Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-162/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ. spec. crim. predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. V., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Kv I- 9/2022. od 5. travnja 2022. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog A. V. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Šibeniku broj Kv I-9/2022. od 5. travnja 2022., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj KO-DO-2/2022. od 19. siječnja 2022., koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda od 21. veljače 2022. pod poslovnim brojem Kov-2/2022., protiv optuženog A. V., zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 129. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog A. V. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točka 3. ZKP/08.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi A. V. po branitelju odvjetniku T. M. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti istražni zatvor i „odrediti neku od mjera opreza iz čl. 98. st. 2. KZ“.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog A. Vođere iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
5.1. Naime, prvostupanjski sud je obrazložio iz kojih dokaza proizlazi osnovana sumnja da bi optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti te je nadalje pravilno zaključio da postoji potreban stupanj vjerojatnosti, odnosno osnovana sumnja da je optuženik postupao na inkriminirani način, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Konačnu ocjenu svih predloženih dokaza dati će raspravni sud, nakon provedenog kontradiktornog postupka, dok ovaj sud, kao ni prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni na to. Stoga žalbeni prigovori kojima optuženik tumači i ocjenjuje vjerodostojnost dokaza kao i postojanje dokazanosti kaznenog djela za koje se tereti, a time i osnovane sumnje, nisu od značaja.
6. Nadalje, protivno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da postoje osobite okolnosti iz kojih proizlazi realna i konkretna bojazan da će optuženik ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo. Opravdano prvostupanjski sud, pri donošenju zaključka o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, uzima u obzir raniji život optuženika i dosadašnju usklađenost ponašanja s pozitivnim propisima društva pa je tako prijašnja osuđivanost optuženika detaljno i pravilno navedena u odlomku 10. pobijanog rješenja, što upućuje na to da do sada izricane kazne nisu utjecale na njega da promijeni svoje ponašanje i uskladi ga sa zakonskim propisima. Pravilno je prvostupanjski sud te okolnosti povezao s psihijatrijskim vještačenjem iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da optuženik ima simptome ovisnosti o alkoholu, a postoji rizik da bi pod utjecajem alkohola mogao počiniti neko slično ili teže kazneno djelo te predlaže izricanje sigurnosne mjere liječenja od alkoholizma. Osim toga optuženik se tereti da je kazneno djelo počinio u alkoholiziranom stanju, pa imajući u vidu sve izneseno pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da za optuženika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela i nije u pravu žalitelj kad osporava postojanje opasnosti od ponavljanje djela.
7. Nije u pravu žalitelj kada relativizira značaj dosadašnjeg života i „ranijih sukoba sa zakonom“ jer prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu su prethodna osuđivanost i dosadašnji život doista jedne od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.
8. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju niti opetovanim žaliteljevim isticanjem da su razmirice između njega i žrtve u međuvremenu riješene, da nema namjeru kontaktirati žrtvu, da je obiteljski čovjek i da je njegovim boravkom u istražnom zatvoru ugrožena egzistencije njegove obitelji. Naime, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, za sada, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora određivanjem neke od mjera opreza, kako predlaže žalitelj.
9. Drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora, jer je vođeno računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenog djela za koje se tereti optuženik, propisanoj kazni, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora. Pri tome, žalbeni navodi kojima optuženik upire da je otklonjen rizik od ponavljanja djela jer cijelo vrijeme u istražnom zatvoru nije imao pristup alkoholu te da je „duboko promišljao o svojim postupcima“ nisu od značaja.
10. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 22. travnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić, univ. spec. crim.,v.r.
