REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: 10. P-128/2021-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirković, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja B. D., OIB …, P., zastupan po opunomoćeniku I. D., odvjetniku iz P., protiv tuženika E. & S. b. d.d., R., OIB …, zastupan po opunomoćenicima - odvjetnicima iz OD M., K. & P. d.o.o., Z., radi utvrđenja ništetnosti odredbe ugovora i isplate, vr.p.s. 32.243,48 kn, nakon glavne javne rasprave zaključene 28. ožujka 2022. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja i zamjenika opunomoćenika tuženika I. Š., odvjetničkog vježbenika u OD M., K. & P. d.o.o., na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 22. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 7. Ugovora o kreditu broj … koji je ovjeren od javnog bilježnika

A. B., iz P., pod brojem OV-6644/04, 13. svibnja 2004., sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojemu je ugovorena valutna klauzula za dospjele obveze korisnika kredita za vraćanje anuiteta kredita iskazanih u valuti švicarski franak (CHF), te u dijelu u kojoj je kamata iskazana u valuti švicarski franak (CHF), i to za vremenski period otplate kredita u kojem je primijenjen izračun anuiteta i kamata po većem tečaju CHF od početno ugovorenog, a koji glasi:

„7. Iznos anuiteta = 526,11 CHF.

Valutna klauzula. Povrat obveza iz ovog ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se prema srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja.“

II

Nalaže se tuženiku E. & S. b. d.d., OIB …, R. da tužitelju B. D., OIB …, P., isplati razliku između stvarno plaćenih anuiteta u CHF po primijenjenim kamatnim stopama i preračunatih u kune po srednjem tečaju za CHF za kune tuženika na dan plaćanja, u odnosu na početno utvrđene anuitete u CHF I preračunate u kune po srednjem tečaju tuženika za CHF za kune na dan isplate kredita, a što čini ukupni iznos više plaćenih anuiteta u iznosu od 32.243,48 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% počevši od 2. listopada 2004. pa do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi u visini

eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, tekućim na iznos od:

- 21,84 kn počevši od 02.10. 2004. pa do isplate,

- 23,68 kn počevši od 02.11. 2004. pa do isplate,

- 76,92 kn počevši od 02.12. 2004. pa do isplate,

- 51,14 kn počevši od 02.01. 2005. pa do isplate,

- 11,58 kn počevši od 02.03. 2005. pa do isplate,

- 17,65 kn počevši od 02.11. 2008. pa do isplate,

- 45,42 kn počevši od 02.01. 2009. pa do isplate,

- 56,76 kn počevši od 02.02. 2009. pa do isplate,

- 68,23 kn počevši od 02.03. 2009. pa do isplate,

- 34,37 kn počevši od 02.04. 2009. pa do isplate,

- 14,72 kn počevši od 02.05. 2009. pa do isplate,

- 20,17 kn počevši od 02.01. 2010. pa do isplate,

- 59,33 kn počevši od 02.02. 2010. pa do isplate,

- 50,60 kn počevši od 02.03. 2010. pa do isplate,

- 117,50 kn počevši od 02.04. 2010. pa do isplate,

- 103,83 kn počevši od 02.05. 2010. pa do isplate,

- 120,15 kn počevši od 02.06. 2010. pa do isplate,

- 297,19 kn počevši od 02.07. 2010. pa do isplate,

- 258,74 kn počevši od 02.08. 2010. pa do isplate,

- 402,98 kn počevši od 02.09. 2010. pa do isplate,

- 332,39 kn počevši od 02.10. 2010. pa do isplate,

- 280,02 kn počevši od 02.11. 2010. pa do isplate,

- 462,97 kn počevši od 02.12. 2010. pa do isplate,

- 556,42 kn počevši od 02.01. 2011. pa do isplate,

- 487,00 kn počevši od 02.02. 2011. pa do isplate,

- 508,75 kn počevši od 02.03. 2011. pa do isplate,

- 450,63 kn počevši od 02.04. 2011. pa do isplate,

- 457,46 kn počevši od 02.05. 2011. pa do isplate,

- 649,92 kn počevši od 02.06. 2011. pa do isplate,

- 680,18 kn počevši od 02.07. 2011. pa do isplate,

- 889,86 kn počevši od 02.08. 2011. pa do isplate,

- 859,99 kn počevši od 02.09. 2011. pa do isplate,

- 695,04 kn počevši od 02.10. 2011. pa do isplate,

- 697,94 kn počevši od 02.11. 2011. pa do isplate,

- 685,64 kn počevši od 02.12. 2011. pa do isplate,

- 727,29 kn počevši od 02.01. 2012. pa do isplate,

- 773,82 kn počevši od 02.02. 2012. pa do isplate,

- 774,10 kn počevši od 02.03. 2012. pa do isplate,

- 743,67 kn počevši od 02.04. 2012. pa do isplate,

- 752,58 kn počevši od 02.05. 2012. pa do isplate,

- 769,96 kn počevši od 02.06. 2012. pa do isplate,

- 751,73 kn počevši od 02.07. 2012. pa do isplate,

- 752,16 kn počevši od 02.08. 2012. pa do isplate,

- 734,61 kn počevši od 02.09. 2012. pa do isplate,

- 700,74 kn počevši od 02.10. 2012. pa do isplate,

- 737,81 kn počevši od 02.11. 2012. pa do isplate,

- 747,78 kn počevši od 02.12. 2012. pa do isplate,

- 747,70 kn počevši od 02.01. 2013. pa do isplate,

- 691,77 kn počevši od 02.02. 2013. pa do isplate,

- 726,20 kn počevši od 02.03. 2013. pa do isplate,

- 734,91 kn počevši od 02.04. 2013. pa do isplate,

- 712,71 kn počevši od 02.05. 2013. pa do isplate,

- 652,12 kn počevši od 02.06. 2013. pa do isplate,

- 627,62 kn počevši od 02.07. 2013. pa do isplate,

- 655,98 kn počevši od 02.08. 2013. pa do isplate,

- 675,23 kn počevši od 02.09. 2013. pa do isplate,

- 725,86 kn počevši od 02.10. 2013. pa do isplate,

- 696,49 kn počevši od 02.11. 2013. pa do isplate,

- 708,13 kn počevši od 02.12. 2013. pa do isplate,

- 717,51 kn počevši od 02.01. 2014. pa do isplate,

- 740,59 kn počevši od 02.02. 2014. pa do isplate,

- 756,64 kn počevši od 02.03. 2014. pa do isplate,

- 741,31 kn počevši od 02.04. 2014. pa do isplate,

- 717,89 kn počevši od 02.05. 2014. pa do isplate,

- 701,51 kn počevši od 10.06. 2014. pa do isplate,

sve to u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku E. & S. b. d.d., OIB …, R. da tužitelju B. D., OIB …, P., naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.471,88 kn

zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, tekućom od 22. travnja 2022. pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana. IV Odbijaju se tuženikovi prigovori prijeboja koji glase:

"Utvrđuje se da je osnovano potraživanje tuženika E. & S.

b. d.d. prema tužitelju B. D., OIB …, P. s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od kn 6.687,27

zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- kn 78,34 od 02.07.2004. pa do isplate,

- kn 29,56 od 02.08.2004. pa do isplate,

- kn 36,62 od 02.09.2004. pa do isplate,

- kn 6,73 od 02.02.2005. pa do isplate,

- kn 47,30 od 02.04.2005. pa do isplate,

- kn 41,35 od 02.05.2005. pa do isplate,

- kn 47,76 od 02.06.2005. pa do isplate,

- kn 89,12 od 02.07.2005. pa do isplate,

- kn 99,17 od 02.08.2005. pa do isplate,

- kn 38,87 od 02.09.2005. pa do isplate,

- kn 49,77 od 02.10.2005. pa do isplate,

- kn 53,51 od 02.11.2005. pa do isplate,

- kn 55,82 od 02.12.2005. pa do isplate,

- kn 53,72 od 02.01.2006. pa do isplate,

- kn 72,50 od 02.02.2006. pa do isplate,

- kn 104,01 od 02.03.2006. pa do isplate,

- kn 119,94 od 02.04.2006. pa do isplate,

- kn 113,90 od 02.05.2006. pa do isplate,

- kn 108,11 od 02.06.2006. pa do isplate,

- kn 119,69 od 02.07.2006. pa do isplate,

- kn 123,27 od 02.08.2006. pa do isplate,

- kn 102,95 od 02.09.2006. pa do isplate,

- kn 109,59 od 02.10.2006. pa do isplate,

- kn 112,95 od 02.11.2006. pa do isplate,

- kn 117,79 od 02.12.2006. pa do isplate,

- kn 144,65 od 02.01.2007. pa do isplate,

- kn 162,67 od 02.02.2007. pa do isplate,

- kn 154,31 od 02.03.2007. pa do isplate,

- kn 159,13 od 02.04.2007. pa do isplate,

- kn 204,81 od 02.05.2007. pa do isplate,

- kn 215,97 od 02.06.2007. pa do isplate,

- kn 230,80 od 02.07.2007. pa do isplate,

- kn 230,69 od 02.08.2007. pa do isplate,

- kn 210,39 od 02.09.2007. pa do isplate,

- kn 240,53 od 02.10.2007. pa do isplate,

- kn 241,27 od 02.11.2007. pa do isplate,

- kn 220,13 od 02.12.2007. pa do isplate,

- kn 222,44 od 02.01.2008. pa do isplate,

- kn 181,06 od 02.02.2008. pa do isplate,

- kn 150,86 od 02.03.2008. pa do isplate,

- kn 121,08 od 02.04.2008. pa do isplate,

- kn 190,72 od 02.05.2008. pa do isplate,

- kn 210,03 od 02.06.2008. pa do isplate,

- kn 188,88 od 02.07.2008. pa do isplate,

- kn 230,90 od 02.08.2008. pa do isplate,

- kn 221,32 od 02.09.2008. pa do isplate,

- kn 189,63 od 02.10.2008. pa do isplate,

- kn 132,30 od 02.12.2008. pa do isplate,

- kn 82,15 od 02.06.2009. pa do isplate, -

kn 65,36 od 02.07.2009. pa do isplate, -

kn 46,74 od 02.08.2009. pa do isplate, -

kn 14,42 od 02.09.2009. pa do isplate, -

kn 44,73 od 02.10.2009. pa do isplate, -

kn 47,18 od 02.11.2009. pa do isplate,

- kn 9,91 od 02.12.2009. pa do isplate

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Utvrđuje se da je osnovano potraživanje tuženika E. & S.

b.d.d. prema tužitelju B. D., OIB …, P. s osnova potplaćenih i povlaštenih kamata u iznosu od 609,30 kn zajedno sa

zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose:

- kn 8,72 od 02.06.2011. pa do isplate,

- kn 8,48 od 02.07.2011. pa do isplate,

- kn 8,29 od 02.08.2011. pa do isplate,

- kn 8,09 od 02.09.2011. pa do isplate,

- kn 7,90 od 02.10.2011. pa do isplate,

- kn 29,85 od 02.11.2011. pa do isplate,

- kn 29,03 od 02.12.2011. pa do isplate,

- kn 28,25 od 02.01.2012. pa do isplate,

- kn 27,38 od 02.02.2012. pa do isplate,

- kn 29,56 od 02.03.2012. pa do isplate,

- kn 25,73 od 02.04.2012. pa do isplate,

- kn 24,91 od 02.05.2012. pa do isplate,

- kn 24,04 od 02.06.2012. pa do isplate,

- kn 23,16 od 02.07.2012. pa do isplate,

- kn 22,29 od 02.08.2012. pa do isplate,

- kn 21,42 od 02.09.2012. pa do isplate,

- kn 20,55 od 02.10.2012. pa do isplate,

- kn 19,63 od 02.11.2012. pa do isplate,

- kn 18,85 od 02.12.2012. pa do isplate,

- kn 17,83 od 02.01.2013. pa do isplate,

- kn 16,91 od 02.02.2013. pa do isplate,

- kn 15,94 od 02.03.2013. pa do isplate,

- kn 15,07 od 02.04.2013. pa do isplate,

- kn 14,10 od 02.05.2013. pa do isplate,

- kn 13,13 od 02.06.2013. pa do isplate,

- kn 12,16 od 02.07.2013. pa do isplate,

- kn 11,19 od 02.08.2013. pa do isplate,

- kn 10,23 od 02.09.2013. pa do isplate,

- kn 9,26 od 02.10.2013. pa do isplate, -

kn 8,29 od 02.11.2013. pa do isplate, -

kn 7,22 od 02.12.2013. pa do isplate, -

kn 6,20 od 02.01.2014. pa do isplate,

- kn 23,70 od 02.02.2014. pa do isplate,

- kn 19,05 od 02.03.2014. pa do isplate,

- kn 14,34 od 02.04.2014. pa do isplate,

- kn 9,60 od 02.05.2014. pa do isplate,

- kn 4,85 od 02.06.2014. pa do isplate

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj B. D. u tužbi koju je podnio protiv tuženika E. &

S. b. d.d. 2. travnja 2021. (u daljnjem tekstu tužitelj i tuženik) ističe

kako je s tuženikom 12. svibnja 2004. zaključio Ugovor o kreditu broj …, koji je potvrđen od javnog bilježnika A.

B. iz P. pod broj Ov-6644/04 od 13. svibnja 2004., a na temelju tog

Ugovora tuženik kao kreditor mu je odobrio stambeni kredit za kupovinu nekretnine u iznosu od 48.500,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, obračunato po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj, s rokom vraćanja od 120 mjeseci.

2. Tužitelj je istakao da je u predmetnom ugovoru o kreditu u članku 8. stavak 1. navedeno da je kamatna stopa promjenjiva i u trenutku ugovaranja da iznosi 5,490% godišnje te se obračunava proporcionalnom metodom, a u stavku 2. navedeno je da su ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama kreditora. Na temelju navedenih odredbi Ugovora o namjenskom kreditu, tvrdi tužitelj, tuženik je jednostranom odlukom povećavao kamatnu stopu ugovorne (redovne) kamate tako da je ista od 1. siječnja 2008. iznosila 5,55, a od 1. travnja 2009. je iznosila 5,90% godišnje.

3. Tužitelj je istakao kako je kredit otplatio u cijelosti 1. lipnja 2014.

4. Podnoseći tužbu protiv tuženika tužitelj je obrazložio kako smatra da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, a to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak (u daljnjem tekstu CHF) te i ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, radi čega tužitelj smatra da cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa jest predstavljalo zavaravajuću poslovnu praksu.

5. Zbog nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe koja e odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF, zbog promjene valutne klauzule na kamatu te zbog nedopuštene ugovorne odredbe kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, on – tužitelj je više platio razliku između početno utvrđenih anuiteta u CHF po početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,490% i preračunato u kune po srednjem tečaju tuženika za CHF za kune na dan isplate kredita 24. svibnja 2004. i stvarno plaćenih anuiteta u CHF po primijenjenim kamatnim stopama i preračunatih u kune po srednjem tečaju za CHF za kune tuženika na dan plaćanja anuiteta, u ukupnom iznosu od 33.127,00 kn.

U prilog svojih tvrdnji predložio je sudu da izvrši uvid u Ugovor o kreditu, otplatnu tablicu od 12. svibnja 2004., pregled prometa po partiji kredita, a budući da je radi pravilnog postavljanja tužbenog zahtjeva izvršio pravilan izračun na ime razlike između stvarno plaćenih anuiteta u CHF po primijenjenim kamatnim stopama i preračunatim u kune po srednjem tečaju za CHF za tuženika na dan plaćanja u odnosu na početno utvrđene anuitete u CHF po početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,490% i preračunate u kune po srednjem tečaju tuženika za CHF za kune na dan isplate kredita 24. svibnja 2004., a što čini ukupni iznos više plaćenih anuiteta od 33.127,00 kn, od tuženika je potraživao pojedinačno utvrđene novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom od dana isplate svakog pojedinog anuiteta tuženiku pa sve do konačne isplate, zajedno s troškovima parničnog postupka, a prethodno predložio sudu da deklarira da su ništetne odredbe i to dio odredbe članka 7. i dio odredbe članka 8. Ugovora o kreditu od 13. svibnja 2004. u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula za dospjele obveze korisnika kredita za vraćanje anuiteta kredita koji su iskazani u valuti CHF te i u dijelu u kojem je iskazana promjenjiva kamatna stopa te u dijelu u kojem je kamata iskazana u valuti CHF.

6. Naknadno, u podnesku od 15. ožujka 2022. tužitelj je istakao kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske izdao priopćenje u kojem se pojašnjava pitanje različitih pravnih stajališta istog suda u pogledu nastupa zastare, a radi čega je tužitelj precizirao i uskladio svoj tužbeni zahtjev s istim priopćenjem Vrhovnog suda RH te i nalazom i mišljenjem knjigovodstvene vještakinje, a predložio sudu da nakon izvođenja dokaza donese presudu kojom će utvrditi da je ništetan dio odredbe članka 7. Ugovora o kreditu broj … koji je

ovjeren od javnog bilježnika A. B., iz P., pod brojem OV-6644/04, 13.

svibnja 2004., sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojemu je ugovorena valutna klauzula za dospjele obveze korisnika kredita za vraćanje anuiteta kredita iskazanih u valuti švicarski franak (CHF), te u dijelu u kojoj je kamata iskazana u valuti švicarski franak (CHF), i to za vremenski period otplate kredita u kojem je primijenjen izračun anuiteta i kamata po većem tečaju CHF od početno ugovorenog, a koji glasi:

„7. Iznos anuiteta = 526,11 CHF.

Valutna klauzula. Povrat obveza iz ovog ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se prema srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kn nastalog uslijed promjene tečaja.“

Osim ovog prijedloga da sud isti prihvati, tužitelj je od tuženika zahtijevao u izreci pojedinačno utvrđene novčane iznose, a jer je prihvatio dopunski nalaz i mišljenje vještakinje S. M. koja je izračunala da iznos od ukupno 32.243,48

kn predstavlja ukupan iznos više plaćenih anuiteta, tj. da ovaj iznos predstavlja razliku između stvarno plaćenih anuiteta u CHF po primijenjenim kamatnim stopama i preračunatih u kune po srednjem tečaju za CHF za kune tuženika na dan plaćanja, u odnosu na početno utvrđene anuitete u CHF i preračunate u kune po srednjem tečaju tuženika za CHF za kune na dan isplate kredita. Pojedinačne novčane iznose je zahtijevao sa z. z. kamatom koja je od 2. listopada 2004. pa do 31. prosinca 2007. iznosila 15% godišnje, a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se utvrđuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, zajedno s troškom parničnog postupka na koji je zahtijevao z. z. kamatu od dana donošenja presude pa sve do isplate.

8. U odgovoru na tužbu tuženik je prigovorio mjesnoj nadležnosti ovog suda i predložio da se ovaj sud oglasi mjesno nenadležnim, a nakon pravomoćnosti rješenja o mjesnoj nenadležnosti da spis dostavi Općinskom sudu u Rijeci kako mjesno nadležnom. Istovremeno je predložio da sud, zbog činjenice da je tužitelj sudac Ž. s. u S. B. sukladno članku 68.

stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – Pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka Ustavnog suda RH i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP) od Vrhovnog suda RH zatraži da u ovom parničnom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud, a jer bi se na taj način predmet mogao nepristrano i objektivno dovršiti.

9. Predložio je da sud posebnim rješenjem o njegovom prijedlogu mjesne nenadležnosti ovog suda i svrsishodnoj delegaciji odluči.

10. Što se tiče osnova i visine tužbenog zahtjeva tuženik se protivio osnovu i visini tužbenog zahtjeva iz više osnova, prvenstveno ističući prigovor zastare, a pozivajući se na odluke sudova iz kojih proizlazi da je zastara potraživanja s osnova promjene kamatne stope iz potrošačkih ugovora (potraživanje po osnovi ništetne kamatne stope) nastupila 14. lipnja 2019., a što znači da je tužitelj tužbu mogao podnijeti najkasnije do 13. lipnja 2019. Kako je tužba podnesena 2. travnja 2021. tada po ocjeni tuženika tužitelj nema pravo potraživati preplaćene iznose s osnova promjene kamatne stope.

11. U odnosu na valutnu klauzulu je istakao da je 17. rujna 2019. objavljena odluka Vrhovnog suda RH od 3. rujna 2019., poslovni broj Rev-2221/18, a kojom je odlukom potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim se utvrđuje da su banke pa tako i tuženik povrijedile kolektivne interese potrošača ugovarajući valutu uz koju je vezana glavnica CHF. Tuženik ocjenjuje da su obje navedene odluke nepravilne i nezakonite, a što da potvrđuje odluka suda EIU u predmetu C-81/2019, iz koje proizlazi da je ugovorna odredba po valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što ista odraz zakonske odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05,41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje: ZOO/05). Zaključno je tuženik istakao da tužitelju nije nastupila nikakva šteta, kao i da bi tuženik bilo kakvu štetu prouzročio svojim postupanjem. U slučaju ako bi sud utvrdio ništetnim pobijane odredbe ugovora i ocijenio osnovanim postojanje tužiteljeve tražbine, a što tuženik spori u cijelosti, njegov zahtjev u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata bi bio u potpunosti neosnovan jer tuženik ocjenjuje da, sukladno mišljenju građanskog odjela Vrhovnog suda RH iznijetog na sjednici od 5. ožujka 2004. ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim pa stjecatelju u tom slučaju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva. U tom slučaju, ako se vraća nešto što je stečeno bez osnove, treba vratiti zajedno sa zateznim kamatama i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, a što znači da tuženik nikako nije nepošten stjecatelj novčanih sredstava pa bi eventualno tužitelj imao pravo na z. z. kamatu od podnošenja tužbe pa do isplate.

12. Ako bi sud, ističe tuženik na kraju svog odgovora na tužbu, ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja iz razloga utvrđenja ništetnom pobijane odredbe o valutnoj klauzuli i ništetnoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, tj. odredbu o načinu podešavanja kamatne stope, a što tuženik u cijelosti osporava, u odgovoru na tužbu je tuženik istakao prigovor radi prijeboja zbog manje plaćenih iznosa s osnova tečaja valute CHF i kamatne stope pa je ističući prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 5.801,92 kn (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja) predložio sudu da utvrdi postojanje njegove tražbine prema tužitelju u iznosu od 5.801,92 kn (stranica 51 do 53 spisa), tj. da utvrdi postojanje tražbine u pojedinačnim novčanim iznosima sa z. z. kamatom od dospijeća pa do isplate, a i da utvrdi osnovanim potraživanje tuženika s osnova potplaćenih kamata u iznosu od ukupno 126,31 CHF ili 785,18 kn, pojedinačno utvrđenih u zahtjevu (stranica 54 do 55 spisa), zadržavajući si pravo korigirati prigovor radi prijeboja nakon provođenja financijskog vještačenja, sve do zaključene glavne rasprave.

Tuženik je od tužitelja zahtijevao sve troškove parničnog postupka, a jer se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti obrazlažući ih kako je prethodno navedeno, tj. neosnovanim.

13. Prije nego li je sud posebnim rješenjem odlučio o istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti i prijedlogu da se od Vrhovnog suda RH zatraži da u ovom parničnom predmetu odredi za suđenje drugi stvarno nadležni sud, pribavljeno je mišljenje tužitelja u vezi s istaknutim prigovorom i prijedlogom.

14. Tužitelj se protivio istaknutom prigovoru navodeći da je Ugovor o kreditu zaključen u poslovnici tuženika u P. i da sukladno odredbi članka 59. ZPP-a treba u ovom sporu postupati Općinski sud u Požegi. U odnosu na prijedlog tuženika da se od Vrhovnog suda RH zatraži da u ovom parničnom predmetu odredi za suđenje drugi stvarno nadležni sud, tužitelj je učinio nespornim tvrdnju tuženika da je on sudac Ž. s. u S. B., ali da mu

se dodjeljuju u rad kao sucu II-stupanjskog suda predmeti po izjavljenim žalbama protiv odluka donesenih u svim općinskim sudovima na području Republike Hrvatske, osim onih predmeta za koje je Zakonom o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine 67/18) bilo propisano (članak 3. i 4. stavak 1. do 4.), a što znači da je odlučivao i odlučuje o žalbama protiv odluka svih općinskih sudova u ostalim građanskim predmetima sukladno stavku 5. članka 4. rečenog zakona. Zbog tih razloga se protivio istaknutom prigovoru i prijedlogu tuženika.

15. O istaknutom prigovoru tuženika sud je odlučio rješenjem poslovni broj 10. P- 128/2021-5 od 13. srpnja 2021. na način da je prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda odbijen kao neosnovan i nije prihvaćen prijedlog tuženika da se od Vrhovnog suda RH zatraži da u ovoj građansko-pravnoj stvari odredi za suđenje drugi stvarno nadležni sud.

16. Povodom žalbe tuženika izjavljene protiv ovog rješenja Županijski sud u Sisku je rješenjem poslovni broj Gž-785/2021-3 od 24. rujna 2021. odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio rješenje ovog suda od 13. srpnja 2021. te i odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova, kao neosnovan.

17. Dakle, u nastavku postupka je sud na pripremnom ročištu od 22. studenog 2021., a jer nije došlo do dogovora između stranaka, zaključio prethodni postupak i odlučio izvesti dokaze na glavnoj raspravi vršenjem uvida u Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 koji su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili 12. svibnja 2004., izvesti dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem radi utvrđenja razlike između stvarno plaćenih anuiteta u kunama i početno utvrđenih anuiteta na dan isplate kredita i po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, a sve u svezi s rečenim Ugovorom o kreditu s tim da je u raspravnom rješenju sud odlučio da će se utvrditi eventualno postojanje tražbine tuženika prema tužitelju s eventualno potplaćenih ili manje plaćenih iznosa s osnove tečaja CHF naspram HRK u periodu kad je bio niži od tečaja koji je vrijedio na dan puštanja kredita, uvažavajući snižene kamatne stope od 5,490% i 5,35% na iznos od 3,23% u određenom razdoblju.

18. Rješenjem poslovni broj P-128/2021-11 od 31. prosinca 2021. sud je naložio imenovanom stalnom sudskom vještaku S. M., OIB …, dipl. oec. iz P., da izvrši uvid u dokumentaciju koja prileži u spisu i

to u rečeni Ugovor o kreditu koji su zaključili tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita 12. svibnja 2004., u otplatnu tablicu od 12. svibnja 2004., pregled prometa po partiji kredita za razdoblje od 14. svibnja 2004. do 1. lipnja 2014. (kredit otplaćen 1. lipnja 2014.) te i u drugu dokumentaciju koja se nalazi u spisu, a i uz mogućnost da vještak zatraži i druge potrebne dokaze od tuženika, slijedom čega je vještak bio u obvezi utvrditi razliku između stvarno plaćenih anuiteta u kunama i početno utvrđenih anuiteta po tečaju na dan isplate kredita i po početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

19. Nakon što je sudu pisani nalaz i mišljenje dostavio imenovani vještak, nakon što je o prigovoru tužitelja imenovani vještak bila nazočna raspravi od 10. ožujka 2022. i neposredno saslušana, nakon što je imenovani vještak dostavila sudu dopunu nalaza i mišljenja te nakon što je sud na glavnoj raspravi od 28. ožujka 2022. izveo sve ove dokaze vršenjem uvida u pisanu dokumentaciju i čitanjem nalaza i mišljenja i dopunskog nalaza i mišljenja vještaka, a prethodno primajući k znanju sadržaje podneska tužitelja od 15. ožujka 2022. (stranica 293 do 295 spisa) i tuženika od 25. ožujka 2022. (stranica 296 do 300 spisa), savjesnom analizom svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata čitavog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja, kako je presuđeno u cijelosti osnovan, a tuženikov prigovor radi prijeboja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 6.687,27 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose, kako stoji u izreci u odbijajućem dijelu, nije osnovan.

20. Naime, nakon što je tužitelj u podnesku od 15. ožujka 2022. zatražio od suda da se utvrdi da je ništetan samo dio odredbe članka 7. vezan za valutnu klauzulu, a i da je tuženik zbog toga dužan isplatiti mu razliku između stvarno plaćenih anuiteta u CHF po primijenjenim kamatnim stopama i preračunatim u kune po srednjem tečaju za CHF za kune tuženika na dan plaćanja u odnosu na početno utvrđene anuitete u CHF i preračunate u kune po srednjem tečaju tuženika za CHF za kune na dan isplate kredita, a koja iznosi ukupno 32.243,48 kn, tj. da je tuženik dužan isplatiti tužitelju pojedinačno utvrđene novčane iznose sa z. z. kamatom od dana plaćanja pa sve do isplate, kako stoji u podnesku (stranica 294 do 295 spisa) tuženik je u podnesku (stranica 296 do 298 spisa) predložio sudu da prihvati kako je tužitelj povukao djelomično točku I tužbenog zahtjeva u dijelu kojim se traži utvrđenje ništetnosti odredbe članka 8. Ugovora o kreditu, a koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, a što znači da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev za iznos od 976,25 kn s osnove navodne preplaćene kamatne stope i ostao kod tužbenog zahtjeva za iznos od 32.243,48 kn, tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva za iznos od 976,25 kn i s tim u vezi predložio sudu da u odnosu na tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva utvrđenje ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli, a ukoliko bi naslovni sud deklaratornom pravnom zaštitom uklonio odredbu o valutnoj klauzuli tada bio dužan tuženiku vratiti svaki potplaćeni anuitet s osnove razlike u tečaju kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja, a što znači da je tuženik izjavio prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od 6.687,27 kn zajedno sa z. z. kamatom na pojedinačne novčane iznose pa do isplate, a ukoliko sud nađe ništetnom odredbu o načinu promjene kamatne stope i o načinu podešavanja kamatne stope tada tuženik ima osnovanu protutražbinu prema tužitelju, a budući bi se između stranaka primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 5,490%, tj. postala bi fiksna za cijelo razdoblje otplate kredita i u tom slučaju tuženik je predložio sudu da utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju s ovog osnova, a koja iznosi 609,30 kn, zajedno sa z. z. kamatom od dospijeća pa do isplate na svaki pojedinačni iznos, zajedno s troškom parničnog postupka.

21. Tužitelj se protivio zahtjevu tuženika vezano za isticanje prigovora radi prijeboja navodeći da se tuženik očitovao da ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope nije protuzakonito, a onda se ne može utvrditi ništetnost dijela ugovornih odredbi na kojima tuženik temelji svoj prigovor prijeboja. Osim toga, tužitelju nije jasno kako bi dio ugovornih odredbi mogao biti ništetan za tuženika kad on – tužitelj nije imao nikakvog utjecaja niti je svojom voljom mijenjao kamatnu stopu ili visinu tečaja CHF već je svojom voljom i svojim radnjama to učinio tuženik pa se zbog toga ni ne može pozivati na nevaljalost tih ugovornih odredbi, a posebno jer promjena kamatne stope i primjena manjeg tečaja strane valute tuženiku nije zabranjena niti jednim pozitivnim propisom.

22. Osim ovih isticanja, a vezano za prigovor tuženika da tužitelj nema status potrošača, tužitelj je istakao da je status potrošača imao jer je kredit realizirao radi kupnje kuće u Istri, a banka kao kreditor nema status potrošača i onda ne može ni zahtijevati utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi.

23. Ocjena je ovog suda da je neosnovan prigovor tuženika da tužitelj nema status potrošača, a upravo stoga što je tuženik trebao dokazati da tužitelj u konkretnom ugovoru nije nastupio kao potrošač već da bi kredit podigao eventualno vezano uz svoju trgovačku, poslovnu, obrtničku ili profesionalnu djelatnost. U tom pravcu tuženik nije pružio bilo kakav dokaz, a upravo na temelju izvršenog uvida u rečeni Ugovor o kreditu od 12. svibnja 2004. proizlazi da je namjena kredita stambeni kredit za kupovinu nekretnine. Dakle, stambeni kredit ni po čemu se ne razlikuje od kredita za kupnju vozila, gotovinskog ili nekog drugog kredita i bitno je istaći da je riječ o potrošačkom ugovoru koji sadrži valutnu klauzulu u CHF, a o čemu se radi u konkretnom slučaju. U tom pravcu je odlučeno i presudom Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

24. Tuženik se protivio tužbenom zahtjevu u kondemnatornom dijelu zahtjeva i to tako da je istakao kako je suglasan s djelomičnim povlačenjem točke I tužbenog zahtjeva koja se odnosi na utvrđenje vezano za promjenu kamatne stope, a što znači da se protivio djelomičnom povlačenju za iznos preko iznosa od 32.243,48 kn, a jer je u tužbenom zahtjevu tužitelj od tuženika zahtijevao 33.127,00 kn sa z. z. kamatom na pojedinačno utvrđene novčane iznose pa do isplate.

25. Kako je odredbom članka 193. stavak 2. ZPP-a propisano da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane, a tuženik se protivi djelomičnom povlačenju tužbenog zahtijeva, budući se i sniženje tužbenog zahtijeva smatra djelomičnim povlačenjem tužbe, valjalo je odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja vezano za utvrđenje ništetnosti dijela odredbe članka 7. Ugovora o kreditu od 12. svibnja 2004. u pogledu valutne klauzule te i o visini tužbenog zahtjeva, na način da sud o visini tužbenog zahtjeva, a i o istaknutim prigovorima radi prijeboja postupi sukladno odredbi članka 338. stavak 3. ZPP-a jer je tom odredbom propisano da izreka presude sadrži odluku suda o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja.

26. Vezano za istaknute prigovore tuženika potrebno je istaći da je Vrhovni sud RH u svojoj odluci broj Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. (te i u odluci Rev-18/15) jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne s obzirom da postoji temeljem odredbe članka 502.c ZPP-a, a isto tako i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14 i 110/14, dalje: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. To znači da ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na ugovor iste vrste.

27. S obzirom da prema stajalištu Vrhovnog suda RH u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi i odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne to je i pitanje istaknutog prigovora zastare potrebno računati prema podnošenju tužbe u kolektivnom sporu, a ne u individualnom sporu. To znači da u I-stupanjskom postupku nije bilo potrebno dokazivati ništetnost već istu samo deklarirati, kako je to učinjeno u izreci ove presude.

28. Prigovor zastare vezano za valutnu klauzulu je odbijen jer je ocjena ovog suda, a koji je sukladan važećoj sudskoj praksi i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH, da u odnosu na nepoštenost odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu CHF treba cijeniti odluku iz predmeta Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Visokog trgovačkog suda RH, a koja je postala pravomoćna 14. lipnja 2018., tj. s datumom donošenja. Dakle, zastara za više plaćene iznose po osnovi tečajne razlike bi počela teći 14. lipnja 2018. i ističe tek 14. lipnja 2023. jer je potrebno računati zastarni rok od 5 godina u ovom restitucijskom zahtjevu tužitelja. Kako je tužitelj tužbu podnio 2. travnja 2021. proizlazi da zahtijevani novčani iznosi po osnovi restitucijskog zahtjeva zbog stvarno više plaćenih anuiteta nisu zastarjeli.

29. Na temelju dopunskog nalaza i mišljenja imenovanog vještaka Sande Marinac (stranica 283 do 292 spisa – uključujući i priloge, tj. tablice), a kojem stranke nisu prigovorile nedvojbeno proizlazi da je vještak postupila po pozivu suda da u dopunskom nalazu i mišljenju treba prikazati samo više plaćene kamate i tečajne razlike, a u drugoj tablici samo manje plaćene kamate i tečajne razlike. Na temelju utvrđenih činjenica u nalazu i mišljenju od 31. siječnja 2022. i ponovnog izračuna u priloženim tablicama 1., 2. i 3. nedvojbeno proizlazi da je zbog povećanja tečaja CHF na dan plaćanja kredita u odnosu na tečaj na dan isplate kredita (tečajne razlike) tužitelj više platio tuženiku iznos od 32.243,48 kn po glavnici i po kamati, a što prikazuje tablica broj 2. stupac 12. Dakle, u tablici 2. kao prilogu dopuni nalaza i mišljenja u kojoj su prikazane samo više plaćane kamate i tečajne razlike u ratama kredita nađu se upravo svi oni novčani iznosi koje je tužitelj zahtijevao u svom tužbenom zahtjevu, a to znači da je u točki 12. vještak utvrdila tečajnu razliku po glavnici i kamati počev od 1. listopada 2004. s iznosom od 21,84 kn pa nadalje sve do konačne otplate kredita 1. lipnja 2014. u iznosu od 701,51 kn.

30. Dakle, kao vrlo stručan i argumentiran naknadni nalaz vještaka nazvan dopuna nalaza i mišljenja rezultat je prihvaćenog prigovora tužitelja koji je osnovano isticao kako vještak u navedenim tablicama, tj. u tablici 2. nije iskazala samo više plaćenu kamatu i više plaćene tečajne razlike nego je samo u anuitetu koji je više plaćen iskazala i manje plaćenu kamatu i na taj način izvršila prijeboj kamate s tečajnim razlikama. Kako se vještak neposredno obvezala na raspravi od 10. ožujka 2022. da će dopuniti nalaz i mišljenje, ako ju sud na to pozove, a to je učinila dopunom nalaza i mišljenja kojem stranke nisu prigovorile, jer je iskazala u jednoj tablici samo više plaćenu kamatu i tečajne razlike, a u drugoj tablici samo manje plaćenu kamatu i tečajne razlike, nije bilo razloga ne prihvatiti nalaz i mišljenje i na temelju dopunskog nalaza i mišljenja zaključiti da je u određenom razdoblju od 1. listopada 2004. pa sve do 1. lipnja 2014. tužitelj po osnovi tečajnih razlika plaćao tuženiku navedene novčane iznose kako su pojedinačno utvrđeni u tablici vještaka.

31. Na temelju svega iznesenog, kako je na temelju zakona otpala pravna osnova vezano za valutnu klauzulu po jednostranoj odluci tuženika po kojoj je tuženik od tužitelja u navedenom razdoblju primio navedeni novčani iznos od 32.243,48 kn, sukladno odredbi članka 111. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima, valjalo je presuditi kao u izreci, a jer je odredbom članka 323. ZOO-a propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana treba vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Dakle, temeljem odredbe članka 1115. ZOO-a kad treba vratiti ono što je stečeno bez osnove, a tuženik je stekao određene novčane iznose bez osnove, jer su određeni novčani iznosi prešli u imovinu tuženika, tada tuženik treba platiti tužitelju i zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinačnog novčanog iznosa pa do isplate jer je stjecanje bilo nepošteno, tj. navedena odredba je utvrđena ništetnom.

31. Dakle, tuženik je kao nepošteni stjecatelj novčanih sredstva u obvezi tužitelju isplatiti navedene novčane iznose u smislu članka 115. ZOO/05 sa z.z. kamatom od dana stjecanja pa sve do isplate, a radi čega je sud uz pravilnu primjenu formulacije z.z kamate za određena razdoblja tužitelju dosudio ukupan novčani iznos od 32.243,48 kn na način da mu je priznao i z.z. kamatu od dospijeća, tj. plaćanja navedenih pojedinačnih novčanih iznosa pa do isplate.

32. Sud prihvaća stav tužitelja da prigovor radi prijeboja potraživanja nije osnovan, a jer tuženik nema status potrošača u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača, a kako je u odgovoru na tužbu i kasnije isticao da ugovaranje valutne klauzule nije protuzakonito tada se ne može utvrditi ništetnost dijela ugovornih odredbi na kojima tuženik temelji svoj prigovor radi prijeboja. Isto tako, dio ugovornih odredbi nikako ne bi mogao biti ništetan u odnosu na tuženika jer tužitelj nije imao utjecaj svojom voljom mijenjati ni kamatnu stopu niti visinu tečaja CHF već je to upravo svojom voljom i svojim radnjama učinio tuženik pa se tuženik ne može pozivati na nevaljanost tih ugovornih odredbi, a upravo zbog toga što promjena kamatne stope i promjena manjeg tečaja strane valute tuženiku nije bila zabranjena niti jednim pozitivnim propisom. Kako tuženik nije zatražio utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi u ovom parničnom postupku i obzirom da je konkretni kreditni odnos između stranaka bio završen 1. lipnja 2014., kada je kredit otplaćen, za bilo kakav zahtjev tuženika iz tog odnosa nastupila je i zastara. To su razlozi zbog kojih sud nije prihvatio utvrditi osnovanim potraživanje tuženika prema tužitelju.

33. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2., a u svezi s odredbom članka 151. stavak 1. i 2. ZPP-a. Naime, tužitelj je od tuženika u tužbenom zahtjevu zahtijevao 33.127,00 kn, a naknadno je povukao dio tužbenog zahtjeva za onaj iznos koji je vještak utvrdila da predstavlja više plaćenu kamatu od 976,25 kn, a što znači da se stavljajući u odnos presuđeni i zahtijevani novčani iznos dobije postotak uspjeha tužitelja u parnici. Naime, uspjeh tužitelja u parnici je 97%, a uspjeh tuženika je 3% i onda je uspjeh tužitelja umanjen za 3% te utvrđen iznos tužitelja od 94%.

Kako je tužitelja zastupao opunomoćenik – odvjetnik tada u tužiteljeve troškove treba i uračunati nagradu koju ima pravo zahtijevati opunomoćenik – odvjetnik temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12 i Izmjene i dopune u Narodnim novinama 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje Tarifa). Odvjetnik je kako opunomoćenik tužitelja tužitelju sastavio tužbu te i obrazložene podneske od 25. svibnja 2021., 7. veljače 2022., 4. ožujka 2022. i 15. ožujka 2022. pa sukladno Tbr. 7. točka 1. Tarife i Tbr. 8. ima pravo zahtijevati nagradu u iznosu od ukupno 5.000,00 kn. Temeljem Tbr. 9. točka 1. ima pravo zahtijevati nagradu radi zastupanja na ročištima od 10. ožujka 2022., 28. ožujka 2022. i to u iznosu od ukupno 2.000,00 kn, a za ročište od 22. studenog 2021. prema Tbr. 9. točka 2. ima pravo zahtijevati 500,00 kn. Kako je odvjetnik bio nazočan objavi presude tada prema Tbr. 9. točka 3. Tarife ima pravo zahtijevati nagradu u iznosu od 500,00 kn. Dakle, po osnovi zastupanja nastao je za tužitelja trošak u iznosu od 8.000,00 kn, a sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 53/19) tužitelj je obveznik plaćanja sudskih pristojbi na tužbu i presudu. Pristojbu u iznosu od 340,64 kn tužitelj je platio koristeći pravo iz odredbe članka 7. stavak 1. ZSP/18, a kako sud presudu ne dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava već ju objavljuje i pisani sastav presude uručuje opunomoćeniku tada je obveza tužitelja platiti sudsku pristojbu na sniženi tužbeni zahtjev koji predstavlja osnovicu, a što znači da je pristojba za presudu prema Tbr. 2., a u vezi Tbr. 1. stavak 1. rečene uredbe 672,00 kn.

Dakle, sveukupan iznos koji podliježe umanjenju prema uspjehu tužitelja u parnici je 9.012,64 kn i 94% od ovog iznosa je 8.471,88 kn.

34. Kako je tužitelj platio vještačenje iznosom od 3.000,00 kn, a ovaj je trošak bio nužan tada ovaj iznos nije sud umanjivao i zbirom ova dva iznosa se dobije iznos od 11.471,88 kn koji je tužitelju u obvezi isplatiti tuženik po osnovi troška parničnog postupka zajedno sa z. z. kamatom od donošenja presude pa do isplate.

35. Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci.

Požega, 22. travnja 2022.

Sudac:

Ljubomir Mirković, v.r.

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Odvjetnik I. D., P.

2. OD M., K. & P. d.o.o., Zagreb