Republika Hrvatska

Pn-108/2019-42

Općinski sud u Bjelovaru

J. Jelačića 3, Bjelovar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz B., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici Odvjetničkog ureda R. B. i D. N., odvjetnici iz V., protiv tuženog Ž. B. iz P., OIB ..., kojega zastupa punomoćnica S. V., odvjetnica u B., radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 9. ožujka 2022. u nazočnosti punomoćnika stranaka, primjenom čl. 335 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) dana 25. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Ž. B. iz P., OIB ..., da tužitelju M. P. iz B., OIB ..., na ime naknade štete isplati iznos od 15.800,00 kn (slovima: petnaesttisućai osamstokuna) sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje teku na iznos od 15.000,00 kn od 13. svibnja 2019. kao dana podnošenja tužbe do isplate i na iznos od 800,00 kn od dana donošenja ove presude do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu razlike naknade štete iznad iznosa dosuđenog u točki I. izreke do zatraženih 28.600,00 kn (slovima: dvadesetosamtisućaišestokuna) sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje teku od 13. svibnja 2019. kao dana podnošenja tužbe do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.158,45 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženog podnio tužbu radi naknade štete. U tužbi tvrdi da je presudom ovoga suda broj K-434/2016-46 od 21. prosinca 2018. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-265/2019-2 od 26. ožujka 2019. tuženik oglašen krivim što je 22. svibnja 2016. kao nogometni djelatnik N. D.. iz P. nakon završetka nogometne utakmice između N. D. P. i N. C. G. ispred svlačionice za goste bez povoda u cilju da ga tjelesno ozljedi otvorenim dlanom desne ruke udario tužitelja kao igrača N. C. G. u predjelu glave, koji je nakon udarca pao na betonsku podlogu i udario glavom u istu, nanijevši mu pri tom tjelesne ozljede u vidu otoka gornje usnice i natučenja glave, dakle, što je dugoga tjelesno ozlijedio, čime je tuženik počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom, zbog čega je osuđen na kaznu zatvora i izrečena mu je uvjetna osuda. Zbog pretrpljenih tjelesnih ozljeda tužitelj je liječen u O. b. B. od 22. do 24. svibnja 2016., a nakon toga bio je na brojnim specijalističkim pregledima kod kirurga, radiologa, neurologa i psihijatra i na nizu RTG snimanja. Osim toga, morao je uzimati lijekove radi smanjenja bolova. Tužitelj tvrdi da mu je tuženik nanošenjem ozljeda povrijedio osobnost i to pravo na fizičko i psihičko zdravlje jer je tužitelj trpio znatne fizičke bolove i druge neugode uslijed liječenja, smanjene su mu životne aktivnosti jer je bio vezan uz bolesničku postelju i morao je mirovati, nije smio trenirati, obavljati poslove u OPG-u i družiti se s prijateljima, pretrpio je strah, nakon štetnog događaja slabije spava, noću se preznojava i ima košmarne snove te osjeća strah prilikom svakog izlaska na nogometni teren. Također, drugi članovi obitelji pružali su mu pomoć i njegu jer nije mogao sam se oblačiti i održavati osobnu higijenu. Tužitelj tvrdi i da je imao troškove prijevoza od mjesta stanovanja na liječničke preglede u V., troškove lijekova i participacija. Konačno, tuženik je tužitelju nanošenjem ozljeda povrijedio pravo na dostojanstvo, ugled i čast jer se štetni događaj zbio u prisutnosti više osoba pa se kod tužitelja pojavio osjećaj straha, poniženosti i srama. Sukladno svemu navedenom tužitelj smatra da zbog povrede prava osobnosti i nanesene mu imovinske štete ima pravo na naknadu u ukupnom iznosu od 28.600,00 kn i to za pretrpljene fizičke bolove iznos od 5.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 7.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 6.000,00 kn, za tuđu pomoć i njegu tijekom liječenja iznos od 1.600,00 kn, za putne troškove, troškove participacija i lijekova iznos od 1.000,00 kn i zbog povrede dostojanstva, ugleda i časti iznos od 8.000,00 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe do isplate. Predlaže da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev i tuženiku naloži plaćanje naknade štete i troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu poriče da je tužitelju nanio bilo kakvu štetu i tvrdi da nije sudjelovao u tučnjavi i nije tjelesno ozlijedio tužitelja. Iako je proglašen krivim za nanošenje tjelesne ozljede, smatra da ne postoje dokazi da je ozlijedio tužitelja pa je podnio ustavnu tužbu protiv presude. Ističe da je tužitelj ozljedu usnice mogao zadobiti tijekom nogometne utakmice ili da je tužiteljeva ozljeda mogla nehotično nastati u trenutku kad je tuženik s obje ruke obujmio M. F. da ga spriječi u napadu prema R. K., pri čemu je došlo do otimanja, okretanja i lamatanja rukama. Tuženik osporava način i okolnosti tužiteljevog ozljeđivanja, brojnost i kvalifikacije ozljeda i način na koji je nastala ozljeda natučenja glave jer je nije potvrdio nalaz sudskog vještaka J. Š., medicinskog vještaka za sudsku medicinu. Tuženi osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva i smatra da tužitelj nije dokazao uzročnu vezu između štete i štetnih posljedica i tvrdi da bi tužiteljevo liječenje trajalo dulje od dva dana da je zaista pretrpio opisane ozljede. Poriče da je tužitelj pretrpio štetu u obliku kako je opisano u tužbi i da mu je trebala tuđa pomoć i njega jer o tome nema dokaza. Konačno, iz istih razloga osporava da je povrijedio tužiteljevo pravo na dostojanstvo, ugled i čast. Predlaže da se ovaj parnični postupak prekine do okončanja postupka povodom podnesene ustavne tužbe i da sud potom tužbu i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovane.

3. Raspravnim rješenjem od 16. rujna 2019. sud je odbio kao neosnovan tuženikov prijedlog da se parnični postupak prekine do odluke o ustavnoj tužbi koju je tuženik podnio protiv drugostupanjske kaznene presude od 26. ožujka 2019., a to raspravno rješenje doneseno je uz obrazloženje da je kazneni postupak protiv tuženoga pravomoćno okončan, dakle, prijedlog za prekid postupka nije osnovan zbog toga što odluka o ustavnoj tužbi ne predstavlja prethodno pitanje o kojem bi ovisila odluka suda u ovom parničnom postupku. Prije nego što je prethodni postupak u ovoj parnici zaključen na ročištu 23. siječnja 2020., Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-III-2521/2019 od 26. rujna 2019. odbacio je tuženikovu ustavnu tužbu podnesenu u povodu presude Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-265/2019-2 od 26. ožujka 2019. tako da je pitanje eventualnog prekida parnice postalo bezpredmetno.

4. Tijekom postupka radi utvrđivanja odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem presude ovoga suda od 21. prosinca 2018., presude Županijskog suda u Zagrebu od 26. ožujka 2019., tužiteljeve medicinske dokumentacije, preslike dijela predmeta ovoga suda broj K-434/2016 koju je tuženik dostavio u spis, tužiteljevog kartona pacijenta i rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske od 26. rujna 2019.. Pročitani su iskazi svjedoka J. M., M. K., D. K., I. B., H. Z. i R. K.. Pročitani su iskazi stranaka.

Pročitani su nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka M. M..

Pročitan je predmet ovoga suda broj K-434/2016.

Nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka S. P., M. F. i D. V. jer je tuženik na ročištu 10. veljače 2021. odustao od prijedloga da se izvede dokaz saslušanjem tih svjedoka.

5. Izvedeni dokazi ocjenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a.

6. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

7. Među strankama je sporno da li je tuženik ozlijedio tužitelja i time mu nanio imovinsku i neimovinsku štetu, odgovara li tuženik tužitelju za pretrpljenu štetu i koji su opseg i visina štete koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju 22. svibnja 2016..

8. Čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Prema čl. 19. st. 2. istog zakona pod pravima osobnosti razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.. Temeljem čl. 1089. st. 1. ZOO-a oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Sukladno čl. 1100. st. 1 i 2. ZOO-a sud će u slučaju povrede prava osobnosti dosuditi pravičnu novčanu naknadu, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

9. Presudom ovoga suda broj K-434/2016-46 od 21. prosinca 2018. tuženik je oglašen krivim što je 22. svibnja 2016. kao nogometni djelatnik N. D. iz P. u mjestu P. nakon završetka nogometne utakmice između N. D. P. i N. C. G. ispred svlačionice za goste bez povoda u cilju da ga tjelesno ozljedi otvorenim dlanom desne ruke udario tužitelja kao igrača N. C. G. u predjelu glave, a tužitelj je nakon udarca pao na betonsku podlogu i udario glavom u istu, nanijevši mu pri tom tjelesne ozljede u vidu otoka gornje usnice i natučenja glave, dakle, što je dugoga tjelesno ozlijedio, čime je tuženik počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnu ozljedu, zbog čega je osuđen na kaznu zatvora i izrečena mu je uvjetna osuda. Prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-265/2019-2 od 26. ožujka 2019., a tuženikova ustavna tužba protiv drugostupanjske odluke odbačena je (toč. 3. obrazloženja ove presude).

Temeljem čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku sud u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan je za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

10. Sukladno citiranim odlukama kaznenog suda i iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja sud utvrđuje da je tuženik tužitelja 22. svibnja 2016. udario otvorenim dlanom desne ruke i time mu nanio tjelesne ozlijede u vidu otoka gornje usnice i natučenja glave. Ne mogu se stoga prihvatiti tuženikove tvrdnje o tome da je tužitelj ozlijeđen tijekom nogometne utakmice u žaru igre ili o tome da je tužitelj ozlijeđen prilikom naguravanja nakon utakmice uslijed nekontroliranog lamatanja rukama. Tužitelj i saslušani svjedoci u iskazima suglasno opisuju da je tuženik tužitelja udario prilikom gužve koja je nakon utakmice nastala pred svlačionicama u trenutku kada je tužitelj bio pokraj tuženika pa ga je tužitelj okrećući se udario rukom u lice, a da je tuženik ozlijedio tužitelja utvrđeno je i kaznenom presudom.

11. Tužitelj opisuje da je nakon ozljeđivanja odvežen u bolnicu kolima hitne pomoći, da je u bolnici bio dva ili tri dana i da je poslije toga trpio glavobolje, nije smio na sunce, nije igrao nogomet ni išao na treninge, nogometu se vratio tek početkom rujna 2016., osjećao je strah i nije izlazio dvorišta, pio je tablete za smirenje i imao je problema sa spavanjem zbog noćnih mora.

Saslušani svjedoci u iskazima potvrđuju da tužitelj jedno vrijeme nakon štetnog događaja nije išao na treninge, da se žalio na glavobolje i da je bio bezvoljan, razmišljao je o tome da prestane igrati nogomet i bilo mu je neugodno pričati o događaju. Tužitelja opisuju kao dobru i pozitivnu osobu koja nikada nije stvarala probleme.

12. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. M. M. sud utvrđuje da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu glave u vidu natučenja. Neposredno nakon ozljeđivanja pregledan je u O. b. B. u kojoj je boravio od 22. do 24. svibnja 2016. nakon čega je otpušten uz preporuku da miruje i po potrebi uzima lijekove protiv bolova. Kasnije je išao na preglede kod kirurga i psihijatra. Sudski vještak pregledao je tužitelja 21. srpnja 2021..

Nalaz i mišljenje dani su savjesno i prema pravilima medicinske struke, a stranke nisu imale pitanja ili primjedbe tako da sud ovu odluku temelji na tom nalazu i mišljenju.

Tužiteljevo liječenje adekvatno je provedeno i kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice. Tužitelj je u štetnom događaju doživio jaki intenzivan primarni strah u trenutku ozljede, sekundarni strah jačeg intenziteta trpio je jedan dan, srednjeg intenziteta ukupno 3 dana i blagog intenziteta ukupno 15 dana. Tužitelj je trpio jake bolove u trajanju od 2 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana i bolove lakog intenziteta u trajanju od 15 dana. Tužitelju tijekom liječenja nije trebala tuđa pomoć i njega.

13. Tužitelj je povodom štetnog događaja trpio fizičke bolove i strah pa zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ima pravo na pravičnu novčanu naknadu i to prema jačini i trajanju fizičkih bolova u iznosu od 5.000,00 kn i prema jačini i trajanju straha u iznosu 5.000,00 kn tako da je tužiteljev tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na naknadu neimovinske štete po tim kriterijima osnovan do iznosa od 10.000,00 kn.

14. Nasuprot tužiteljevim tvrdnjama iz tužbe i iskaza o tome da mu je zbog štetnog događaja životna aktivnost bila bitno smanjena pa nije mogao trenirati nogomet, obavljati redovite poslove u domaćinstvu i raditi u djedovom OPG-u, sud na temelju ocjene stalnog sudskog vještaka o tome da kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice štetnog događaja utvrđuje da tužiteljeva životna aktivnost nakon ozljeđivanja nije bila u tolikoj mjeri smanjena da bi to opravdavalo tužiteljev zahtjev za naknadu neimovinske štete po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti.

Tužitelju nakon ozljeđivanja i tijekom oporavka prema mišljenju sudskog vještaka medicinske struke nije trebala tuđa pomoć zbog čega sud smatra da tužitelj nema pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu.

15. Iz iskaza saslušanih svjedoka i iz tužiteljevog iskaza sud zaključuje da je tuženik udarivši tužitelja povrijedio njegovo pravo na ugled, čast i dostojanstvo. Svjedoci tužitelja opisuju kao mirnu i dobru osobu koja nije sklona sukobima, štetni događaj kod tužitelja je izazvao osjećaje straha i poniženosti zbog kojih jedno vrijeme nije želio izlaziti iz kuće i dvorišta, a iz medicinske dokumentacije proizlazi da je zbog toga dva puta išao na pregled psihijatru. Sud smatra da je tuženik po ovom kriteriju dužan tužitelju naknaditi neimovinsku štetu za povredu prava osobnosti u iznosu od 5.000,00 kn.

16. U odnosu na naknadu imovinske štete koju je tužitelj pretrpio zbog štetnog događaja, a odnosi se na troškove putovanja iz mjesta prebivališta u B. do O. b. u V. i natrag (udaljenost od B. do V. je oko 30 km), do O. b. u B. i natrag (udaljenost od B. do B. je oko 90 km) i na troškove lijekova i participacija za troškove pregleda sud po slobodnoj ocjeni utvrđuje da tužitelju pripada naknada štete u ukupnom iznosu od 800,00 kn. Naime, tužitelj ne raspolaže računima ili drugim ispravama na temelju kojih bi se mogla utvrditi visina tih troškova, a iz dokumentacije u spisu proizlazi da je u bolnicu u V. išao dva puta radi pregleda kod psihijatra i jednom u bolnicu u B. radi pregleda kod kirurga. Time je prešao ukupnu udaljenost od oko 300 km pa mu, ako se uzme pravična cijena troška od 2,00 kn/km, za troškove putovanja izazvane liječenjem pripada naknada štete od 600,00 kn. Čitanjem tužiteljevog medicinskog kartona (l. 54 – 58) sud utvrđuje da je tužitelj u razdoblju od ozljeđivanja 22. svibnja 2016. pa do početka rujna 2016., kada se po vlastitom navodu vratio treninzima, po savjetu liječnika pio lijekove protiv bolova i za smirenje i to Brufen i Misar. Ti lijekovi tužitelju su propisani na recept, a kako nema dokaza o tome da je tužitelj za njih išta platio, sud smatra da mu po ovoj osnovi nisu nastali troškovi. S obzirom na nedostatak računa o tome, sud po slobodnoj ocjeni utvrđuje da tužitelju na ime troškova liječenja za plaćene participacije pripada naknada štete u paušalnom iznosu od 200,00 kn.

17. Tuženik je tužitelju na iznos naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti od 15.000,00 kn dužan platiti zakonske zatezne kamate počevši od 13. svibnja 2019 kao dana podnošenja tužbe do isplate. U odnosu na naknadu imovinske štete od 800,00 kn, tuženik je dužan tužitelju platiti zakonske zatezne kamate počevši od 25. travnja 2022. kao dana donošenja ove presude jer je tek ovom presudom određena visina štete koju je tužitelj po ovoj osnovi pretrpio štetnim događajem. Naime, prema čl. 1086. ZOO-a obveza naknade imovinske štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a prema čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Visina stope zakonske zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

18. Zbog navedenih razloga tužba i tužbeni zahtjev djelomično su osnovani i odlučeno je kao u toč. I. izreke, dok je iznad iznosa od 15.800,00 kn tužiteljev zahtjev do zatraženog iznosa od 28.600,00 kn odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

19. Odluka o parničnim troškovima iz točke III. izreke temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tužitelj je djelomično uspio u parnici i to u omjeru od 55% (od tužbom zatraženih 28.600,00 kn dosuđen mu je iznos od 15.800,00 kn), a tuženik je u parnici uspio u omjeru od 45%, što čini razliku od 10%.

Tužitelju su u ovom postupku nastali parnični troškovi u ukupnom iznosu od 14.584,50 kn koji se odnose na trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn, zastupanja punomoćnika na ročištima 16. rujna 2019., 23. siječnja 2020., 19. listopada 2020., 3. veljače 2021., 10. veljače 2021. i 9. ožujka 2022. u iznosu od 1.000,00 za svako ročište, sastava podneska od 4. ožujka 2021. u iznosu od 250,00 kn, sastava podneska od 30. kolovoza 2021. u iznosu od 1.000,00 kn, PDV-a na te iznose u iznosu od 2.062,50 kn, predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 3.000,00 kn, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 636,00 kn i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 636,00 kn. Ti troškovi bili su potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema važećoj Odvjetničkoj tarifi i Tarifi sudskih pristojbi.

Tužitelju nije priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 1.000,00 kn kao ni pripadajući PDV na taj iznos jer tužitelj takav zahtjev nije priložio u spis pa nema dokaza o nastanku tog troška. Tužitelju nije priznat trošak korištenja osobnog automobila u poslovne svrhe iz V. u B. za ročišta održana 16. rujna 2019., 23. siječnja 2020., 19. listopada 2020., 3. veljače 2021., 10. veljače 2021. i 9. ožujka 2022. u ukupnom iznosu od 2.850,00 kn kao ni pripadajući PDV jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice s obzirom na to da je tužitelj trošak mogao izbjeći izborom punomoćnika iz sjedišta suda.

Odluka o trošku zastupanja punomoćnika na ročištu za objavu i uručenje presude uslijedit će nakon što se to ročište održi.

S obzirom na razliku obračuna postotaka omjera uspjeha stranaka u sporu od 10%, tuženik je tužitelju dužan nadoknaditi razmjerni dio troškova od 4.158,45 kn, pri čemu su tužitelju u cijelosti priznati troškovi predujma za vještačenje od 3.000,00 kn (11.584,50 kn x 10 % = 1.158,45 kn; 1.158,45 kn + 3.000,00 kn = 4.158,45 kn).

20. Zbog toga je odlučeno kao u izreci.

U Bjelovaru 25. travnja 2022.

Sudac

Miroslav Borković v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.