Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-595/2022-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužitelja J. d.o.o. T., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku iz V., protiv tuženika J. I. iz M., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K., H. i V. j.t.d. iz V., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj 28 Povrv-90/2018-18, 25. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj 28 Povrv-90/2018-18 od 12. lipnja 2019. u točkama I. i III. izreke i sudi:

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. M. iz V. poslovni broj Ovrv-301/2018 od 12. veljače 2018., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 461,31 kn (četiristošezdesetjednukunuitridesetjednulipu) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to na:

- iznos od 153,77 kn od 8.travnja 2017. do isplate,

- iznos od 153,77 kn od 8.lipnja 2017. do isplate,

- iznos od 153,77 kn od 12.listopada 2017. do isplate,

te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 625,00 kn (šestodvadesetipetkuna), u roku od 8 dana.

II Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 575,00 kuna (petstosedamdesetpet kuna) u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke je djelomično održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. M. iz V. poslovni broj Ovrv-301/2018 od 12. veljače 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 461,31 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća iznosa specificiranih u toj točki izreke do isplate, u točki II izreke je ukinut isti platni nalog radi isplate iznosa od 153,77 kuna sa zateznom kamatom od 8. veljače 2017. do isplate ,dok je u točki III. izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 622,50 kn, sa zateznom kamatom od 12.lipnja 2019. do isplate, u roku od 8 dana.

2. Protiv presude je žalbu podnio tuženik pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U žalbi navodi da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te da se ne može ispitati. U razlozima da se navodi da je žalitelj vlasnik nekretnine za koju su izdani računi tužitelja, što da nije točno, budući da je on suvlasnik u jednoj polovini. Također da je netočno da je sporna samo količina odvezenog otpada u prijepornom razdoblju. Naime, u postupku da je uporno tvrdio da tužitelj tu uslugu uopće nije izvršio. Prema stajalištu suda prvog stupnja ne postoji propis koji bi određivao da se usluga odvoza smeća može plaćati samo određeni dio godine, ali pritom da zaboravlja odredbe Zakona o obveznim odnosima o tome da nitko ne može naplatiti nešto što nije izvršio.

4. Tvrdi da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo i to Zakon o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 94/13, 73/17 – dalje: ZOGO) prema kojem davatelj usluge ima pravo obračunati uslugu razmjerno količini otpada koji je korisnik usluge predao, pri čemu je kriterij količine otpada masa otpada ili volumen spremnika i broj pražnjenja.

5. Ukazuje da je Ministarstvo objavilo Naputak o načinu izračuna naknade gospodarenja komunalnim otpadom (dalje Naputak) prema kojemu se naknada za povremene korisnike obračunava samo za razdoblje u kojemu borave na području jedinice lokalne samouprave. Stoga da je netočno da ne postoji akt koji bi to određivao, a osim toga da je takvo postupanje tužitelja protivno Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne noivne" broj 41/14, 110/15, 14/19 – dalje ZZP).

6. Smatra da je utužena naknada suprotna i Privremenom cjeniku tužitelja, pri čemu da tužitelj nije pojasnio koje kriterije je primijenio, koju površinu koristi žalitelj, koliku zapreminu ima spremnik, kao i ostale kriterije. Prema Općim uvjetima isporuke komunalne usluge sakupljanja i odvoza komunalnog otpada (dalje Opći uvjeti) odvoz da se vrši pražnjenjem posuda u bilo kojoj od tri predviđene zapremine, dok se prema Privremenom cjeniku obračun vrši zavisno o litri preuzetog otpada odnosno površini nekretnine, budući da sva kućanstva do 60 m2 imaju istu cijenu, a preko toga se cijena određuje opet u zavisnosti od porasta površine. Sud da na takav način nije primijenio odredbe ZOGO, pa da ne postoji osnova za naplatu tražbine, bez obzira na činjenicu što u prijepornom razdoblju još nije bila donesena Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom ("Narodne novine" broj 50/2017).

7. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, podredno presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev uz nadoknadu parničnog troška.

8. Žalba je osnovana.

9. Prije svega valja istaći da je ovo spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) te se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U donošenju pobijane presude nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, međutim materijalno pravo je pogrešno primijenjeno kada je djelomično održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika i prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja u pobijanom dijelu.

10. Naime, sud prvog stupnja utvrđuje da je predmet spora u ovom postupku plaćanje računa za komunalnu uslugu odvoza komunalnog otpada iz nekretnine u vlasništvu tuženika u O. T. za mjesece ožujak, svibanj i rujan 2017. Utvrđuje da tuženik nije platio narečenu tražbinu tužitelja, da je održavanje čistoće na području na kojem se nalazi nekretnina u vlasništvu tuženika povjereno tužitelju te da tuženik nekretninu u pravilu koristi tijekom ljetnih mjeseci, oko 30 dana u godini te redovito plaća komunalnu uslugu za dva mjeseca u godini.

11. Glede primjene mjerodavnog materijalnog prava, ocjenjuje da se u ovom postupku primjenjuju odredbe ZOGO, da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge na način kojim se osigurava primjena načela "onečišćivač plaća" (čl. 33. st. 1.), razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, a kriterij količine otpada je masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada te broj pražnjenja spremnika (st. 2.).

12. Potom utvrđuje da tužitelj temelji svoj zahtjev i na Općim uvjetima isporuke komunalne usluge sakupljanja i odvoza komunalnog otpada od 4. srpnja 2013. s izmjenama i dopunama (dalje: Opći uvjeti) te Privremenom cjeniku za prikupljanje i odvoz smeća za domaćinstva, obrtnike i poduzeća od 1. siječnja 2014. (dalje: Privremeni cjenik) Kako u prijepornom razdoblju Vlada RH još nije bila donijela uredbu iz čl. 29. st. 10. ZOGO, ocjenjuje da se obračun usluge mogao vršiti na temelju cjenika i odluka koji su doneseni na temelju odredbi Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 26/03 – pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09 i 49/11 - dalje ZKG), kako je propisano odredbom čl. 187. st. 3. ZOGO.

13. Glede Naputka Ministarstva ("Narodne novine" broj 129/11 – dalje: Naputak), utvrđuje da je taj akt donesen na temelju Zakona o otpadu ("Narodne novine" broj 178/04, 111/06, 60/08 i 87/09) koji propis je prestao važiti stupanjem na snagu ZOGO. Stoga zaključuje da je tužitelj naplatu svoje usluge mogao vršiti prema Privremenom cjeniku i Općim uvjetima, koji akti su kao polazište za obračun naknade propisali površinu objekta (u m[2] ), stavivši kao ekvivalent površinu metra kvadratnog stambenog prostora sa litrom volumena otpada.

14. Stoga prihvaća tužbeni zahtjev, osim za tražbinu koja je dospjela 7. veljače 2017., ocjenjujući u tom dijelu osnovanim prigovor zastare.

15. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da se tražbina tužitelja odnosi na razdoblje u kojemu je bio na snazi ZOGO, te se pravilno interpretira sadržaj odredbe čl. 187. ZOGO. Naime, čl. 187. st. 3. ZOGO je propisano da cjenici za komunalne usluge doneseni na temelju ZKG-a u odnosu na komunalnu djelatnost održavanja čistoće, u dijelu koji se odnosi na sakupljanje i odvoz komunalnog otpada na određena odlagališta i komunalnu djelatnost odlaganja komunalnog otpada važe do primjene cjenika iz čl. 33. st. 5. istog Zakona. Prema odredbi čl. 187. st. 5. ZOGO, odluke o obvezatnom korištenju komunalne usluge održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na sakupljanje i odvoz komunalnog otpada, a koje su donesene na temelju ZKG-a se primjenjuju do donošenja odluka o načinu pružanja javnih usluga prikupljanja miješanog biorazgradivog komunalnog otpada iz čl. 30. st. 7. istog Zakona. Prema odredbi čl. 33. st. 5. ZOGO davatelj usluge cjenikom određuje visinu jedinične cijene za masu predanog otpada ili volumen spremnika otpada, između ostalog u skladu s uredbom koju donosi Vlada RH o načinu gospodarenja komunalnim otpadom te odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave (čl. 30. st. 7. ZOGO). Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom je donesena 25. svibnja 2017. ("Narodne novine" broj 50/2017 – dalje Uredba), a stupila je na snagu 1. studenog 2017., nakon dospijeća računa koji su predmetom ovog postupka.

16. Međutim, Privremeni cjenik na temelju kojega je izvršen obračun naknade za prikupljanje i odvoz smeća za domaćinstva, trebao se primjenjivati od 1. siječnja 2014., dakle, u vrijeme kada je ZOGO već bio na snazi. Odredbe Privremenog cjenika sadrže kvadraturu prostora kao kriterij za određivanje jedinične cijene, na način da se za sve prostore do 60 m2 primjenjuje jedinična cijena od 45,00 kn, a za prostore veće površine se cijena povećava, opet u srazmjeru s povećanjem površine. Stoga valja zaključiti da se jedinična cijena odvoza i zbrinjavanja otpada nije formirala prema načelu "onečišćivač plaća", već prema krema kriteriju površine prostora, protivno zakonu. Treba istaći da je još odredbom čl. 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o otpadu ("Narodne novine" broj 60/08 – dalje ZID Zakona o otpadu/08) bio propisan drugačiji način obračuna naknade za prikupljanje i odvoz komunalnog otpada tako da su gradovi i općine za komunalni otpad iz kućanstva kao kriterij količine mogli primijeniti jedinicu mase ili volumen otpada ili broj članova kućanstva. Drugi kriteriji, u skladu sa zakonom kojim se uređuje komunalno gospodarstvo, mogli su biti u primjeni isključivo do 31. prosinca 2009. (članak 57. ZID Zakona o otpadu/08).

17. Stoga glede primjene odredbe čl. 187. st. 3. ZOGO-a te primjene cjenika, odnosno odluka koje su donesene na temelju ZKG-a, treba zaključiti da tužitelj u vrijeme donošenja Privremenog cjenika više nije bio ovlašten jediničnu cijenu za obračun usluge prikupljanja i odvoza otpada temeljiti na površini stambenog prostora korisnika, već je obračun bio dužan uskladiti primjenom načela "onečišćivač plaća". Stoga je pogrešno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo kada je djelomično održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika te kada je tuženik obvezan isplatiti tužitelju iznos od 461,31 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

18. Tuženiku, koji je u konačnici uspio u parnici, pripada pravo na nadoknadu parničnog troška na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prema priloženom troškovniku, trošak tuženika se odnosi na troškove zastupanja odvjetnika, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: Tarifa). Tuženiku pripada pravo na jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak prema Tbr. 7. toč. 8. Tarife u iznosu od 500,00 kn te porez na dodanu vrijednost (PDV) u iznosu od 125,00 kn primjenom Tbr. 42. Tarife, odnosno ukupan trošak zastupanja od 625,00 kn.

19. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika uvažiti i presudu suda prvog stupnja u točkama I. i III. izreke preinačiti primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

20. Tuženik je uspio i u žalbenom postupku pa mu pripada pravo i na naknadu troška tog postupka od tužitelja. Trošak se odnosi na nagradu odvjetnika za sastav žalbe u iznosu od 300,00 kn primjenom Tbr. 10. toč. 3. Tarife, poreza na dodanu vrijednost od 75,00 kn te sudsku pristojbu za žalbu od 200,00 kn, što zbrojeno čini trošak od 575,00 kn.

21. Presuda suda prvog stupnja u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 25. travnja 2022.

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan