Poslovni broj: 15 UsI-2428/21-11
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada K., OIB: …, sasjedištem u K. S.,
, zastupanog po opunomoćenikuZ. M., odvjetniku u S., , protiv tuženika Ministarstva mora,prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, OIB: 22874515170, Uprave sigurnosti
plovidbe, Lučke kapetanije Split, Obala Lazareta 1, zastupanog po generalnom opunomoćeniku S. P., diplomiranom pravniku i zaposleniku (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice Upravnog suda u Splitu), radi uklanjanja podrtine, nakon javne i usmene rasprave zaključene 14. travnja 2022. godine u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika, objavljene 22. travnja 2022. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Split, KLASA: UP/I-342-28/21-03/8, URBROJ: 530-04-9-2-21-1 od 2. lipnja 2021. godine.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1.U pravovremenoj tužbi tužitelja zaprimljenoj kod ovog suda 2. srpnja 2021. godine protiv rješenja tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije S., KLASA: UP/I-342-28/21-
03/8, URBROJ: 530-04-9-2-21-1 od 2. lipnja 2021. godine, tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja, nakon čega navodi kako nije prijeporno da je 29. svibnja 2021. god. oko 20:37 h Lučka kapetanija S. dobila obavijest od strane Centra 112 S. da je u M. K. d.o.o., K. G.izbio požar na nekolikojahti, nakon čega je dežurni inspektor
sigurnosti plovidbe Lučke kapetanije S. izišaona teren, te utvrdio da je izbio požar na jahti
"G.", vezanoj u M. K.,hrvatske državne pripadnosti, koji se
proširio na jahtu "T.", privezanoj s njezinedesne strane u vlasništvu S. Y. S.A. P., a izgaranjem konopakojima je bila vezana jahta G., da je ova nekontrolirano otplutala
na suprotnustranu, te da je zahvatio još četiri jahte, sve izgrađene od stakloplastike, pobliženavedene u obrazloženju osporenog rješenja, između kojih su i jahte "V. D." i
"T.". Nadalje, u rješenju da se navodi kako su vatrogasci izvlačili jahte u plamenu,
pa je tako jahta "G.“ izvučena izvan M, u K, G, i da je potonula na
dubini od oko 35 m, nakon što je u potpunosti izgorjela, dok jahte "V. D." i
"T." da su izvučene iz M.i dovučene na plažu K. G., zapadno od
M., gdje su nasukane i izgorjele, dok su preostale tri jahte, koje su obuhvaćene požarom, izgorjele i potonule na vezu u M. K.. U rješenju da se navodi kako podrtina izgorjele i potonule jahte "G." u ovakvom stanju predstavlja osobito ozbiljnu opasnost koja bi za posljedicu mogla imati ugrožavanje ili ometanje sigurnosti plovidbe, odnosno da je bilo opravdano očekivati velike štetne posljedice za morski okoliš, obalu ili povezane interese, ugrožavati pomorske djelatnosti u obalnom području, kao i druge gospodarske interese koji predstavljaju osnovne izvore prihoda osobama koje se njima bave, te kao najvažnije, ljudske živote i dobrobit obalnog područja, uključujući očuvanje živih morskih bogatstava, te flore i faune, no da nije jasno, iako je to točno, zbog čega se ova jahta spominje kada tužitelju nije naloženo bilo kakvo postupanje u odnosu na ovu jahtu, pa da su izreka i obrazloženje pobijanog rješenja nejasni i proturječni. Tužitelj potom navodi kako je dežurni inspektor pogrešno utvrdio činjenično stanje, jer da nije točno da su jahte ,,V D." i "T." na plažu u K. G. nasukali vatrogasci ili da su se one same nasukale, pa da ostaje nejasno na koji način je inspektor utvrdio da bi jahte nasukali vatrogasci, jer je to nasukavanje predstavljalo nepotrebno ugrožavanje pomorskog dobra. Grad K. da je odmah postupio po rješenju, kako bi spriječio posljedice za javni interes, međutim prilikom utvrđivanja nadležnog tijela koje bi bilo ovlašteno uklanjati podrtine, uređujući inspektor nije primijenio prilikom utvrđivanja koje bi to tijelo bilo nadležno za postupanje na pomorskom dobru, a što je propisano Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19), koji propis u čl. 11. jasno definira da upravljanje pomorskim dobrom može biti redovno i izvanredno. Redovno upravljanje obavlja se sukladno godišnjem planu, a pod tim pojmom smatra se briga o zaštiti i održavanju pomorskog dobra u općoj upotrebi. Izvanredno upravljanje obuhvaća sanaciju pomorskog dobra izvan luka nastalu uslijed izvanrednih događaja, pri čemu o redovnom upravljanju pomorskim dobrom vode brigu jedinice lokalne samouprave (gradovi i općine), a izvanrednom upravljanju jedinice područje regionalne samouprave (županije). U konkretnom slučaju, što se tiče nasukanih jahti na plaži u K. G. očito je da se radi o izvanrednom upravljanju pomorskim dobrom povezano s požarom u luci nautičkog turizma iz koje je plovila netko, tužitelju nepoznat, svjesno nasukao na plažu, ugrozivši time sve one vrijednosti i dobra koje se navode u pobijanom rješenju, ali za jahtu "G.", što također rješenje čini nejasnim i proturječnim. Dakle, u konkretnom slučaju trebalo je s jedne strane utvrditi tko je nasukao jahte, jer se one nisu nasukale same ili zbog prirodne nepogode, pri čemu posebno treba naglasiti da je pogrešno navedeno da bi to učinili vatrogasci, na koju okolnost se u privitku dostavlja e-mail Dobrovoljnog vatrogasnog društva K. G. upućen na više adresata, tako i tužitelju i tuženiku, iz kojega je razvidno da
vatrogasci te večeri nisu obavili niti jedno tegljenje bilo koje vrste, pa tako ni oteglili brodove na plažu, pa pretpostavljaju da je riječ o nekakvoj pretpostavci ili netočnoj informaciji koju je dobio inspektor. Ujedno, kod određivanja tijela ovlaštenog za izvršenje radnji naloženih osporenim rješenjem, tuženik da se poziva isključivo na Pomorski zakonik, a već da je prethodno ukazano s obzirom da se radilo o izvanrednoj situaciji, izvan luke, uslijed izvanrednog događaja (požar), da je primijenjen Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, nadležno tijelo da bi bila Županija splitsko- dalmatinska, a ne tužitelj Grad K.. Tuženik da nije pravilno primijenio ni čl. 840.s. st. 7. Pomorskog zakonika (NN 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15, 17/19), jer ta odredba u sebi ne sadrži definiciju tijela koje upravlja pomorskim dobrom za stvari koje su se nasukale ili ih je more izbacilo na kopneni dio pomorskog dobra. Tuženik, odnosno uredujući inspektor da je proizvoljno utvrdio kako je u ovom slučaju to jedinica lokalne samouprave, sve iz razloga što nije primijenio mjerodavno materijalno pravo, odnosno gore spomenuti Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama. Jahte da se nisu same nasukale, niti ih je more izbacilo, već su svjesno nasukane, što je bila pogrešna odluka, a u donošenju rješenja trebao je sudjelovati inspektor zaštite okoliša (čl. 840.š Pomorskog zakonika) pa bi u pravilno provedenom postupku bilo utvrđeno tko je odgovoran za nasukavanje jahti koje su ozbiljno onečistile plažu, morsko dno i time prouzročile za tužitelje ugrožavajuće visoke troškove, čiji iznos već sada prelazi 1.000.000,00 kn, a konačna šteta da je neizvjesna, posebno njezina naplata u budućnosti, s obzirom na sjedišta vlasnika broda (P. i B. D. O). Iz svega
navedenog da je
razvidno kako je činjenično stanje pogrešno
utvrđeno, kao i da u rješenju nije uopće primijenjen propis kojega je trebalo primijeniti (Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama), a pogrešno je primijenjen Pomorski zakonik, slijedom čega je tužitelj tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika. Podneskom od 29. ožujka 2022. tužitelj se očitovao na podneske tuženika od 13. prosinca 2021. i 26. siječnja 2022., te je u bitnom naveo kako je tužitelj bio u obvezi postupiti i da je postupio prema rješenju iz razloga što žalba protiv osporenog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje, a obveza žurne sanacije pomorskog dobra, postoji i prema Zakonu o obveznim odnosima, koja obvezuje svakoga na sprječavanje, odnosno poduzimanje svih radnji radi smanjenja opsega štete, s tim da osporeno rješenje tuženik nikada nije stavio izvan snage, osim što je najprije iz teksta rješenja izostavio dijelove koji se nedvojbeno nisu ni odnosili na tužitelja, te je naknadno produljio rok za postupanje po rješenje, ne dirajući u izreku rješenja kojim se tužitelju nalaže poduzeti radnje, pobliže navedene u izreci rješenja. S obzirom na žurnost postupka i složenost radnji koje je trebalo poduzeti radi sprječavanja teško popravljive ekološke štete na plaži (pomorskom dobru), te kapacitete tužitelja u takvoj izvanrednoj situaciji, životno je održiva činjenica da se tužitelj obratio Splitsko-dalmatinskoj županiji, koja kao što je to navedeno u tužbi, je nadležno tijelo lokalne samouprave iz članka 11. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, i to jedinica lokalne samouprave koja upravlja pomorskim dobrom u izvanrednim situacijama, što požar na brodovima nedvojbeno jest, dok da su grad ili općina nadležni za redovno upravljanje, uslijed čega da je pravno shvaćanje koje tuženik iznosi u svojim očitovanjima neosnovano.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, te u podnescima od 13. prosinca 2021. i 26. siječnja 2022., u bitnom naveo kako je 29. svibnja 2021. oko 20:37 sati lučka kapetanija Split od strane Centra 112 S. dobila obavijest da je u M. K. došlo do požara na nekoliko jahti, nakon čega da je dežurni inspektor izišao na teren i utvrdio da je na jahti "G." izbio požar, koji se proširio na jahtu "T.I", vezanu s njene desne strane, pa kako su zbog požara konopi kojim je bila vezana jahta "G." izgorjeli,
tako da je jahta nekontrolirano otplutala na suprotnu stranu te je požar zahvatio još četiri jahte, i to redom: "L.", "F.G.", "V. D." i "T. 60". Kako
bi se spriječilo daljnje širenje požara na ostale privezane plovne objekte, vatrogasci da su izvlačili pojedine jahte u plamenu pa je tako jahta "G." izvučena izvan marine gdje je izgorjela i potonula na dubini od oko 35 m, jahte "V. D." i "T. I" da
su izvučene iz marine i dovučene na plažu K. G., zapadno od marine, gdje
su nasukane i izgorjele, dok su preostale tri jahte izgorjele u marini. Nadalje, 2. lipnja 2021. u 09:47 sati iz Lučke Kapetanije S. putem e-pošte na adresu gradonačelnika grada K., da je poslano rješenje koje je tužitelj priložio u privitku svoje tužbe, no istog dana u 10:13 sati putem e-pošte na adresu gradonačelnika grada K., da je poslana obavijest u kojoj je navedeno da se zanemari prethodni mail i u privitku da se šalje ispravljeno rješenje o uklanjanju podrtina nasukanih jahti T. i V.D..
Tužitelj da navodi kako mu nije jasno zašto se u pobijanom rješenju spominje jahta "G." kada mu nije naloženo bilo kakvo postupanje prema navedenoj jahti, ali upravo je u rješenju poslanom 2. lipnja 2021. u 10:13 sati putem e-pošte ispravljen sporni navod, s tim da to rješenje, dakle ono poslano u 09:47 sati putem e-pošte da nije poslano i službenom poštom, dok da je ono poslano putem e-pošte u 10:13 sati istog dana poslano i službenom poštom na adresu Grad K., koje da je uredno uručeno dana 4. lipnja 2021. Dana 11. lipnja 2021. u 11:46 sati sa adrese e-pošte …, na više adresa, među ostalim i na adresu Lučke Kapetanije
S., poslana je e-poruka sadržaja: "Na ruke županu SDŽ-a Blaženku Bobanu:
Poštovani, u prilogu Vam šaljem rješenje Ministarstva mora prometa i infrastrukture, po kojem Grad K. treba ukloniti podrtine sa plaže u K. G., a za tako složenu operaciju nemamo resursa, cijela operacija da će biti dosta skupa, pa Vas zato molimo da nam uputite svoje resurse po Pomorskom zakoniku (članak 840.s), zbog kratkoće roka moli se inspektor sigurnosti plovidbe pri lučkoj kapetaniji S. kap. I. P. za produženje roka koji istječe 14. lipnja 2021., od Splitsko-dalmatinske
županije traže se sredstva za izvanredni događaj, od župana SDŽ-a (za uklanjanje podrtina sa plaže u K.G.), rok za uklanjanje ističe 14. lipnja 2021. (znači ističe u ponedjeljak, a danas je petak), podrtine nije mogla podići 100-tonska dizalica, 200-tonska dizalica je u Z. i nije slobodna slijedećih 5 dana, na sprječavanju ekološke katastrofe već je angažiran C.d.o.o., nadamo se brzom odgovoru i pomoći,
svaka pomoć nam je zlata vrijedna, unaprijed hvala i srdačan pozdrav, voditelj pododsjeka 2 za komunalno redarstvo Grada K., M. G.." Ujedno, u
privitku ove e-poruke priloženo je ispravljeno rješenje poslano službenom poštom 2. lipnja 2021. na kojem da je razvidno kako ga je Grad K. zaprimio 4. lipnja 2021.
godine, te je urudžbirano pod KLASA: UP/I-342 29/21-01/02, URBROJ: 530-21-1, a istoga dana u 11:52 sati odjel inspekcijskih poslova da je poslao odgovor u kojem je navedeno da se potvrđuje produženje roka do 30. lipnja 2021., koje da će biti poslano poštom u ponedjeljak 14. lipnja 2021., nakon čega 16. lipnja 2021. u 10:00 sati na adresu e-pošte … putem e-pošte voditelj Odjela inspekcijskih poslova da je poslao novo rješenje, KLASA: UP/I-342-28/21-03/8, URBROJ: 530-04- 9-2-21-2, s rokom za uklanjanje podrtina 30. lipnja 2021., koje da je poslano i službenom poštom na adresu Grada K. i koje da je uredno uručeno dana 21.
lipnja 2021. Stoga, da je nesporno kako se tužitelj u tužbi ne poziva na valjano rješenje,
niti ga prilaže istoj, već na rješenje poslano samo e-poštom koje da je povučeno već nakon pola sata od slanja i zamijenjeno novim ispravnim rješenjem koje je nakon slanja e-poštom poslano i službenom poštom. Dežurni inspektor koji je bio nazočan na mjestu događaja, u svom izvješću da je naveo kako bi se spriječilo daljnje širenje požara na ostale privezane plovne objekte, vatrogasci da su izvlačili pojedine jahte u plamenu pa je tako jahta "G." izvučena izvan marine gdje je izgorjela i potonula na dubini od oko 35 m, a jahte "V. D." i "T. I" da su izvučene iz marine i dovučene na
plažu K. G., zapadno od marine, gdje su nasukane i izgorjele, dok su
preostale tri jahte izgorjele u marini. S obzirom da je za vrijeme navedene pomorske nesreće stajao u blizini jednog od vatrogasnih vozila, dežurni inspektor sigurnosti plovidbe tom je prilikom mogao čuti komunikaciju putem VHF-a između svih vatrogasnih timova, a nakon što je kroz navedenu komunikaciju čuo informaciju da se jedna od zapaljenih jahti odsukala i da postoji opasnost da otpluta dalje od plaže te da ju je potrebno bolje nasukati, neposredno je uočio kako vatrogasni brod DVD-a K.G.
svojim
pramcem nabija jednu od zapaljenih jahti na plažu kako ne bi otplutala,
u čemu da je i uspio. Ovaj navod, kao i navod da su vatrogasci izvlačili pojedine jahte u plamenu za kojeg tužitelj tvrdi da nije točan, da potvrđuje izjava zapovjednika DVD- a K. G. koju je dao portalu S. D., kako su, između ostalog,
dovukli dva broda do plaže. Stoga, tvrdnju tužitelja kako nasukavanje predmetnih jahti predstavlja nepotrebno ugrožavanje pomorskog dobra tuženik smatra neprikladnom, jer je upravo tim postupkom smanjena opasnost od posljedica pomorske nesreće koja je mogla dodatno ugroziti ljudske živote, imovinu na moru, kao i sigurnost plovidbe te mnogostruko povećati troškove uklanjanja podrtina. Potom tuženik citira odredbe čl. 49.i, 840.a, 840.s, članke od 49.i do 49.n, te članke 840.a - 840.z Pomorskog zakonika (NN 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15, 17/19), u svezi kojih ističe kako je u osporenom rješenju ispravno kao tijelo ovlašteno i dužno postupati po istome označen Grad K. (jedinica lokalne samouprave), a ne županija kako to navodi tužitelj. Naime, Pomorski zakonik da je u odnosu na Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19), na čije odredbe se tužitelj poziva, specijalni propis te kao takav da se prvenstveno primjenjuje jer Pomorski zakonik sadrži posebne odredbe koje se odnose na vađenje i uklanjanje podrtina i potonulih stvari kao i odredbe kojima su definirane sigurnost plovidbe i zaštita od onečišćenja s pomorskih objekata i u tom smislu detaljno, za razliku od Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, regulira predmetnu materiju, a ovo posebno kada tijelo koje upravlja pomorskim dobrom određuje kao tijelo ovlašteno za uklanjanje potonulih stvari i podrtina. Također, Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama da uređuje pravni status pomorskog dobra, utvrđivanje njegovih granica, upravljanje i zaštitu pomorskog dobra, upotrebu i korištenje, razvrstaj morskih luka, lučko područje, osnivanje lučkih uprava, lučke djelatnosti i njihovo obavljanje, gradnju i korištenje lučke nadgradnje i podgradnje, te bitna pitanja o redu u morskim lukama, dok tim Zakonom da se ne uređuju pitanja vezana uz pomorske nesreće, kao ni pitanja vezana uz podrtine i njihovo uklanjanje pa da isti u ovom slučaju nije primjenjiv. Tuženik zatim citira odredbu čl. 840.s st. 7. Pomorskog zakonika i napominje kako istim nisu definirani načini na koji su se podrtine nasukale tako da za donošenje rješenja nije ni relevantan podatak na koji su se način podrtine nasukale na plažu, već samo činjenica da su se nasukale, čime se onda obvezuje tijelo koje upravlja pomorskim dobrom za uklanjanje istih, pa kako su se podrtine nasukale na plažu K. G. koja se nalazi na području grada K., a koji upravlja pomorskim dobrom na kojem se nalazi navedena plaža, rješenje o uklanjanju, i to o trošku i na rizik vlasnika podrtina, da je dostavljeno Gradu K.. Tuženik posebno skreće pozornost na činjenicu da su podrtine izgorjelih jahti u ovakvom stanju predstavljale osobito ozbiljnu opasnost koja bi za posljedicu mogla imati ugrožavanje ili ometanje sigurnosti plovidbe, odnosno da je bilo opravdano očekivati velike štetne posljedice za morski okoliš, obalu ili povezane interese, ugrožavati pomorske djelatnosti u obalnom području, kao i druge gospodarske interese koji predstavljaju osnovne izvore prihoda osobama koje se njima bave, te kao najvažnije, ljudske živote i dobrobit obalnog područja, uključujući očuvanje živih morskih bogatstava, te flore i faune, pa su se, zbog maksimalnog ubrzavanja postupka uklanjanja podrtina sa plaže K. G. nastalih pomorskom nesrećom,
primijenila odredba članka 840.s stavak 7. Pomorskog zakonika, kojoj odluci da u prilog ide i činjenica što vlasnici obje podrtine imaju adrese u stranim državama (P. i
B. D. o..) te bi izdavanje rješenja vlasnicima o uklanjanju podrtina maksimalno zakompliciralo i produljilo postupak uklanjanja pa podrtine sigurno do danas da ne bi bile uklonjene, što bi za posljedicu imalo sve već prije navedeno. U odnosu na navod tužitelja da je u donošenju rješenja trebao sudjelovati inspektor zaštite okoliša, tuženik ističe se kako čl. 840.š Pomorskog zakonika ne propisuje obavezno sudjelovanje inspekcije zaštite okoliša u postupku utvrđivanja opasnosti te u postupku uklanjanja podrtine ili potonule stvari, nego da određuje mogućnost sudjelovanja istoga s obzirom da odredba propisuje mogućnost sudjelovanja inspekcije zaštite okoliša prema potrebi. Postupkom nasukavanja podrtina izgorjelih jahti smanjena je opasnost od posljedica pomorske nesreće koja je mogla dodatno ugroziti ljudske živote, imovinu na moru kao i sigurnost plovidbe, a samim time su i umanjeni troškovi uklanjanja istih koji bi bili neusporedivo veći da su podrtine izgorjelih jahti potonule. Iz svega iznesenog da proizlazi kako je osporeno rješenje doneseno na temelju zakonito provedenog postupka, uz poštivanje svih načela postupka, da isto sadrži sve bitne elemente propisane općim propisom, da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno te da je materijalno pravo pravilno primijenjeno, slijedom čega je tuženik predložio sudu da odbaci tužbu tužitelja, odnosno da odbije tužbeni zahtjev. U podnesku priloženom u spis 26. siječnja 2022. tuženik je u bitnom naveo kako su u trenutku izdavanja rješenja od 16. lipnja 2021. formalnopravno postojala dva rješenja o istoj stvari jedno od 2. lipnja 2021. te drugo od 16. lipnja 2021. koja da se razlikuju isključivo u točki 3. izreke, odnosno u roku izvršenja, pa kako u drugom rješenju nije navedeno da sve ostale točke izreke rješenja od 2. lipnja 2021. ostaju na snazi, tuženik da smatra nespornim da je donošenjem rješenja od 16. lipnja 2021. zamijenjeno ranije rješenje tim novim rješenjem, odnosno da je prethodno rješenje od 2. lipnja 2021. prestalo postojati. Nadalje, iz tužiteljeve tužbe da je razvidno kako je ista podnesena isključivo protiv rješenja, KLASA: UP/I-342-28/21-03/8, URBROJ: 530-04-9-2-21-1, od 2. lipnja 2021. godine, dok iz spisa proizlazi da je tužba zaprimljena kod suda 2. srpnja 2021., dakle nakon što je tuženik donio novo rješenje od 16. lipnja 2021., odnosno nakon što je utuženo rješenje od 2. lipnja 2021. time prestalo proizvoditi pravne učinke, pa kako je sud u razmatranju osnovanosti tužbe vezan granicama tužbenog zahtjeva sukladno članku 31. ZUS-a, to da je nesporno da sud ne može odlučivati o zakonitosti rješenja od 16.lipnja 2021. jer se tužitelj u tužbi ne poziva na to rješenje. Kako je ranije rješenje od 2. lipnja 2021. prešutno ukinuto novim rješenjem, to da je nesporno kako ne postoji upravni akt protiv kojeg je podnesena upravna tužba, dakle ne postoji predmet spora iz članka 3. stavak 1. točka 1. ZUS-a, a što znači da su ispunjeni uvjeti za primjenu članka 30. stavak 1. točka 7. ZUS-a odnosno da sud rješenjem odbaci tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora. Podredno, ukoliko sud smatra da postoje pretpostavke za vođenje spora, tuženik smatra da su tužbeni navodi neosnovani jer tužitelj u tužbi želi dokazati da nadležno tijelo za postupanje na pomorskom dobru nije Grad K. kao tijelo lokalne samouprave i uprave nego da je to tijelo Županija Splitsko-dalmatinska kao tijelo regionalne uprave sukladno članku 11. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (ZPDML) koji propisuje da o izvanrednom upravljaju vode brigu jedince područne regionalne samouprave (županije), a nasukavanje plovila na plaži, odnosno na kopnenom dijelu pomorskog dobra jest izvanredni događaj u smislu članka 11. ZPDML, no takvi navodi da su neosnovani jer člankom 10. stavak 1. ZPDML propisano je da pomorskim dobrom upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara Republika Hrvatska neposredno ili putem jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno jedinica lokalne samouprave u skladu s odredbom ovoga Zakona te stavkom 3. navedenog članka ZPDML propisano
je da o dijelu pomorskog dobra u općoj upotrebi koje se nalazi na njenom području, vodi brigu o zaštiti i održava jedinica lokalne samouprave, pa kako je iz obrazloženja rješenja razvidno da se nalaže uklanjanje podrtina na plaži, a plaža jest dio pomorskog dobra u općoj upotrebi, onda da je nesporno kako plažom upravlja jedinica lokalne samouprave (grad/općina), te da je u predmetnom slučaju "tijelo koje upravlja pomorskim dobrom" iz članka 840.s točka 7. Pomorskog zakonika Grad K. kako
je to i navedeno rješenju, a ne Županija Splitsko-dalmatinska kao tijelo regionalne uprave kako to tvrdi tužitelj.
3.U sporu su održane rasprave 3. studenog 2021., 26. siječnja 2022. i 14. travnja 2022. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na raspravu održanu dana 14.
travnja 2022. godine pristupili su opunomoćenici tužitelja i tuženika, na kojoj je opunomoćenik tužitelja naveo kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe, pri postavljenom tužbenom zahtjevu, pri navodima podneska od 29. ožujka 2022. te pri svemu navedenom na prethodnim raspravama, ujedno i da ustraje u dokaznim prijedlozima preciziranim u tužbi i to da se u svojstvu svjedoka sasluša uređujućeg pomorskog inspektora koji je postupao u konkretnoj upravnoj stvari, te da se u svojstvu svjedoka sasluša predstavnik grada K. I. Č., kojima s pozivi mogu uputiti
na adresu tuženika odnosno tužitelja, dok daljnjih dokaznih prijedloga nije imao, te je konačno u spis priložio popis troškova spora uz prijedlog da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju sukladno priloženom troškovniku. Opunomoćenik tuženika na istoj raspravi naveo je kako u cijelosti ostaje pri svim navodima iz odgovora na tužbu, pri navodima iz podneska zaprimljenog u spis 13. prosinca 2021., pri navodima podneska priloženog u spis na prethodnoj raspravi, kao i pri iznijetom tijekom dosadašnjeg raspravljanja, ujedno da se protivi izvođenju dokaza predloženih od strane opunomoćenika tužitelja jer smatra da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno, pa da se izvođenje bilo kakvih daljnjih dokaza ukazuje suvišnim, slijedom čega s obzirom da tuženik u ovom sporu nije imao nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga, predložio je zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja.
4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika zajedno sa svim prilozima, podnesak tuženika od 13. prosinca 2021., podnesak tuženika priložen u spis na raspravi održanoj 26. siječnja 2022. zajedno s prilozima, podnesak tužitelja od 29. ožujka 2022., popis troškova spora tužitelja priložen u spis od strane opunomoćenika tužitelja na raspravi održanoj 14. travnja 2022. te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.
5.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da se u svojstvu svjedoka saslušaju uređujući pomorski inspektor i predstavnik grada K. I. Č., to na okolnosti koje su precizirane u tužbi i održanim raspravama, kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza imajući u vidu dokaze koje prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika, te spisu upravnog spora, posebice cijeneći predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Split, KLASA: UP/I-342-28/21-03/8, URBROJ: 530-04-9-2-21-1 od 2. lipnja 2021. godine, točkom 1. naloženo je tužitelju kao tijelu ovlaštenom za uklanjanje podrtina, odnosno, stvari koje su se nasukale ili ih je more izbacilo na kopneni dio pomorskog dobra, da na trošak i rizik vlasnika S. Y. S.A, adresa, ST. M.,
2nd floor, P., poduzme hitnu intervenciju uklanjanja podrtine koju
u naravi čini izgorena jahta "T.", dužine 23.96 m, 94.85 BT, pozivni znak 9AA9575, MMSI 238596040, materijal gradnje stakloplastika, pogon motorom s unutarnjim izgaranjem snage 2 x 1432 kW, koja se nalazi nasukana na plaži K. G.,
na najbrži
mogući način vodeći računa o sigurnosti i zaštiti ljudskih života i
morskog okoliša, te je premjesti na mjesto koje će sama odrediti, uz prethodnu suglasnost L.K. S., točkom 2. naloženo je tužitelju kao tijelu ovlaštenom za uklanjanje podrtina, odnosno, stvari koje su se nasukale ili ih je more izbacilo na kopneni dio pomorskog dobra, da na trošak i rizik vlasnika L. T. &
I. C., adresa, T, R, town, POB, poduzme hitnu intervenciju uklanjanja podrtine koju u naravi čini izgorena jahta"V, D,", dužine 23.24 m, 94.22 BT, materijal gradnje stakloplastika, pogonmotorom s unutarnjim izgaranjem snage 2 x 970 kW, koja se nalazi nasukana na plažiK. G., na najbrži mogući način vodeći računa o sigurnosti i zaštiti ljudskihživota i morskog okoliša, te je premjesti na mjesto koje će sama odrediti, uz prethodnu
suglasnost L.K. S., dok je točkom 3. riješeno da je tuženik naloge iz točaka 1. i 2.
ovog rješenja dužan izvršiti odmah, a najkasnije do 14. lipnja 2021. godine, te je predmetno rješenje doneseno pozivom na odredbe čl. 165., 166. i 840.s Pomorskog zakonika ("Narodne novine" broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19).
10.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim prije svega pasivna legitimacija na strani tužitelja, odnosno je li tuženik pravilno i zakonito postupio kada je osporenom rješenjem naložio upravo tužitelju inspekcijske mjere pobliže precizirane točkama 1. i 2. izreke osporenog rješenja, kao i je li u tom smislu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i na isto potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.
11.Odredba čl. 840.s Pomorskog zakonika ("Narodne novine" broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19) propisuje:
"(1) Nadležna lučka kapetanija utvrđuje predstavlja li potonula stvar opasnost u smislu članka 840.a stavka 4. ovoga Zakonika pri čemu se na odgovarajući način primjenjuje članak 840.l ovoga Zakonika.
(2) Čim sazna za postojanje opasne potonule stvari, lučka kapetanija će poduzeti mjere lociranja i označavanja potonule stvari, pri čemu se na odgovarajući način primjenjuju članci 840.lj i 840.m ovoga Zakonika.
(3) Kada utvrdi da potonula stvar predstavlja opasnost, nadležna lučka kapetanija će rješenjem narediti vlasniku da u primjerenom roku ukloni potonulu stvar. (4) Ako vlasnik ili druga ovlaštena osoba ne postupi prema rješenju iz stavka 3. ovoga članka, ili kad bez opravdanog razloga prekine ili napusti započeto uklanjanje, lučka kapetanija će rješenjem narediti ovlaštenom tijelu da na trošak i rizik vlasnika odmah ukloni potonulu stvar na najbrži i najefikasniji način, uključujući i njezinu prodaju na javnoj dražbi, vodeći pritom računa o zaštiti morskog okoliša.
(5) U slučajevima kada je opasnost osobito ozbiljna, lučka kapetanija može, i bez prethodnog donošenja rješenja iz stavka 3. ovoga članka, rješenjem narediti ovlaštenom tijelu da na trošak i rizik vlasnika odmah ukloni potonulu stvar na najbrži i najefikasniji način, uključujući i njezinu prodaju na javnoj dražbi, vodeći pritom računa o zaštiti morskog okoliša.
(6) Ako se utvrdi da potonula stvar predstavlja opasnost u smislu članka 840.a stavka 4. ovoga Zakonika, a nadležnoj lučkoj kapetaniji je vlasnik nepoznat, lučka kapetanija će odmah postupiti po stavku 4. ovoga članka.
(7) Tijelo ovlašteno za uklanjanje potonule stvari iz stavka 4. ovoga članka je trgovačko društvo P. d. o. o. za potonule stvari koje se nalaze izvan lučkog područja, tijelo koje upravlja lukom za potonule stvari koje se nalaze unutar lučkog područja, odnosno tijelo koje upravlja pomorskim dobrom za stvari koje su se nasukale ili ih je more izbacilo na kopneni dio pomorskog dobra.
(8) Sredstva za uklanjanje temeljem stavaka 4., 5. ili 6. ovoga članka osigurava tijelo ovlašteno za uklanjanje, osim kad je riječ o trgovačkom društvu P. d. o. o. u kojem slučaju se sredstva osiguravaju u državnom proračunu, što ne utječe na obvezu vlasnika da naknadi sve troškove u vezi s uklanjanjem za koje odgovara sukladno članku 840.t ovoga Zakonika.
(9) Žalba protiv rješenja iz stavaka 3., 4., 5. i 6. ovoga članka nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.
(10) Rješenja i obavijesti koji se donose temeljem ovoga članka dostavljaju se vlasniku ili ovlaštenoj osobi objavom na internetskim stranicama Ministarstva sukladno pravilima o javnoj objavi, prema odredbama zakona kojim se uređuje vođenje upravnog postupka."
12.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju, a imajući u vidu naprijed citirane zakonsku odredbu tuženik pravilno i zakonito donio rješenje naprijed citirane izreke, ovo stoga što i ovaj sud drži da su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke da bi se tužitelju naredila citirana inspekcijska mjera kao tijelu koje upravlja pomorskim dobrom za stvari koje su se nasukale ili ih je more izbacilo na kopneni dio pomorskog dobra, kao i da je u konkretnom slučaju pravilno primijenjena mjerodavna odredba čl. 840.s st. 7. Pomorskog zakonika, uslijed čega sud nalazi da osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, kao i da su u konkretnoj upravnoj stvari pravilno primijenjene mjerodavne materijalno pravne odredbe.
13.Glede tužbenih prigovora tužitelja u kojima ističe kako se u obrazloženju osporenog rješenja navodi kako podrtina izgorjele i potonule jahte "G." u ovakvom stanju predstavlja osobito ozbiljnu opasnost posebice za ljudske živote i dobrobit obalnog područja, uključujući očuvanje živih morskih bogatstava, te flore i faune, no da nije jasno zbog čega se ova jahta spominje kada tužitelju nije naloženo bilo kakvo postupanje u odnosu na ovu jahtu, uslijed čega da su izreka i obrazloženje pobijanog rješenja nejasni i proturječni, za kazati je kako sud ovakve navode ne nalazi osnovanima.
14.Naime, s prethodnim u vezi prvenstveno je za istaknuti kako iz dokumentacije spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovoru na tužbu, odnosno iz korespondencije putem elektroničke pošte između tuženika i tužitelja nedvojbeno proizlazi da je 2. lipnja 2021. u 09:47 sati iz Lučke Kapetanije S. putem e-pošte na adresu gradonačelnika grada K. poslano rješenje koje je tužitelj priložio u privitku tužbe, dakle ono u čijem se obrazloženju spominje jahta "G.", međutim prema podacima spisa razvidno je kako je istoga dana u 10:13 sati putem e-pošte na adresu gradonačelnika grada K. poslana obavijest u kojoj je navedeno da se zanemari prethodni mail i u privitku se šalje ispravljeno rješenje o uklanjanju podrtina nasukanih jahti T. I V., dakle ono u čijem se obrazloženju ne spominje jahta
"G.". Osim toga, upravo u rješenju poslanom tužitelju 2. lipnja 2021. u 10:13 sati putem e-pošte ispravljen je sporni navod, s tim da je rješenje koje tužitelj dostavlja u privitku tužbe (u čijem se obrazloženju spominje jahta "G.") prema stanju spisa uopće tužitelju nije dostavljeno poštom, što pak nedvojbeno znači da se radilo o još uvijek neslužbenom rješenju, koje je poslano isključivo mailom radi hitnosti same situacije u kojoj je to rješenje doneseno, a da je tome tako ukazuje i činjenica da je upravo rješenje koje je tuženik mailom poslao tužitelju u 10:13 sati istog dana (u čijem se obrazloženju ne spominje jahta "G.") poslano i službeno poštom na adresu
Grada K., koje je tužitelju uredno uručeno 4. lipnja 2021. i kojeg je tužitelj na dan primitka urudžbirano pod KLASA: UP/I-342 29/21-01/02, URBROJ: 530-21-1.
15.Kod izloženog stanja stvari, potpuno je jasno da se tužitelj u tužbi poziva i u privitku iste dostavlja rješenje tuženika koje mu je poslano isključivo elektroničkom poštom i koje mu nikada nije dostavljeno poštanskim putem te koje tužitelj nikada nije urudžbirao, a koje zapravo predstavlja neslužbenu verziju istog, dok se ne poziva na službeno rješenje koje mu je dostavljeno ne samo mailom, nego i poštanskim putem,
u kojem se nedvojbeno u obrazloženju ne spominje jahta "G.", pa kako rješenje tuženika kojeg je tužitelj uredno zaprimio putem pošte 4. lipnja 2021. i kojeg je na dan primitka urudžbirano pod KLASA: UP/I-342 29/21-01/02, URBROJ: 530-21-1, a koje predstavlja službenu i konačnu verziju akta tuženika, potpuno je jasno da se u tom rješenju ne spominje jahta "G.", uslijed čega to rješenje ne sadrži nikakvu kontradiktornost između izreke i obrazloženja, pa se u tom smislu tužbeni prigovori ukazuju u cijelosti neosnovanima.
16.Glede tužbenih navoda u kojima tužitelj ističe kako činjenično stanje nije pravilno utvrđeno s obzirom da predmetne jahte nisu nasukali vatrogasci, prije svega je za kazati kako niti sam tužitelj ne spori da su jahte u odnosu na koje mu je osporenim rješenjem naređena inspekcijska mjera bile nasukane, s čim u vezi je dodatno za istaknuti kako dežurni inspektor koji je bio nazočan na mjestu događaja, u svom izvješću koje prileže spisu navodi kako bi se spriječilo daljnje širenje požara na ostale privezane plovne objekte, vatrogasci da su izvlačili pojedine jahte u plamenu pa su tako jahte "V. D." i "T. I" izvučene iz marine i dovučene na plažu K.G., zapadno od marine, gdje su nasukane i izgorjele, dok su preostale tri jahte
izgorjele u marini, te s obzirom da je za vrijeme navedene pomorske nesreće stajao u blizini jednog od vatrogasnih vozila, dežurni inspektor sigurnosti plovidbe tom je prilikom mogao čuti komunikaciju putem VHF-a između svih vatrogasnih timova, a nakon što je kroz navedenu komunikaciju čuo informaciju da se jedna od zapaljenih jahti odsukala i da postoji opasnost da otpluta dalje od plaže te da ju je potrebno bolje nasukati, neposredno je uočio kako vatrogasni brod DVD-a K. G. svojim pramcem nabija jednu od zapaljenih jahti na plažu kako ne bi otplutala, u čemu da je i uspio. Osim toga, ovaj navod, kao i navod da su vatrogasci izvlačili pojedine jahte u plamenu za kojeg tužitelj tvrdi da nije točan, ujedno potvrđuje i izjava zapovjednika DVD-a K. G. koju je dao za više portala, između ostalih i za portal S.
D., kada je naveo da su oni jahte dovukli do plaže, slijedom čega je tvrdnja tužitelja kako nasukavanje predmetnih jahti predstavlja nepotrebno ugrožavanje pomorskog dobra u cijelosti bespredmetna s obzirom da je upravo opisanim postupanjem vatrogasaca smanjena opasnost od posljedica pomorske nesreće koja
je mogla dodatno ugroziti kako ljudske živote i imovinu na moru, tako i sigurnost plovidbe te u konačnici višestruko povećati troškove uklanjanja podrtina.
17.Sud ne nalazi utemeljenim niti tužbene navode tužitelja u kojima ističe kako je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu čl. 11. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, kao i da tuženika nije pravilno primijenio odredbu čl. 840.s Pomorskog zakonika jer po njegovom mišljenju on nije mogao biti pasivno legitimiran na izvršenje inspekcijske mjere koja mu je naložena osporenim rješenjem, već da je to mogla biti isključivo Splitsko-dalmatinska županija. Naime, imajući u vidu odredbe čl. 49.i, 840.a, 840.s, članke od 49.i do 49.n, te članke 840.a - 840.z Pomorskog zakonika,
ovaj sud također zaključuje da je osporenim rješenjem tužitelju pravilno naređena inspekcijska mjera kao jedinici lokalne samouprave, dok takvo što nije bilo moguće narediti Splitsko-dalmatinskoj županiji, to pak stoga što je Pomorski zakonik u odnosu na Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19), na čije odredbe se tužitelj poziva, lex specialis te se kao takav primarno primjenjuje s obzirom da Pomorski zakonik sadrži posebne odredbe koje se odnose na vađenje i uklanjanje podrtina i potonulih stvari kao i odredbe kojima su definirane sigurnost plovidbe i zaštita od onečišćenja s pomorskih objekata i u tom smislu detaljno, za razliku od Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, regulira predmetnu materiju, a ovo posebice kada tijelo koje upravlja pomorskim dobrom određuje kao tijelo ovlašteno za uklanjanje potonulih stvari i podrtina.
18.Isto tako, Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama uređuje pravni status pomorskog dobra, utvrđivanje njegovih granica, upravljanje i zaštitu pomorskog dobra, upotrebu i korištenje, razvrstaj morskih luka, lučko područje, osnivanje lučkih uprava, lučke djelatnosti i njihovo obavljanje, gradnju i korištenje lučke nadgradnje i podgradnje, te bitna pitanja o redu u morskim lukama, dok se tim Zakonom nedvojbeno ne uređuju pitanja vezana uz pomorske nesreće, kao ni pitanja vezana uz podrtine i njihovo uklanjanje, uslijed čega zakon na koji se tužitelj poziva u konkretnoj upravnoj stvari ne predstavlja mjerodavno materijalno pravo. Također, s obzirom da Pomorski zakonik ne definira načini na koji su se podrtine nasukale, to pak znači da za donošenje rješenja uopće nije relevantan podatak na koji način su se podrtine nasukale na plažu,
već sama činjenica da su se nasukale, u kojem slučaju se obvezuje tijelo koje upravlja pomorskim dobrom za uklanjanje istih, pa kako su se podrtine neprijeporno nasukale na plažu K. G. koja se nalazi na području Grada K., a koji upravlja pomorskim dobrom na kojem se nalazi navedena plaža, rješenje o uklanjanju pravilno je i zakonito usmjereno na G. K., koji je nesumnjivo pasivno legitimiran na izvršenje činidbe naređene osporenim rješenjem, sve ovo tim prije što su podrtine izgorjelih jahti u ovakvom stanju predstavljale osobito ozbiljnu opasnost koja bi za posljedicu mogla imati ugrožavanje ili ometanje sigurnosti plovidbe, štetne posljedice za morski okoliš i obalu, ljudske živote i dobrobit obalnog područja, pa je stoga zbog maksimalnog ubrzavanja postupka uklanjanja podrtina sa plaže K. G.nastalih pomorskom nesrećom, trebalo primijenit odredbu članka 840.s stavak 7.
Pomorskog zakonika.
19.Pored toga, dodatno je za kazati kako je odredbom čl. 10. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano da pomorskim dobrom upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara Republika Hrvatska neposredno ili putem jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno jedinica lokalne samouprave u skladu s odredbom ovoga Zakona te je stavkom 3. navedenog članka ZPDML-a propisano da o dijelu pomorskog dobra u općoj upotrebi koje se nalazi na njenom području, vodi brigu o zaštiti i održava jedinica lokalne samouprave, pa kako se osporenim rješenjem nalaže uklanjanje podrtina na plaži, a plaža sasvim jasno jest dio pomorskog dobra u općoj upotrebi, tada je neprijeporno da plažom upravlja jedinica lokalne samouprave, dakle grad ili općina, što pak znači da je u predmetnom slučaju tijelo koje upravlja pomorskim dobrom iz članka 840.s točka 7. Pomorskog zakonika upravo Grad K. u odnosu na kojeg je i doneseno riješene, dok pasivno legitimirana ne može biti Županija Splitsko-dalmatinska kao tijelo regionalne uprave kako to neosnovano tvrdi tužitelj.
20. Vezano za tužbene navode tužitelja u kojima ističe kako je u donošenju rješenja trebao sudjelovati inspektor zaštite okoliša, za navesti je kako je odredbom čl. 840.š Pomorskog zakonika propisano da u postupku utvrđivanja opasnosti te postupku uklanjanja podrtine ili potonule stvari, u slučaju neposredne opasnosti za onečišćenje okoliša, uz nadležnu lučku kapetaniju, prema potrebi sudjeluje i inspekcija zaštite okoliša, slijedom čega je nedvojbeno da inspekcija zaštite okoliša u takvom postupku sudjeluje isključivo ukoliko je takvo što potrebno, dok sudjelovanje nije obvezno, što pak znači da u konkretnom slučaju nije došlo niti do povrede citirane odredbe Pomorskog zakonika, odnosno da je osporeno rješenje i u tom pogledu pravilno i zakonito.
21.Zaključno, za navesti je i kako tužitelj predmetnom tužbom uopće ne osporava rješenje tuženika KLASA: UP/I-342-28/21-03/8, URBROJ: 530-04-9-2-21-2 od 16. lipnja 2021. godine, već isključivo rješenje KLASA: UP/I-342-28/21-03/8, URBROJ: 530-04-9-2-21-1 od 2. lipnja 2021. godine, pa kako se u rješenju tuženika od 16. lipnja 2021. godine ne navodi da se istim ukida, mijenja ili poništava rješenje od 2. lipnja 2021. godine, to pak znači da je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti rješenja tuženika KLASA: UP/I-342-28/21-03/8, URBROJ: 530-04-9-2-21- 1 od 2. lipnja 2021. godine, u kojim okolnostima nije bilo mjesta donošenju rješenja o odbačaju tužbe na temelju odredbe čl. 30. st. 1. toč. 7. ZUS-a na koju odredbu se tuženik neosnovano poziva kada predlaže da sud odbaci tužbu tužitelja.
22.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.
23.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.
24.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.
U Splitu, 22. travnja 2022. godine
S U D A C
Ivan Dadić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja Z. M., odvjetniku u S., , uz zapisnik o objavi,
- tuženiku Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Upravi sigurnosti plovidbe, Lučkoj kapetaniji Split, Split, Obala Lazareta 1, uz zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,
- u spis.
Rj./- Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).
- Spis u kalendar 30 dana.
