REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Makarskoj

Kralja Petra Krešimira IV 2

21300 Makarska

Poslovni broj 5P-221/2019-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sucu Angeli Koštro, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad/1 M. Č., Z., B. cesta 49 (OIB:…) i ad/2 E. B., G., B. 51 (OIB:…) oba zastupana po punomoćniku D. J., odvjetniku iz I. protiv tuženice M. M., B. V., R. 41 (OIB:…) zastupane po punomoćnici M. K., odvjetnici iz S., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. ožujka 2022. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja D. J., odvjetnika punomoćnice tuženice M. K., odvjetnice i tuženice osobno, dana

22. travnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da tuženici osobno ni kao vlasnici nekretnina označenih kao čest. zem. 5496/6 i čest. zgr. 952 uknjižene u ZU 1893, k.o. B.-B. V. ne pripada pravo služnosti pješačkog prolaza na teret nekretnina tužitelja označenih kao čest. zgr. 593 i čest. zem. 5495/4 uknjižene u ZU 1892, k.o. B.-B. V..

2. Dužna je tuženica prestati svojatati pravo služnosti pješačkog prolaza na teret nekretnina tužitelja koje su opisane pod toč I petita.“

II. Odbija se podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utrnjuje pravo služnosti pješačkog prolaza koje je postojalo u korist gospodujućeg zemljišta tuženice označene kao čest. zem. 5496/6 i čest. zgr. 952 uknjižene na ime tuženice u ZU 1893 k.o. B.-B. V., jer dosadašnja služnost na teret nekretnina tužitelja označenih kao čest. zgr. 593 i čest. zem. 5495/4, jer služnost nema razumnu svrhu, te nepotrebno opterećuje nekretnine tužitelja, koje su označene kao čest. zgr. 593 i čest. zem. 5495/4 uknjižene u ZU 1892, k.o. B.-B. V.“.

III. Odbija se prijedlog tužitelja za izdanje privremene mjere koja glasi:

„Zabranjuje se tuženici i onim gostima koje ona ovlasti da koriste prostor tužitelja koji je označen kao čest. zem. 5495/4 i dio čest. zem. 5497/2, K.O. B. V. za prolaz pod prijetnjom zakonskih sankcija.“

IV. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 35.100,00 kn tridesetpettisućaistokuna), a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji ad/1 M. Č. i ad/2 E. B. podnijeli su tužbu protiv tuženice M. M.., radi utvrđenja, dana 26. rujna 2012. godine u kojoj navode da su vlasnici nekretnine koje su položene u k.o. B.-B. V. i to tužitelji dio čest. zem. 5495/4 i dio čest. zgr. 5497/2, a tuženica nekretnine označene kao čest. zem. 5497/2. Navode da su ugovorom od 11. kolovoza 2000. godine (osim dijela zamijenjenih nekretnina površine 20 m2 koji dio ugovora tužitelji respektiraju ) je ugovoreno da stepenice koje dijele nekretnine stranaka služe zajedničkoj uporabi i idealno su vlasništvo svih gore navedenih osoba, te da je ugovoreno u korist tuženice da joj pripada pravo prolaza stepenicama ispod terase njihova objekta do izlaza na javno stepenište, a na teret poslužnog dobra vlasnosti tužitelja. Nadalje ističu da je navedeni ugovor sklopljen za potrebne izdavanja građevinske dozvole te da je navedeni ugovor sklopljen i da bi tuženica mogla obaviti dogradnju svog objekta. Nadalje, tužitelji navode da tuženica nije respektirala utanačenja ugovora od 11. kolovoza 2000. godine i to gradeći nekoliko katova suprotno ugovoru. Tužitelji ujedno navode da su u posjedu dokumenta od kolovoza 1988. godine u kojem tuženica navodi da je njen objekt građen dijelu čest. zem. 5497/2 k.o. B.-B. V. se sastoji od prizemlja, kata i visokog potkrovlja te da prolaz ima sa sjeverne strane. Nadalje, ističu da je tuženica stekla pravo prolaza temeljem ugovora do 11. kolovoza 2000. godine ali da se pozivom na odredbu čl. 242 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ugovorena služnost može i ukinuti obzirom da tuženica ima pristup od mora do svoje kuće javnim putem.

2. U odgovoru na tužbu tuženica navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te predlaže isti odbiti uz naknadu parničnog troška. Tuženica prije svega ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužitelja. Ističe da je ona vlasnica čest. zgr. 952 i čest. zem. 5497/6 ZU 1893 k.o. B.-B. V. što u naravi da predstavlja kuću površine 364 m2 sa putom površine 36 m2 na predjelu R. u B. V. anagrafske oznake R. 41. Nadalje, navodi da su tužitelji suvlasnici čest. zgr. 593 i čest. zem. 5494/5 zu 1892 k.o. B.-B. V. što u naravi da predstavlja kuću površine 101 m2, te dvorište površine 225 m2 na predjelu R. u B. V. anagrafske oznake R. 53 zajedno sa još šest osoba u idealnim dijelovima te da stoga ne mogu nikako prema tuženici postavljati tužbeni zahtjev na utvrđenje. Tuženica navodi da tužitelji nisu niti vlasnici nekretnine na kojoj se nalaze sporne stube, a tužitelji i tužena su neposredni susjedi i međaši nekretnina koje su predmetom ovog postupka. Nadalje, tuženica ističe da je nesporno da je tužena s tužiteljima koji su se tada predstavljali kao isključivi vlasnici nekretnina pobliže označenima kao čest. zgr 593 i čest. zem. 5494/4, ZU 1892, k.o. B.- B. V. sklopila Sporazum-Ugovor o zamjeni zemljišta, koji Sporazum-Ugovor su stranke ovjerile kod javnog bilježnika A. B. pod brojem ovjere Ov-5695, 5696, 5697/2000 dana 11. kolovoza 2000. godine. Navedenim Sporazumom da su stranke zamijenile manji dio oko 20 m2 svojih nekretnina radi izgradnje kuće (M.) odnosno ljetne kuhinjice (Č.- B.). Navodi da u vrijeme dok je tužena bila u N. gdje živi i radi, a da su tužitelji umjesto ljetne kuhinjice sagradili prizemlje i dva kata. Radi navedenog da su stranke sklopile Sporazum, koji osim zamjene nekretnina u sebi sadrži i sporazum oko korištenja stepenica koje vode do javne ceste odnosno javnog stepeništa na način da je u čl. III. navedeno da su stepenice između objekta M. M. i objekta E. B. i M. Č. služe zajedničkoj uporabi i da su idealno vlasništvo svih gore navedenih osoba. Člankom IV. navedenog Sporazuma da su stranke utvrdile da E. B. i M. Č. daju M. M. kao i ostalim korisnicima njenog objekta pravo prolaza stepenicama ispod terase njihovog objekta do izlaza na javno stepenište Ističe da je apsolutna neistina da tužena ne bi respektirala Sporazum od 11. kolovoza 2000 godine jer da su tužitelji ti koji su tuženu doveli u zabludu i svojim ponašanjem umjesto ljetne kuhinjice izgradili prizemlje i dva kata, a osim toga da su tužitelji zabranili tuženici polza stubama ispod terase njihovog objekta i time da su zasmetali posjed tuženice o čemu da se vodi postupak kod ovog suda pod brojem P-465/13. Tuženica navodi da je naslijedila svoju nekretninu –kuću koju je nadogradila 2000 godine do svog oca Vinka Kragića kao univerzalni sukcesor koji se predmetnim puteljkom-današnjim stubama ispod terase koje stube se nalaze na nekretnini u suvlasništvu tužitelja služio od 1965 godine kao poslužnom nekretninom u korist svoje nekretnine kao povlasne tadašnje oznake čest. zem. 5497/2 u neprekinutom slijedu služenja do 30 godina kao pošteni i istiniti posjednik. Tuženica ističe da je ona navedenim Sporazumom-Ugovorom od 11. kolovoza 2000. godine potvrdila do tada već utvrđenu služnost prolaza stubama u korist svoje nekretnine.

3. Podneskom od 26. veljače 2016. godine tužitelji su izvršili subjektivnu preinaku tužbe na način da su kao novooznačene tužitelje naveli ostale upisane suvlasnike i to J. Č., B. Č. i D. Č., a ujedno su izvršili objektivnu preinaku tužbenog zahtjeva na način kako je navedeno u spomenutom podnesku.

Navedenoj preinaci tužena se usprotivila, zbog čega sud raspravnim rješenjem od dana 27. travnja 2016. godine nije dopustio niti subjektivnu niti objektivnu preinaku tužbe, te je na navedenom ročištu, ali i kasnije podneskom od 17. rujna 2018. godine naloženo tužiteljima da urede tužbeni zahtjev u pogledu glavne stari kako bi isti bio pogodan za raspravljanje.

4. Podneskom od dana 29. listopada 2018. godine tužitelji M. Č. i E. B. su uredili tužbeni zahtjev na način da glavnim tužbenim zahtjevom traže utvrđenje da tuženici ne pripada pravo služnosti pješačkog prolaza na teret nekretnina tužitelja, a što su tražili prvotnim tužbenim zahtjevom, dok podrednim tužbenim zahtjevom traže utvrđenje da utrnjuje pravo služnosti pješačkog prolaza koje je postojalo u korist gospodujućeg zemljišta tuženice označnog kao čest. zem. 5496/6 i čest. zgr. 952 k.o. B.-B. V., jer da dosadašnja služnost na teret nekretnina tužitelja više nema razumnu svrhu, pa je ovaj sud i odlučivao u odnosu na ovako postavljeni tužbeni zahtjev.

5. U dokazne svrhe ovaj sud je izvršio uvid u presliku Sporazuma-Ugovora o zamjeni zemljišta od 11. kolovoza 2000. godine (list 4), skicu (list 5), presliku dokumenta pod nazivom Opis namjeravanog zahvata u prostoru (list 6), presliku situacije izrađene od H., geodetskog ureda M. iz kolovoza 1998. godine

(poleđina lista 6), izvadak iz zemljišne knjige (list 21-23 ), presliku pisma M. V. Č. ovjereno kod javnog bilježnika /(list 24-29), presliku ugovora o darovanju od 16.

06. 2014. godine (list 42), zk izvadak (list 43), presliku rješenja Općinskog uda u S., Stalne službe u M. broj Z-3231/14 (List 44), presliku rješenja o izvedenom stanju SDŽ, Upravnog odjela za prostorno uređenje, ispostava makarska klasa broj : UP/I 361- 02/13-03/1019, ur. br. 2181/1-11-00/20-15-0013/KS od 14. 04. 2015. godine (list 101- 103), presliku Geodetskog snimka izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade od 15. 10. 2014. godine (list 104-121), izveo dokaz očevidom uz sudjelovanje vještaka mjernika P. P. (list 162-166 i list 170-174), izveo dokaz saslušanjem svjedoka M. M. (list 196-198), te izvršio uvid u spis Općinskog suda u M. broj PuP-4139/15 ( stari broj P- 465 /13)

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03.), ovaj sud došao je do uvjerenja da glavni tužbeni zahtjev, kao i podredni tužbeni zahtjev nisu osnovani.

7. Iz iskaza svjedoka M. M. utvrđeno je da je isti suprug tuženice , te da su se njih dvoje vjenčali 1979. godine, u B. V. da dolazi od 1974. godine i od tada da zna gdje se nalazi kuća odnosno vikendica njegovog punca. Iz iskaza je utvrđeno da je sporne stepenice gradio i financirao svjedok, a iste da su građene u razdoblju od 1999. do 2005. godine. Utvrđeno je da su on i supruga živjeli i radili u N., a da su prvi put došli na odmor u ovu vikendicu 1997. godine. Tu kuću da je otac tužene V. K. ostavio upravo tuženici odnosno da su se njegovi nasljednici dogovorili da ova kuća pripadne tuženoj. Iz iskaza je utvrđeno da su svjedok i tuženica ovu kuću renovirali u razdoblju od 1999 do 2005. godine. Utvrđeno je da je sporno stepenište izgradio svjedok o svom trošku s time da je građevinske radove izvodio M. L. iz B. V., a to stepenište da se proteže između kuće svjedoka i kuće tužitelja, te je bilo zamišljeno da ove stepenice budu granica između zemljišta tužitelja i tužene. Utvrđeno je da su tužitelji M. Č. i E. B. kupili dio kuće od A., te da su upravo njih dvojica došli do svjedoka i zamolili ga da na jednom dijelu njegove parcele sagrade ljetnu kuhinju i to u jugozapadnom dijelu te čestice. Svjedok i njegova obitelj da su pristali na to jer su se tada tek vratili iz emigracije, te su željeli normalne odnose sa susjedima. Slijedeće godine kada su došli, da se umjesto ljetne kuhinje pojavila zgrada sa skoro 4 etaže, a to da su tužitelji sagradili 1998. ili 1999. godine. Svjedok navodi da kada je sve to vidio da nije želio pokretati postupak za rušenje već je odlučio svoja prava zaštititi ugovorom odnosno sporazumom iz 2000. godine koji ugovor je sklopila svjedokova supruga s M. Č. i E. B.. Tada je sklopljen sporazum o zamjeni zemljišta iz razloga jer su tužitelji smatrali da se u jednom dijelu posjeda svjedoka nalazi jedan dio njihove čestice, pa su tim ugovorom regulirali zamjenu da tužitelji njima daju dio svoje čestice u zamjenu za dio na kojem su napravili anex. Tim ugovorom da su ugovorili da stepenište između njihovih kuća služi zajedničkoj uporabi, te da istim prolaze bez smetnje, kao i dijelom staze ispod terase, a sve to da je sve navedeno u ugovoru. Utvrđeno je da je svjedok financirao izgradnju stepeništa između kuće tužitelja i tuženice, dok je betonska staza koja se nadovezuje na to stepenište i koja prolazi ispod terase tužitelja je i prije gradnje bila betonirana, jer ispod nje se nalazi kanalizacijska cijev. Utvrđeno je da se to stepenište i staza koja se nastavlja na stepenište cijelo vrijeme koristila kao prolaz. Iz iskaza je utvrđeno da su svjedok, njegova supruga i cijela obitelj koristili za pristup do njihove kući tri pristupa. Jedan da je sa sjeverne strane i to javnim putom kojeg da je tu zatekao kada je prvi put došao 1974. godine. Osim tog pristupa korišten je pristup koji ide preko spornog stepeništa i staze do javnog puta jer je to bio kraći put i lakši pristup do prizemlja njihove kuće. Utvrđeno je da su svjedok i cijela njegova obitelj koristili upravo sporno stepenište i stazu koja se nadovezuje na isto i koja je povezana s javnim putom. Nakon što su sklopili ugovor sa tužiteljima da su odnosi s M. Č. i E. B. bili dobri i takvo stanje da je bilo do 2012. godine. Utvrđeno je da je M. Č. renovirao zadnji kat svoje kuće 2009. godine s time da nije imao dozvolu za to, a svjedok da ga kao komunalni redar nije prijavio i nakon toga da su odnosi još uvijek bili dobri. Ipak tijekom ljetne sezone 2012. godine bez nekog posebnog povoda da su osvanula dva metalna lanca i to jedan na dnu stepeništa, a drugi na završetku betonske staze koja se spaja s javnim putom. Zbog navedenog postupanja tužitelja da je svjedok noć iza toga završio na hitnoj jer je to doživio kao napad na svoju egzistenciju, a to jer tim stepeništem i stazom prolaze i njegovi gosti. Radi toga da se vodio sudski postupak koji je rezultirao odlukom suda kojom je naloženo ovdašnjim tužiteljima uklanjanje metalnih lanaca. Nakon toga da se svjedok i njegova obitelj sve do danas koriste spornim stepeništem i prolazom kao i njihovi gosti.

8. Iskazu svjedoka M. M. ovaj sud je poklonio vjeru obzirom smatra da je iskaz ovog svjedoka životan, logičan, te je isti u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu.

9. U konkretnoj pravnoj stvari je među strankama sporno da li je tuženica stekla pravo služnosti prolaza preko nekretnine tužitelja kao poslužne nekretnine odnosno da li to pravo služnosti prolaza ne pripada tuženici (glavni tužbeni zahtjev).

10. Uvidom u Sporazum-Ugovor o zamjeni nekretnina od dana 11. kolovoza 2000. godine utvrđeno je da su isti sklopili E. B. i M. Č. s jedne strane i M. M. s druge strane. Navedenim ugovorom je u čl. I. istog određeno da E. B. i M. Č. poklanjaju M. M. rođ. K. dio građ. čest. zem. 5495/4 i k.č. 5497/2 na gornjem zapadnom kutu površine cca 20 m2 koji je potreban za dogradnju njenog objekta po lokacijskoj dozvoli Ur br. 2181-04- 05-i V-99-12.

Člankom II. navedenog sporazuma ugovoreno je da M. M. rođ K. poklanja

E. B. i M. Č. dio građ. čest. zem. 5497/2, k.o. B.-B. V. cca 20 m2 na donjem jugoistočnom kutu koji im je potreban za dogradnju njihova objekta po lokacijskoj dozvoli ur. br. 2181-04/5-99-06. Člankom III. tog Sporazuma ugovoreno je da stepenice između objekta M. M. i E. B. i M. Č. služe zajedničkoj uporabi, te su idealno vlasništvo svih gore navedenih osoba. Člankom IV. tog Sporazuma ugovoreno je da E. B. i M. Č. daju M. M., kao i ostalim korisnicima njenog objekta pravo prolaza stepenicama ispod terase njihova objekta do izlaza na javno stepenište, a čl. V. ugovoreno je da su sve stranke ugovora suglasne da ovaj sporazum može poslužiti kao dokument vlasništva za potrebe izdavanja građevinskih dozvola za sve tri stranke.

11. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da su nekretnine označene kao čest. zgr. 593, stojna kuća, površine 101 m2 i čest. zem. 5495/4, dvorište, površine 225 m2, ZU 1892, k.o. B.-B. voda upisane na A. M. u dijelu za 1/6, M. Č. u dijelu od 1/6, Z. Č. u dijelu od 2/6, E. B. u dijelu od 1/6 , B. Č. u dijelu od 1/18 , D. Č. u dijelu od 1/18, Č. F. pok. A. u dijelu za 1/18 i na G.-R. M. u dijelu

12. Uvidom u ugovor o darovanju od 16. lipnja 2014. godine utvrđeno je da su isti sklopili Z. Č. kao darovatelj s jedne strane i J. Č. kao obdarenik s druge strane dok je predmet ugovora suvlasnički dio od 1/6 dijela kat. čest. br. 5495/4 u naravi dvorište i 2/6 dijela čest. zgr. 593 u naravi stojna kuća upisane u ZU 1892 k.o. B.-B. V..

13. Uvidom u rješenje Općinskog suda u S., Stalne službe u M. broj Z3231/14 utvrđeno je da se temeljem Ugovora do darovanju sklopljenog dana 16. lipnja 2014 godine i ovjerenog kod javnog bilježnika I. D. iz Z. od dana 17. lipnja 2014. godine , pod brojem ovjere Ov- 2775/14, 2776/14 dopušta na čest. zgr 593, stojna kuća sa 101 m2 i čest. zem 5495/4 dvorište sa 225 m2, zk. ul. 1892, k.o. B. B. V. uknjižba prava vlasništva u korist J. Č. za 2/6 dijela uz istodoban upis brisanja tog prava sa Č. Z..

14. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka mjernika P. P. od dana 12. svibnja 2021. godine utvrđeno je da se predmetna nekretnina koja u naravi predstavlja pješački put u obliku betonskog stubišta i betonirane staze koja vodi od Ulice na sjeveru (A-B) prema jugu uz kuću tuženice na adresi R. 41 i uz kuću tužitelja na adresi R. 53. Južnije od kuća staza se lomi prema istoku i završava metalnom kapijom između točaka D i E, a ukupna duljina staze iznosi 40,90 m. Sastavne dijelove opisane nekretnine u k.o. B.-B. V. čini dio čest. zgr. 952 u površini od 23 m2 i označen je na skici slovima A-B-C-F-A, te dijela čest. zem. 5495/4 u površini od 27 m2 na skici označeno slovima C-D-E-F-C. Sjeveroistočno od kuće tužitelja se nalazi pješački put omeđen slovima B-G-H-I-J-K-B duljine 43,20 metara i taj put se nalazi na dijelu čest. zem. 5495/1 i dijelu čest. zem. 5495/4.

15. Nalazu i mišljenju vještaka mjernika ovaj sud je poklonio vjeru obzirom je isti izrađen u skladu sa pravilima struke i znanosti i na koji stranke nisu imale primjedbi.

Imajući u vidu da je tuženica u odgovoru na tužbu istaknula prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari to je prije svega valjalo raspraviti navedeni prigovor.

16. U odnosu na navedeno treba navesti da postojeća sudska praksa izražena u odlukama Županijskog suda u K. G.-1950/06, odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-633/2020 od 22. travnja 2010. godine i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1974/2008-2 od 06. listopada 2010. godine ističe da se u tužbi radi zaštite prava služnosti kao realnog tereta na tuđoj nekretnini radi o pravu koje je nedjeljivo kako na aktivnoj tako i na pasivnoj strani, jer se služnost ne može zasnivati na idealnom dijelu određene nekretnine niti u korist idealnog dijela druge nekretnine.

17. Kako je u ovom konkretnom predmetu tužba na utvrđenje da tuženici ne pripada pravo služnosti pješačkog prolaza (glavni tužbeni zahtjev) odnosno da utrnjuje pravo služnosti prolaza (podredni tužbeni zahtjev) podnesena samo od strane nekih suvlasnika naznačenih poslužnih nekretnina označenih kao čest. zem. 5495/4 i čest. zgr. 593 k.o. B.-B. V. i to konkretnije podnesene od strane tužitelja M. Č. i E. B., dok navedenom tužbom nisu obuhvaćeni svi suvlasnici upisani u zk. ul. 1892 na opisanim nekretninama u k.o. B.-B. V., to se u konkretnom slučaju može zaključiti da su povrijeđene odredbe o procesno-pravnoj legitimaciji iz čl. 201. ZPP-a.

18. Naime, polazeći od navedene odredbe, u procesnom smislu primjenjuje se odredba čl. 201. ZPP-a kojom je propisano ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jedan način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničar) smatraju se oni kao jedna parnična stranka, tako da se u slučaju ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju učinak parničnih radnji što su ih poduzeli drugi suparničari proteže i na one koji te radnje nisu poduzeli.

19. Stoga, kada u ovoj konkretnoj situaciji tužitelji nisu tužbom na utvrđenje da tuženici ne pripada pravo služnosti pješačkog prolaza na poslužnim nekretninama u njihovom suvlasništvu, obuhvatili sve suvlasnike poslužnog dobra ( čest. zem. 5495/4 i č. zgr. 593) već su navedenu tužbu podnijeli samo neki od suvlasnika i to konkretno M. Č. i E. B., dok ostali upisani suvlasnici nisu ( A. M., Z. Č., B., Č., D. Č., F. Č. i M. G.-

R.) to stoga navedena tužba ima nedostatke procesno pravne legitimacije slijedom čega ovaj sud smatra da je istaknuti prigovor tuženika o pomanjkanju aktivne legitimacije na strani tužitelja osnovan kako u pogledu postavljenog glavnog, tako i u pogledu postavljenog podrednog tužbenog zahtjeva, pa je slijedom navedenog odbijen kao neosnovan kako glavni tako i podredni tužbeni zahtjev, te je i odlučeno kao u izreci.

20. Pitanje da li tužiteljima pripada određeno pravo prema tuženici odnosno nalazi li se tuženica u određenoj obvezi prema tužiteljima je pitanje materijalnog prava (pitanje aktivne i pasivne legitimacije). O tome pitanju materijalno pravne prirode sud odlučuje na način da se odbija tužbeni zahtjev ukoliko je navedeni prigovor osnovan, a u konkretnom slučaju, po mišljenju ovog suda je isti osnovan, pa su stoga odbijeni kako glavni tako i podredni tužbeni zahtjev.

21. Tuženici je dosuđen trošak parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću odvjetničku tarifu i to za stav tužbe u iznosu od 2.500,00 kn prema Tbr. 7. toč.1., za sastav podnesaka od dana 29. ožujka 2016. godine, dana 08. ožujka 2018. godine i dana 27. svibnja 2019. godine, svaka radnja po 2.500,00 kn prema Tbr. 8. toč.1., za zastupanje na ročištima dana 27. travnja 2016. godine, dana 03. svibnja 2019. godine, dana 27. svibnja 2019. godine, dana 09. ožujka 2021. godine, dana 16. travnja 2021. godine, dana 20. listopada 2021. godine i dana 22. ožujka 2022. godine, svaka radnja po 2.500,9000 kn prema Tbr. 9. toč.1., koji iznosi uvećani za 25 % PDV-iznose 34.375,00 kn. Tuženici je priznat i trošak pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od

725,00 kn sukladno Zakonu o sudskim pristojbama, što ukupno čini trošak tužene u iznosu od 35.100,00 kn.

22. Tužiteljima nije dosuđen zatraženi trošak parničnog postupka obzirom je tuženica u cijelosti uspjela u postupku, a sve to sukladno čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Makarskoj, 22. travnja 2022. godine

Sudac

Angela Koštro,v.r.