Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
ex Vojarna Sv. Križ
Dračevac, Split
Poslovni broj: Pr-5015/2021-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice Mirande Marušić, u pravnoj stvari tužitelja G. V. iz S., O.:…, kojeg zastupaju
punomoćnici M. J. i M. B., odvjetnici u S., protiv tuženika
Zavod, O.: …, Z.,
radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene
dana 21.ožujka 2022. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja A. M., odvjetničke vježbenice kod punomoćnika tužitelja i Ž. M., diplomiranog pravnika zaposlenog kod tuženika, dne 22.travnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I . Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene bruto plaće u iznosu od 4.806,81 kuna sa zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne iznose teče:
- na iznos od 411,93 kuna od 16. ožujka 2016.g. pa do isplate - na
iznos od 411,93 kuna od 16. travnja 2016.g. pa do isplate - na iznos
od 411,93 kuna od 16.svibnja 2016.g. pa do isplate - na iznos od 411,93 kuna od 16 .lipnja 2016.g. pa do isplate
- na iznos od 411,93 kuna od 16. srpnja 2016.g. pa do isplate
- na iznos od 411,93 kuna od 16. kolovoza 2016.g. pa do isplate
- na iznos od 411,93 kuna od 16. rujna 2016.g. pa do isplate
- na iznos od 411,93 kuna od 16. listopada 2016.g. pa do isplate - na
iznos od 411,93 kuna od 16. studenog 2016.g. pa do isplate - na iznos
od 411,93 kuna od 16. prosinca 2016.g. pa do isplate
- na iznos od 413,05 kuna od 16. siječnja 2017.g. pa do isplate
-na iznos od 274,46 kuna od 16. veljače 2017.g. pa do isplate, po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.
II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.875,00 kuna sa zakonskom kamatom koja na iznos dosuđenog troška teče od dana objave prvostupanjske odluke pa do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 12.ožujka 2021. kod ovog suda predao tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi kako je tužitelj temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 15.prosinca 2015. za razdoblje 2016. i siječanj 2017. bio zaposlenik Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, koji kao poslodavac predstavlja javnu službu prema odredbi čl. 2 Zakona o plaćama u javnim službama ( Narodne novine, broj 27/01 i 39/09 ). Vlada R. i Sindikati javnih službi da su zaključili 23. studenog 2006. godine Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1.1.svake godine. Vlada R. i Sindikati javnih službi da su zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog
BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u članku IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u R. H.. Vlada R. te Sindikati javnih službi da su zaključili 26. listopada 2011.
Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka te članak IV., koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u razdobljima opisanih u člancima III. do V. ovih Izmjena i dopuna, uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao.
Arbitraža sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži da je 7. prosinca 2011 donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je to prethodno opisano. Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011.da su donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na članak IV. u vezi s č lankom VII. Dodatka Sporazumu. U drugom tromjesečju 2015. da je zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% time je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u veljači 2017. Budući da je BDP tijekom 2015.g. rastao za 2% , uvjeti za rast osnovice ispunjeni su u studenom 2015.g. što znači da je povećanje od 6% trebalo primjenjivati od prosinca 2015.g. od kada temeljem tog povećanja osnovica za izračun plaće iznosi 5.415,37 kuna. Umjesto da vrši obračun plaće po prethodno navedenoj osnovici, poslodavac je podnositeljici zahtjeva u razdoblju od prosinca 2015.g. do prosinca 2016. vršio obračun po osnovici od 5.108,84 kune bruto, a od siječnja 2017. po osnovici od 5.211,02 kune. Poslodavac da je tužitelju u predmetnom razdoblju izvršio obračun plaće primjenom pogrešnih mjerila, odnosno pogrešne osnovice bruto plaće. Prema tome, tužitelj ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu u razdoblju od 2/2016 do 1/2017 u ukupnom iznosu od 4.954,60 kuna
.
Na ročištu održanom 21.ožujka 2022. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev kojim sada potražuje isplatu iznosa od 4.806,81 kuna na ime razlike plaće sa pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate, i to za razdoblje od veljače 2016. ( isplata plaće ožujak 2016. ) do siječnja 2017( isplata plaće u veljači 2017) .
2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi kako je temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 84/2007) kao i Dodatke TKU i Sporazume o osnovici za plaće u javnim službama potpisala je Vlada R. H. kao
poslodavac i Sindikati javnih službi. Navodi kako je Zavod
javna ustanova u vlasništvu R. H. temeljem tada važećeg članka 56.
Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti ('' Narodne novine'' 80/2008), te se financira sredstvima iz proračuna temeljem članka 44. i 45. Statuta Zavoda ( Narodne novine 86/03). Da bi
Hrvatski zavod za zapošljavanje mogao sredstva isplatiti ona moraju biti osigurana u Državnom proračunu za tu namjenu. Tuženik ne spori da je tužitelj u utuženom periodu bila radnica tuženika i još su uvijek jeste, te da tuženik predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj, 27/01. i 39/09.).
Tuženik nadalje osporava pravnu osnovu tužbe i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Opreza radi tuženik ističe da je u cijelosti ispravno obračunao i isplatio plaću tužitelju, za razdoblje navedeno u tužbenom zahtjevu, poštujući sve važeće zakonske propise kojima se uređuje visina osnovice plaće u javnim službama.
Tuženik osporava pravnu valjanost Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine, Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2019. godine, Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.11.2011. godine kao i pravnu valjanost Arbitražne odluke od 07.12.2011.godine. Naime na strani Sindikata je bilo nedostataka budući da navedene akte nije potpisao Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika R. H. koji na strani sindikata zastupa radnike Zavoda te su stoga navedeni akti ništetni. Tuženik predlaže donijeti presudu kojom se odbija tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovani, uz naknadu parničnog troška na teret tužitelja.
3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu, time da je tuženik na pripremnom ročištu održanom 21.ožujka 2022., na kojemu je ujedno zaključen prethodni postupak te je otvoreno i zaključeno ročište za glavnu raspravu, izjavio da ne protivi visini tužbenog zahtjeva postavljenoj na tom ročištu, no, osporavao je pravni osnov.
4. Sud je izveo dokaze pregledom ugovora o radu i platnih listi za tužitelja za utuženo razdoblje, Izmjena i dopuna Dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. i Arbitražne odluke od 7.12.2011., Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatka Sporazumu od 13.5.2009., zatim uvidom u priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku od 28.8.2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., objavu procjene DZS-a od 4.9.2015. i priopćenja za javnost DZS-a od 27.11.2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., i uvid u objavu procjene DZS-a od 4.12.2015., koja priopćenja su objavljena na službenim internetskim stranicama Državnog zavoda za statistiku www.dzs.hr te pregledom izračuna duga za tužitelja koji izračun je dostavio tuženik.
5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće temeljem odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, zaključenog 26.listopada 2011.god
.
7. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine, broj 27/01 i 39/09, dalje u tekstu ZPJS ), na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Također,
nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, te nije sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju
.
8. Među strankama je sporna osnova tužbenog zahtjeva. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije, za navesti je kako je isti neosnovan budući da je tuženik poslodavac tužitelja s kojim je zaključio ugovor o radu, pa je isti u obvezi obračunavati i isplaćivati plaće zaposlenika sukladno ugovoru o radu, Kolektivnim ugovorima, zakonu o radu te ostalim mjerodavnim zakonskim propisima. Stoga činjenica da se sredstva za plaću osiguravaju iz državnog proračuna ne utječu na pasivnu legitimaciju tuženika kao poslodavca. S obzirom da je tuženik javna služba to je temeljem odredbe čl. 3 ZPJS-a jedino Vlada Republike Hrvatske ovlaštena za sklapanje kolektivnih ugovora sa sindikatima javnih službi, a obveza je tuženika poštivati odredbe Kolektivnog ugovora o visini plaće.
9.Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. kojim je utvrđeno da će se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn primjenjivati čim službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS) ukažu na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto.
10. U utuženom razdoblju plaća tužitelja je definirana čl. 4. ZPJS kojim je propisano da plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osnovica plaće je regulirana čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09, dalje: ZOPJS) na način da je određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom.
11. U utuženom razdoblju na snazi je bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 153/13 dalje: TKU), koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, u čl. 51. propisuje da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te dodaci na osnovnu plaću.
12. U postupku je utvrđeno da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara- medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,
13. Nadalje je utvrđeno da su iste stranke zaključile 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,
14. Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka, te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao te da je 7.prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je i to prethodno opisano.
15. Dana 27.studenog 2015. Državni zavod za statistiku je objavio Priopćenje za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojeg proizlazi da je u drugom tromjesečju 2015.realan rast BDP-a iznosio 1,2%,a u trećem tromjesečju 2015. 2,8%. Iz navedenog slijedi da je dva tromjesečja uzastopno prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2%.
16. Za istaknuti je da su u cijelosti neosnovani navodi tuženika u kojima isti osporava pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje IDD Sporazuma). Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih.
16.2.Slijedom navedenog, a prema stavu ovog suda, IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU- a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine broj: 93/14, 127/17 i 98/19).
17. S obzirom na navedeno, a budući je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju, jer je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2
ili više posto), ovaj sud smatra kako je tuženik bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću tužitelju po uvećanoj osnovici od 5.415,37 kn u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju, radi čega se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće u utuženom razdoblju ukazuje osnovanim.
18. Pregledom obračunskih platnih lista za tužitelja u utuženom periodu utvrđeno je da je tuženik tužitelju plaću obračunavao i isplaćivao primjenom osnovice iz 2008.godine od 5.108,84 kn, a za mjesec siječanj primjenom osnovice od 5.211,02 kuna, iako je trebao primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn, pa je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici za navedeno razdoblje u ukupnom iznosu od 4.806,81 kuna, s mjesečnim iznosima razlike plaće koje tužitelj potražuje sukladno izračunu tuženika i koje tuženik u visini nije osporio, te je odlučeno kao pod točkom I/ izreke presude. Rok za izvršenje predmetne činidbe određen je pozivom na odredbu čl. 328. st.2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92,58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19: dalje ZPP).
Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO), osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika porezu na dohodak, a što je tužitelj i specificirao u tužbenom zahtjevu.
19. Prema odredbi članka 433.a stavak 1. ZPP-a kada utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos smatra se da je utužio bruto iznos, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.
20. Tužitelj je u ovom postupku u cijelosti uspio sa svojim zahtjevom, pa mu sukladno odredbi članka 154. st. 1. u vezi sa čl. 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, nadalje:Tarifa) i vrijednosti predmeta spora. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 500,00 kn prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife, za sastav jednog obrazloženog podneska kojim se očituje na odgovor na tužbu u iznosu od 500,00 kn prema Tbr. 8. toč. 1. Tarifi i za zastupanje na ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari održanom 21.ožujka 2022. u iznosu od 500,00 kn prema Tbr. 9. toč. 1.Tarife, ukupno 1.500,00 kuna, plus 375,00 kuna s osnova PDV od 25 %, sveukupno 1.875,00 kuna. Na sve dosuđene troškove sud je dosudio i zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a tekućom od dana donošenja ove odluke, a to sukladno odredbi iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 142/12, 25/13, 93/14, 73/17). Stoga je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II. U Splitu, 22.travnja 2022.
Sutkinja
Katica Bojčić Vidović v. r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10.,11.. 12., 13., i 14. Zakona o parničnom postupku. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ne može podnijeti, odbacit će se kao nedopuštena. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.
Dna:- pun. tužitelja , tuženiku, u spis
