REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž-292/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli – Pola, po sucu Z. Š. kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja L. G. iz S., OIB: … zastupan po punomoćniku M. J., odvjetniku u S., protiv tuženika osiguranje d.d. sa sjedištem u Z., Podružnica S., , OIB: …, zastupano po punomoćniku Ž. V., odvjetnik u OD Lj. iz S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u S. poslovni broj P-3294/2017 od 5. studenog 2021., 25. travnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se u pobijanom - dosuđujućem dijelu, potvrđuje presuda Općinskog suda u S. poslovni broj P-3294/2017 od 5. studenog 2021.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati 10.500,00 kn i pripadajuće zatezne kamate koje na taj iznos teku od 13. listopada 2016. pa do isplate, dok je za više zatraženi iznos od 500,00 kn taj zahtjev tužitelja odbijen (I), a tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 11.150,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate (II).
2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik, istu pobija u cijelosti i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, tuženik navodi da prvostupanjski sud provedene dokaze nije ocijenio valjanom primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, da pobijana presuda je nerazumljiva i da nema razloge o odlučnim činjenicama čime da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP- a, da je u postupku utvrđeno da se vozilo tužitelja kretalo glavom cestom, da je na mjestu prometne nezgode brzina ograničena na 60 km/hm, a da se vozilo tužitelja kretalo brzinom od 75 km/h, da je brzina tog vozila u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom same nezgode i da je po ocjeni tuženika tužitelj doprinio nastanku prometne nezgode sa 40%, da se radi o beznačajnoj šteti i da je isplatom izvršenom u mirnom postupku iznos od 5.500,00 kn tužitelju nadoknađena šteta iz tog štetnog događaja, da su i zatezne kamate pogrešno dosuđene, da nije pravilna ni odluka o troškovima postupka jer da je izostala ocjena o nužnim troškovima postupka pa tuženik predlaže da se njegovu žalbu prihvati, da se pobijana presudu preinači na način da se tuženi zahtjev tužitelja odbije u cijelosti, podredno da se pobijanu odluku ukine i predmet vrati na ponovni postupak, a tuženik potražuje i trošak žalbe.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. ZPP-a.
4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Pobijanom prvostupanjskom presudom, u njenoj osnovi, tuženiku je naloženo da tužitelju na ime naknade neimovinske štete iz štetnog događaja od 8. rujna 2016. isplati iznos od 10.500,00 kn, te je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi i parnični trošak u iznosu od 11.150,00 kn sve to sa zateznom kamatom.
7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama navoda žalbe, pazeći dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je pobijana presuda, u njenom bitnom dijelu valjana i zakonita.
8. Prije svega valja navesti da za svoju odluku sud prvog stupnja daje jasne, logične i uvjerljive razloge, da ista nije nerazumljiva, a ni kontradiktorna, da se ista temelji na valjanoj ocjeni provedenih dokaza tako da pri donošenju iste prvostupanjski sud nije počinio bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje "ukazuje" tuženik u aktualnoj žalbi, a ni onih na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Sama činjenica što tuženik nije zadovoljan kako je prvostupanjski sud na utvrđene činjenice primijenio mjerodavno materijalno pravo ne znači da bi time bile počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka, ona koja bi pobijanu presudu "učinila" nevaljanom i (ili) nezakonitom.
10. Nadalje, prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrđuje slijedeće pravnorelevantne činjenice i to:
- da je tužitelj 8. rujna 2016. u S. doživio prometnu nezgodu kada je zadobio tjelesne ozljede,
- da se u trenutku prometne nezgode tužitelj kretao kao vozač vozila reg. oznake … Ulicom H. m. iz smjera istoka u smjeru zapada, krajnjom lijevom prometnom trakom, prometnicom koja je bila prednosna, brzinom od oko 75 km/h, a na mjestu gdje je brzina ograničena na 60 km/h,
- da se osiguranik tuženik sa svojim vozilom uključio u promet iz pravca P., da je to vozilo u svom kretanju se nepropisno kretalo skrečući ulijevo i prelazeći dvije prometne trake iz smjera kretanja vozila tužitelja,
- da je tužitelj vozeći brzinom od 60 km/h "forsiranim" kočenjem mogao izbjeći sudar, ali da tužitelj nije trebao ni reagirati na kočnicu kada je uočio vozilo osiguranika tuženika jer se isto nalazilo izvan kolnika, a vozilo tužitelja nije ugrožavalo druge sudionike u prometu,
- da je tužitelj u tom štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede zbog kojih da je trpio fizičke bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta jedan tjedan te bolove slabog intenziteta 14 dana, da mu je za to vrijeme bila potrebna i tuđa pomoć i njega te da je tužitelj pretrpio i primarni strah jakog intenziteta u trenutku prometne nezgode u trajanju od 30 sekundi do 1 minute, sekundarni strah kao reakciju na doživljenu traumu u trajanju od jednog dana, te strah srednjeg intenziteta za vrijeme rehabilitacije i konkretnih pregleda u trajanju dva tjedna i daljnjih dva tjedna blagog intenziteta u nastavku liječenja, a koji strah da je kod tužitelja prouzročio i privremeni funkcionalni deficit tipa redukcije osobnog i socijalnog funkcioniranja u postotku izražen sa 5%,
- da je tuženik tužitelju u izvansudskom postupku na ime naknade štete iz tog štetnog događaja isplatio iznos od 5.500,00 kn, a na temelju zahtjeva podnesenog 13. listopada 2016.
11. U situaciji kada, očito, nije sporna pasivna i aktivna legitimacija, a ni same odlučne činjenice oko nastanke predmetne prometne nezgode, štete i štetnih posljedica, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno odlučio po tuženiku istaknutom prigovoru podijeljene odgovornosti, odnosno kada je isti otklonio, a i o visini same štete, a što u osnovi predstavlja pravilnu primjenu materijalnog prava.
12. Naime, iako je tužitelj neposredno prije samog udara u vozilo osiguranika tuženika vozio brže od dopuštenog (75 km/h / 60 km/h) i što je, moguće, "forsiranim" kočenjem mogao izbjeći udar, i po ocjeni ovog suda, u ponašanju tužitelja nema elemenata koji bi se mogli pripisati u njegov doprinos nastale štete.
13. Naime, kada se tužitelj kretao svojim vozilom lijevom prometnom trakom u smjeru kretanja njegovog vozila i kada svojom, povećanom, brzinom nije ničim ugrožavao druge sudionike u prometu, nije mogao, kao što ne bi mogao pretpostaviti niti jedan prosječan vozač, da će vozilo osiguranika tuženika koji se nalazilo izvan kolnika uz znak "obaveznog zaustavljanja" uključivati se u promet potpuno pa čak i ekstremno protupropisno, tako da se umjesto u promet uključi u "treću" traku namijenjenu za kretanje i uključivanje u promet vozila u smjeru kretanja tužitelja, već da će to vozilo, "sijeći" prometnu traku koja se nalazila između vozila osiguranika tuženika i vozne trake kojom se kretalo vozilo tužitelja i sa namjerom da "sječe" i punu crtu te da se uključi u promet kolničkim trakama kojima su se kretala vozila iz smjera zapada prema istoku (47).
14. Prema tome prvostupanjski sud je ispravno odbio tuženikov prigovor podijeljene odgovornosti pa je žalba tuženika neosnovana u tom dijelu.
15. Nadalje, uzevši u obzir ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju, njihov utvrđeni intenzitet i trajanje, ali i neugodnosti tijekom samog liječenja, ocjena je ovog suda, da je prvostupanjski sud ispravno primjenom materijalnog prava (čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima – Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) i utvrdio pravičnu naknadu neimovinske štete za tužitelja iz tog štetnog događaja u iznosu od 16.000,00 kn pa je osnovano tuženiku naložio da tužitelju isplati daljnji iznos od 10.500,00 kn.
16. Isto tako, kada je tužiteljev zahtjev za naknadu štete tuženiku podnio 13. listopada 2016. (9, 10) to je onda osnovano, tužitelju dosuđena zatezna kamata počev od 13. listopada 2016. (čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 154/14) pa je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.
17. Konačno, prvostupanjski sud je valjano sukladno odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a odlučio o troškovima postupka, tu svoju odluku je i valjano obrazložio, a kako i tuženik, u tom dijelu odluku paušalno osporava (čl. 365. st. 2. ZPP-a) to je onda žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.
18. Slijedom svega navedenog, a temeljem odredbe čl. 368. ZPP-a valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, u njenom pobijanom, dosuđujućem dijelu.
19. Odluka o troškovima žalbe tuženika temelji se na odredbi čl. 166. st. 1., a u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a.
U Puli – Pola 25. travnja 2022.
Sudac
Zoran Šarić
