REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: 1 Us I-1546/2021-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu tog suda Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Huselić, u upravnom sporu tužiteljice Đ. J. iz O., koju zastupa opunomoćenik R. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, Z., radi prava iz mirovinskog osiguranja, 25. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA:
UP/II-140-03/21-03/03385226753, URBROJ: 341-99-06/2-21-2998, od 3. prosinca 2021.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora u iznosu od 1.250,00 kuna.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, KLASA: UP/I-140-03/21-03/03385226753, URBROJ: 341-12-06/2-21-16137, od 15. ožujka 2021., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje prava ma isplatu preuzete vojne obiteljske mirovine.
2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je pravodobno podnijela tužbu u kojoj, u bitnome, navodi da je u vrijeme podnošenja zahtjeva za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu 4. prosinca 1998. imala 45 godina starosti, te je samom tom činjenicom ispunila, po tada važećem Zakonu o mirovinskom i invalidskom osiguranju (''Narodne novine'', broj 26/83.), osnovni uvjet za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu iza pokojnog supruga. Ističe da je imperativna norma o ostvarenju njenog prava sadržana u stavku 1. točkama 2. i 3. članka 82. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju koji je bio na snazi do 31. prosinca 1998. Zbog svega navedenoga, predlaže da se pobijano rješenje poništi te da joj se prizna pravo na obiteljsku mirovinu, uz naknadu troškova upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ponavlja navode iz osporenog rješenja te predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 55. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Pri tome je upravni spor riješen bez rasprave u skladu s člankom 36. točkom 4. i člankom 8. ZUS-a.
5. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica dana 14. studenoga 2019. prvostupanjskom tijelu podnijela zahtjev za priznavanje prava na uspostavu isplate preuzete vojne obiteljske mirovine. U postupku je utvrđeno, a što između stranaka nije ni sporno, da je suprug tužiteljice M. J. bio pripadnik bivše JNA te da je nakon njegove smrti tužiteljica s djecom (D. i D. J.) ostvarila pravo na vojnu obiteljsku mirovinu u Zavodu za socijalno osiguranje vojnih osiguranika u B., rješenjem broj 072316 od 30. ožujka 1979. Nije ni sporno da su nakon 8. listopada 1991. hrvatska tijela iz sustava mirovinskog osiguranja preuzela isplatu navedene vojne mirovine te da je rješenjem MO-HV-321264 od 17. listopada 1996. tužiteljici dana 31. kolovoza 1996. prestalo pravo i isplata preuzete vojne obiteljske mirovine uz dijete D. J. jer se dijete prestalo redovito školovati i prestalo mu je pravo na mirovinu, a tužiteljica kao udovica nije imala navršenih 45 godina života.
6. Zakon o ostvarivanju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja pripadnika bivše JNA (''Narodne novine'', broj 96/93.) uređuje način i uvjete preuzimanja ostvarenih prava na mirovinu pripadnika bivše JNA, ostvarenih prije 8. listopada 1991. Člankom 2. navedenog Zakona propisano je da će se korisniku koji je pravo na mirovinu i druga novčana primanja (doplatak za pomoć i njegu i novčana naknada za tjelesno oštećenje) ostvario u Zajednici socijalnog osiguranja vojnih osiguranika prije 8. listopada 1991. i kojemu je ta zajednica obustavila isplatu mirovine i drugih novčanih primanja, odredit ta prava u visini utvrđenoj na način propisan u članku 3. ovoga Zakona, ako ispunjava sljedeće uvjete: - da ima prebivalište na teritoriju Republike Hrvatske, - da je ostvario pravo na mirovinu u Zajednici socijalnog osiguranja vojnih osiguranika prije 8. listopada 1991., - da je Zajednica socijalnog osiguranja vojnih osiguranika obustavila isplatu mirovine i drugih novčanih primanja, - da protiv njega nije nadležno tijelo državne vlasti pokrenulo postupak zbog poduzimanja ili pripremanja kažnjivih djela ili propuštene činidbe propisane u Glavi XIV., XV. i XVIII. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 31/93. - pročišćeni tekst i 35/93.), Glavi XIX. Krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 32/93, - pročišćeni tekst i 38/93.) i Zakona o kaznenim djelima podrivačke i terorističke djelatnosti protiv državnog suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 74/92.).
7. Dakle, citiranom odredbom propisano je da se preuzima samo isplata vojnih mirovina, ali ne i ponovno uspostavljanje i priznavanje prava na mirovinu po naknadnom ispunjenju uvjeta za istu. Naime, kao što je navedeno, Zakon o ostvarivanju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja pripadnika bivše JNA uređivao je način i uvjete preuzimanja ostvarenih prava na mirovinu pripadnika bivše JNA ostvarenih prije 8. listopada 1991. Taj Zakon bio je na snazi od 1. studenoga 1993. i prestao je važiti temeljem članka 194. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 102/98.), na dan početka primjene Zakona o mirovinskom osiguranju, tj. 1. siječnja 1999. Zbog toga je pravilno postupio tuženik kada je odbilo žalbu tužiteljice jer nema više zakonskog temelja za preuzimanje isplate mirovine.
8. Naime, pravilan je zaključak tuženika da je Zakonom o ostvarivanju prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja pripadnika bivše JNA preuzeta samo isplata mirovina pripadnika bivše JNA, a ne i određivanje drugih prava iz mirovinskog osiguranja i zbog toga nema osnove za ponovno određivanje mirovine tužiteljice. Primjenjivost navedenog Zakona u konkretnom slučaju proizlazi iz činjenice što pokojni suprug tužiteljice nije imao svojstvo osiguranika pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, već je u Republici Hrvatskoj bila preuzeta isplata mirovine priznate i ostvarene u drugom fondu i drugoj republici. Slijedom toga, neosnovani su i navodi tužiteljice da je u konkretnom slučaju primjenjiv Zakon o invalidskom i mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'', broj 26/83.) koji je bio na snazi do 31. prosinca 1998. i da joj na temelju toga Zakona treba priznati pravo na obiteljsku mirovinu.
9. U tom smislu neosnovani su i ne mogu se prihvatiti suprotni tužbeni navodi jer se isti temelje na pogrešnom tumačenju mjerodavnih zakonskih odredbi.
10. Zbog navedenoga, ocjena je suda da je osporeno rješenje zakonito pa je stoga valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i presuditi kao pod točkom I. izreke ove presude. Odluka pod točkom II. izreke ove presude temelji se na članku 79. stavku 4. ZUS-a.
U Osijeku 25. travnja 2022.
Sudac:
Tomislav Artuković, v. r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).
