Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 79 Gž Ovr-502/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mileni Frankić, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja M. J., iz Š., OIB: …, s boravištem u P., A., koga zastupa punomoćnica J. P., odvjetnica u Š., protiv ovršenika pod 1. Z. B., OIB: …, iz R., i 2. N. B., OIB: …, iz B., koje zastupa punomoćnica E. K., odvjetnica u Š., radi ovrhe, odlučujući o žalbi 2. ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu poslovni broj Ovr-308/21 od 21. listopada 2021., dana 25. travnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba 2. ovršenika N. B. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu poslovni broj Ovr-308/21 od 21. listopada 2021. pod toč. I. izreke u odnosu na 2. ovršenika, izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i toč.11. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem, na temelju pravomoćne i ovršne presude suda prvog stupnja poslovni broj P-2784/09 od 21. lipnja 2012. Radi naplate novčane tražbine u iznosu od 91.500,00 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže navedene u izreci rješenja tekuće od dospijeća pa do isplate , te troškovima ovršnog postupka u iznosu od 5.000,00 sa zateznim kamatama tekućim od 21. lipnja 2012. do isplate određena je ovrha na nekretninama u vlasništvu 2. ovršenika označenim kao čest.zgr.673 Z.U.1239 k.o. R. i čest.zgr.63 Z.U.1238 k.o. R., zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđenjem njihove vrijednosti, prodajom istih i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom (toč.I izreke). Naloženo je zemljišnoknjižnom odjelu suda prvog stupnja u Šibeniku izvršiti brisanje zabilježbe rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-487/18 od 27.srpnja 2018. na nekretninama opisanim u toč. I izreke rješenja, te da izvrši upis zabilježbe ovog rješenja o ovrsi na istim nekretninama (toč. II izreke). Konačno, djelomično je prihvaćen zahtjev ovrhovoditelja u pogledu naknade troškova ovrhe, te mu je odmjeren trošak u iznosu od 2.765,00, dok je odbijen njegov zahtjev radi naknade troškova u preostalom dijelu u iznosu od 1. 265,00 kn (toč. III izreke).

2. Protiv navedenog rješenja, sadržajno pod toč.I. izreke žali se 2. ovršenik, bez navođenja žalbenih razloga iz čl. 353.st.1.Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 -dalje: OZ), uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. Žalba 2. ovršenika je neosnovana.

4. Sud prvog stupnja, polazeći od utvrđenja: da su 1. i 2. ovršenici u podnesku od 10. rujna 2019. naveli da predmetne nekretnine u naravi predstavljaju garažu i da nisu podobne za stanovanje, da iz vlasničkih i posjedovnih listova za predmetne nekretnine proizlazi da nekretnina označena kao čest.zgr.63 K.O. R. u naravi predstavlja kuću površine 37m2, a nekretnina označena kao čest.zgr.673 K.O. R. kuću površine 20m2, da 1. ovršenica ima prijavljeno prebivalište u … od 25. siječnja 2012., a 2. ovršenik u B., na nekretnini koja se nalazi u vlasništvu ovrhovoditelja, zaključuje da nekretnine na kojima je predložena ovrha ne predstavljaju jedine nekretnine koje su nužne 1. i 2. ovršenicima za stanovanje odnosno zadovoljavanje njihovih osnovnih životnih potreba i osoba koje su po zakonu dužni uzdržavati u smislu odredbe čl.75.st.1. OZ.

5. Osim toga, predmetnom ovršnom ispravom – pravomoćnom i ovršnom presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-2784/2009 od 21. lipnja 2012. naloženo je 1. i 2. ovršenicima da u roku od 15 dana solidarno isplate ovrhovoditelju iznos od 91.500,00 kn sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni iznos glavnice od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa od 1.500,00 kn do isplate na ime korištenja ovrhovoditeljeve kuće i dvorišta u B., bez valjane pravne osnove odnosno odobrenja ovrhovoditelja kao njenog vlasnika, pa ovrhovoditelj ima opravdan interes za namirenjem navedenog potraživanja i da se prodajom predmetnih nekretnina radi namirenja istog ne bi narušila pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja u smislu odredbi čl. 80.b. st. 2. i 3. OZ. Pored toga, 1. i 2. ovršenici nisu dostavili sudu dokaze na okolnost vrijednosti predmetnih nekretnina temeljem kojih bi se moglo utvrditi da bi predmetno potraživanje bilo nerazmjerno manje od vrijednosti tih nekretnina i da su im iste neophodne za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, pri čemu iz rezultata postupka proizlazi da ovrhovoditelj više godina nije uspio namiriti predmetno potraživanje na drugi način.

5.2. Ovršenik žalbom osporava pravilnost rješenja navodeći da je nastupila zastara tražbine ovrhovoditelja, pozivajući se na žalbeni razlog iz čl.50.st.1.toč.11. OZ (a ne kako to pogrešno navodi OV), kao i da je prisilnom naplatom na novčanim sredstvima 1. i 2. ovršenika kod FINA-e ovrhovoditelj naplatio iznos od 300.000,00 kn, pozivajući se na žalbeni razlog iz čl.50.st.1.toč.9. OZ. Osim toga, 2. ovršenik se pozvao i na pravo na dom, navodeći da je prijavljen na kućnoj adresi ovrhovoditelja, da nema uvjeta za stanovanje u R., a osim toga sporne nekretnine su garaže, bez osnovnih uvjeta za stanovanje i to su jednine nekretnine u njegovom vlasništvu, pozivajući se na se žalbeni razlog iz čl.50.st.1.toč.9. OZ.

6. Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

7. U odnosu na žalbene razloge iz čl. 50.st.1.toč.9. i toč.11. OZ valja navesti da o istima nije ovlašten raspravljati ovaj sud drugog stupnja. Stoga će sud prvog stupnja, u nastavku postupka postupiti sukladno odredbi čl. 52. st. 3. OZ, te uputiti 2. ovršenika na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, iz razloga koje je istakao u svojoj žalbi.

8. U konkretnom slučaju ovrha je zatražena, a i određena na temelju ovršne isprave- presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2784/2009 od 21. lipnja 2012. Radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 91.500,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, i to zabilježbom ovrhe, utvrđenjem vrijednosti nekretnina, te njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja nekretninama 2. ovršenika i to čest.zgr.673 Z.U.1239 k.o. R. i čest.zgr.63 Z.U.1238 k.o. R. Ovrha je određena samo u odnosu na ovršenika 2. N. B., kao vlasnika nekretnina.

9. Pravo ovrhovoditelja na namirenje svoje tražbine utvrđene ovršnom ispravom i njegovo legitimno očekivanje da svoju tražbinu može namiriti iz imovine 2. ovršenika je zaštićeno čl. 1. Protokola 3. Europske konvencije o ljudskim pravima i i temeljim slobodama ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97,6/99,8/99,14/02 ,10/06 i 2/10 –dalje: Konvencija), a pravo 2. ovršenika na mirno uživanje svoje imovine odnosno pravo na dom je također zaštićeno čl. 8. Konvencije. Nadalje, odredbom čl.34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 propisano je pravo na nepovredivost doma kao jedno od temeljnih ljudskih prava i sloboda.

10. Zaštita prava na dom nije apsolutna i ograničenje tog prava mora zadovoljiti određene kriterije, materijalnopravne i procesnopravne, sadržane u tzv. testu razmjernosti, obzirom da na strani suprotstavljenoj prigovoru - tužiteljici, postoji njen interes iz osnove prava vlasništva zaštićenog Ustavom (čl. 48. Ustava).

11. Iz navedenog bi proizlazilo se 2. ovršenik poziva na povredu ustavnog (i konvencijskog ) prava na dom što ne predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50.st.1.toč.9. OZ, kako to pogrešno smatra 2. ovršenik.

12. Sud prvog stupnja prilikom donošenje odluke uzeo je u obzir sve okolnosti slučaja iz čl.80.b OZ, kojom su propisani posebni uvjeti za određivanje ovrhe na nekretnini, pa tako ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 20.000,00 kn sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja (st. 2.), a pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz st. 2. toga članka sud će uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito; je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu, je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetnima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri, služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji, ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitog uzdržavanja ili drugih važnih razloga,i je li se ovršenik izjavom sadržanoj u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine (st. 3.), zaključivši da se prodajom predmetnih nekretnina radi namirenja tražbine ovrhovoditelja ne bi narušila pravična ravnoteža između interesa ovrhovoditelja i interesa 2. ovršenika u smislu odredbe čl.80.b OZ.

13. Tome valja dodati da 2. ovršenik u žalbi ističe da nema niti jedne nekretnine u kojoj bi mogao stanovati (iako je prijavljen na adresi u B.), kao i da su predmetne nekretnine garaže bez uvjeta za stanovanje, slijedom čega predmetne nekretnine, zbog svrhe u koju se koriste ne predstavljaju nekretnine nužne za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba 2. ovršenika i članova njegove obitelji, pa provođenjem ovrhe i ne bi bilo povrijeđeno 2. ovršenikovo pravo na dom.

14. Stoga je, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 25. travnja 2022.

Sutkinja:

Milena Frankić, v.r.