Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 13 Gž R-179/2020-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Sabini Dugonjić, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. V. iz S., OIB:…, zastupane po punomoćniku A. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Republike Hrvatske-ministarstvo, Z., OIB:…, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u N. Z., Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pr-198/17-15 od 5. prosinca 2019., dana 25. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I./ Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pr-198/17-15 od 5. prosinca 2019. u pobijanom dijelu pod točkom I. te pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.500,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
II./ Uvažava se žalba tužiteljice kao djelomično osnovana i preinačuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pr-198/17-15 od 5. prosinca 2019. u dijelu pod točkom II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadom troška preko iznosa od 3.500,00 kn do iznosa od 5.000,00 kn i sudi:
Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.500,00 kn.
III./ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici po osnovi naknade za stanovanje iznos od 28.800,00 kn neto, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kao i naknaditi joj troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude po do isplate, isplatom na žiro-račun punomoćnika tužitelja A. P., odvjetnika iz Z., IBAN: HR... Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. prosinca 2019. do isplate.
2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kn.
3. Žalba je djelomično osnovana u pogledu odluke o parničnom trošku.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj se isplati naknada za stanovanje propisana odredbom čl. 133. st. 3. Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“ br. 73/13, 75/15 - dalje u tekstu ZSOS).
5. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a, koji ističe žaliteljica.
6. Isto tako, ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP), pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
8. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:
- da je tužiteljica Zamolbom od 6.lipnja 2016. zatražila odobrenje za premještaj u 5. sVP u S. radi preseljenja u S., odnosno mijenjanja mjesta prebivališta;
- da je 24. lipnja 2016. ministarstvo, Glavni stožer OS RH, Središnjica za upravljanje osobljem donijelo Odluku kojom se tužiteljica raspoređuje u ustrojstvenu jedinicu Pristožerne postrojbe pukovnije Vojne policije u 5. satniju VP, sa mjestom službe S. s danom 1. srpnja 2016. do 30. lipnja 2018.,
- da je tužiteljica dana 22. studenog 2016. podnijela Zahtjev za ostvarivanje prava na naknadu za stanovanje i da je dana 20. rujna 2016. promijenila prebivalište na adresu, S., K.,
- da je 22. studenog 2016. sklopila Ugovor o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom u iznosu od 1.500,00 kn mjesečno, pri čemu je dostavila neovjereni Ugovor o najmu;
- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tijekom 2015. sa suprugom planirala vjenčanje koje će se održati 2016. te budući je suprug iz S., željeli su se preseliti u S., te trenutno nije bilo mjesta jer je sve bilo popunjeno da bi joj se u 3 mj. 2016. javili da je poručnica J. N. dala otkaz dok je drugi časnik na pripremama za misiju pa da u S. nedostaje časnik što je njoj odgovaralo;
- da iz iskaza svjedoka D. K., nadređenog tužiteljici proizlazi da se sjeća da se tužiteljica udavala za zaručnika iz S. i da je u S. bilo slobodno mjesto i da joj je taj premještaj odobren, a da inače premještaj ide zbog potrebe službe;
- da je tuženik prilikom odlučivanja o zahtjevu za ostvarivanje prava na naknadu za stanovanje, zatražio od tužiteljice ovjereni Ugovor o najmu budući je dostavila Ugovor o najmu koji nije bio ovjeren od bilježnika, međutim tužiteljica nije postupila po traženju tuženika te nikad nije donesena odluka o njezinom zahtjevu za priznavanje naknade za stanovanje.
9. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da iz provedenih dokaza proizlazi da je želja tužiteljice bila da se premjesti sa mjestom rada iz Z. u S. odakle joj je zaručnik, a gdje je planirala vjenčanje i život sa njim, a koju molbu je prenijela nadređenom, koji je pak istu proslijedio dalje te se u konačnici premještaj i realizirao, slijedom čega, u konkretnoj situaciji razlog premještaja tužiteljice u S. je njezina usmena molba, koja ima isti značaj kao da i da je podnesena u pisanom obliku (što je kasnije i učinjeno). Prema tome, kako je odredbom čl. 134. ZSOS propisano da pravo na naknadu za stanovanje djelatna vojna osoba ne ostvaruje ako je na temelju osobnog zahtjeva raspoređena u mjesto različito od prebivališta svoje obitelji, a kako je do rasporeda na mjesto rada u Split došlo temeljem molbe tužiteljice, to prvostupanjski sud zaključuje da joj ne pripada pravo na isplatu naknade za stanovanje, zbog čega odlučuje kao u izreci pobijane odluke pod točkom I.
10. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. 11. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje koje tužiteljica niti u prvostupanjskom, a niti u žalbenom postupku nije uspjela dovesti u sumnju, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 133. st. 3. i čl. 134. ZSOS.
12. Naime, odredbom čl. 133. st. 3. ZSOS propisano da djelatnim vojnim osobama raspoređenima po potrebi službe u mjesto službe koje je najmanje 50 km udaljeno od dosadašnjeg mjesta službe ili se nalazi na otoku, a nisu smještene u vojnim lokacijama, isplatit će se naknada za stanovanje, dok je odredbom čl. 134. st. 1. ZSOS propisano da pravo na naknadu za stanovanje djelatna vojna osoba ne ostvaruje ako je na temelju osobnog zahtjeva raspoređena u mjesto različito od prebivališta svoje obitelji.
13. Slijedom navedenog, kako iz izvedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužiteljica uputila osobni zahtjev nadređenom za premještaj, to je pravilno prvostupanjski sud odbio zahtjev tužiteljice za naknadu za stanovanje.
14. Žalbeni navodi tužiteljice da je po potrebi službe premještena u 5. Satniju Vojne policije u S., Odlukom tuženika od 24. lipnja 2016. ocijenjeni su kao neosnovani.
15. Naime, tužiteljica je u svom iskazu navela da je tijekom 2015. sa suprugom planirala vjenčanje koje će se održati 2016. te budući je suprug iz S., željeli su se preseliti u S., te trenutno nije bilo mjesta jer je sve bilo popunjeno da bi joj se u 3 mj. 2016. javili da se oslobodilo mjesto, a navedeno je potvrdio i svjedok nadređeni D. K. 16. Prema tome, iako je u Odluci tuženika od 24. lipnja 2016. navedeno da se tužiteljica zbog potrebe posla premješta, do takvog premještaja je došlo na osobni zahtjev tužiteljice, jer je mogao i netko drugi biti premješten u S., a upravo je premještena tužiteljica sukladno svom zahtjevu tako da su žalbeni navodi neosnovani.
17. Osim toga, pravo na naknadu troškova za stanovanje stječe se priznanjem tog prava na zahtjev djelatne vojne osobe. Radi se o pravu koje se ne stječe ex lege već odlukom odnosno rješenjem o priznavanju prava na naknadu za stanovanje pa tek donošenjem rješenja kojim je priznato to pravo korisnik stječe pravni osnov za isplatu svoga potraživanja.
18. Tijekom postupka je utvrđeno da tužiteljica nije uspjela ishoditi rješenje kojim bi joj bilo priznato pravo na naknadu za stanovanje jer nije dostavila ovjereni Ugovor o najmu slijedom čega tužiteljica nije stekla niti pravni osnov za isplatu svog potraživanja.
19. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo tako da je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao zakonitu i pravilnu pa odlučiti kao u izreci pod točkom I.
20. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, dalje Tarifa) priznavši tuženiku za trošak pristupa na ročište 21. ožujka 2018. – 100 bodova po Tbr. 9/1. umjesto 50 bodova po Tbr. 9/2 jer se na navedenom ročištu nisu izvodili dokazi. Isto tako, pravilno ističe tužiteljica da tuženiku ne pripada trošak za sastav podneska od 8. ožujka 2018. budući je navode iz tog podneska kao i dokumentaciju trebao i mogao dostaviti u odgovoru na tužbu, slijedom čega po stavu ovog suda navedeni podnesak nije bio potreban radi vođenja ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.
21. Zbog navedenih razloga valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. kao i pod točkom II. kojom je naloženo tužiteljici naknaditi trošak u iznosu od 3.500,00 kn kao pod točkom I. izreke ove presude, a na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, valjalo je presudu preinačiti u dijelu parničnog troška pod točkom II. izreke preko iznosa od 3.500,00 te odbiti za iznos od 1.500,00 kn kako je to odlučeno pod stavkom II. izreke ove presude.
22. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP, uzimajući u obzir da je tužiteljica uspjela u pogledu sporednog zahtjeva tako da joj nije priznat trošak žalbenog postupka. (točka III. izreke)
U Zagrebu 25. travnja 2022.
S u t k i n j a:
Sabina Dugonjić, v.r.
