Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-199/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca, Tihane Pivac predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i Lucije Lasić članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja: 1. V. E. pok. M. iz V., OIB: .. i 2. S. L. rođ. E. iz Z., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u V., protiv tužene Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, radi utvrđenja prava vlasništva i ovlaštenja na uknjižbu, odlučujući o žalbi tužene Republike Hrvatske protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama, poslovni broj 6 P-179/2020-6 od 9. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se djelomice tuženičina žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama, poslovni broj 6 P-179/2020-6 od 9. prosinca 2020. u pobijanom dijelu pod točkom I. izrijeke te u dijelu pod točkom II. izrijeke kojim je tužiteljima dopuštena uknjižba prava suvlasništva na posebnim dijelovima predmetne nekretnine uz brisanje tog prava s imena tužene.
II. Djelomice se prihvaća tuženikova žalba i preinačava presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama, poslovni broj 6 P-179/2020-6 od 9. prosinca 2020. u pobijanom dijelu pod točkom II. izrijeke kojim je dopuštena parcelacija zemljišta označenog kao čest. zem. 4071/2 k.o. V. te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljima parniči trošak u iznosu od 15.750,00 kuna sa zateznim kamatama po stopi propisnoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 125/11, 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku od 9. prosinca 2020. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno kako slijedi:
I. Utvrđuje se da je tužitelj V. E. pok. M., V., OIB: ... i S. L. rođ. E., Z., OIB: ..., jedini suvlasnici nekretnine oznake dio čest. zem. 4071/2, k.o. V., površine 396 m , koja nekretnina je prikazana na skici lica mjesta točkama 1-2-3-4-5-6-7-9-10-11-12- 13-14-1, koja skica čini sastavni dio mjerničkog vještačenja vještaka Zlatana Polića od 28. rujna 2017. i ove presude i to tužitelj V. E. u dijelu od 1/3, a tužiteljica S. L. u dijelu od 2/3, što im je tužena dužna priznati.
II. Tužitelji se ovlašćuju temeljem ove presude na nekretnini iz točke I. zatražiti i postići uknjižbu suvlasništva na svoje ime te su temeljem ove Presude i prijavnog lista izrađenog od stane ovlaštenog inženjera geodezije ovlašteni od dijela čest. zem. 4071/2 k.o. V., formirati posebnu čest. zem. ili isti taj dio po istom osnovu odcijepiti i pripojiti novoformiranoj nekretnini katastarske oznake koju dobije sukladno citiranom prijavnom listu te zatražiti i postići uknjižbu prava suvlasništva te novoformirane čest. zem. na ime tužitelja u dijelovima od po 1/3 + 2/3, uz istodobno brisanje s imena Republike Hrvatske.
III. Nalaže se tuženoj solidarno naknaditi tužiteljima parnične troškove u iznosu od 15.750,00 kuna zakonskim zateznim kamatama po stopi propisnoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 125/11, 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje kamate teku od dana donošenja ove presude pa do dana plaćanja, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužena pobijajući presudu u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) predlažući presudu preinačiti i tužbu odbaciti, odnosno tužbeni zahtjev odbiti ili presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je djelomice utemeljena.
5. Prije svega, glede prijedloga žalitelja za donošenje drugostupanjske odluke, valja navesti kako je u ranijem stadiju postupka, rješenjem ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-2000/2018-2 od 10.lipnja 2020. ukinuta presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Pločama poslovni broj P-466/17 od 12. lipnja 2018. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pa je, sukladno članku 366.a ZPP-a, ovaj sud u ovom žalbenom stadiju postupka vezan zabranom dvostrukog ukidanja, odnosno zabranom ponovnog ukidanja prvostupanjske presude i vraćanja predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
6. Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužbeni zahtjev na utvrđenje prava suvlasništva tužitelja na nekretnini dio čest. zem. 4071/2, k.o. V., površine 396 m[2] , koja nekretnina je prikazana na skici lica mjesta vještaka Z. P. od 28. rujna 2017. točkama 1-2-3-4-5-6-7-9-10-11-12-13-14-1 i zahtjevi na ovlaštenje tužitelja za formiranje posebne zk čestice te na uknjižbu prava suvlasništva na toj nekretnini u zemljišnoj knjizi.
7. Prema podatcima u spisu predmeta, u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, u bitnom je utvrđeno:
-kako je pregledom Izvatka iz zemljišne knjige za k.o. V., Z.U. 825 utvrđeno da je pravo vlasništva predmetne nekretnine označene kao kat. čest. 4071/2 upisano na ime Republike Hrvatske za cijelo, kao i da iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 16. ožujka 2017. proizlazi kako su taj Ugovor sklopili S. E., L. E. i S. E., kao prodavatelji i S. L., kao kupac, a predmet kupoprodaje je nekretnina izgrađena na kat. čest. 4071/2 k.o. V.,
- kako iz povijesti promjena na katastarskim česticama proizlazi da je spisak parcela u k.o. V. (stara izmjera) nastao na temelju Zakona o društvenom doprinosu i porezima od 29. prosinca 1951., obnovom spiska parcela na osnovu podataka revizije katastara na terenu izvršene 1952. godine i starog katastarskog operata, a uvidom u evidenciju katastarskog operata za k.o. V. (stara izmjera) da je utvrđeno kako je čestica broj 4071/2 zvana "Torine", pašnjak površine 270517 m[2] , šuma površine 270518 m[2] i neplodno površine 541034 m , bila upisana u posjedovni list broj 851 posjednika "Općenarodna imovina" V. za 1/1, promjenom broj 5/61, prilikom sređivanja Općenarodne imovina predmetna katastarska čestica upisana je u posjedovni list broj 849 posjednika "Šumarija" V. za 1/1 posjeda, a rješenjem tadašnje Republičke geodetske uprave iz 1983. godine kako je potvrđen katastarski operat za k.o. V. (nova izmjera) kojom je obuhvaćen dio k.o. V. (stara izmjera) i primjenjuje se od 1. svibnja 1983. te je izvršena prenumeracija brojeva posjedovnih listova u k.o. V.,
-kako iz rješenja o izvedenom stanju od 11. ožujka 2015. proizlazi da je nekretnina izgrađena na k.č. 4071/2 k.o. V., ozakonjena, dok iz rješenja Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Z-164/12 od 3. rujna 2012. proizlazi da je dopuštena uknjižba prava vlasništva na nekretninama položenim u Z.U. 408, 410, 1129, 1544 i 1545 k.o. V. na ime I. E. pok. M., V. E. pok. M. i S. E. pok. M. za po 1/3 dijela, uz istodobnu uknjižbu brisanja tog prava s imena M. E. pok. I.,
-kako je u postupku, pored ostalih, izveden dokaz očevidom na predmetnoj nekretnini i utvrđeno da predmet spora predstavlja objekt, stojna kuća s pripadajućim dvorištem, garažom i vrtom, s južne strane nekretnina graniči s županijskom cestom Vrgorac - Orah, sa zapadne strane susjeda je A. P., s istočne strane Z. E., sa sjevera je granica zid čatrnje "S.", koji se nalazi odmah uz kuću, na nekretnini u vrtu je jedna maslina, dva šipka sa zapadne strane kuće, šipak s južne strane kuće, dvije mlade masline te jedna vinova loza, a u kuću se pristupa s glavne ceste stubama,
-kako je sudski vještak mjeritelj Z. P. utvrdio da je predmet spora nekretnina koja se nalazi sjeverno od asfaltne ceste V. - B. - L., na nekretnini se nalazi stambena zgrada od 99 m[2] anagrafske oznake B. kbr. 82, garaža od 27 m , "S." od 29 m[2] dok se preostali dio nekretnine koristi kao vrt i dvorište od 259 m , stambena zgrada je izgrađena u visini prizemlja s tavanom prekrivena dijelom krovom na više streha, dijelom ravnom betonskom pločom koja služi kao terasa, ukupna površina sporne nekretnine je 414 m[2] , a na skici izmjere očevida je označena brojevima od 1 do 14, a nekretnina se identificira kao čest. zem. 4071/2 – dio i čest. zem. 4085/9 – dio,
-kako je sudski vještak pregledom zemljišno knjižnog operata za k.o. V. utvrdio da je u zk. ul. 825 upisana čest. zem.- 4071/2 na ime Republike Hrvatske za 1/1, a u zk. ul. 408 upisana je čest. zem. 4085/9 na ime V. E. pok. M. za 120/3840 i drugi, u katastarskom operatu za k.o. V. čest. zem. 4071/2 čest. zem. 4071/2 površine 1065584 m[2] je upisana u posjedovni list broj 865 na ime Hrvatske šume - Šumarija V. za 1/1, a čest. zem. 4085/9 ukupne površine 1773 m[2] upisana je u različite posjedovne listove od kojih su imena posjednika vidljiva u prijepisu podataka iz katastra zemljišta, a površine koje čine sporno zemljište sukladno evidenciji zemljišne knjige i katastara zemljišta su vidljive na skici očevida,
-kako iz iskaza svjedokinje O. E. proizlazi da je njezin suprug suvlasnik za 1/3 dijela dotične nekretnine, kuće i okućnice, a kćer suvlasnica za 2/3 dijela, jer je kupila od strica S. E. te od nasljednika strica I. E., L. i S. E. njihove dijelove, kako je suprug pravo suvlasništva stekao nasljeđivanjem od svoga pokojnog oca M. E., koji je umro 1995. godine, a njezin svekar je započeo 1969. godine graditi kuću na ovom zemljištu i to je „starina u obitelji E.“, da je u kući ponašala i dokaze o plaćanju dnevnica iz 1971. godine, kao i da je 1980. godine kuća bila dovršena i oni su tu živjeli, uvijek su "držali kao svoje" i nikada nisu imali nikakvih sporova sa susjedima, čak je njihovo zemljište i sa sjeverne strane prema brdu, iza kuće se nalazi čatrnja, betonirani plato, djelom je uređeno dvorište i garaža,
-kako je svjedok M. E. naveo da ima nekretninu u blizini predmetne nekretnine, da je tužitelj pravo vlasništva stekao nasljeđivanjem od svog oca M., a njegova kći je kupila od svojih stričeva, ne zna točno kad je ova kuća napravljena, ali je kuću gradio tužiteljev otac, ne zna da bi nekada netko polagao pravo vlasništva na ovoj nekretnini osim tužitelja i njegove obitelji, a nije mu poznato niti postojanje bilo nekakvih sporova sa susjedima, tužiteljev otac da je rođen u kući „ispod puta“, u blizini ove nekretnine, a prije nego je napravio ovu kuću živio je u Imotskom i Trogiru i da je to "starina E.",
-kako iz iskaza svjedokinje D. E. proizlazi da je ona tužiteljeva nevjesta, kako je ova nekretnina bila vlasništvo sada pokojnoga M. E., kada je M. umro njega su naslijedila tri sina V., S. i I., a koliko je njoj poznato V. je kupio dio od svoje braće pa je on isključivi vlasnik ove nekretnine te da je ova zemlja bila „starina obitelji E.“,
-kako iz tužiteljeva iskaza proizlazi da su nakon očeve smrti on i braća na jednake dijelove nasljeđivanjem stekli predmetnu nekretninu, braća S. i I. su prodali svoje suvlasničke dijelove, a njegova kćer S. to od njih kupila, kako je njegov otac M. 1969. godine započeo s gradnjom kuće, a prije toga tu nije bila nikakva stara kuća, već su staru kuću imali „ispod puta“, njegov djed I. da je naslijedio od svog oca, misli da se zvao N., kuću „ispod ceste“ koja je završena 1887. godine, a otac je živio u Starom Gradu na Hvaru i u Trogiru, uz kuću je napravljana cisterna i garaža i jedan mali vrt, kao i da nikada nitko njega niti njegova oca nije smetao u posjedovnim ni vlasničkim pravima na ovoj nekretnini, a zemljište je „starina obitelji E.“.
8. Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio kako su tužitelji dokazali da su oni i njihovi prednici u poštenom posjedu sporne nekretnine u razdoblju od 1887. godine do danas, kako iz iskaza svjedoka i iskaza tužitelja proizlazi kako je sporna nekretnina "starina obitelji E." i oduvijek bila u mirnom posjedu tužitelja i njihovih prednika, da ih nitko u posjedu nije smetao pa niti prilikom izgradnje kuće 1969. godine, kao i da tužitelj tvrdi kako je njegov pradjed N. izgradio kuću "ispod ceste" 1887. godine i u konobi te kuće uklesao 1887. kao godinu gradnje, s tim što su i kuća "ispod ceste" i sporna nekretnina bile u posjedu tužiteljeva pradjeda N. još u XIX. stoljeću, odnosno kako je u posjedu te nekretnine bio tužiteljev pradjed N., zatim tužiteljev djed I., potom tužiteljev otac M. E. i naposljetku tužitelji. Kako su prednici tužitelja bili posjednici dotične nekretnine još od 1887.godine neprekidno te ih nitko nikada nije smetao u posjedovanju i u korištenju nekretnine, koja je očito predstavljala kuću, okućnicu i vrt koji se obrađivao te je bila ograđena, to da su tužitelji i stekli pravo vlasništva sporne nekretnine dosjelošću te je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti.
9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba, kao niti druge bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost pobijane odluke može ispitati.
10. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je prvostupanjski sud u bitnom pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, a koje u ovom stadiju postupka sadržajno prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
11. Odredbom članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP) propisano je kako se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuje prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene ili prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Na temelju pravnog pravila paragrafa 1460 bivšeg OGZ-a, koja pravila se imaju primijeniti temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine („Narodne novine“ broj 73/91) te prema odredbama ranije važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 9/92 i 77/92, dalje: ZOVO), za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile su potrebne slijedeće pretpostavke: Sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari da bude u vlasništvu, posjed određene kvalitete i vrijeme dosjelosti određeno zakonom.
12. Iz rezultata provedenoga dokaznog postupka, prema shvaćanju ovog suda, proizlazi nedvojbeno utvrđenje kako su pravni prednici tužitelja bili posjednici predmetne nekretnine, odnosno posjednici dijelova nekretnine koji su predmet ovog spora, da te posjednike nije nitko nikada smetao u posjedovanju i u korištenju nekretnine, koja je očito predstavljala kuću, okućnicu i vrt koji se obrađivao te je bila ograđena, a i činila jedinstvenu cjelinu s drugom nekretninom za koju prvostupanjski sud drži utvrđenim kako ju je izgradio pradjed tužitelja N. 1887. godine i označava kao kuću "ispod ceste" s konobom, a prvostupanjski sud je nedvojbeno utvrdio i razdoblje u kojemu su tužiteljevi prednici bili u posjedu, još od XIX. stoljeća te utemeljeno zaključio kako je rok dosjelosti od 40 godina protekao prije 1999. godine pa i prije 1991. godine.
13. Naime, potrebno je i ovdje navesti kako je prema shvaćanju ovog suda, u konkretnom slučaju u vrijeme dosjedanja potrebno uračunati vrijeme od kada su se tužiteljevi prednici nalazili u posjedu predmetne nekretnine do 17. studenoga 1999., a sukladno članku 388. ZVDSP-a i to stoga što u vrijeme dosjedanja, sukladno shvaćanju Europskog suda za ljudska prava izraženim u odlukama koje navodi i prvostupanjski sud, Trgo (Zahtjev broj: 35298/04), Jakeljić (Zahtjev broj:22768/12) i Radomilja i dr. (Zahtjev broj: 37685/10) protiv Republike Hrvatske, treba uračunati i vrijeme do 8. listopada 1991, a ovakav stav zauzet je i u spomenutoj recentnoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (odluka broj Rev-2776/2016-2 od 29. siječnja 2019.). Republika Hrvatska je, kao članica Europske unije i Vijeća Europe, dužna primjenjivati odredbe (Europske) Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, u daljnjem tekstu: Konvencija) i njezinih Protokola, kao i primjenjivati pravna stajališta prihvaćena odlukama Europskog suda za ljudska prava (odjeljak II. 2. Konvencije).
14. Odlučne činjenice, u smislu zauzetih pravnih stajališta u recentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava, predstavljaju utvrđenja o neprekinutom posjedu određene kvalitete tužitelja ili njihovih pravnih prednika u propisanom trajanju, u koje se uračunava i posjed prije 8. studenoga 1991. (i kada je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu), pod uvjetima navedenim u tim odlukama Europskog suda za ljudska prava i to: -da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a, (ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999.) i -da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim konfisciranim i sl.), s obzirom na stečena subjektivna građanska prava, a koji uvjeti su ispunjeni u ovom slučaju.
15. S obzirom na navedena činjenična utvrđenja te iznijeto pravno stajalište, prvostupanjska presuda sadrži pravilna utvrđenja o spomenutim odlučnim činjenicama koje se odnose na vrijeme posjedovanja i uvjetima za stjecanje prava vlasništva na nekretnini koja je predmet spora. Radi otklanjanja možebitnih dvojbi, u ovom stadiju postupka valja izrijekom navesti kako se ova drugostupanjska odluka temelji na pravnim stajalištima koja su, kako je rečeno, zauzeta u recentnoj sudskoj praksi te se u tom smislu ukazuje i na to da je ovaj drugostupanjski sud i u ranijem stadiju postupka, u spomenutoj ukidnoj odluci, zauzeo istovjetan stav o primjeni navedenih odredaba o tijeku vremena dosijedanja koji stav se također temeljio na tadašnjim pravnim stavovima sudske prakse.
16. Naime, u ranijoj ukidnoj odluci ovog suda navedeno je i kako prvostupanjski sud nije nedvojbeno utvrdio u kojem razdoblju su tužiteljevi prednici bili u posjedu, o kakvom se posjedu radilo i je li rok dosjelosti protekao i kada, no prvostupanjski sud je sada zaključio, pravilno prihvaćajući iskaze svjedoka i nalaz i mišljenje sudskog vještaka mjeritelja, kako se radi o nekretnini koja je omeđena i na kojoj je izgrađena kuća s garažom i vrtom, koja kuća je započeta graditi 1969. godine te da su tužiteljevi prednici bili u posjedu te nekretnine još od XIX. stoljeća. U takvom stanju stvari, a imajući u vidu sva druga utvrđenja, posebno utvrđenje vještaka mjeritelja kako je predmet spora u naravi jasno omeđen u odnosu na susjedne nekretnine i smješten uz prometnicu V. - O., pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako su upravo taj dio i držali u posjedu prednici tužitelja i stoga prihvatio tužbeni zahtjev. Tužena u postupku nije dokazala da bi prednici tužitelja bili nepošteni posjednici, a uslijed navedenih utvrđenja teret dokaza tih činjenica leži na tuženoj.
17. Tužena u žalbi u bitnom osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i iznosi svoju ocjenu pojedinih rezultata dokaznog postupka, međutim tim i takvim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda. Osim toga, žalitelj gubi iz vida kako iz svih izvedenih dokaza nije moguće pouzdano izvesti drukčije zaključke o tomu tko su bili posjednici predmetnog dijela nekretnine od onih koje je izveo prvostupanjski sud. Žalitelj neosnovano drži kako u postupku ne bi bilo pravilno utvrđeno tko je posjedovao dotičnu nekretninu, posebno imajući u vidu podatke iz Posjedovnog lista o upisu posjeda, kao i možebitne razlike u iskazima svjedoka, jer je prvostupanjski sud dao prihvatljive razloge za svoja utvrđenja. Pitanja koja se odnose na postupak legalizacije izgrađene građevine na predmetnoj nekretnini, koji postupak bi tužitelji pokrenuli 2013. godine, i s tim u svezi na poštenje posjeda, na koja ukazuje žaliteljica, ne utječu na pravilnost navedenih zaključaka jer se radi o razdoblju nakon stjecanja prava vlasništva tužitelja temeljem zakona, dosjelošću.
18. Međutim, djelomice utemeljeno tužena u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud pogrješno primijenio materijalno pravo u dijelu pobijane odluke kojim je dopuštena parcelacija predmetnog zemljišta. Naime, prema pravnom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-649/2018), kad sud presudom utvrdi postojanje spornog prava vlasništva u odnosu na tuženika pogrješno je izrijekom presude ovlastiti tužitelja, u odnosu na tuženika, na cijepanje dijelova nekretnine, jer taj učinak, sukladno odredbama članka 161. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19 i 98/19) ima već sama pravomoćna presuda. Vrhovni sud navodi i kako se sudskom odlukom, izvan rečenog, ne može određivati još i sadržaj rješenja iz upravnog postupka jer u tom dijelu, nakon što je donesena pravomoćna presuda, preostaje isključivo odnos tužitelja naspram državnog javnopravnog (upravnog) tijela propisan posebnim zakonom i to svakako nije imovinskopravni odnos stranaka iz sudskog postupka u kojem sud raspravlja i odlučuje po pravilima parničnog postupka, kao i da se takvo suđenje ne može „opravdati“ samo razlozima iz članka 5. stavak 1. i članka 130. stavak 1. u vezi s člankom 388. stavak 2. ZVDSP-a, jer se te odredbe odnose na pravo vlasništva, ali ne i na ovlaštenje za formiranje novih zk. čestica. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća navedeni pravni stav te drži kako je tužbeni zahtjev u tom dijelu bilo pravilno odbiti kao neutemeljen.
19. Dakle, iz svega navedenog proizlazi kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje djelomice pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva i na uknjižbu prihvatio, a tužena žalbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda. Stoga je u tom dijelu, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo djelomice odbiti tuženikovu žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu. U preostalom dijelu pobijane odluke kojim je dopuštena parcelacija zemljišta označenog kao čest. zem. 4071/2 k.o. V., na utvrđeno činjenično stanje pogrješno je primijenjeno materijalno pravo pa je, temeljem članka 373. točka 3. ZPP-a, valjalo presudom preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev. 20. S obzirom da je preinačena prvostupanjska presuda, sukladno članku 166. stavak 2. ZPP-a, valjalo je odlučiti i o troškovima cijelog postupka. Odluku o troškovima postupka je donijeta primjenom odredaba članka 154. stavak 5. i članka 155. ZPP-a, s obzirom na djelomičan uspjeh stranaka prema kojemu tužitelji nisu uspjeli u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 144/14 i 107/15, dalje: OT), a imajući pritom u vidu označenu vrijednost predmeta spora.
21. Tužiteljima je priznato za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, sastav tužbe i za sastav podneska od 15. veljače 2018. iznosi od po 1.000,00 kn, za zastupanje na ročištima od 27. rujna 2017., 19. srpnja 2017., 21. ožujka 2018. i 9. svibnja 2018. po 1.000,00 kn, sve temeljem Tbr. 7., 8. i 9. OT-a, uz uvećanje za 10 % za zastupanje dvoje tužitelja te na ime PDV-a 25 %, kao i trošak vještačenja u iznosu od 4.000,00 kn te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 800,00 kuna i sudske pristojbe na presudu od 800,00 kuna, odnosno ukupno 13.000,00 kn, kao i za zastupanja na ročištima od 10. rujna 2020. i 12. studenoga 2020. po 1.000,00 kuna, uvećano za 10%, ukupno 2.200,00 kuna, uz iznos PDV-a od 25% tj. 550,00 kuna, pa je sveukupno tužiteljima dosuđen trošak postupka u iznosu od 15.750,00 kuna. Zahtjev tužene za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen jer je tužena tek djelomice uspjela po žalbi i to u razmjerno neznatnom dijelu odluke.
22. Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.
Split, 20. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Tihana Pivac, v. r.
