Republika Hrvatska
Poslovni broj: Gž-458/2022-2
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda, Vedrani Perkušić, u pravnoj stvari tužitelja D. V., iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku K. Ć., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ć. i Š. iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja, te tuženice protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu poslovni broj 32 Pn-95/2020-63 od 3. ožujka 2022., dana 25. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se kao neosnovane žalba tužitelja, te djelomično žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu poslovni broj 32 Pn-95/2020-63 od 3. ožujka 2022. u pobijanom:
- dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke osim za zatezne kamate za razdoblje od 11. prosinca 2014. do 3. ožujka 2022.,
- odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke, te
- u odluci o trošku pod točkama III. i IV. izreke.
II. Prihvaća se djelomično žalba tuženice, te se prvostupanjska presuda preinačuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u odnosu na dosuđene zatezne kamate za razdoblje od 11. prosinca 2014. do 3. ožujka 2022. na način da se zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija kao neosnovan.
III. Odbijaju se zahtjevi tužitelja, te tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom obvezana je tuženica isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 87.497,12 kuna sa zateznim kamatama od 11. prosinca 2014. do isplate, dok je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 27. studenog 1998. do 10. prosinca 2014. (točka I. i II. izreke).
2. Odlukom o trošku naloženo je tuženici naknaditi tužitelju iznos od 23.187,50 kuna, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbijen kao neosnovan (točka III. i IV. izreke).
3. Žali se tužitelj pobijajući prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke, te u odluci o trošku i to zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u pobijanom dijelu shodno žalbenim navodima, te istom obistini trošak žalbenog postupka.
4. Tuženica pobija prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu, kao i u odluci o trošku i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP- a s prijedlogom da se ista u tom dijelu preinači odnosno ukine. Zatražila je i trošak žalbenog postupka.
5. Na žalbe nije odgovoreno.
6. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženice djelomično osnovana.
7. Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, zbog čega ne stoji žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
8. Glede žalbenih navoda za navesti je da pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano je za prvostupanjski sud (prema odredbi članka 8. ZPP-a), kojemu pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a), pa postupanjem prema tim ovlastima prvostupanjski sud nije povrijedio neku od postupovnih odredbi.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete u vidu umanjene vrijednosti automobila kroz razdoblje privremenog oduzimanja jer da je oduzimanje vozila predugo trajalo.
10. U provedenom postupku je utvrđeno:
- da je predmetno vozilo marke Audi 80 1.9.TDI reg. oznake ZG ... tužitelju oduzeto još 27. studenog 1998.,
- da je protiv tužitelja podignuta optužnica i pokrenut je kazneni postupak radi krivotvorenja isprave i ovjeravanja neistinitog sadržaja 27. listopada 1999.,
- da je presudom Općinskog suda u Zagrebu od 19. travnja 2001. poslovni broj KO-2667/1999 odbijena optužba protiv tužitelja da je počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, te je ta presuda postala pravomoćna 14. svibnja 2001.,
- da je tužitelj u policiju odnio dokaz o tome da je optužba protiv njega odbijena,
- da se približno svakih godinu dana od kada mu je vozilo oduzeto raspitivao o istome, te je tražio informacije osobito kod djelatnika policije P. i K., koji su mu isto oduzeli, a u tom smislu je povremeno odlazio i u Policijsku postaju u D.,
- da je rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 4. studenog 2014. odlučeno da se predmetno vozilo vrati tužitelju,
- da je od odbijanja optužbe protiv tužitelja do vraćanja vozila tužitelju (u studenome 2014.) proteklo više od 13 godina,
- da je tužitelju uslijed dugotrajnosti mjere privremenog oduzimanja vozila, a uzevši u obzir da je tužitelj pravomoćno oslobođen svih optužbi u kaznenom postupku, očigledno radom državnih tijela nametnut nerazmjeran teret i nerazmjeran stupanj zadiranja u njegovo pravo vlasništva na predmetnom vozilu, odnosno godinama je bio lišen prava na konzumiranje vlasničkih ovlaštenja nad automobilom,
- da je tužitelj uslijed takvog postupanja državnih tijela pretrpio štetu koja se sastoji od umanjenja vrijednosti predmetnog vozila u razdoblju od njegovog oduzimanja do vraćanja istoga tužitelju u iznosu od 87.497,12 kuna,
- da iz spisu priležeće dokumentacije Ministarstva unutarnjih poslova proizlazi kako je upravo tužitelj vlasnik predmetnog vozila,
- da je ograničenje vlasništva bilo toliko dugotrajno da se više ne može smatrati usklađenim s načelom razmjernosti.
11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je primjenom načela razmjernosti i pravične ravnoteže sasvim opravdano utvrdio povredu prava vlasništva tužitelja stoga što je nerazmjerno dugo bio lišen vlasništva nad svojim vozilom.
12. Naime, prema članku 137. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98 - ispravak, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 - ispravak, 62/03
- pročišćeni tekst, 178/04 - članak 82. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima i 115/06, dalje: ZKP/97) stvari koje služe za utvrđivanje činjenica oduzet će se privremeno i nakon završetka postupka vratiti vlasniku. Ako je takva stvar prijeko potrebna vlasniku, ona mu se može vratiti i prije završetka postupka uz obvezu da je na zahtjev donese.
13. Shodno članku 218. ZKP/97 predmeti koji se prema kaznenom zakonu imaju oduzeti ili koji mogu poslužiti pri utvrđivanju činjenica u kaznenom postupku privremeno će se oduzeti i na temelju sudske odluke će se osigurati njihovo čuvanje.
14. Prema članku 3. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14, dalje: Ustav) nepovredivost vlasništva, … vladavina prava … najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava, dok se prema članku 16. Ustava slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.
15. Opće jamstvo prava vlasništva uređeno je u članku 48. stavku 1. Ustava na način da se jamči pravo vlasništva (načelno sva imovinska prava).
16. Ovaj članak mora se promatrati zajedno s člankom 50. Ustava koji uređuje ustavnopravne mogućnosti oduzimanja odnosno ograničavanja prava vlasništva radi zaštite pojedinih ustavnih vrijednosti odnosno zaštićenih ustavnih dobara. Tako je zakonom moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti. Poduzetnička se sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske.
17. U smislu članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02 i 1/06, dalje: Konvencija), svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava.
18. Navedenim, tijela državne vlasti nemaju apsolutno pravo na ograničenje vlasničkih prava odnosno prilikom ocjene zakonitosti ograničenja pojedinog prava mora se cijeniti i (ne)postupanje tijela državne vlasti zbog kojeg osoba biva ograničena u konzumaciji svojeg prava, a kako je to ispravno uradio i sud prvog stupnja.
19. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da između zaštite javnog interesa i zaštite prava vlasništva tužitelja u konkretnom slučaju nije postignuta pravična ravnoteža te je kao posljedicu toga tužitelj trpio štetu znatno dulje i u većem opsegu nego što je bio dužan i nego što je to bilo nužno, a da pritom nije utvrđeno pomanjkanje brige tužitelja kao vlasnika oduzetog automobila odnosno neki propust u njegovom ponašanju kao vlasnika imovine u svjetlu ustavnog i konvencijskog jamstva zaštite vlasništva u smislu da bi pridonio duljini predmetnog kaznenog postupka na način koji bi mu mogao biti stavljen na teret.
20. Navedenim tužitelj kao vlasnik vozila ima pravo na naknadu štete i to u visini umanjenja vrijednosti vozila kroz vrijeme trajanja oduzimanja budući je u većem opsegu i u duljem vremenskom razdoblju trpio štetu negoli je to bilo nužno radi zadovoljenja javnog interesa (nametanja pretjeranog tereta u smislu mogućnosti tužitelja da raspolaže svojom imovinom).
21. Kako je utvrđeno je da je kroz to vrijeme vrijednost vozila umanjena za iznos od 87.497,12 kuna, to je tužbeni zahtjev u tom dijelu kao osnovan pravilno prihvaćen prvostupanjskom presudom.
22. Međutim, odluku o kamatama na dosuđeni iznos valjalo je preinačiti. Ovo stoga što naknada za umanjenu vrijednost vozila predstavlja nenovčanu imovinsku štetu, pa kamate teku od dana donošenja prvostupanjske presude -3. ožujak 2022., a ne od 11. prosinca 2014. (članak 1089. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21).
23. Kako izvršena preinaka prvostupanjske presude ne mijenja ocjenu suda prvog stupnja o konačnom uspjehu stranaka u ovom sporu, to je trebalo potvrditi odluku o trošku utemeljenu na ispravno izvršenom obračunu u primijeni odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a.
24. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan (članak 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a).
25. Tuženici nisu priznati troškovi sastava žalbe, jer je s istom uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na sporedno traženje.
26. Radi svega navedenog pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Splitu 25. travnja 2022.
Sutkinja:
Vedrana Perkušić, v. r.
