Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž R-463/2021-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. B. iz R., OIB: …, zastupane po punomoćniku B. G., odvjetniku iz O. ureda B. G., D. C. i K. B. u R., protiv tuženika INA d.o.o. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku S. B., odvjetniku iz O. društva S. i partneri d.o.o. R., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr- 482/2019-12 od 22. veljače 2021., u sjednici vijeća 25. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-482/2019-12 od 22. veljače 2021.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki 1. izreke utvrđeno je da je odluka tuženika o osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 30. lipnja 2017. nedopuštena i da radni odnos tužiteljice nije prestao te je naloženo tuženiku vratiti tužiteljicu na poslove prodavača na maloprodajno mjesto regije R..
2. Točkom 2. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn sa zateznom kamatom.
3. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva te obveže tužiteljicu na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba postupka s time da niti tuženik u žalbi ne ukazuje na postojanje koje od bitnih povreda odredaba postupka.
7. Suprotno žalbenim navodima tuženika činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je i prema shvaćanju ovog suda materijalno pravo pravilno primijenjeni kada je tužbeni zahtjev tužiteljice prihvaćen kao osnovan.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je tuženikova odluka o osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 30. lipnja 2017. nedopuštena, da radni odnos tužiteljice nije prestao te za vraćanje na rad na poslove prodavača na maloprodajno mjesto Regije R..
9. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:
- da je tužiteljica odluku o otkazu zaprimila 10. srpnja 2017; da je pravovremeno 17. srpnja 2017. tuženiku podnijela zahtjev za zaštitu prava o kojem tuženik nije odlučio te da je tužiteljica pravovremeno 14. kolovoza 2017. podnijela predmetnu tužbu sve u smislu odredbi čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19; dalje ZR), što u ovom žalbenom postupku nije sporno,
- da se u odluci o otkazu kao otkazni razlog navodi da tužiteljica ne udovoljava zdravstvenoj sposobnosti za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada za radno mjesto prodavač na maloprodajnom mjestu u Regiji R. što je tuženik utvrdio na temelju svjedodžbe (uvjerenja) specijalističke ordinacije medicine rada o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 30. ožujka 2017.,
da je odluka o otkazu donijeta na temelju odredbe čl. 115. st. 1. toč. 2. ZR (osobno uvjetovani otkaz),
- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na temelju Ugovora o radu zaključenog 1. veljače 2016. na neodređeno vrijeme na radnom mjestu prodavač na maloprodajnom mjestu u regiji R.,
- da tužiteljica tvrdi da je 23. prosinca 2011. kao radnica INA d.d. Z. zaposlena na radnom mjestu prodavača na benzinskoj postaji C. doživjela drugu oružanu pljačku u vezi čega je INA d.d. Z. sastavila prijavu o ozljedi na radu;
- da tužiteljica tvrdi da je bila neprekidno na bolovanju zbog opisane ozljede na radu od prosinca 2011., pa nadalje, te i u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu,
- da je tužiteljica u parničnom postupku vođenom pod brojem Pr-663/18 protiv INA d.d. Z., kao tuženika na temelju pravomoćne presude od 10. svibnja 2019. ostvarila pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete zbog ozljede na radu-štetnog događaja od 23. studenog 2011.,
- da tužiteljica tvrdi da je u izvješćima o privremenoj nesposobnosti za rad – spriječenosti za rad za siječanj, veljaču i ožujak 2017. nezakonito navedeno da je uzrok privremene spriječenosti bolest AO, a ne ozljeda na radu,
- da je tužiteljica pred Upravnim sudom u Rijeci pod brojem Usl-1399/2017 pokrenula postupak radi poništenja rješenja zavoda, Regionalni ured R. od 3. srpnja 2017. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje dijagnoze posttraumatski stresni poremećaj šifra F43.1 posljedičnom dijagnozom uzrokovanom ozljedom od 23. studenog 2011., te joj nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljeda na radu; da je pravomoćnom presudom Upravnog suda u Rijeci od 17. lipnja 2019. koja je potvrđena rješenjem Visokog Upravnog suda RH broj Usž-4383/19 poništeno rješenje zavoda Regionalni ured R. od 6. listopada 2017. kao i rješenje HZZO od 3. srpnja 2017. te je tužiteljici dijagnoza šifre prema MKB –U F43.1 priznata posljedicom ozljede na radu koja je nastala 23. prosinca 2011. te su joj priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, te je naloženo HZZO Regionalni ured R., da u roku od 60 dana po pravomoćnosti presude donose odgovarajuće rješenje; da je HZZO Regionalni ured R. rješenjem od 23. rujna 2011. tužiteljici dijagnozu posttraumatski stresni poremećaj, šifra F43.1 priznao kao posljedičnu dijagnozu uzrokovanu ozljedom od 23. studenog 2011. uz uputnu priznatu dijagnozu reakcije na teški stres i poremećaj prilagodbe te su tužiteljici priznata sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu od 28. travnja 2017.
10. Prvostupanjski sud je zaključio da je u navedenom upravnom postupku pravomoćno riješeno prethodno pitanje o kojem ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari utvrđujući da je tužiteljica u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu (30. lipnja 2017) bila na bolovanju zbog ozljede na radu od 23. studenog 2011., da stoga, tuženik u smislu odredbe čl. 38. ZR-a tužiteljici nije mogao zakonito otkazati Ugovor o radu te da je zbog toga odluka o otkazu nezakonita.
11. U odnosu na okolnost da je tužiteljica ozljedu na radu od 23. studenog 2011. doživjela kao radnica društva INA d.d. Z., sud je uvidom u izvadak iz sudskog registra za tuženika utvrdio da je INA d.d. Z. jedini osnivač tuženika, kao i njegov 100%-ni vlasnik, te da se s obzirom na ovu okolnost radi o kontinuitetu radnog odnosa tužiteljice kod istog trgovačkog društva.
12. Zbog tih razloga je tužbeni zahtjev prihvatio dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje Tarifa).
13. Tuženik u žalbi osporavajući pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja kao i pravilnost u primjeni materijalnog prava navodi da sud pobijanu presudu temelji na činjenicama koje su nastale nakon donošenja odluke o otkazu Ugovora o radu, te ukazuje da je odluku o otkazu temeljio na podacima koji su mu u vrijeme otkazivanja jedino bili dostupni, a to je uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti tužiteljice od 30. ožujka 2017. u kojem se navodi da je tužiteljica zdravstveno nesposobna za obavljanje poslova prodavača na benzinskoj postaji, te da je tužiteljica u to vrijeme bila na bolovanju sa šifrom bolesti AO, a ne zbog ozljede na radu.
14. Opisani žalbeni navodi nisu osnovani te ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja kao ni pravilnost u primjeni materijalnog prava.
15. Tužiteljica je prvenstveno isticala da je odluka o otkazu nezakonita zbog okolnosti jer da je u vrijeme otkazivanja bila na bolovanju zbog ozljede na radu u smislu odredbe čl. 38. ZR-a prema kojoj odredbi radniku koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tijekom liječenja ili oporavka od bolesti na radu ili profesionalne bolesti, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu.
16. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da odluka u upravnom postupku vođenom kod Upravnog suda u Rijeci predstavlja prethodno pitanje za odluku u ovoj pravnoj stvari, pa kako je, presuda Upravnog suda u Rijeci broj Usl-1399/2017 od 17. lipnja 2019. postala pravomoćna, sud je u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZPP-a vezan pravomoćnom presudom donijetom u upravnom postupku. Tužiteljica je u upravnom postupku dokazala da je zbog ozljede na radu od 23. studenog 2011. neprekidno, te u vrijeme otkazivanja ugovora o radu bila na bolovanju (privremena spriječenost za rad) zbog ozljede na radu, budući da su citiranom presudom Upravnog suda u R. poništena rješenja HZZO, Regionalni ured R. od 6. listopada 2017. i 3. srpnja 2017. te je tužiteljici dijagnoza šifre F43.1. priznata posljedicom ozljede na radu koja je nastala 23. prosinca 2011. te su joj priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, a povodom te presude je HZZO, Regionalni ured R. donio rješenje od 23. rujna 2019. kojim je tužiteljici dijagnoza posttraumatski stresni poremećaj, šifra F43.1 priznata posljedičnom dijagnozom uzrokovanom ozljedom od 23. studenog 2011. te priznata sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu od 28. travnja 2017., dakle, prije otkazivanja ugovora o radu.
17. Prema citiranoj odredbi čl. 38. ZR-a, tuženik kao poslodavac nije mogao tužiteljici zakonito otkazati ugovor o radu jer je tužiteljica dokazala da je u vrijeme otkazivanja bila privremeno nesposobna za rad zbog liječenja ili oporavka od ozljede na radu od 23. prosinca 2011.
18. Okolnost da je tužiteljica u vrijeme ozljede na radu od 23. prosinca 2011. bila radnica INA d.d. Zagreb treba reći da je prvostupanjski sud pravilno uvidom u izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 114.-125.) utvrdio da je INA d.d. Z. jedini osnivač i 100%-ni vlasnik tuženika, te da tuženik jest zapravo tvrtka kćer INA d.d. Z., slijedom čega se radi o kontinuitetu radnog odnosa tužiteljice kod društva INA d.d. Z. i tuženika.
19. Stoga žalbeni navodi tuženika o suprotnom nisu osnovani.
20. Pobijana presuda pravilna je i zakonita i u odluci o naknadi parničnog troška.
21. Slijedom svega obrazloženog primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Rijeci 25. travnja 2022.
Predsjednica vijeća
Dubravka Butković Brljačić
