REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P. 1588/20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ad. 1 G. M. iz S., O.:
…, tužiteljice ad. 2 C. P. ud. I. iz S., O.:
…, tužiteljice ad. 3 J. M. pok. I., rođ. P. iz S.,
O.: …, tužiteljice 4 A. P. pok. I. iz S.,
s boravištem u B., O.:
…, sve zastupane po pun. M. V., odvj. u S., protiv
tužene ad. 1 P. K. iz S., O.: …,
tuženika ad. 2 Ž. K. iz S., O.: …,
tuženika ad. 3 A. K. iz K. K., O.:
…, tužene ad. 4 L. J. iz S., O.:
… i tužene ad. 5 V. K. iz S., O.:
…, svi zastupani po pun. M. Š., odvj. u S., radi utvrđenja,
nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 8. ožujka 2022. godine u nazočnosti pun. stranaka, dana 25. travnja 2022. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja koji glasi:
"1) Utvrđuje se da je tužiteljica ad 1) G. M. iz S., O.:
…, vlasnica za cijelo s pripadnostima i služnostima materijalno izdvojenog i samostalnog dijela zk.č.zem. 5606/1 Z.U.6258 K.O.S. koji je u preciziranom "Prikazu lica mjesta, MJERILO 1:500, II-P-792/00" iz "Vještačenja čest.zem. 5606/1 (kat.oznake 1214/1), čest.zem. 5606/3 (kat.oznake 13520) i čest.zem.5606/4 (kat.oznake 13518), sve k.o.S. (II P-792/00)" sudskog vještaka za geodeziju T. Č., dipl.ing.geod, datiranog U. S. 03.studeni, 2008.", a izrađenog u pravomoćno okončanom predmetu OS u Splitu P-3021/17 (ex IIP- 792/00), koje vještvo i precizirani Prikaz čine sastavni dio ove presude, označen kao "vrt" i položen u najsjevernijem dijelu zk.č.zem.5606/1 Z.U.6258 K.O.S. do granice tog zemljišta s javnim putem na čest.zem. 5802/15 (kat.oznake 13557/3) K.O.S., označen i omeđen dužinama između točaka "A-B-R-A", kao i pješačkog prolaza položenog uz krajnju južnu granicu predmetnog "vrta", označen i omeđen dužinama između točaka "R-B-C-P-R", što će sve biti predmetom parcelacije i formiranja zasebne parcele ili zasebnih parcela u posebnom nadležnom postupku, sve uz ovlast upisa prava vlasništva na ime G. M. za cijelo u zemljišnoj knjizi nadležnog suda po provedenoj parcelaciji, uz istodobno brisanje svih vlasničkih prava s imena tuženika i njihovih pravnih prednika i sve u roku od 15 dana temeljem ove presude. 2) Utvrđuje se da su tužiteljica ad 2) C. P. ud.I. iz S., O.:…, za 2/10 dijela, tužiteljica ad 3) J. M. pok.I.
rođ.P. iz S., O.: …, za 2/10 dijela i tužiteljica ad 4)
A. P. pok.I. iz S., O.: …, za 6/10 dijela
cjeline, a zajedno za cijelo s pripadnostima i služnostima, vlasnice materijalno izdvojenih i samostalnih dijelova zk.č.zem. 5606/1 Z.U.6258 K.O.S. koji su u preciziranom "Prikazu lica mjesta, MJERILO 1:500II-P-792/00" iz "Vještačenja čest.zem. 5606/1 (kat.oznake 1214/1), čest.zem. 5606/3 (kat.oznake 13520) i čest.zem.5606/4 (kat.oznake 13518), sve k.o.S. (II P-792/00)" sudskog vještaka za geodeziju T. Č., dipl.ing.geod, datiranog U. S. 03.studeni, 2008.", a izrađenog u pravomoćno okončanom predmetu OS u Splitu P-3021/17
(ex IIP-792/00), koje vještvo i precizirani Prikaz čine sastavni dio ove presude, označeni kao "kućica za pse", površine 39 m2, položena neposredno istočno od kuće tužiteljica ad 2), ad 3) i ad 4) na čest.zem.5607/1 K.O. S., omeđeno dužinama između točaka "O-N-M-L-O", zatim zemljište označeno kao "vrt" površine 94 m2, položeno istočno i južno od "kućice za pse", omeđeno dužinama između točaka "N- D-E-I-J-K-L-M-N", te zemljište označeno kao "makadam", položeno neposredno južno od "vrta", a s kojim putem se pristupa s istočnog javnog puta na čest.zem. 5802/15 (kat.oznake 13557/3) K.O.S. do kuće tužiteljica ad 2), ad 3) i ad 4) na čest.zem. 5607/1 K.O.S., omeđeno dužinama između točaka "E-F-G-H-K-J-I-E", što će sve biti predmetom parcelacije i formiranja zasebne parcele ili zasebnih parcela u posebnom nadležnom postupku, sve uz ovlast upisa prava vlasništva na ime tužiteljica ad 2), ad 3) i ad 4) prema presudom utvrđenim njihovim suvlasničkim dijelovima, a zajedno za cijelo, u zemljišnoj knjizi nadležnog suda po provedenoj parcelaciji, uz istodobno brisanje svih vlasničkih prava s imena tuženika i njihovih pravnih prednika i sve u roku od 15 dana temeljem ove presude.
3) Dužni su tuženici u roku od 15 dana solidarno naknaditi tužiteljicama parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena."
II. Nalaže se tužiteljima ad.1, ad.2, ad.3 i ad.4 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženicima ad.1, ad.2, ad.3, ad.4 i ad.5 ukupan parnični trošak u iznosu od 21.875,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od presuđenja do isplate po stopi koja se obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena."
Obrazloženje
Dana 21.svibnja 2018.godine podnesena je protutužba na predmet ovog suda broj P.3021/17, protutužbu su podnijeli tuženici ad.1 G. M. i ad.2 I. P., u istoj se navodi da su 1960. godine S. i A. K. kupili jedinstvenu nekretninu na koju se pristupalo sa juga, a na čijoj sjevernoj strani su se nalazili prizemni objekti. Neposredni susjed sa istočne strane da je bio sada pokojni A. R. zvan B., koji je južnije od parcele koju su kupili S. i A. K. obrađivao nešto vinove loze, sa njime da su u dobrim odnosima bili i I. P. i S. i A. K., na kupljenoj parceli, južnom dijelu iste, da je I. P.
1974.godine započeo izgradnju svoje kuće, budući da je prilikom izgradnje svoje kuće (danas na čest.zem.5607/1) I. P. ostao bez zemljišta oko kuće, dok su S. i A. K. htjeli malo vrta uz svoj objekt na sjevernom dijelu (danas čest.zem.5607/8) od A. R. zvanog B. da je I. P. kupio cca 150 m2
(danas dio čest.zem. 5606/1) položenih istočno od njegove kuće, što danas predstavlja kolni pristup kući, kućicu za pse i vrt, dok su S. i A. K. kupili cca 60 m2 zemljišta u najsjevernijem dijelu čest.zem.5606/1 na kojem su obrađivali vrt kojeg je kasnije preuzela tužena ad.1 G. M.. Kupnja da je obavljena u prisustvu svjedoka A. Ž. i A. P., koji su predloženi kao svjedoci još u odgovoru na tužbu I. P. od 12. ožujka 2001. godine, kupovna cijena za I. P. da je bila 10.000 dinara, a za S. i A. K. 3.000,00 dinara, neveliki iznosi, jer zemljište nije posebno niti vrijedilo. Tuženici u ovom temeljnom predmetu da su se podijelili, tako da je južni dio vlasništva I. P., središnji L. i P.
P., a sjeverni G. M. koja je naslijedila S. K., tuženici da su u nesmetanom posjedu desetljećima. Radi navedenog postavljaju protutužbeni zahtjev kojim traže utvrđenje sukladno historijatu protutužbe, sastavni dio zahtjeva čini vještvo sudskog vještaka geometra dipl.ing. T. Č. od 3.studenog
2008.godine, dakle, traže utvrđenje da su temeljem pravnog posla sa prednikom tužitelja stekli realne dijelove zemljišta.
U odgovoru na ovu protutužbu, tužitelji su se usprotivili protutužbenom zahtjevu, predlažu da sud isti odbije kao neosnovan. Navode da im nikako nije jasan pravni osnov stjecanja nekretnina u korist protutužitelja, da se pozivaju na dosjelost, a da ničim nisu dokazali niti obrazložili način stjecanja, odnosno kako su došli u posjed predmetne nekretnine, da se pozivaju na navodnu kupoprodaju, ali da ugovor nisu dali na uvid. Ovu protutužbu da su podnijeli 18 godina nakon što su tužitelji protiv tuženika u predmetu P.3021/17 tražili zaštitu od uznemiravanja, u kojem predmetu da je 12.srpnja 2018.godine donesena presuda u korist tužitelja u toj parnici. ZK upis da odražava stvarno stanje vlasništva, što da znači da niti tuženici niti njihovi prednici nisu nikada nikome prodali nekretninu iz ovog postupka.
U tijeku postupka tuženik, ovdje tužitelj I. P. je preminuo, sud je pozvao njegove nasljednice da preuzmu postupak iza njegove smrti, postupak je nastavljen, tužiteljice ad.2 do ad.4 su upravo nasljednice pok.I. P..
Predmet po ovoj protutužbi nije spojen sa predmetom po tužbi (P.2603/18), dakle, valjalo je odlučiti po zahtjevu ovdje tužitelja spram tuženika. Podneskom od 19.listopopada 2021.godine tužitelji su uredili svoje zahtjeve tako da isti glase kao u izreci ove presude. Sastavni dio zahtjeva čini vještvo dipl.ing.T. Č. u drugom citiranom predmetu između stranaka, tužiteljice su na tom vještvu vizualno i uz jasne slovne oznake (kako to navode u podnesku) prikazale predmet spora kako ga je sud zaista zatekao na očevidu na licu mjesta koje ročište je održano po istoj sutkinji. Ovakvo označavanje i uređenje tužbenog zahtjeva prema stavu ovog suda je dopušteno, tužbeni zahtjev je u potpunosti određen ovako kako je sada postavljen i u odnosu na isti se zaista može odlučiti, donijeti meritorna odluka, a predmetno vještvo vještaka Č. sud koristi i prihvaća u dokazne svrhe i u ovom postupku. Dakle, preinaka tužbe uređenjem zahtjeva na ovakav način je dopuštena, u svakom slučaju tužitelji su bili ovlašteno ovako urediti tužbeni zahtjev. Ovome su se tuženici usprotivili, predlažu da sud isti odbije kao neosnovan.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta ovog suda P.3021/17 te saslušanjem svjedoka A. P. i A. Ž..
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev tužitelja nije osnovan.
Za navesti je da je sud kod presuđenja koristio sve izvedene dokaze u predmetu P.3021/17, na taj predmet je i podnesena predmetna protutužba, sada tužba, a postupak je vodila i presudu u tom predmetu donijela ista uredujuća sutkinja.
U tom predmetu dana 12. lipnja 2000. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba G. K., P. K. i M. Č. protiv G. M., S.
K., I. P., P. P. i L. P., u tužbi se navodi da su tužiteljice suvlasnice i suposjednice nekretnine označene kao čest. zem. 5606/1, 5606/3, 5606/4, sve k. o. S., a koja nekretnina predstavlja neizgrađenu parcelu. Tuženici G. M. i S. K. da su suvlasnice čest. zem. 5607/2, tuženik ad. 3 da je suvlasnik čest. zem. 5607/1 kao i P. P. i L. P., ove dvije čestice tuženika da su međašne sa nekretninama tužitelja. Tuženici G. M. i S.
K. da neovlašteno koriste prolaz u dužini od cca 3 x 6 m preko nekretnine tužitelja. Tuženik I. P. da bez pravne osnove drži pse sa kućicom na nekretnini tužitelja, a tuženici P. P. i L. P. da su izgradili garažu i prilazni put preko nekretnina tužitelja. Tuženici zlorabeći odsutnost tužitelja koji su starije životne dobi i ne dolaze često na nekretnine, da malo po malo "prisvajaju" nekretnine tužitelja. U ovom slučaju da se radi o tipičnom pačanju u suvlasništvo, te se predlaže da sud donese presudu kojom će se to i utvrditi te naložiti tuženicima uspostava prijašnjeg stanja na način da su dužni potpuno očistiti i poravnati nekretnine od izgrađenog puta, garaže, ukloniti pse sa kućicom i u svemu uspostaviti prijašnje stanje, kaniti se takvog ili sličnog pačanja, te ujedno naknaditi parnični trošak tužiteljima.
Tužena G. M. u tom predmetu u svom odgovoru na tužbu navodi da
je ona suvlasnica svoje nekretnine, dijela koji je sa suprotne strane od označenog prolaza, tako da ovaj prolaz i ne koristi, odnosno da koristi drugi prolaz. Između tuženika da je na licu mjesta, u pogledu njihovih nekretnina, točno razgraničeno i označeno što predstavlja dio svakog od tuženika, a ugovor o diobi u pisanoj formi da nije zaključen. Tuženici S. K., P. P. i L. P. usprotivili su se zahtjevu tužitelja, ističu prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužiteljica, S. K. da do svoje kuće pristupa putem koji koristi dugi niz godina, još od kada je postala vlasnica predmetne nekretnine, a prije toga da su taj pristup koristili njeni pravni prednici, da je stekla pravo služnosti prolaza tim putem. Tuženici P. P. i L. P. da su izgradili garažu na nekretnini koja je u njihovom vlasništvu, na mjestu ranije barake do koje se godinama pristupalo na isti način. Do kuće koja je vlasništvo S. K., a čiji je ulaz okrenut prema jugu, kao i do barake na čijem je mjestu kasnije izgrađena garaža, da se uvijek pristupalo na isti način, putem koji je oduvijek postojao i koji se oduvijek koristio, zbog toga što je sa sjeverne i zapadne strane nekretnine postojao, a i sada postoji djelomično, kanal radi kojeg nije bio moguć pristup ovim nekretninama ni na koji drugi način, ovakvo stanje da traje od pamtivijeka. S. K. da nije napravila nikakav prolaz od cca 3 x 6 m do svoje nekretnine, jer taj prolaz oduvijek postoji, P. P. i L. P. da su izgradili garažu na nekretnini koja je njihovo vlasništvo, pa se ni na koji način nisu zapačali u zemljište tužiteljica.
U svom odgovoru na tužbu tuženik I. P. navodi da se protivi tužbenom zahtjevu i predlaže da sud isti odbije kao neosnovan, 1967. godine da je započeo izgradnju svoje obiteljske kuće na zemljištu koje graniči sa zemljištem pretpostavljenog prednika tužiteljica, sada pok. A. R. zv. B. Budući nije imao izravne putne veze do svog zemljišta, ovaj tuženik da je u veljači 1967. godine postigao dogovor sa A. R. o kupnji ukupno oko 80 m2 zemljišta
označenog kao čest. zem. 5606/1 k. o. S., baš uz južni rub tog zemljišta, u smjeru istok – zapad, širini od 2,5 – 3 m i dužini od oko 20 m, ovaj tuženik da je formirao pristupni put i to najprije radi pristupa kamiona i građevinske mehanizacije, a kasnije radi pristupa vozila do svoje kuće, koji pristup nesmetano koristi već 34 godine. Preostalu kupljenu površinu da čini prostor kućice za pse dimenzija cca 7 x 2,5 m u zapadnom dijelu čest. zem. 5606/1 k. o. S., što također datira iz 1967. godine. Za predmetnu površinu ovaj tuženik da je A. R. zv. B. isplatio tadašnjih 1.000 dinara, dok mu je susjed A. K. za svoj put platio tadašnjih 500 dinara. Sve do danas ovaj tuženik da je nesmetano koristio kupljeni dio nekretnina, a da ga nitko, uključujući i A. R. zv. B. nikada ničim nije u tome smetao, ovaj tuženik da nije mogao srediti vlasničke odnose u pogledu kupljenog zemljišta jer je bila riječ o nacionaliziranom zemljištu u društvenom vlasništvu, što se tiče A. R. zv. B. njega da je interesirao samo novac jer je bio star i bez posebnih prihoda, a da je on tuženiku i susjedima isticao da od predmetnog zemljišta ionako nema nikakve koristi.
U tijeku tog postupka preminula je tužiteljica G. K., naslijedili su je sadašnji tužitelji P. K., Ž. K. i A. K., sud ih je pozvao da
preuzmu postupak u ovoj pravnoj stvari iza smrti njihove prednice G. K.,
a P. K. je inače bila tužiteljica ad. 2. Također je tijekom postupka preminula tužiteljica M. Č., njene nasljednice L. J. i V. K. pozvane su preuzeti postupak iza smrti M. Č., tako da su iste sada tužiteljice. Dakle, tužitelji u ovom predmetu su P. K., Ž. K., A. K.,
L. J. i V. K., a svi su oni potomci odnosno slijednici sada pok. A.
R. pok. M. i njegove supruge B. R., njih dvoje su prednici sadašnjih tužitelja, oni su upisani kao suvlasnici predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama, dakle, aktivna legitimacija tužitelja u tom predmetu je bila dokazana. Godine 1997. na predmetnim nekretninama, koje su bile vinograd, upisano je pravo korištenja u korist A. R. pok. M. za cijelo, iste su bile uknjižene kao društveno vlasništvo. Dakle, nositelj prava korištenja na predmetnim nekretninama u to vrijeme bio je sada pok. A. R. pok. M., a kasnije su suvlasnici postali tužitelji, njegovi slijednici.
Nekretninama koje su označene kao čest. zem. 5606/1, 5606/3 i 5606/4, sve k. o. S., međašne su, susjedne, nekretnine tuženika iz tog predmeta označene kao čest. zem. 5607/2 i 5607/1 k. o. S.. Tijekom postupka preminula je tužena S. K., majka tuženika ad. 1 i 5, pozvane su njene nasljednice, inače tužene, preuzeti postupak iza smrti S. K., tako da su sada tuženici G. M., I. P.,
P. P. i L. P..
U tijeku postupka u predmetu P.3021/17 izveden je dokaz pregledom predmeta ovog suda broj O-1564/14 i O-8390/15; rješenja o nasljeđivanju iza pok. B. R. ovog suda broj O-1478/79 od 5. veljače 1980. godine; rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-85/80 od 5. veljače 1980. godine, a iza smrti pok. prednika tužitelja A. R. pok. M.; izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetne nekretnine od 7. travnja 1997. godine sa prerisom katastarskog plana za iste; ugovora o darovanju zaključenog između A. K. i S. K. s jedne strane te tužene G. M. i L. P. (tada K.) s druge strane od 6. siječnja 1989.
godine; prerisa katastarskog plana sa prijepisom posjedovnog lista za čest. zem. 5607/6 i 5607/7; ugovora o darovanju između S. K. s jedne strane i I. P., G. M. i L. P. od 28. lipnja 2002. godine s druge strane;
ugovora o diobi nekretnina zaključenog 2. srpnja 2002. godine između S. K.,
I. P., G. M., L. P. i A. R.; ugovora o ispravku kupoprodajnog ugovora zaključenog 10. ožujka 1997. godine između S. K. i A. R.; vještačenjem po stalnom sudskom vještaku geometru T.
Č. sa dopunom tog nalaza i mišljenja; rješenja o nasljeđivanju OS
u S. broj O-348/12 iza smrti S. K. od 8. ožujka 2012. godine; izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetne nekretnine od 28. svibnja 2014. godine; rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-1564/14 iza pok. M. Č. od 8. prosinca 2014. godine; izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetne nekretnine od 9. svibnja 2018. godine; saslušanjem tužiteljice ad. 1 P. K. i tužiteljice ad. 5 V. K.;
saslušanjem tuženika ad. 1 G. M., ad. 3 P. P. i ad. 4 L. P..
Dana 12.srpnja 2018.godine donesena je prvostupanjska presuda broj P.3021/17 kojom je prihvaćen u cijelosti zahtjev tužitelja iz tog predmeta, izreka te odluke glasi:
"I.Time što je tuženica ad. 1 neutvrđenog dana tijekom 1996. godine na sjevernom dijelu nekretnine označene kao čest. zem. 5606/1 upisana u ZU 6258 k. o. S., u naravi neizgrađeno građevinsko zemljište u vlasništvu tužitelja, izvršila ograđivanje sjevernog dijela nekretnine betonskim zidom u dužini od 14 m koji zid je položen uz među sa nekretninom označenom kao čest. zem. 5802/15 za k. o. S., zatim unutar tog ograđenog dijela predmetne nekretnine izvršila sadnju poljoprivrednih kultura i pretvaranje tog dijela nekretnine u vrt, a opisani dijelovi nekretnine označene kao čest. zem. 5606/1 upisana u Z.. 6258 k. o. S. su prikazani na skici vještva vještaka mjernika T. Č. od 3. studenog 2008. godine i pisanoj dopuni vještva istog vještaka od 15. listopada 2013. godine (koja vještva čine sastavni dio ove izreke presude), tuženica ad. 1 je uznemirila tužitelje u izvršavanju njihovih prava vlasništva navedene nekretnine, pa se nalaže tuženici ad. 1 uspostava ranijeg stanja na način da poruši opisani betonski zid dužine 14 m na međi sa nekretninom označenom kao čest. zem. 5802/15 za k. o. S., ukloni sve poljoprivredne kulture zasađene unutar ograđenog opisanog dijela – vrta nekretnine označene kao čest. zem. 5601/1 za k. o. S., potpuno očisti i poravna taj dio nekretnine, te se ubuduće kani takvog ili sličnog uznemiravanja nekretnine u vlasništvu tužitelja sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II.Time što je tuženik ad. 2 neutvrđenog dana tijekom 1996. godine na nekretnini označenoj kao čest. zem. 5606/1 upisana u ZU 6258 k. o. S. u naravi neizgrađeno građevinsko zemljište u vlasništvu tužitelja i baš na dijelu koji je položen južno od betonskog prilaza izgradio kućicu za pse površine 39 m2, zatim istočno od navedene kućice izvršio sadnju poljoprivrednih kultura i pretvaranje tog dijela opisane nekretnine u vrt površine 94 m2, zatim istočno od navedenog vrta izgradio betonskih zid dužine 3,50 m, te južno od opisane kućice za pse i istočnog vrta, izradio makadamski prilaz do svoje kuće položene na čest. zem. 5607/1 za k. o. S., a opisani dijelovi nekretnine označene kao čest. zem. 5606/1 upisana u ZU 6258 k. o. S. prikazani su na skici vještva vještaka mjernika T. Č. od 3.
studenog 2008. godine i pisanoj dopuni vještva istog vještaka od 15. listopada 2013. godine (koja vještva čine sastavni dio izreke ove presude), tuženik ad. 2 je uznemirio tužitelje u izvršavanju njihovih prava vlasništva navedene nekretnine, pa se nalaže tuženiku ad. 2 uspostava ranijeg stanja na način da poruši opisanu kućicu za pse površine 39 m2, ukloni poljoprivredne kulture zasađene istočno od navedene kućice za pse na površini od 94 m2, poruši betonski zid dužine 3,50 m položen istočno od vrta na međi sa nekretninom označenom kao čest. zem. 5802/15 za k. o. S., te ukloni makadamski prilaz do svoje kuće izgrađene na čest. zem. 5607/1 za k. o. S., potpuno očisti i poravna taj dio nekretnine, te se ubuduće kani takvog ili sličnog uznemiravanja nekretnine u vlasništvu tužitelja sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
III. Time što su tuženici ad. 3 i ad. 4 neutvrđenog dana tijekom 2000. godine na nekretnini označenoj kao čest. zem. 5606/1 upisana u ZU 6258 k. o. S. u naravi neizgrađeno građevinsko zemljište u vlasništvu tužitelja, izvršili betoniranje dijela predmetne nekretnine u površini od 133 m2 koji betonirani dio je položen južno od pješačkog prilaza i vrta i nje se tuženici ad. 3 i ad. 4 služe kao pristupnim putem do svoje nekretnine označene kao čest. zem. 5607/7 za k. o. S., a opisani dijelovi nekretnine označene kao čest. zem. 5606/1 upisana u ZU 6258 k.o. S. prikazani su na skici vještva vještaka mjernika T. Č. od 3. studenog 2008. godine i pisanoj dopuni vještva istog vještaka od 15. listopada 2013. godine (koja vještva čine sastavni dio izreke ove presude), tuženici ad. 3 i ad. 4 su uznemirili tužitelje u izvršavanju njihovih prava vlasništva navedene nekretnine, pa se nalaže tuženicima ad. 3 i ad. 4 uspostava ranijeg stanja na način da uklone opisani betonski plato, potpuno očiste i poravnaju taj dio nekretnine, prestanu se koristiti opisanim dijelom nekretnine kao pristupnim putem, te se ubuduće kane takvog ili sličnog uznemiravanja nekretnine u vlasništvu tužitelja sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
IV.Time što je tužena ad. 4 neutvrđenog dana tijekom 2000. godine na nekretnini označenoj kao čest. zem. 5606/1 upisana u ZU 6258 k.o. S. u naravi neizgrađeno građevinsko zemljište u vlasništvu tužitelja, na dijelu koji je položen južno od dijela predmetne nekretnine pobliže opisanog pod toč. I. izreke ove presude, uspostavila pješački prilaz i zelenu površinu (vrt), a što je prikazano na skici vještva vještaka mjernika T. Č. od 3. studenog 2008. godine i pisanoj dopuni vještva istog vještaka od 15. listopada 2013. godine, tužena ad. 4 je uznemirila tužitelje u izvršavanju njihovih prava vlasništva navedene nekretnine, pa se nalaže tuženoj ad. 4 da ukloni opisani pješački prilaz i zelenu površinu (vrt) i uspostavi ranije stanje na način da potpuno očisti i poravna taj dio nekretnine, prestane se koristiti opisanim dijelom nekretnine kao pristupnim putom i zelenom površinom (vrtom), te se ubuduće kani takvog ili sličnog uznemiravanja nekretnine u vlasništvu tužitelja sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
V.Dužni su tuženici solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od ukupno 17.536,56 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
Protiv ove presude tuženici su podnijeli žalbu, dana 22.siječnja 2020.godine donesena je presuda ŽS prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, izreka iste glasi:
"I. Preinačuje se presuda OS u Splitu poslovni broj P-3021/17 od
12. srpnja 2018. u pobijanom dijelu pod stavkom I, II. te V. izreke u dijelu kojim je naloženo 1. tuženoj G. M., 2. tuženoj C. P., 3. tuženoj N. P., 4.
tuženoj A. P. te 5. tuženoj J. M. kao zakonskim nasljednicama pok.
I. P. solidarno s 6. tuženikom P. P. i 7. tuženom L. P.
nadoknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 17.536,56 kn sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate i za navedeno sudi:
1. Odbija se tužbeni zahtjev 1. tužiteljice P. K., 2. tužitelja Ž.
K., 3. tužitelja A. K., 4. tužiteljice L. J. te 5. tužiteljice V. K. koji glasi:
I. Time što je 1. tužena G. M. neutvrđenog dana tijekom 1996. na sjevernom dijelu nekretnine označene kao čest. zem. 5606/1 upisana u Z. 6258 k. o. S. u naravi neizgrađeno građevinsko zemljište u vlasništvu tužitelja izvršila ograđivanje sjevernog dijela nekretnine betonskim zidom u dužini od 14 m koji zid je položen uz među s nekretninom označenom kao čest. zem. 5802/15 upisanoj u k. o. S., zatim unutar tog ograđenog dijela predmetne nekretnine izvršila sadnju poljoprivrednih kultura i pretvaranje tog dijela nekretnine u vrt, a opisani dijelovi nekretnine označene kao čest. zem. 5606/1 upisana u Z. 6258 k. o. S. su prikazani na skici vještva vještaka mjernika T. Č. od 3. studenog 2008. i pisanoj dopuni vještva istog vještaka od 15. listopada 2013., koja vještva čine sastavni dio ove izreke presude 1. tužena je uznemirila tužitelje u izvršavanju njihovih prava vlasništva navedene nekretnine, pa se 1. tuženoj nalaže uspostava ranijeg stanja na način da poruši opisani betonski zid dužine 14 m na međi sa nekretninom označenom kao čest. zem. 5802/15 k. o. S., ukloni sve poljoprivredne kulture zasađene unutar ograđenog, opisanog dijela-vrta nekretnine označene kao čest. zem. 5601/1 k. o. S., potpuno očisti i poravna taj dio nekretnine te se ubuduće kani takvog ili sličnog uznemiravanja nekretnine u vlasništvu tužitelja u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II. Time što je 2. tuženik I. P. neutvrđenog dana tijekom 1996. na nekretnini označenoj kao čest. zem. 5606/1 upisana u Z. 6258 k. o. S. u naravi neizgrađeno građevinsko zemljište u vlasništvu tužitelja i baš na dijelu koji je položen južno od betonskog prilaza izgradio kućicu za pse površine 39 m2, zatim istočno od navedene kućice izvršio sadnju poljoprivrednih kultura i pretvaranje tog dijela opisane nekretnine u vrt površine 94 m2, zatim istočno od navedenog vrta izgradio betonski zid dužine 3,50 m, te južno od opisane kućice za pse i istočnog vrta izradio makadamski prilaz do svoje kuće položene na čest. zem. 5607/1 k. o. S., a opisani dijelovi nekretnine označene kao čest. zem. 5606/1 upisane u Z. S. prikazani su na skici vještva vještaka mjernika T. Č. od 3. studenog 2008. i pisanoj dopuni vještva istog vještaka od 15. listopada 2013., koja vještva čine sastavni dio ove izreke presude, 2. tuženik je uznemirio tužitelje u izvršavanju njihovih prava vlasništva navedene nekretnine pa se nalaže 2. tuženiku uspostava ranijeg stanja na način da poruši opisanu kućicu za pse površine 39 m2, ukloni poljoprivredne kulture zasađene istočno od navedene kućice za pse na površini od 94 m2, poruši betonski zid dužine 3,50 m položen istočno od vrta na međi s nekretninom označenom kao čest. zem. 5802/15 k. o. S. te ukloni makadamski prilaz do svoje kuće izgrađene na čest. zem. 5607/1 k. o. S., potpuno očisti i poravna taj dio nekretnine te se ubuduće kani takvog ili sličnog uznemiravanja nekretnine u vlasništvu tužitelja u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
2. Odbijaju se 1. tužiteljica P. K., 2. tužitelj Ž. K., 3. tužitelj
A. K., 4. tužiteljica L. J. te 5. tužiteljica V. K. sa zahtjevom da
im 1. tužena G. M. te 2. tužena C. P., 3. tužena N. P., 4.
tužena A. P. i 5. tužena J. M. kao zakonski nasljednici pok. I.
P. solidarno s 6. tuženikom P. P. i 7. tuženom L. P.
nadoknade trošak parničnog postupka u iznosu od 17. 536,56 kn sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
II. Nalaže se 1. tužiteljici P. K., 2. tužitelju Ž. K., 3. tužitelju
A. K., 4. tužiteljici L. J. i 5. tužiteljici V. K. nadoknaditi 1. tuženoj
G. M. te 2. tuženoj C. P., 3. tuženoj N. P., 4. tuženoj A. P.
i 5. tuženoj J. M. kao zakonskim nasljednicama pok. I. P. trošak
parničnog postupka u iznosu od 19.335,93 kn u roku od 15 dana."
U obrazloženju te drugostupanjske presude navodi se da je prvostupanjski sud utvrdio, a što među strankama i nije sporno da su tužitelji suvlasnici nekretnine označene kao čest. zem. 5606/1 upisne u zk. ul. br. 6258 k. o. S. te da je na navedenoj nekretnini 1. tužena G. M. ogradila sjeverni dio nekretnine betonskim zidom u dužini od 14 m koji zid je položen uz među s nekretninom označenom kao čest. zem. 5802/15 upisanoj u k. o. S., te unutar tog ograđenog dijela nekretnine posadila poljoprivredne kulture i pretvorila taj dio nekretnine u vrt, da je pok. I. P. pravni prednik 2.-5. tuženica južno od betonskog prilaza izgradio kućicu za pse površine 39 m2, potom istočno od te kućice posadio poljoprivredne kulture i pretvorio taj dio opisane nekretnine u vrt površine 94 m2, potom istočno od navedenog vrta izgradio betonski zid dužine 3,50 m, te južno od kućice za pse i vrta izradio makadamski prilaz do svoje kuće sagrađene na čest. zem. 5607/1 k. o. S..
Nadalje, sud prvoga stupnja temeljem svih izvedenih dokaza da zaključuje da su tuženi zaposjeli predmetno zemljište kojeg su tužitelji suvlasnici, tako što su na njemu izgradili sve ranije opisano, slijedom čega primjenom odredbe čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15, dalje u tekstu: ZVDSP) odlučuje kao u stavku I. i II. izreke. Prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, takav zaključak i odluka suda prvoga stupnja da nisu pravilni. Naime, tužbenim zahtjevom tužitelji da su tražili zaštitu od uznemiravanja prava vlasništva jer su tvrdili da su ih 1. tužena te pravni prednik 2.-5. tuženica uznemiravali u pravu vlasništva na ranije opisani način te su tražili uspostavu prijašnjeg stanja tako da se naloži 1. tuženoj da poruši opisani betonski zid, ukloni sve poljoprivredne kulture zasađene unutar ograđenog dijela vrta, potpuno očisti i poravna taj dio nekretnine te se ubuduće kani takvog ili sličnog uznemiravanja, a pravnom predniku 2.-5. tuženica da se naloži uspostava ranijeg stanja na način da poruši kućicu za pse površine 39 m2, ukloni poljoprivredne kulture zasađene istočno od navedene kućice za pse na površini od 94 m2, poruši betonski zid 3,50 m položen istočno od vrta na međi s nekretninom označenom kao čest. zem. 5802/15 k. o. S. te ukloni makadamski prilaz do svoje kuće izgrađene na čest. zem. 5607/1 k. o. S., potpuno očisti i poravna taj dio nekretnine te se ubuduće kani takvog ili sličnog uznemiravanja. Odredbom čl. 167. st. 1. ZVDSP propisano je da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Dakle, navedenom odredbom isključeno je pravo tražiti pravnu zaštitu od uznemiravanja prava vlasništva u slučaju oduzimanja stvari. Kako je u konkretnom slučaju sud prvoga stupnja utvrdio da su 1. tužena i pravni prednik 2.-5. tuženica tužiteljima oduzeli posjed spornih dijelova nekretnine označene kao čest. zem. 5606/1 upisne u zk. ul. br. 6258 k. o. S., odnosno „zaposjeli ih“, kako to u obrazloženju presude navodi sud prvoga stupnja, to je iz tog razloga tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na te tuženike neosnovan. U konkretnom slučaju, tužitelji bi od 1. tužene te 2. -5. tuženica kao pravnih slijednica pok. I. P. imali jedino pravo tražiti predaju u posjed spornih dijelova predmetne nekretnine sukladno odredbi čl. 162. ZVDSP ali takav zahtjev tužitelji u ovom postupku nisu postavili. Slijedom navedenog da je valjalo je prihvatiti žalbu 1. tužene i sada pok. I. P. pravnog prednika 2. -5. tuženica kao osnovanu te sukladno odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod stavkom I., II. i V. izreke u dijelu kojim je naloženo 1. tuženoj G. M., 2. tuženoj C. P., 3. tuženoj N. P., 4. tuženoj A. P. te
5. tuženoj J. M. kao zakonskim nasljednicama pok. I. P. solidarno
s 6. tuženikom P. P. i 7. tuženom L. P. nadoknaditi tužiteljima
trošak parničnog postupka u iznosu od 17.536,56 kn sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate izreke i u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.
Dakle, za navesti je da, bez obzira na odluku drugostupanjskog suda u predmetu P.3021/17, ovaj sud ostaje kod svih utvrđenja iz tog predmeta, te temeljem svih izvedenih dokaza, drži da se u ovom slučaju radi o uzurpaciji odnosno točno rečeno zaposjedanju korištenjem kroz duži vremenski period tuđe nekretnine, u ovom slučaju one prednika tuženika – A. R..
U ovom postupku, na okolnosti postavljenog zahtjeva tužitelja izveden je dokaz saslušanjem svjedoka A. P. i A. Ž..
Svjedok A. P., star 73 godine, nesrodan sa strankama, iskazao je da je poznavao S. i A. K., njihovog sina I. P. sa kojim je išao u školu, a porijeklom da su iz istog sela. Kad sam bio na zanatu da je stanovao u kućici kod A. i S. K., 2-3 godine, u periodu od 1965. pa do 1967. godine. To da je mala kućica, kao i što su bile druge na tom području, a ispred kuće da je bio manji vrt, I. P. da je držao pse odnosno tada jednog psa, to da je bilo prije više od 50 godina, da je sada već u godinama kada pamćenje odlazi. Navodi da se sjeća da je jedne prigode bio sa I., da je išao dati psu jesti, te da je tada bio susret odnosno da je on bio svjedok razgovoru koji se počeo događati između I., A. K. i još jednog čovjeka kojega svjedok nije poznavao i tada da ga je prvi put u životu vidio. Navodi da su se A. i I. dogovarali s ovim čovjekom, da se radilo o zemlji, da nisu točno naveli o kojoj zemlji, ali da je zaključio da se radi o zemljištu pored njih i da se ne može sjetiti o koliko se novca radilo, uglavnom, da mu se činilo da se radi o tome da se ovi pogađaju o kupnji zemljišta, da nisu spominjali niti površinu, uglavnom, kada je već došlo do novca da se on maknuo, da su davali neke pare, a nakon toga da mu je I. kazao "kupio sam zemlju", te rekao da će ga počastiti i da se sjeća da je tu pekao bržole. Navodi da se sjeća još iz tog vremena kada je živio u toj kućici da je sa strane bio neki vinograd, koji se poslije prestao obrađivati, to da je poslije bilo zaraslo u kupinu i draču, a da mora kazati i to da sam je on kao poštar 6 godina nosio poštu tamo, sve do 1978. godine. Posljednji put da je na tom području bio kada je preminuo I. P., a da ove tuženike ne poznaje i da ne zna te ljude. Navodi da, u vrijeme dok je stanovao kod A. i S., da je ova zemlja koja je bila do njihove, već bila zarasla, da su se vidjeli ostaci vinograda, ali to već u to vrijeme nitko nije obrađivao i nikada da nikoga trećega nije tu vidio. Navodi da ne zna kako se zvao ovaj čovjek s kojim su A. i I. pregovarali o kupnji, tog čovjeka da je tada vidio prvi i posljednji put u životu. Navodi da su u vrijeme dogovora o kupnji bili baš na ovome dijelu zemlje koja je obrasla, o toj površini da i govori. Na posebno pitanje pun. tužitelja, svjedok navodi da je I. P. svoju kuću pored kuće S. i A.
počeo graditi 1970. i neke godine, da se to radilo kroz duže vrijeme, a da prije ovoga nije imao svoju osobnu kuću. I. P. da je imao samo tu kuću. Na posebno pitanje pun. tuženika, sa koje strane se ulazilo u kuću S. i A. K. u vrijeme dok je svjedok tamo stanovao, sutkinja svjedoku predočava skicu lica mjesta i dio vještva sudskog vještaka T. Č. iz drugog predmeta, te svjedok navodi da u to
vrijeme nije bilo ove ceste sa sjevera, da mu se čini da je ulaz u kuću S. i A. bio sa južne strane te kuće improviziranim putem – oputinom. Nakon što je svjedoku ponovno predočena skica lica mjesta, upitan da predoči tu površinu na kojoj je ranije bio vinograd i koja je obrasla kupinom i dračom, svjedok navodi da se on ne može dobro orijentirati u prostoru i da se ne sjeća je li to ta površina i o kojoj se točno površini radi. Navodi da je ovaj zapušteni vinograd bio istočno i južno od kuće S. i A. K. u kojoj je on stanovao.
Svjedok A. Ž., star 71 godinu, nesrodan sa strankama, iskazao je da je bio prijatelj sada pok. I. P., svjedokova sestra da je išla s njim u isti razred u mjestu B., svjedok da je išao u istu školu, a I. da je bio nekoliko godina stariji od njega, 2-3 godine. Navodi da je I. nakon završene osnovne škole otišao živjeti u S., na zanat za automehaničara, svjedok da je počeo dolaziti kod njega u K., da se sjeća te kuće odnosno kućice u kojoj su stanovali supružnici K., da je dolazio tamo često jer je imao i strica koji je stanovao u splitskom G., kako su bili povezani, tako da su kao omladina često pekli odnosno častili se u K. i prije otprilike 50-ak godina, više od 50 godina, da se sjeća da je I. častio i da su pekli na gradele jer je kupio zemlju. Zaista da se ne može sjetiti godine kada je to bilo, uglavnom, da mora reći i to da je prije 4 godine imao moždani udar i da se slabije sjeća godina i nekih detalja. Uglavnom, da se sjeća kada je počeo tamo dolaziti da je, kada se gleda od ove kućice supružnika K. prema jugu, sa lijeve strane bila neka zemljana površina odnosno vinograd koji je već bio zapušten, da nikada nikoga nije vidio da obrađuje taj vinograd, uglavnom, navedenu proslavu odnosno gradelavanje da su radili baš tu na tom dijelu i koristili čokote odnosno drva od tog vinograda koji je već bio zapušten, što se moglo iskoristiti za naložiti gradele. Navodi dane zna, niti da je bilo priče koliko je I. kupio, koliko je platio novca za zemlju, da ne zna kako se zove čovjek od kojeg je kupio, uglavnom, da zna da se radilo o tom nekom susjedu koji im je to prodao i svjedok da je pretpostavio da je kupljena baš ta zemlja, na njoj da su ložili vatru za gradele i častili se i I. da je rekao: "ovo sam kupio." I. da je tek kasnije nakon ovoga počeo graditi svoju kuću, kopati temelje za istu, ali da je tu kuću završavao kroz dugi niz godina, kako je financijski mogao. Zadnji put svjedok da je bio na tom području prije 10-ak godina. Sa I. da je bio dobar sve do njegove smrti, čitav život da su bili dobri, da su bili i lovci, uvijek povezani. Navodi da ne zna niti je ikada čuo da bi I. bilo tko osporavao da bi to bilo njegovo, da je I. tu držao i pse, a da nije čuo da sa bilo kime ima problema. Na posebno pitanje pun. tuženika, svjedok navodi da je ulaz u kućicu S. i A. bio sa južne strane, a kasnije ulaz u I. kuću da je bio sa zapadne strane, I. je tu držao i pse, sa istočne strane svoje kuće. Navodi da je mu je poznat svjedok A. P., jer su iz istog sela B..
Iskaz ovih svjedoka u smislu vjerodostojnosti treba dovesti u vezi sa svim dokazima iz predmeta ovog suda P.3021/17. Prvenstveno treba navesti da je u tom predmetu jedino I. P. u svom odgovoru na tužbu naveo kupnju dijela predmetne čestice, ni G. M., ni S. K., a ni P. i L. P. ne navode da su
kupili dio predmetne čest.zem. od A. R. zv.B.. I. P. u svom
odgovoru na tužbu navodi da je od A. R. zv. B. kupio oko (što je vrlo čudno jer se uvijek kupuje točna i egzaktna površina) 80 m2, za izgradnju pristupnog puta do svoje kuće, ovo da je bilo 1967.godine. Odgovor na tužbu I. P. dao je 12.ožujka 2001.godine, ali do tada, pa ni mnogo kasnije nije tražio utvrđenje, kod nepostojanja pisanog ugovora o kupoprodaji, da je stekao vlasnost predmetnog realnog dijela čestice zemlje, što je zaista znakovito, prema stavu ovog suda. točno je da je na okolnost kupoprodaje predložio saslušanje svjedoka A. P. i A.
Ž., isti su i saslušani u ovom postupku. I. P. u odgovoru na tužbu navodi da je kupio oko 80 m2 predmetnog zemljišta, da je R. platio 1.000,00 dinara, a A. K. za svoj put da mu je platio 500,00 dinara. U svojoj tužbi pak I. P. navodi da je kupio od R. cca 150 m2 i platio mu 10.000,00 dinara, a S. i A. K. da su kupili cca 60 m2 zemljišta (za vrt, dok je u odgovoru na tužbu naveo da je to bilo za put) i platili prodavatelju 3.000,00 dinara. Za navesti je da se odgovor na tužbu I. P. i historijat njegove tužbe i tužbe G. M. u bitnom ne slažu, niti vezano za svrhu kupnje realnih dijelova, niti po pitanju kupljene kvadrature niti po pitanju plaćene cijene. Treba navesti da se navod iz odgovora na tužbu ne slaže sa utvrđenjem vještaka T. Č. na licu mjesta i dopunskim vještačenjem na ročištu održanom dana 3.travnja 2014.godine (list 100 spisa) kolika bi bila površina predmetnih realnih dijelova.
U predmetu ovog suda P.3021/17 izveden je dokaz saslušanjem P. K., V. K., G. M., P. P. i L. P. (tužitelja i
tuženika u tom predmetu).
Tužiteljica ad.1 u tom predmetu P. K. u svom iskazu navodi da je suvlasnica predmetnih nekretnina, da je iste naslijedila od bake i mame, prvo jedan dio od bake, a zatim od majke, predmetne nekretnine da su u biti tri čestice koje tvore jednu veliku površinu i njeni prednici, djed i baka, pogotovo djed da su se bavili poljoprivrednim obrađivanjem površine. Oni da su preminuli 1978. i 1979. godine, a nakon toga su tužitelji, stjecajem životnih okolnosti prestali s obrađivanjem zemljišta, da je počeo rat, te da je došlo do predmetne izgradnje odnosno zaposjedanja. U startu da je samo na sjevernom dijelu bila kućica obitelji K., da se radilo o nekakvoj drvenoj kućici, nekakvoj baraci, ničega osim toga da nije bilo na zemlji tužitelja, da bi nakon toga došlo do ovih zahvata, a upitana navodi da zaista ne može biti precizna u pogledu toga kada je što napravljeno, da nema poseban uvid u to što su precizno i u kakvim gabaritima napravili tuženici u ovom sporu, jer da je bilo i daljnjih zahvata od strane trećih osoba po čitavoj površini. Uglavnom, ono u pogledu čega je tužba podnesena da je i dalje na licu mjesta, da nije bilo nikakve mogućnosti da se na miran način sa ljudima riješi problem, da nisu niti pričali na kvalitetan način jer je to bilo nemoguće, jer bi time riskirali sukobe na terenu, samo da joj je tuženik P. P. pristupio prije otprilike 15 godina i predložio da mu proda zemljište, da bi on to kupio, što da nije bilo moguće jer nije bila jedina vlasnica.
Tužiteljica ad.5 u tom predmetu V. K. navodi da je sve ono što se danas na terenu nalazi i što je napravljeno, napravljeno od strane trećih osoba na njihovu ruku, bez suglasnosti djeda ili bake. Dakle, da se iskoristila okolnost njihove smrti, a da su i roditelji ove tužiteljice bili bolesni, da se nisu bavili poljoprivredom, iako su dolazili na zemlju, ali ove zahvate da nisu mogli spriječiti. Ono čega se sjeća nakon djedove smrti, a što da su prvo primijetili u pogledu zaposjedanja, jest da sada pokojni A. K., suprug isto pokojne S. K. na sjevernom dijelu zemljišta, u kantunu, obrađuje neku manju površinu vrtla, nešto bokun vrtla, vrtlića, a da je on sa djedom bio u dobrim odnosima, međutim, da nije čula i nema saznanja o tome da bi mu to djed odobrio. Uglavnom, sve ono što je na zemljištu napravljeno, da nije napravljeno uz suglasnost prednika tužitelja i njih kao suglasnika, da su to tuženici i njihovi prednici napravili na svoju ruku i da nije bilo mogućnosti da ih u tome spriječe. Ovaj vrtlić gospodin K. da je napravio odnosno nešto obrađivao početkom 90-ih godina, a čitavom površinom njen djed za života da je imao vinograd i obrađivao ga, a nakon njegove smrti da se prestalo sa obrađivanjem vinograda.
Tužena ad.1 u tom predmetu G. M. u svom iskazu navodi da je za probleme u pogledu predmetnog zemljišta saznala tek nakon što su dobili tužbu u ovoj pravnoj stvari, tek tada da su počeli istraživati stanje vezano za zemljište, koje čitavo vrijeme oni kao nasljednici svojih prednika S. i A. K. koriste, a držali su to svojim. Navodi da su njeni roditelji S. i A. K., svoju parcelu, dakle ne predmetnu parcelu, kupili još 1960. godine i na skici lica mjesta, koja je priložena spisu i prikazana je od strane sutkinje (list 52 spisa) navodi da su njeni kupili čitavu ovu površinu koja je na skici označena sa brojem 5607/1/2/5/6/7/8. Dakle, navodi da je sa sjeverne strane te nekretnine bila kuća u kojoj su stanovali, a u kojoj sada ona stanuje, a sa istočne strane da je ova sporna površina. U sjevernom dijelu te sporne površine koju su čitavo vrijeme koristili oni, da je položen na krajnjem sjeveru - vrt površine 60 m2 koji danas koristi i obrađuje ona, a prije njena majka S. K., ovu nekretninu tužena ad.1 da je dobila diobom i nasljeđivanjem, upravo i za taj dio. Od kako se sjeća da su oni obrađivali taj vrt, da misli na obitelj K. i potomke, pored ovog vrta da je bila površina na kojoj su sadili kupus i koristili je, a to da je čitav ovaj sporni dio za koji su tužitelji podnijeli tužbu. Situacija na licu mjesta da je takva kakva je utvrđena na terenu, navodi da je južno od njene kuće - kuća L. P., a ispod prema jugu kuća njenog brata I. P., koji je nažalost teško bolestan. P. i
P. da koriste za dolazak do svojih kuća odnosno objekata, prolaz odnosno prilaz preko predmetnog zemljišta sa asfalta odnosno ceste sa istočne strane, iako mogu pristupati i sa sjeverne ceste, bez prolaska preko predmetnog zemljišta. Ona osobno, osim ovog vrtla na spornoj površini, da površinu predmetnog zemljišta ne koristi za pristup, jer ima put odnosno pristup sa ceste sa sjeverne strane svoje nekretnine. Navodi da njena sestra L. P. do ovog predmetnog objekta koji je položen južno od objekta tužene ad.1 može doći jedino preko sporne nekretnine preko betonskog prilaza, a oni da imaju i kuću sa sjeverne strane u koju mogu pristupiti sa ceste sa sjevera, i ne moraju do iste dolaziti preko sporne površine. Navodi da je prednik tužitelja, njoj bio poznat pod imenom B., da ne zna je li to nekakav obiteljski nadimak, uglavnom, kada je podnesena ova tužba, brat da joj je kazao da su njihovi roditelji tom B. platili neki novac, odnosno da je brat I. P.
B. platio neki novac da može koristiti sporni dio. Navodi da ne zna je li mu platio za korištenje tog dijela ili je taj dio od njega otkupio, isti da je naveo da su to napravili pred svjedocima, a da ona taj ugovor nema, niti ga je vidjela. Navodi da ona ne zna koji su to svjedoci. Navodi da predmetni vrt sa sjeverne strane koristi samo ona, da je on točno uz njenu kuću, a da isti ne koristi L. P.. Navodi da je ona u ovu kuću doselila 1986. godine i da od tada u njoj stanuje neprekidno, ponavlja da apsolutno nema ništa sa bilo kakvim zahvatima, niti sa betonskim zidom sa sjeverne strane jer se radi o zidu koji je izgrađen radi prometnice od strane onoga koji je prometnicu gradio, nema ništa sa betonskim prilazom preko nekretnine, jedino što ona koristi je ovaj vrt kako je već navela, a isto tako da ne koristi ni betonsku površinu na predmetnoj nekretnini.
Tuženik ad.3 u tom predmetu P. P. u svom iskazu navodi da je on bivši suprug tužene ad.4 L. P., da su brak zaključili 1991. godine, a razveli se 2011. godine. Navodi da zna kakva je situacija na terenu jer je obitavao u blizini predmetnog zemljišta, navraćao tamo i da zna za situaciju još od 1985. godine. Supružnici K., S. i A. da su imali nekretninu, kuću na predmetnom terenu, a što se tiče predmeta spora, da je on čitavo vrijeme mislio da je i to njihovo zemljište, oni da su također držali da je to njihovo, držali su sebe vlasnicima, a tako da su se čitavo vrijeme i ponašali, pa da su čitav ovaj sjeverni dio obrađivali, koristili za vrt, na njihovu sugestiju da je on napravio betonski prilaz do svog pomoćnog objekta, koji je sada legaliziran, a oni da su i zemljištem nesmetano čitavo vrijeme pristupali. Dakle, da može potvrditi da je ono što je danas u svojstvu stranke iskazala G. M.
točno, da ona koristi samo vrt i to ovaj sjeverno prikazani na spornoj površini, a da ne koristi betonsku površinu u svrhu pristupanja do svoje kuće odnosno nekretnine koja nije predmet spora. Objekt ovog tuženika da je na licu mjesta, još odavno, više desetaka godina, sve što je od objekta napravljeno, svih tuženika, da su napravili supružnici K., a da je on betonski prilaz preko predmetnog zemljišta do objekta napravio 1995. godine sa javnog puta koji je položen sa istočne strane. Ovo da je napravio na sugestiju supružnika K., te taj betonski prilaz koristi za pristup do svoje nekretnine, da još za sada nije vlasnik nekretnine, iako je posjednik iste. Što se tiče polubrata njegove bivše supruge - I. P., on da ima dio položen sa južne strane ovoga dijela koji on koristi, kako je lovac čitav svoj život, to da je on zaista i korisnik kućice za pse koja je napravljena odnosno postavljena na spornom dijelu, da ne zna točno kada je to napravio, ali dugi niz godina da je tu, i on da do svog dijela nekretnine pristupa sa staroga puta, preko predmetne nekretnine odnosno predmeta spora. Navodi da nije točno da je tražio odnosno kontaktirao tužiteljicu ad. 1 da bi otkupio zemljište, nego da ga je zanimalo o čemu se tu radi, nakon što je zaprimio tužbu, jer je držao da su vlasnici sporne nekretnine supružnici K. . Na posebno pitanje pun. tužitelja, navodi da ovaj prostor, koji je položen južno od vrtla kojeg obrađuje G. M. koristi L. P. – tužena ad. 4.
Tužena ad.4 u tom predmetu L. P. navodi da je ona kćer sada pok. S. i A. K., da je rođena godinu dana nakon što su oni kupili zemljište na kojem je izgrađena bila kućica, navodi da je na sjevernom dijelu bila prvo izgrađena ta kućica, da bi roditelji izgradili odnosno napravili još dva dijela, tako da je sa sjevera stambeni prostor u tri cjeline, a da je od ova tri dijela- krajnje zapadni i srednji dio njen, sa istočne strane njene sestre G. M.. Što se tiče ovog objekta koji je položen sa južne strane, navodi da je isti gradila zajedno sa suprugom 2000. godine, moguće i prije, ali na mjestu gdje se prije nalazila baraka, da su napravili sve u gabaritima barake i u stvarnosti da su ona i suprug suvlasnici navedenog objekta. Navodi da su ona i bivši suprug bračnu stečevinu podijeli nakon razvoda braka i postali suvlasnici ovog objekta, za po ½ dijela. Ovaj betonski prilaz da su napravili oni preko predmetne nekretnine. Što se tiče objekta I. P., isti da je položen sa južne strane, pored njega da je kućica za pse koju je također napravio I. P., a on da je svoj objekt napravio 1976. godine, a kućicu za pse nakon toga. Tuženik I. P. do svoje kuće odnosno stambenog dijela da pristupa preko predmetne nekretnine i to starim putem koji vodi iz pravca juga, odnosno sa juga položeno istočno od predmetne nekretnine. Navodi da nije uopće razmišljala o tome tko bi bio vlasnik sporne nekretnine, koja je predmet spora i na kojoj je položena kućica za pse, vrt, betonski prilazi i betonska površina, o tome da nije razmišljala, da se sjeća, dokle seže njeno sjećanje da je tu bila šikara, da ničega nije bilo, da su tu izlazile pantagane i da je njen otac nekako u vrijeme rata, ali da ne može biti precizna, prvo počeo sa sađenjem nekih poljoprivrednih kultura na tom dijelu, u ovaj čas navodi da je sigurno bilo prije jer su to morali čistiti i kultivirati i prije toga. Dakle, navodi da ovih betoniranih površina, betoniranih prilaza nije bilo u startu, a da je to sve napravljeno od strane tuženika, kako koga, kroz vremenski period. Za tog B. da je čula, ali o njemu da nema nikakvih saznanja, da ne zna i nema spoznaje o tome je li netko bio vlasnik predmetne nekretnine odnosno predmeta spora i tko bi to bio, uglavnom, ovakvo da je stanje kroz godine. Za ovaj objekt kojeg su bivši suprug i ona suvlasnici pristup da je sa javne površine sa istoka preko predmeta spora, a preko predmeta spora do svoje nekretnine da pristupa i P. sa istoka. Ovaj vrt koji sada koristi sa sjeverne strane njena sestra G. M., a obrađuje ga već duže vremena, u isti pristupa iz svoje nekretnine odnosno stambenog prostora, a u stambeni prostor da pristupa sa ceste koja je položena sa sjevera. Navodi a je ona betonski prilaz sa bivšim suprugom preko predmeta spora napravila nekako u slično vrijeme kada su na mjesto ranije napravljene barake za kuću, da se prostor sjeverno od ovog betonskog prilaza pa do vrta koji koristi G. M. u biti posebno ne koristi, ali da se i taj dio mora čistiti pa da ona osobno naruči čišćenje i da je to napravila baš u posljednje vrijeme i platila trećoj osobi da to napravi. Navodi da ovaj prostor južno od kućice za pse i ovoga vrta, kao dio vrta koristi njen brat I. P., a makadamom da isti pristupa do svoje kuće, da se prostorom vrta pored kućice za pse sa istočne strane također koristi tuženik I. P.. Navodi da je njen otac A. preminuo 1998.
godine, a majka S. 2012. Godine, otac i majka da su na ovoj lokaciji počeli stanovati 1985. godine, moguće i prije, a da su nekretninu kupili 1960. godine i da tamo nisu stanovali neposredno nakon kupnje. Navodi da nakon što su kupili, pa i nakon što su tamo doselili, nisu koristili ništa na spornom dijelu, a da su obrađivali okućnicu odnosno površinu koju su kupili, za povrće, cvijeće. Navodi da se I. P. tamo doselio 1976. godine moguće 1975. godine kada je napravio kuću koja je na licu mjesta, isti da je prije živio u … ulici, prije nego što je napravio kuću na ovom području, da nije živio na licu mjesta odnosno na ovom području. Nakon što je napravio tamo kuću, do iste da čitavo vrijeme pristupa istim putem, sa istoka odnosno juga, jer ranije sa sjevera uopće puta nije ni bilo.
Tužiteljica ad. 5 navela je da je njen pok. djed bio A. R. zv. B., a da je ovo B. bilo njihovo obiteljsko ime odnosno nadimak, da nadimak nije bio prezime bilo B.. Sudski vještak geometar dipl. ing. T. Č. u tom
predmetu izradio je pisano vještvo, dao je pisanu dopunu svog nalaza i mišljenja, kao i usmenu. U dopuni nalaza i mišljenja prikazuje betonski plato koji se nalazi na dijelu čest. zem. 5606/1, vrt, kućice za pse i betonski zid na dijelu čest. zem. 5606/1. Navodi da je površina čest. zem. 5606/1 708 m2, a opisani betonski plato da predstavlja udio od 133/708; površina vrta da iznosi 94 m2, dakle, taj vrt da predstavlja udio od 94/708; kućica za pse udio od 39/708; a sve dijela čest. zem. 5606/1. Betonski zid i njegova površina da je zanemariva, a isti da se nalazi na međi čest. zem. 5606/1 sa čest. zem. 5802/15.
Dakle, temeljem svih utvrđenja iz predmeta ovog suda P.3021/17 i izvedenih dokaza u ovom postupku, sud je stava da raniji tužitelj I. P. te S. i A. K. nisu valjanim pravnim poslom stekli predmetne realne dijelove zemljišta ranije vlasnosti prednika tuženika – A. R. zv.B.. Temeljem svih izvedenih dokaza ovaj sud drži utvrđenim da se radilo o korištenju tuđeg zemljišta kroz vrijeme, klasičnoj uzurpaciji, tužitelji i svi raniji tuženici iz spisa P.3021/17 sa svojim prednicima su zaposjeli dijelove predmetnog zemljišta i kroz određeni vremenski period napravili na istom vrt, betonske staze, betonski plato i kućice za pse.
Treba ponoviti da ranija tužena S. K. (koja je prednica i tuženika) u svom odgovoru na tužbu, nakon zaprimanja tužbe u ovom predmetu, uopće ne spominje kupnju predmetnog zemljišta od prednika tužitelja A. R. zvanog B., ona navodi da je stekla pravo služnosti prolaza putem preko zemljišta tužitelja. Dakle, nema uopće govora o tome da je zemljište otkupljeno od prednika tužitelja, a stvarno bi bilo logično da ona samo to i jedino to navede u svom odgovoru na tužbu. Očito kupoprodaje nije bilo, jer da je ona sa suprugom A. K. kupila vrt i dio zemljišta od R., to bi itekako navela i apostrofirala u odgovoru na tužbu, jer bi se radilo o njenom pravu vlasništva realnog dijela. Prednik tuženika A. R. zv. B. bio je raniji vlasnik, tada nositelj prava korištenja predmetnog zemljišta, sud drži da on u to vrijeme nije mogao raspolagati zemljištem na način da ga otuđi trećima, iako bi taj ugovor mogao konvalidirati, da je isti uopće zaključen, sud drži da nije. Naime, pisanog ugovora o kupoprodaji predmetnog zemljišta sa A. R. zv. B. nema, isti ne postoji, nije zaključen, što nije logično, sud drži da bi sigurno I. P. koji je imao namjeru graditi kuću na svom dijelu zemljišta, inzistirao kao kupac na zaključenju pisanog ugovora sa R., kao i A. K., te da bi odmah nakon zaključenja ugovora o prodaji, ogradili i omeđili kupljeni dio predmetnog zemljišta, što nisu napravili, a vezano za odgovor P. na tužbu i historijat njegove protutužbe razlikuju se i površine, namjena i iznosi koji bi bili plaćeni na ime kupoprodajne cijene. Ovako nešto ne dokazuje se iskazima dva svjedoka, koji su upravo sa P. i obitelji K. bili u prijateljskim odnosima, a
B. nisu niti poznavali. Supružnici A. i S. K. su svoju nekretninu kupili 1960.godine, a njihova kćer L. P. u svom iskazu navela je da od doseljenja na spornom dijelu (predmetnom zemljištu) ništa nisu koristili. Dakle, zaista nema logike u tome da se na ovom neatraktivnom (tada) području kupuje od nekoga dio zemljišta koje je nacionalizirano i kojeg ta osoba nije vlasnik, da se ne zaključi ugovor o prodaji u pisanoj formi, da se ne ogradi i omeđi kupljeni realni dio nekretnine, a da se tek godinama nakon te navodne kupnje (za koju sud ne vjeruje da se dogodila) počne u etapama raditi zahvate po nekretnini i za svoje potrebe uzima dio po dio površine zemljišta. Sud drži da bi se zaista svatko tko je nešto kupio po pitanju nekretnina pobrinuo na adekvatan način da osigura ono što je kupio, pisanim ugovorom i zidovima, uspostavom svoga posjeda, izjavom A. R. u pisanoj formi, kako je A. R. zv.B. preminuo 1978.godine, to je jasno da je bilo dovoljno vremena tražiti od njega pisanu izjavu. Iza njega su ostale samo udovica B. i kćeri, A. je preminuo u poznim godinama života, očito više nije mogao obrađivati vinograd, jer je to kultura koja je na tim čestice bila u stvarnosti od davnina i upisana je u zemljišnim knjigama. Kako je on ostario i postao nemoćan, a nije živio tu, naravno da je prestao sa obrađivanjem i eksploatiranjem zemljišta, čitavo to područje je u to vrijeme bilo neatraktivno, posebno starosjediocima koji tu nisu stanovali i imali su očito i druge nekretnine, pa nije da ni njegova supruga i kćeri, ne obrađuju zemlju i nemaju potrebe tamo dolaziti. Takva, neobrađena zemlja, za koju se čitavo vrijeme zna čija je i tko je nositelj prava korištenja, položena izvan naselja, zaista je podobna za zaposjedanje, što je ovaj sud već naveo u presudi u drugom predmetu, prvo vrijeme za sadnju male površine kao vrta, zatim za prelazak i pristupanje sa ceste preko zemlje koja predstavlja šikaru i livadu, što je, nažalost, ovdje očito bio slučaj. Tuženici i njihovi prednici nisu imali apsolutno nikakvo pravo koje bi ih ovlastilo na predmetne radnje, betoniranje, gradnju zida, postavljanje kućica za pse i obrađivanje predmetnog zemljišta, oni sa tim zemljištem nemaju ništa, to je tuđa stvar, stvar tužitelja kao suvlasnika i zahtjev tužitelja je u cijelosti osnovan. Sud je stava da su očito A. i S. K. bili u dobrim odnosima sa A.
R. zv. B., znali su da je on bio vlasnik, a tada nositelj prava korištenja predmetnog zemljišta, da njegovi ukućani nisu zainteresirani (tada) za obrađivanje vinograda odnosno zemljišta, B. je već tada bio u poznim godinama života, te su očito počeli sa korištenjem te tuđe nekretnine, misleći kako neće biti problema da oni dijelom koriste zemljište kad ga već R. odnosno njegovi ne koriste. Kasnije je došlo do promjene stava na strani obitelji K. odnosno tuženika, oni zaista nisu imali nikakva prava napraviti na zemljištu tužitelja sve ono što su nesporno napravili. Naravno da im je komfornije pristupati sa javnog puta preko zemljišta B. slijednika, za to nemaju nikakvog valjanog osnova, niti imaju osnova za obrađivanje tuđeg zemljišta i betoniranje istog, a što su sve napravili.
Sud u ovom postupku, radi svih izvedenih dokaza i svih okolnosti slučaja, zaista ne može pokloniti vjeru tužiteljima da su valjanim pravnim poslom od A. R. zvanog B. stekli realne dijelove predmetne nekretnine, usmenom pogodbom koja je izvršena u cijelosti. Sve ono što je sud dovelo do ovog zaključka je utvrđeno, sud ne poklanja vjeru iskazima svjedoka P. i Ž., sudu iskazi ovih svjedoka kao prijatelja obitelji K. i posebno I. P. nisu vjerodostojni i uvjerljivi,
u svjetlu svih ostalih izvedenih dokaza u oba postupka. Nema logike u tome da je I. P., jedini, tek nakon što je primio tužbu nasljednika A. R. zv.B. u odgovoru na tužbu 2001.godine naveo da je kupio dio zemljišta od A. R., bilo bi logično s obzirom na promjenu pozitivnih propisa da je on zajedno sa supružnicima K. tražio utvrđenje od R. nasljednika da je stekao pravo vlasništava realnog dijela usmenom pogodbom. R. je u vrijeme podnošenja tužbe i odgovora na tužbu već bio pokojni, njegove nasljednice tražile su od suda zabranu od uznemiranja i tek tada, po prvi put, P. (i jedino on) navodi da je to kupio od pokojnog R., koji tada naravno to ne može demantirati, jer je mrtav. Dakle, sud drži na nedvojben način utvrđenim da valjanim pravnim poslom od A. R. zv.B. tužitelji nisu stekli pravo vlasništva predmeta spora. U ovom postupku tužbeni zahtjev je određen u potpunosti da se po njemu moglo postupati, a nije bilo mjesta izvođenju daljnjih dokaza, L. P. i P. P. detaljno su saslušani u ranijem postupku kao
stranke, u njihovom iskazu nema traga postojanju pravnog posla kupoprodaje. Točan je i navod tuženika da je znakovito kako L. i P. P. koji su bili tuženici u predmetu P.3021/17 i u odnosu na koje je prihvaćen zahtjev, nisu podnijeli žalbu protiv te presude, a nisu ni ustali protutužbom kao ovi tužitelji. Dakle, očito je njima bilo ili postalo jasno sve što je vezano za stanje na licu mjesta, a što utvrđenim drži i ovaj sud i istog je stava vezano za utvrđene činjenice kao i kod donošenja presude u predmetu ovog suda P.3021/17.
Dakle, u ovom slučaju sud drži na nedvojben način utvrđenim da su se tužitelji proširili samovlasno na tuđe zemljište, da se radi o klasičnoj uzurpaciji, moguće početnom korištenju pa kasnije nedopuštenom stavu da je to njihovo, na štetu ranijeg vlasnika odnosno sadašnjih vlasnika. Za ovaj sud nema niti govora o postojanju valjanog pravnog posla kupoprodaje sa B., pisanog ugovora nema, navodi svih članova obitelji K. i P. su kontradiktorni i upućuju na stav da se radi o korištenju i uzurpaciji, a iskazi svjedoka P. i Ž. su prema stavu ovog suda neživotni, nevjerodostojni i u protivnosti sa svim ostalim izvedenim dokazima. Uostalom, protutužba, sada tužba, podnesena je nakon velikog broja godina i trajanja postupka po tužbi nasljednika A. R., stvarno nema logike ni u tom postupanju odnosno ranijem ne postupanju, jer bi zaista bilo logično da su odmah po podnošenju tužbe sadašnji tužitelji i njihovi prednici ustali protutužbom, kad već ranije nisu tražili utvrđenje da su vlasnici realnih dijelove koje su uredno koristili i koriste, za ovaj sud tuđeg zemljišta, klasičnom uzurpacijom, bez valjanog pravnog osnova, odnosno bez pravnog osnova koji se temelji na pravnom poslu kupoprodaje zaključenom sa vlasnikom predmetnog zemljišta.
Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude, zahtjev tužitelja valjalo je u cijelosti odbiti kao neosnovan.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00,
88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tuženicima odnosi se na trošak (s obzirom na v.p.s. od 101.000,00 kn) sastava odgovora na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn; zastupanja na tri ročišta u iznosu od po 2.500,00 kn (16.prosinca 2020.godine, 5.listopada 2021.godine i 8.ožujka 2022.godine); sastava obrazloženog podneska od 22.listopada 2021.godine u iznosu od 2.500,00 kn; 40% povećanja na ime zastupanja 5 osoba u iznosu od 5.000,00 kn; 25% PDV-a u iznosu od 4.375,00 kn, što ukupno zbrojeno daje iznos od 21.875,00 kn, koliko su na ime naknade parničnog troška tužitelji obvezani platiti tuženicima.
U Splitu, 25. travnja 2022. godine
S U D A C
Julijana Ponoš v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
