REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Psp-57/2018-37

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu Mislavu Poliću u pravnoj stvari tužitelja P. T. iz N., O. S.. P. 23 OIB: ………. zastupan po

punomoćniku H. B. odvjetniku u S., protiv tuženika I. R. iz

N., O. S.. P. 23, OIB: …………., zastupan po punomoćniku J.

K. odvjetniku u S., radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. ožujka 2022.g., te na ročištu za objavu dana 22. travnja 2022.g.,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti puta staze i kolnika koja ide preko kat. čest. zem. 2217, 2213/1 i 2215/3 sve k.o. G. i to na način da je na dijelu puta koji ide preko kat. čest. zem. 2215/3 k.o. G., koji dio je označen na skici vještva stalnog sudskog vještaka za geodeziju od 28. 6. 2019. godine Z. R. ovl.inž.geod. koja čini sastavni dio ovog rješenja označen točkama A-B-C-D-A i išrafiran crvenim kosim linijama, oštetio betonski plato i time ga zasmetao u korištenju prava stvarne služnosti puta staze i kolnika, pa se stoga nalaže tuženiku da u roku 8 dana na kat. čest. zem. 2215/3 k.o. G. uspostavi prijašnje posjedovno stanje, na način da izvrši radnju armiranja i betoniranja dijela kat. čest. zem. 2215/3 k.o. G., koji dio je označen na skici vještva stalnog sudskog vještaka za geodeziju od 28. 6. 2019. godine Z. R. ovl.inž.geod. koja čini sastavni dio ovog rješenja označen točkama A-B-C-D-A i išrafiran crvenim kosim linijama, te se tuženiku ubuduće zabranjuje poduzimanje bilo kakvih radnji koje bi predstavljale takvo ili slično smetanje tužitelja u posjedu opisanog prava stvarne služnosti puta.

II. Nalaže se tuženiku da u roku 8 dana isplati tužitelju iznos od 4.900,00 kuna na ime troškova postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi je vlasnik i posjednik nekretnine označene kao kat. čest. zem. 2215/2 k.o. G. te da na označenu nekretninu pristupa pješke, biciklom i automobilom sa zapadne strane, i to od morske uvale N. pa u smjeru istoka betonskim putem koji se sastoji od kat. čest. zem. 2217, 2213/1 i 2215/3 sve k.o. G., a da se uračunavajući vrijeme njegovih prednika, nalazi u mirnom nesmetanom posjedu naprijed opisane stvarne služnosti puta još od 1991. godine. Nastavno navodi da je dana 10. travnja 2018. godine pokušao naprijed opisanim putem svojim motornim vozilom pristupiti do svoje nekretnine, međutim tužitelja je u navedenom samovlasno onemogućio tuženik, na način da je tuženik angažirao građevinski obrt B-KOP vl. B. Š. koji je po nalogu tuženika građevinskim strojem – bagerom koji na sebi ima priključen pneumatski čekić, te tim pneumatskim čekićem u potpunosti oštetio jugoistočni dio naprijed opisanog betonskog puta, tako da je sada predmetnim oštećenim dijelom tužitelju i svim osobama koje pristupaju na njegovu nekretninu nemoguće proći, te da je opisanim samovlasnim činom tuženik tužitelja zasmetao u posljednjom mirnom posjedu prava stvarne služnosti puta.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu se usprotivio tužbenom zahtjevu, te navodi da je tuženik vlasnik susjedne nekretnine označene kao kat. čest. zem. 2215/1, u naravi aktivno održavanog maslinika, te da je I tuženik u mirnom posjedu kao ovlaštenik prava stvarne služnosti na navedenom putu koji ide preko kat. čest. zem. 2217, 2213/1 I 2215/3 sve K.O. G., a da navedenim putem pristupa na svoj maslinik kao i da se navedenim putem koristi da s njega pobere svoje masline.

Tuženik nadalje navodi da je on izvršio predmetne građevinske radove, koji imaju za cilj popravak betona i to upravo u spornom dijelu u širini od maksimalno 90 cm, te da navedenim radnjama nije onemogućio tužitelja u prolasku navedenim putem. Zaključno navodi da se navedenim putem koriste i osobe iza tužitelja, a da se nitko od njih nije žalio.

3.Tužitelj je dana 20. studenog 2019. godine podneskom predanim na ročištu postavio konačni tužbeni zahtjev.

4.U tijeku dokaznog postupka ovaj sud je izvršio pregled materijalnih dokaza koji prileže u spisu, izveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Z. R. ovl.inž.geod., saslušao svjedoke I.

V., A. J., S. B., E. N., Z. M., D.

V., M. T., A. R. i T. G., te je izveo dokaz

saslušanjem parničnih stranaka.

5.Tužbeni zahtjev je osnovan.

6.Predmet ovog postupka je posjedovna zaštita posjeda prava stvarne služnosti puta staze i kolnika, pa sud ukazuje da je odredbom članka 10. stavka 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne Novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, dalje: ZVDSP) propisano da je s posjedom stvari izjednačeno faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona.

7.Odredbom čl. 21. ZVDSP propisano je kako onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je odredbom čl. 22. st. 1. ZVDSP određeno da je posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten štititi svoj posjed putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja, te zabrani tako ili slično smetanje ubuduće.

8. Prethodno, ovaj sud smatra korisnim podsjetiti kako posjed predstavlja faktično stanje zaštićeno pravom, te da unatoč zaštiti koju pravni poredak pruža posjedu, posjed nije pravo, pa ni njegova pravna zaštita nije istovjetna pravnoj zaštiti vlasništva. Cilj je posjedovne parnice uspostaviti ono posjedovno stanje koje je postojalo prije smetanja. U toj je parnici rasprava ograničena na činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i čin smetanja. Isto tako suposjednik uživa posjedovnu zaštitu u međusobnom odnosu s drugim posjednikom, pri čemu jedan od njih isključuje ili bitno ograničava drugog u dotadašnjem načinu obavljanja faktične vlasti na stvari u njihovom posjedu.

9.Posjed prava stvarne služnosti postoji kroz faktično izvršavanje sadržaja nekog prava, u konkretnom slučaju posjeda prava stvarne služnosti puta u smislu prava staze i kolnika, pri čemu ovlaštenik prava staze može tom stazom hodati i tako tuda sebi puštati druge ljude, a ovlaštenik prava kolnika ovlašten je voziti se po poslužnoj nekretnini jednom ili više zaprega, motornim vozilom i biciklom.

10.Nadalje, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske suda posjed se može smetati bilo kojim činom bez obzira na to u koju je svrhu i kojim povodom je poduzet. Relevantno je da je tim činom ovlaštenik ograničen (ometan) u dotadašnjem korištenju svojim pravom.

11.Tuženik u ni odgovoru na tužbu, ni u svojem iskazu ne spori da bi on izvršio čin rušenja dijela betonske podloge spornog puta uz pomoć bagera (kojeg je vještak za geodeziju označio točkama A-B-C-D-A u širini od 0,80 m i dužini od 21 m), ne spori da se služnost puta odvija i odvijala upravo preko sporne čest. zem. 2215/1 k.o. Grohote kako je to označio vještak, i konačno, ne spori da je predmetne radove izvršio samovlasno. Tuženik spori da bi predmetnim činom tužitelj bio zasmetan u dosadašnjem posjedu prava stvarne služnosti, te isto tako spori pravo na sudsku zaštitu posjeda zbog postojanja spornosti pravnog odnosa između parničnih stranaka.

12.Iz iskaza saslušanih svjedoka I. V., S. B., A. R.,

A. J. sud utvrđuje da se posjed prava stvarne služnosti puta kojim se koristio tužitelj sastojao od isključivo i u cijelosti betoniranog dijela, pa su glede utvrđenja navedene bitne činjenice predmeta posjeda navedene iskaze drži logičnima i uvjerljivima, te u skladu s materijalnim dokazima, a posebnom nalazom i mišljenjem vještaka za geodeziju Z. R.. Nalaz i mišljenje miljenje vještaka Z. R. ovaj sud smatra valjanim i stručnim, isti je također bio ispitan na ročištu kontradiktorno od strane stranaka iz ovog postupka, nakon čega

stranke više nisu imali primjedbi niti pitanja za njega i njegov nalaz i mišljenje. Vještak za geodeziju Z. R. iskazao je da je širina predmetnog betonskog puta 3 metra. Suglasno s njim iskazuju i svjedok M. T. on govori od oko 3

metra, i svjedokinja A. R., supruga tuženika, koja iskazuje od širini tog cijelog puta od 2,7m. Svjedok S. B. iskazao je da je tim betonskim putem tužitelju, prije rovanja puta, pristupao kamionom širine 2,60m. Isto tako iskazuje i svjedok M. Tomičić koji navodi da je betoniranim putem tužitelju pristupao svojim kamionom širine 2,5m.

Kada se s gore navedenim dovede u vezu utvrđenje vještaka da je oštećen dio betonskog puta kojim je prolazio tužitelj i svi koji su pristupali tužitelju u širini od 0,80m onda je točan navod svjedokinje supruge tuženika da je sada tužitelju preostalo tek 2,20m slobodnog prolaza. O navedenoj činjenici se i sam sud osvjedočio neposrednim opažanjem očevidom na licu mjesta. Dakle, iz navedenog je vidljivo da zbog rušenja tj. raskopavanja dijela spornog betonskog puta kojim je pristupao tužitelj na svoju nekretninu, istom više ne mogu nesmetano prolaziti i pristupati vozilima kako su to ranije mogla, a posebno te ne mogu kamioni za opskrbu i potrebe tužiteljeve kuće, s tim u vezi je životan i logičan navod svjedoka I. V. koji je iskazivao da su zbog dijela razrovanog puta auta koja su pristupala tužitelju pokidala gume.

13.Iz svega gore navedenog sud utvrđuje da je tuženik svojim samovlasnim činom (bagerom dijela predmetnog betonskog puta), bez obzira kojim je motivima bio vođen, naprosto onemogućio tužitelja u dotadašnjem mirnom (s prednicima gotovo 20 godina) posjedu prava stvarne služnosti staze i kolnika, jer se i sam sud očevidom na licu mjesta uvjerio da se preko tog razrovanog dijela spornog betonskog puta više ne može nesmetano prolaziti niti pješice, niti biciklom, niti automobilom, a pogotovo ne kamionom. Sudska zaštita postoji upravo zato da se niti jedan građanin ne može upustiti u samovlasno zadiranje postojećeg mirnog posjeda, već za to mora imati valjano dopuštenje, jer bi u suprotnom na terenu vladao kaos i samovlasno tumačenje koliko je kome potrebno i kako bi eventualno netko mogao prolaziti po njegovom mišljenju nakon što izvrši nekakav samovlasni čin, kako je neosnovano tuženik pokušao argumentirati u ovom postupku. Isto su tako neosnovani navodi tuženika pozivanjem na odredbe članka 24. ZVDSP jer na njih pozvao tek apstraktno. 14.Slijedom gore navedenog, ovaj sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti u smislu odredbe članka 21. i 22. ZVDSP, pa je odlučeno kao pod točkom I. Izreke rješenja.

15.Odluka o trošku donesena je sukladno čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 96/08, 57/11, 148/11, 25/13) i Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad ( „Narodne Novine“ broj: 87/93, 16/94, 111/96, 91/04, 37/05, 148/09, 142/10, 142/12 ) Tbr 7. i 8., kojim je punomoćniku tužitelja dosuđen jednokratni iznos u iznosu od 2.000,00 kn. Kada se ovim troškovima punomoćnika tužitelja pridoda pristojba rješenja i tužbe svaka po 200,00 kn te troškovi vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn onda je sveukupni trošak tužitelja 4.900,00 kn koliko je i dosuđeno u točci II. izreke rješenja te naloženo tuženiku da taj trošak nadoknadi tužitelju.

U Splitu, 22. travnja 2022.

Sudac

Mislav Polić, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka u roku od 8 (osam) dana od dana dostave pisanog otpravka iste.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika

- u spis