REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 7 UsI-1355/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Grubišić, u upravnom sporu tužitelja P. L. d.d. P., R. K. , kojega zastupa zaposlenica I. B. protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Umaga, Umag, Trg slobode 7, kojega zastupa službenik I. J., radi komunalne naknade, 25. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I.

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-363-03/21-01/80, URBROJ: 2163/1-18-09/2-21-04 od 5. listopada 2021. i rješenja Grada Umaga - Umago, Upravnog odijela za komunalni sustav i prostorno planiranje KLASA: UP/I-363-03/21-01/582, URBROJ: 2105/05- 06/03-21-01 od 14. lipnja 2021.

II.

Nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi naknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 176,00 kn, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.

III.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Umaga - Umago, Upravnog odijela za komunalni sustav i prostorno planiranje KLASA: UP/I-363-03/21-01/582, URBROJ: 2105/05-06/03-21-01 od 14. lipnja 2021. obvezniku P. l. d.d., ovdje tužitelju, određena je komunalna naknada za poslovne prostore koji služe za djelatnosti koje nisu proizvodne na području k.o. L., i to za objekt sanitarac 6 na k.č.br. . površine 283,75 m[2] , objekt sanitarac 7 na k.č.br. . površine 278,15 m[2] , objekt sanitarac 8 na k.č.br. . površine 278,15 m[2] , objekt sanitarac 9 na k.č.br. . površine 231,76 m , objekt sanitarac 10 na k.č.br. . površine 271,30 m[2] , objekt restoran L. na k.č.br. . površine 897,06 m , objekt i. t. na k.č.br. . površine 96,00 m[2] , objekt b. L. p. na k.č.br. . i dr. površine 84,30 m , objekt pročistač na k.č.br. . površine 405,00 m , objekt bazenski kompleks -zgr na k.č.br. . površine 1.27,69 m[2] , objekt bazeni na k.č.br. . površine 1.724,85 m , sveukupne površine 5.809,01 m , u godišnjem iznosu od 87.832,23 kn.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu, koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-363-03/21-01/80, URBROJ: 2163/1-18-09/2-21-04 od 5. listopada 2021. odbio.

3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovom Sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost navedenog drugostupanjskog rješenja. U tužbi u bitnom navodi da je odnosu na bazene komunalna naknada pogrešno obračunata prema koeficijentu namjene za poslovne prostore, jer da je trebala biti obračunata prema koeficijentu namjene za građevinsko zemljište koje služi obavljanju djelatnosti koji nisu u proizvodne, te nadalje, ukoliko bi se komunalna naknada imala obračunati prema koeficijentu namjene za poslovne prostore, da je u tom slučaju trebalo primijeniti koeficijent za obračun površine od 0,25 a ne od 1,00. Poziva se na odredbe Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnih prostora, za koji tvrdi da je jedini jasno definira pojam poslovnog prostora te da je lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o gradnji, pa navodi da je tim propisom propisano da je da se poslovnim prostorom smatraju poslovna zgrada (zgrada namijenjena obavljanju poslovne djelatnosti ako se pretežitim dijelom i koristi u tu svrhu) poslovna prostorija (jedna ili više prostorija u poslovnoj ili stambenoj jedinici namijenjenoj obavljanju poslovnih djelatnosti koja u pravilu čini samostalnu uporabnu cjelinu i ima zaseban glavni ulaz), garaža i garažno mjesto. Nadalje navodi da je Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine, na koju pri obračunu stambenog, poslovnog i garažnog prostora upućuje Zakon o komunalnom gospodarstvu, u prilogu III red. br. 20. propisano da se na balkone, nenatkrivene terase, natkrivene prolaze i nadstrešnice primjenjuje koeficijent za obračun površine od 0,25, kojega da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti na bazene, koji su isto tako otvorene površine. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi spisu predmeta te da po provedenom postupku poništi osporeno tuženikovo rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom ponavlja navode iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije. U odnosu na tužbene navode u osporenom rješenju bitnom navodi da je definicija poslovnog prostora iz Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnih prostora, na koju se poziva tužitelj, vezana isključivo za primjenu navedenog zakona, te se poziva na definiciju građevine iz Zakona o gradnji, pa s tim u svezi navodi da se bazeni sukladno u navedenoj definiciji imaju smatrati građevinom, koja se u konkretnom slučaju koristi za obavljanje djelatnosti koje nisu proizvodne. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

5. Zainteresirana osoba Grad Umag se u odgovoru na tužbu u bitnom pridružuje navodima tuženika i predlaže da Sud tužben zahtjev odbije.

6. Sud je odredio ročište za raspravu za 22. travnja 2022., na koje su pristupili tužitelj i zainteresirana osoba, a kako je tuženik uredno pozvan, ročište je održano u njegovom odsustvu.

6.1. Tužitelj i zainteresirana osoba su na ročištu izjavili da ostaju kod do tada iznesenih navoda.

7. Među strankama u ovome sporu je sporno je li pravilno obračunata komunalna za bazene u predmetu ovoga spora.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je ovome sporu prethodio.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Prema odredbi članka 92. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 68/18, 110/18, dalje: Zakon o komunalnom gospodarstvu) komunalna naknada plaća se za stambeni prostor, garažni prostor, poslovni prostor, građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti i neizgrađeno građevinsko zemljište.

10.1. Prema odredbi stavka 3. istoga članka građevinskim zemljištem koje služi obavljanju poslovne djelatnosti smatra se zemljište koje se nalazi unutar ili izvan granica građevinskog područja, a na kojemu se obavlja poslovna djelatnost.

10.2. Nadalje, prema odredbi članka 3. stavka 1. točke 11. Zakona o gradnji ("Narodne novine" broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, dalje: Zakon o gradnji), na koju se poziva tuženik, građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem.

10.3. Nadalje, prema odredbi članka 2. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora ("Narodne novine“ broj 125/11, 64/15, 112/18, dalje: Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora), na koju se poziva tužitelj, poslovnim prostorom se u smislu toga Zakona smatraju poslovna zgrada (zgrada namijenjena obavljanju poslovne djelatnosti ako se pretežitim dijelom i koristi u tu svrhu) poslovna prostorija (jedna ili više prostorija u poslovnoj ili stambenoj jedinici namijenjenoj obavljanju poslovnih djelatnosti koja u pravilu čini samostalnu uporabnu cjelinu i ima zaseban glavni ulaz), garaža i garažno mjesto.

11. U prvom redu, Sud dijeli shvaćanje tuženika da se na obračun komunalne naknade ne primjenjuje citirana odredba članka 2. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora, jer je tom odredbom i propisano da se navedena definicija odnosi na taj Zakon, kojim se prema odredbi članka 1. Zakona uređuje se zasnivanje i prestanak zakupa poslovnoga prostora te međusobna prava i obveze zakupodavca i zakupnika.

11.1. Stoga se, prema shvaćanju Suda, na obračun komunalne naknade ima primijeniti citirana odredba članka 3. stavka 1. točke 11. Zakona o gradnji koja definira građevinu, te odredba članka 92. stavka 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu koja definira građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, prema kojima bi se bazeni trebali smatrati građevinom, odnosno u konkretnom slučaju poslovnim prostorima koji služe za djelatnosti koje nisu proizvodne, budući da se radi o bazenima koji se koriste u svrhu turističke djelatnosti.

12. Nadalje, prema odredbi članka 99. stavka 1. točke 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu komunalna naknada se obračunava po četvornome metru (m²) površine nekretnine za koju se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade, i to za stambeni, poslovni i garažni prostor po jedinici korisne površine koja se utvrđuje na način propisan Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine ("Narodne novine" broj 40/97, dalje: Uredba o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine).

12.1. Prema prilogu III red. br. 20. Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine za balkone, otvorene terase, ravne i prohodne krovove, te trjemove primjenjuje koeficijent za obračun površine od 0,25.

13. Međutim, citiranom odredbom nije propisano da bi se koeficijent za obračun površine od 0,25 primjenjivao na bazene kao samostalne poslovne prostore, kao što je slučaj u predmetu ovoga spora, stoga su, prema shvaćanju Suda, upravna tijela pravilno primijenila koeficijent 1,00.

14. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

15. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu putnih troškova u visini povratne autobusne karte na relaciji P. – R. – P., u iznosu od 180,00 kn, dok je zainteresirana osoba postavila zahtjev za naknadu putnih troškova u visini povratne autobusne karte na relaciji U. – R. – U., također u iznosu od 180,00 kn.

16. Prema odredbi članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.

17. Zainteresiranoj osobi je kao osnovan i opravdan priznat putni trošak u visini povratne autobusne karte na relaciji U. – R. – U., koja prema javno dostupnim podacima s interneta iznosi 176,00 kn, stoga je tužitelju naloženo da zainteresiranoj osobi naknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 168,00 kn, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude. Kako je spor izgubio, zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora je odbijen.

U Rijeci 25. travnja 2022.

S u d a c

Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).