Republika Hrvatska
Poslovni broj: 3 Gž Ovr-114/2021-6
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u pravnoj stvari ovrhovoditelja A. B. d.d., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnica I. M., odvjetnica u O. d. M. i P. d.o.o., R., protiv ovršenika J. J., OIB: …, Č., kojeg zastupa punomoćnik R. P., odvjetnik u Z. o. u. R. P. i S. P., Z., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Ovr-281/2020-2 od 8. siječnja 2021., 25. travnja 2022.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba ovršenika kao osnovana, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Ovr-281/2020-2 od 8. siječnja 2021. i za navedeno rješava:
Odgađa se ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Ovr-624/2019-2 od 27. rujna 2019. do pravomoćnog okončanja parnice koja se vodi pred Općinskom sudom u Šibeniku pod poslovnim brojem P-759/2019.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 6.250,00 kuna, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenika od 4. listopada 2019. za odgodu ovrhe određene rješenjem tog suda poslovni broj Ovr- 624/2019 od 27. rujna 2019.
2. Protiv toga rješenja žali se ovršenik ne navodeći određeno zakonom propisane žalbene razloge. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i odgoditi ovrhu do donošenja pravomoćne sudske odluke u predmetu Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-759/2019.
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj navodi da su žalbeni navodi neosnovani i irelevantni te da je žalba usmjerena na odugovlačenje postupka. Predlaže odbiti žalbu uz naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 6.250,00 kuna.
4. Žalba je osnovana.
5. Donoseći predmetno rješenje sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17
– dalje u tekstu: OZ), na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a. Međutim, materijalno pravo je pogrešno primijenjeno.
6. Naime, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud odbio prijedlog za odgodu ovrhe s obzirom na to da, iako je ispunio pretpostavku iz odredbe čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ-a odnosno pokrenuo je parnicu radi utvrđenja ništetnim ugovora o hipotekarnom kreditu kao ovršne isprave u ovom ovršnom postupku, ovršenik nije učinio vjerojatnim nastanak i druge pretpostavke za odgodu ovrhe odnosno nije učinio vjerojatnim nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.
7. U konkretnom slučaju se pred Općinskim sudom u Šibeniku vodi postupak pod poslovnim brojem P-759/2019, koji je pokrenuo ovršenik radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredaba ugovora o kreditu broj … solemniziranom po javnoj bilježnici u Đ. D. D. pod brojem OU-1132/05 od 9. studenog 2005. (koji je ovršna isprava u ovom postupku). O podnošenju navedene tužbe ovršenik je obavijestio prvostupanjski sud u predmetnom prijedlogu za odgodu ovrhe do okončanja navedene parnice.
8. Sud Europske unije je u presudi C-407/18 od 26. lipnja 2019., kojom je analizirao načelo djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a na koju se u prijedlogu za odgodu poziva ovršenik, najprije obrazložio kako sukladno slovenskom nacionalnom pravu (koje se u tom postupku analizira) odgoda ovrhe do donošenja pravomoćne odluke o meritumu dopuštena samo iznimno i podliježe strogim zakonskim uvjetima u pogledu dokazivanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, koji isključuje štetu povezanu sa samom ovrhom, čime ta odgoda u praksi postaje gotovo nemoguća.
9. Takvo ovršno-pravno uređenje, prema kojem je sukladno ocjeni Suda Europske unije odgoda ovrhe u praksi gotovo nemoguća, sadrži i hrvatsko pravo, konkretno odredba čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ-a kojom je propisano da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništetnosti.
10. Nadalje, Sud Europske unije je u navedenoj presudi, a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju je li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je, dakle, gotovo istovjetna odredbi čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (Direktivu Vijeća 93/13/EEZ). Pritom je Sud Europske unije odlučio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.
11. Presude Suda Europske unije predstavljaju izvor prava Europske unije te su obvezujuće za sve države članice, njihova državna tijela i nacionalne sudove, u okvirima njihove nadležnost, pri čemu presuda koja se odnosi na jednu državu članicu obvezuje i sve druge države članice.
12. Stoga, kako navedena presuda Suda Europske unije, dakle, obvezuje i sud Republike Hrvatske, a s obzirom na to da se u ovom predmetu i u predmetu u odnosu na koji je Sud Europske unije donio navedenu presudu, radi o istovjetnoj činjeničnoj i materijalno-pravnoj situaciji (ovrhovoditelj banka inicirala je protiv korisnika kredita ovršni postupak na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta koji ovršenik smatra ništetnim jer sadrži nepoštene ugovorne odredbe na štetu potrošača), to su prema ocjeni ovog suda, ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe na temelju odredbe čl. 65. st. 1. toč. 4. OZ-a, i to neovisno o ispunjenju pretpostavke o teško nadoknadivoj ili nenadoknadivoj šteti, a sukladno navedenoj presudi Suda Europske unije.
13. Načelo usklađenog tumačenja zahtijeva da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti (uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje) da bi se zajamčila puna učinkovitost predmetne Direktive i da se dođe do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njome nastoji postići, a ocjena je ovoga suda da će navedenom zahtjevu biti udovoljeno upravo određivanjem odgode ovrhe do pravomoćnog okončanja parnice radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave koja se već vodi pred Općinskim sudom u Šibeniku pod poslovnim brojem P-759/2019.
14. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, uvažiti žalbu ovršenika, preinačiti pobijano rješenje suda prvog stupnja i odlučiti kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
15. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška žalbenog postupka je odbijen (točka II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja) s obzirom na to da ta radnja, a slijedom toga niti taj trošak nije bio potreban (čl. 155. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ- a).
U Velikoj Gorici 25. travnja 2022.
Sudac
Goran Škugor, v.r.