Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-680/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Krunoslavi Dropulić, u pravnoj stvari tužiteljice I.P. iz S., OIB:..., zastupane po punomoćniku M.R.Š., odvjetniku u S., protiv tuženika KBC S., S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I.B.,mag. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu od 11. svibnja 2021., poslovni broj Pr-2452/2021, 22. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana pa se presuda Općinskog suda u Splitu od 11. svibnja 2021., poslovni broj Pr-2452/2021: a) potvrđuje u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke za iznos 3.157,95 kn za razdoblje od siječnja 2016. do zaključno siječnja 2017. sa pripadajućim zateznim kamatama,

b) preinačava se u preostalom dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.604,46 kn bruto za razdoblje od veljače 2017. do zaključno listopada 2017. sa pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

"Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.604,46 kn bruto sa zateznom kamatom za koja na iznos od 181,38 kuna teče od 15. veljača 2017., na iznos od 195,07 kuna teče od 15. ožujak 2017., na iznos od 175,51 kuna teče od 15. travanj 2017., na iznos od 189,40 kuna teče od 15. svibanj 2017., na iznos od 178,55 kuna teče od 15. lipanj 2017., na iznos od 191,16 kuna teče od 15. srpanj 2017., na iznos od 217,40 kuna teče od 15. kolovoz 2017., na iznos od 95,12 kuna teče od 15. rujan 2017., na iznos od 86,45 kuna teče od 15. listopad 2017., na iznos od 94,41 kuna teče od 15. studeni 2017., kao neosnovan,",

c) preinačava se odluka o parničnom trošku u dijelu pod toč. II. izreke tako da sada glasi:

"Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu 1.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 12. svibnja 2021. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od 1. siječnja 2016.g. do 31. listopada 2017.g. u ukupnom iznosu od 4.762,41 kuna zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 246,26 kuna teče od 15. veljača 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 249,12 kuna teče od 15. ožujak 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 262,34 kuna teče od 15. travanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 266,62 kuna teče od 15. svibanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 246,48 kuna teče od 15. lipanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 257,46 kuna teče od 15. srpanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 279,56 kuna teče od 15. kolovoz 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 263,03 kuna teče od 15. rujan 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 264,08 kuna teče od 15. listopad 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 281,85 kuna teče od 15. studeni 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 262,90 kuna teče od 15. prosinac 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 278,25 kuna teče od 15. siječanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 181,38 kuna teče od 15. veljača 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 195,07 kuna teče od 15. ožujak 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 175,51 kuna teče od 15. travanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 189,40 kuna teče od 15. svibanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 178,55 kuna teče od 15. lipanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 191,16 kuna teče od 15. srpanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 217,40 kuna teče od 15. kolovoz 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 95,12 kuna teče od 15. rujan 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 86,45 kuna teče od 15. listopad 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 94,41 kuna teče od 15. studeni 2017. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dok se za više zatraženo u iznosu od 241,53 kn tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.125,00 kn sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a koja teče od presuđenja do isplate."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Prvenstveno valja istaknuti da u postupku pred sudom prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, a prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga ovaj sud nije razmatrao žalbene navode tuženika kojima se ukazuje na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od siječnja 2016. do listopada 2017. temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011.

8. Nesporno je među strankama da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika, da joj je za sporno razdoblje obračunata i isplaćena plaća po osnovici od 5.108,84 kn, sporna je osnova potraživanja.

9. Iz utvrđenja suda slijedi da su Vlada RH i sindikati javnih službi zaključili 23. studenog 2006. godine Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. godini, i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

10. Vlada RH i isti sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem koje Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaće iz 2008. godine u visini od 5.108,84 kn bruto, time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, tako da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (DSZ) ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog bruto društvenog proizvoda (BDP) za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), te u čl. IV. odredili i način usklađenja pariteta između prosječne mjesečno bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u RH.

11. Na osnovi čl. 51. st. 4. Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN br. 115/10.) – dalje: TKU/10 Vlada RH i sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. godine Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovice plaće u javnim službama (s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane), a kojim izmjenama je promijenjen čl. III., te čl. IV. Dodatka Sporazumu, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka Sporazumu, te izmjena i dopuna na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom razdoblju opisanih u čl. III.-V. ovih Izmjena i dopuna, uskladba se događa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine trajao).

12. Vlada RH i sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu.

13. Negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno, da je od zadnjeg tromjesečja 2015. do prvog tromjesečja 2017. zabilježen rast BDP-a za više od 2,0 % u odnosu na prethodna tromjesečja.

14. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tuženik neosnovano osporava pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., smatrajući iste ništetnim time što nisu potpisane od svih sindikata koji su pregovarali sa Vladom RH.

15. Sukladno odredbi čl. 3. Zakona o plaćama u javnim službama (˝Narodne novine˝ broj 27/01 i 39/09) na pitanje plaća i drugih naknada po osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama koja nisu uređena tim Zakonom, primjenjuju se opći propisi o radu, odnosno u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori.

16. Prema odredbi čl. 192. Zakona o radu (˝Narodne novine˝ broj 93/14, 127/17 i 98/19; dalje u tekstu: ZR) predmet kolektivnog ugovora između ostalog mogu biti i pregovori o plaći kao važnom segmentu radnog odnosa, a i čl. 51. TKU/10 i TKU/12 (˝Narodne novine˝ broj 141/12) uređuje te definira plaću zaposlenih u javnim službama, prema tome su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih sa Vladom RH, u ovom slučaju poslodavcem a gdje se odlučivalo osnovicama te dodacima na plaću za zaposlene u javnim službama, slijedom toga valjan je zaključak suda da ti dokumenti formalno i sadržajno predstavljaju i potpadaju pod zakonski pojam kolektivnog ugovora.

17. Navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu iz 2011. zaključene su na rok od pet godina (čl. IX. Izmjena), ali se prema odredbi čl. 199. st. 1. ZR-a na njih primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da vrijede i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene, te su istekle 26. siječnja 2017.

18. U utuženom razdoblju bio je na snazi TKU/12 koji u čl. 51. regulira da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položeni dodaci i uvećanja plaća. U istom čl. TKU, u st. 4. navodi se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima.

19. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, vidljivo je da od IV. kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, nego da je BDP stalno rastao. Odredba čl. VII. st 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz 2011. god. ne odnosi se na povrat osnovice iz čl. III., već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,37 kn. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je konzumirana kroz čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada Republike Hrvatske biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama.

20. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno dva ili više posto), što je sukladno pravnom stavu Vrhovnog suda RH iz presude broj Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020.

21. Stoga proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva na isplatu razlike plaće za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017. godine obračunata po osnovici od 5.415,37 kn, koja čini iznos od 3.157,95 kn koja visina se ne osporava i koja je dosuđena tužiteljici s pripadajućom zateznom kamatom od svakomjesečnog dospijeća pojedinog iznosa pa do isplate, pobijanom presudom.

22. Na žalbene navode valja odgovoriti da nije od značaja je li tuženik potpisnik Sporazuma na koji se poziva tužiteljica obzirom da se radi o Sporazumu o osnovici u javnim službama kakvu obavlja i tuženik.

23. Nadalje, neosnovani su navodi tuženika kojim se isti poziva na otklon odgovornosti za isplatu plaće tužiteljici budući da u informacijskom sustavu Centralnog obračuna plaća (COP), a putem kojeg isti isplaćuje plaću tužiteljici, nije došlo do korekcije osnovice za obračun plaća u javnim službama na iznos od 5.415,37 kn. Ovo stoga što je tuženik, kao poslodavac tužiteljice, a temeljem odredbe čl. 90. st. 1. ZR-a, dužan radniku obračunati i isplatiti plaću i to u skladu sa propisima, kolektivnim ugovorima, pravilnicima, odnosno ugovorom o radu. Poslodavac, dakle, ne može biti oslobođen svoje zakonske obveze, neovisno o tome što se plaće u javnim službama isplaćuju iz Državnog proračuna i što tuženik plaću ne obračunava sam pa stoga u ovom postupku, pasivna legitimacija nije dovedena u pitanje.

24. Odgovarajući dalje na žalbene navode tuženika valja reći da je odredbom čl.

VII. st 1. Izmjena i dopuna određeno da za slučaj da realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. - V. Izmjena i dopuna, usklađenje se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao. Dakle, odgađa se usklađivanje pariteta koje je propisano čl.

IV. Izmjena i dopuna, dok se navedeni uvjeti ne odnose i na povrat osnovice, odnosno na čl. III. istog.

25. Međutim, tužiteljica nema pravo na isplatu razlike plaće za razdoblje nakon siječnja 2017. budući da su, a kako je to već naprijed navedeno, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. zaključene na rok od pet godina (čl. IX. Izmjena i dopuna) te su sukladno odredbi čl. 199. st. 1. ZR-a, na njih primijenjena pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da vrijede i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su zaključene (tri mjeseca počev od 26. listopada 2016.) pa je prema tome, njihova primjena trajala zaključno do 26. siječnja 2017. S obzirom da tužiteljica tužbom potražuje isplatu razlika plaće zaključno sa listopadom 2017., to je njezino potraživanje za razdoblje nakon 26. siječnja 2017. u iznosu od 1.604,46 kn neosnovano.

26. Stoga je valjalo uvažiti žalbu tuženika kao djelomično osnovanu i odbiti kao djelomično neosnovanu te odlučiti kao pod a) i b) izreke ove odluke.

27. Kako je povodom žalbe tuženika preinačena prvostupanjska presuda, valjalo je sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti o trošku cijelog postupka. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio koji su troškovi tužiteljice bili potrebni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, iste je pravilno odmjerio sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., u daljnjem tekstu: Tarifa), u iznosu od 3.125,00 kn. Tužiteljica je u sporu uspjela s oko 66%, a tuženik 34%. Prebijanjem navedenih postotaka tužiteljici pripada dakle 32% priznatog troška od 3.125,00 kn, odnosno iznos od 1.000,00 kn.

28. U nepobijanom dijelu u odnosu na odbijajući dio zahtjeva u iznosu od 241,53 kn (toč. I izreke) presuda ostaje neizmijenjena.

29. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a).

Osijek, 22. travnja 2022.

Sutkinja

Krunoslava Dropulić, v.r.