Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž-386/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. K., OIB: …, R., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u R., protiv tuženika N. P., R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u R., radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-469/2017 od 8. travnja 2019., na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2022.
r i j e š i o j e:
I. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-469/2017 od 8. travnja 2019.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"1.Utvrđuje se da je raskinut, po sili zakona, kupoprodajni ugovor od 28. listopada 1999. godine, sklopljen između tužitelja N. K. kao prodavatelja i tuženika N. P. kao kupca.
2. Nalaže se tuženiku N. P. da preda tužitelju N. K. u isključivi posjed, slobodne od stvari i osoba nekretnine oznaka:
- k.č.br. 117/1 …, kuća, gospodarska zgrada i dvorište od 607 m2,
- k.č.br. 117/2 …, kuća, cisterna i dvorište od 427 m2,
- k.č.br. 1026, pašnjak od 287 m2,
- k.č.br. 1027/1, oranica od 428 m2,
- k.č.br. 1138/27, oranica od 26 m2, sve upisane u zk.ul. 2888 k.o. S., u roku od 15 dana.
3. Tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 7.987,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 937,50 kn zahtjev odbija kao neosnovan.
4. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 7.900,00 kn, kao neosnovan."
2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da je točno da on nije postupio po pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-5704/2013 od 25. svibnja 2015. jer je županijsko državno odvjetništvo u kaznenom postupku protiv tužitelja stavilo prisilnu privremenu mjeru zabrane otuđenja i opterećenja predmetnih nekretnina radi osiguranja određene tražbine. Na tu privremenu mjeru tuženik nije mogao utjecati, a tužitelj ju nije mogao brisati, što je sve zakompliciralo postupanje po gore navedenoj županijskoj presudi. Dalje tvrdi da sud zaključuje da u predmetu poslovni broj P- 36/10, Općinskog suda u Rijeci tuženik nije spominjao opciju podizanja kredita za isplatu tužitelja, međutim u to vrijeme su bile druge prilike i nije bilo navedene mjere, jer je tuženik imao prilike dobiti dio novca od svojih prijatelja i brata koji je poduzetnik. Međutim kada je USKOK upisao privremenu mjeru koja je i danas upisana, svi potencijalni prijatelji koji imaju novac, kao i brat tuženika odustali su od prvotne namjere da novčano pomognu tuženika jer je životno da nitko ne želi imati posla sa organima gonjenja osobito kada se radi o teškom kaznenom djelu koje se stavlja na teret tužitelju. Prema tome, nije točno da tuženik nije imao namjeru postupiti po županijskoj presudi. Konačno, jasno je da ovdje tuženik nije imao pravni interes voditi dugogodišnju parnicu sa tužiteljem (P-36/10) i da nije imao namjeru isplatiti tužitelja, međutim nije potrebno posebno dokazivati da upis privremene mjere na predmetne nekretnine odvraća od kreditiranja, kako banke tako i privatne osobe. To je konačno dovelo do toga da tuženik zbog mjere za koju nije odgovoran nije mogao postupiti po presudi koja određuje prava i obveze stranaka, pa je upravo tužitelj taj koji je kriv za nepostupanje tuženika po županijskoj presudi. Tuženik u žalbi predlaže da sud drugog stupnja prihvati njegovu žalbu, te preinači pobijanu presudu tako da odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti ili podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvog stupanja na ponovno odlučivanje uz dosudu troškova ovog žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 2.362,50 kuna, a koji trošak se sastoji od troška sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna + trošak PDV-a od 25 % u iznosu od 312,50 kuna, te pristojbe na žalbu u iznosu od 800,00 kuna.
3. Na žalbu tuženika odgovor nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), ovaj sud utvrđuje da u donošenju pobijane presude i postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a.
6. Nije osnovan prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud ispitao sve činjenice i pravilno je cijenio dokaze pravno relevantne za pravilnu i zakonitu odluku u ovom predmetu, pa i ovaj drugostupanjski sud prihvaća tako utvrđeno činjenično stanje.
7. U postupku pred prvostupanjskim sudom su utvrđene sljedeće bitne činjenice:
- da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž- 2131/08 od 6. svibnja 2015., kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-36/10 od 25. srpnja 2013., utvrđeno istovremeno ispunjenje obveza obje ugovorne strane, ovdje tuženika da ispuni novčanu obvezu prema tužitelju, a obveza tužitelja bila da tuženiku izda tabularnu ispravu,
- da je prethodno presudom suda u prvom stupnju od 25. srpnja 2013., u toč. 1. naloženo ovdje tužitelju N. K. da tuženiku izda tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva, a u toč. 2. ovdje tuženiku N. P. da N. K. isplati novčanu obvezu,
- da je tuženik dana 13. kolovoza 2013., podnio prijedlog za osnivanje sudskog pologa pozivajući se upravo na nepravomoćnu presudu posl.br. P-36/10 od 25. srpnja 2013., s kojim prijedlogom se tužitelj suglasio, međutim nesporno je da tuženik nikada nije postupio po rješenju suda od 6. veljače 2014. te položio iznos dosuđen presudom na račun ovog suda,
- da između stranaka nije sporno da je na prijedlog ovdje tuženika upisana zabilježba spora na nekretninama upisanima u zk.ul. 2888 k.o. S., u vlasništvu ovdje tužitelja, te da tuženik nije obnovio zabilježbu s istim prvenstvenim redom, u smislu odredbe čl. 84. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/8, 126/10 55/13, 60/13, 108/17; dalje ZZK), a niti je zatražio novu zabilježbu spora u smislu čl. 84. st. 3. ZZK-a.
8. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava iz članka 360. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 75/15, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), te odredbe iz članka 161. stavak 1. i članka 162. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12., 152/14., dalje: ZV), kada je prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja.
9. Dakle, suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da s obzirom na naprijed utvrđene činjenice i opisanu pravnu situaciju, došlo je ex lege do raskida kupoprodajnog ugovora od 28. listopada 1999. sklopljenog između tužitelja N. K. kao prodavatelja i tuženika N. P. kao kupca. Naime, upravo je pravomoćnom presudom od 6. svibnja 2015. utvrđeno istovremeno ispunjenje obveze ugovornih stranaka, pa kako ugovor nije ispunjen u pretežitom dijelu obveze, a niti ga je moguće ispuniti s obzirom da tužitelj zbog upisane privremene mjere ne može izdati tuženiku tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva predmetnih nekretnina, a niti je tuženik i prije izdavanja ove privremene mjere, u periodu od sklapanja kupoprodajnog ugovora od 28. listopada 1999. do danas, ispunio svoju obvezu i tužitelju isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu. Dakle, tuženikova obveza nastala je prije donošenja presude suda, te nije osnovan njegov prigovor da je tužitelj odgovoran za neispunjenje njegove obveze. Upravo je na prijedlog tuženika osnovan sudski polog, te se isplatom na račun suda tuženik mogao osloboditi svoje obveze, a pritom bi zahtjev tužitelja bio neosnovan. Valja naglasiti da tuženik tek u ovom postupku ističe prigovor da je razlog neispunjenja njegove obveze nemogućnost realizacije kredita kod banaka zbog privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine, a uvidom u spis posl.br. P-36/2010 (ranije posl.br. P-1222/2006), poglavito iskaze stranaka, vidljivo je da isplata putem kredita nije bila opcija ispunjenja tuženikove obveze. Sve i da je tako, tuženik, na kojem je teret dokazivanja ove činjenice, nije dokazao da bi postavio zahtjev prema jednoj ili više banaka, niti je dokazao da je ispunjavao uvjete za dodjelu kredita i da je sa svojim zahtjevom odbijen. Prema tome, radi se o paušalnom prigovoru kojim tuženik želi otkloniti svoju odgovornost za neispunjenje obveze, a evidentno je da ne posjeduje sredstva kojima bi ispunio svoju obvezu prema tužitelju, pa stoga ni privremena mjera koja nesumnjivo tužitelju priječi otuđenje nekretnine, nije razlogom neispunjenja tuženikove obveze.
10. Prema tome sud konačno, također pravilno zaključuje da tužitelj kao vjerovnik, ima pravni interes da se deklaratornom tužbom utvrdi da je ugovor raskinut, sukladno odredbi članka 360. ZOO, a kao upisani zemljišno-knjižni vlasnik predmetnim nekretninama ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje nekretninu da mu je preda u posjed, sukladno odredbi članka 161. stavak 1. i članka 162. stavak 2. ZV-a.
11. Žalbeni navodi tuženika koje je isticao i tijekom postupka, a u kojima navodi da svoju obvezu, koja je utvrđena pravomoćnom presudom, nije ispunio isključivo iz razloga što ga je u tome spriječila u međuvremenu određena privremena mjera koju je odredio Županijski sud u Rijeci 9. svibnja 2013. kojom je zabranio ovdje tužitelju, protiv kojeg je u tijeku kazneni postupak pred tim sudom, da otuđi ili optereti nekretnine upisane u z.k. ul. 2888, k.o. S., čiji upis je proveden u zemljišnim knjigama i egzistira do danas, nisu osnovani i ničim ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske presude.
12. Naime, iz stanja spisa i iskaza stranaka saslušanih tijekom postupka, nedvojbeno proizlazi činjenica da isplata putem kredita nije bila opcija ispunjenja tuženikove obveze, a niti je tuženik na kojemu je teret dokazivanja ove činjenice dokazao da bi postavio zahtjev prema jednoj ili više banaka, a isto tako nije dokazao da je ispunjavao uvjete za dodjelu kredita i da je svojim zahtjevom odbijen.
13. Slijedom toga, pravilno je prvostupanjski sud odbio ovaj prigovor tuženika, a koji tuženik ističe i sada u žalbi, nastojeći otkloniti svoju odgovornost za neispunjenje predmetne obveze, a sasvim je evidentno da tuženik ne posjeduje sredstva kojima bi ispunio svoju obvezu prema tužitelju, pa privremena mjera koja nesumnjivo tužitelju priječi otuđenje nekretnine, nije razlog neispunjenja tuženikove obveze.
14. Dakle, iz svega naprijed navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, kada je prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu se pozvao na odgovarajuće materijalne propise, te je njegova odluka valjano argumentirana i zasnovana na zakonu, pa žalbenim navodima tuženika nije dovedena u dvojbu.
15. I odluka o dosuđenom parničnom trošku pravilna je kako po osnovi tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i 155. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14 118/14 i 107/15).
16. Stoga je valjalo pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi u cijelosti.
17. Tuženiku nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nije uspio sa svojom žalbom (članak 166. stavak 1. ZPP-a).
U Gospiću, 22. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Milka Vraneš, v.r.
