosu od po 250,00 kn (25%); 25% PDV-a u iznosu od 1.875,00 kn; sudsku pristojbu tužbe u iznosu od 670,00 kn; sudsku pristojbu presude u iznosu do 670,00 kn; što ukupno zbrojeno daje iznos od 10.715,00 kn. Tuženik je u sporu uspio za 40%, od uspjeha tužitelja valjalo je odbiti uspjeh tuženika pa je tužiteljima konačno valjalo priznati na ime troškova prve faze postupka 20% od potrebnog troška, odnosno iznos od 2.143,00 kn, na ovaj iznos valjalo je dodati i trošak vještačenja u iznosu od ukupno 2.080,00 kn, tako da tužiteljima pripada iznos od 4.2234,00 kn. Nadalje, nakon donošenja drugostupanjske odluke tužiteljima pripada trošak zastupanja na dva ročišta u iznosu od po 250,00 kn, 25% PDV-a u iznosu od 125,00 kn, odnosno ukupno iznos od 625,00 kn. Kada se zbroje dva priznata iznosa tužiteljima, dođe se do iznosa od 4.848,00 kn, koliko je na ime troškova cjelokupnog postupka tuženik konačno dužan isplatiti tužiteljima. Tuženiku ne pripada trošak sastava žalbe protiv prvostupanjske presude i pristojbe, jer ovaj trošak nije bio potreban, u konačnici, nakon ukidanja dijela odluke po žalbi tuženika, tuženik ponovno u tom dijelu nije uspio. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Splitu, 25. travnja 2022. godine
S U D A C
Julijana Ponoš
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
Broj zapisa: eb30a-deb18
Kontrolni broj: 0b876-fe387-d5fe9
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=JULIJANA PONOŠ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
