REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 73 Pž-201/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Gorana Aralica Martinović, u pravnoj stvari tužitelja D. T. d.o.o., S. V., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica V. J., odvjetnica u Z., protiv tuženika UDRUGA U., S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u S., radi isplate iznosa od 31.125,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P- 202/2019 od 3. prosinca 2020., 22. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-202/2019 od 3. prosinca 2020.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 15 dana iznos od 31.125,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 9. siječnja 2019. do isplate, po stopi određenoj prema odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri posto poena (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.570,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 9. siječnja 2019. do isplate, po stopi određenoj prema odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri posto poena (točka II. izreke).

2. Takvu presudu je prvostupanjski sud donio jer je utvrdio da tuženik nije vratio tužitelju utuženi iznos od 31.125,00 kn na ime zakupnine za mjesec siječanj, veljaču i ožujak 2019. godine koju je avansno tužitelj platio, a u tom razdoblju nije koristio predmetni poslovni prostor jer je Ugovor o zakupu sklopljen između parničnih stranaka od 1. travnja 2018. otkazao 30. listopada 2018., te poslovni prostor oslobodio od osoba i stvari 30. prosinca 2019. Prihvaćen je u cijelosti kao osnovan tužbeni zahtjev primjenom odredaba članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje u tekstu: ZOO) koja propisuje da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a i to u visini propisanoj

stavkom

2.

istog

članka.

Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. i članku 155. Zakona o parničnom postupku i važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 141/12).

3. Tuženik pobija predmetnu presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka članka 354. stavka 2. točke 11. u vezi s člankom 8. i člankom 220. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti predmetnu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno predmet vratiti na ponovan postupak. Traži naknadu troškova žalbenog postupka i to za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 kn i pristojbu na žalbu u iznosu od 1.000,00 kn.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredaba članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je našao da je pravilna i osnovana na zakonu.

7. U ovoj se parnici radi o sporu male vrijednosti u skladu s odredbom članka 502. stavka 1. ZPP-a, jer se tužbeni zahtjev odnosi na isplatu iznosa manjeg od 50.000,00 kn, pa prema odredbi članka 467. stavka 1. tog Zakona presudu nije dopušteno pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a za svoju je ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva dao jasne razloge zasnovane na utvrđenim činjenicama.

9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za povrat unaprijed plaćene zakupnine u iznosu od 31.125,00 kn za mjesec siječanj, veljaču i ožujak 2019., jer je tužiteljevim otkazom od 30. listopada 2018. Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 1. travnja 2018. koji je sklopljen na određeno vrijeme od jedne godine, s danom 1. siječnja 2019., otpala osnova za primitak tog iznosa.

10. Tuženik smatra da nije obvezan vratiti utuženi iznos jer smatra da je tužitelj zlorabio povjerenje tuženika i postupio protivno dobrim poslovnim običajima jer su stranke sklopile Ugovor o zakupu poslovnog prostora 1. travnja 2018. na vrijeme od pet godina pod pretpostavkom da će ga tužitelj koristiti kroz to vrijeme pa mu je tuženik omogućio nižu cijenu.

11. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj utemeljio tužbeni zahtjev na odredbama članka 1111. ZOO-a držeći da je tuženik primio utuženi iznos s obzirom na osnovu koja je naknadno otpala uslijed otkaza Ugovora o zakupu poslovnog prostora. Sud nije vezan za pravnu osnovu tužbenog zahtjeva (članak 186. stavak 3. ZPP-a), a tuženik nema pravo zadržati utuženi iznos ni primjenom odredbe članka 1046. stavka 1. ZOO-a, na koju se pozvao prvostupanjski sud, a niti primjenom odredaba članka 1111. ZOO-a, na koje se pozvao tužitelj u tužbi.

12. Ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen je između tuženika kao zakupodavca i tužitelja kao zakupoprimca 1. travnja 2018. (list 5.-8. spisa). Člankom 1. Ugovora stranke su suglasno utvrdile da su, ranije, 23. ožujka 2017. zaključili Ugovor o zakupu poslovnog prostora i to na određeno vrijeme od godine dana počev od 1. travnja 2017. do zaključno 31. ožujka 2018., a da ovim ugovorom ponovno zasnivaju zakupni odnos te je tužitelju dan u zakup prostor u S., na adresi ..., prizemlje, površine 23.98 m2, na određeno vrijeme od godine dana počev od 1. travnja 2018. do zaključno 31. ožujka 2019., po cijeni od 8.300,00 kn mjesečno, uvećano za PDV plativo unaprijed u dva obroka, a plaćanje ugovorenog iznosa nije sporno između parničnih stranaka.

13. Odredbom članka 12. stavka 2. navedenog Ugovora ugovoreno je da ukoliko zakupnik otkazuje ugovor o zakupu prije isteka ugovorenog trajanja zakupa, dužan je o tome pismeno obavijestiti zakupodavca najmanje dva mjeseca prije predaje prostora.

14. Iz Obavijesti o otkazu Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 27. listopada 2018. (list 13. spisa) vidljivo je da je tužitelj obavijestio tuženika da nema potrebe za daljnjim korištenjem predmetnog prostora te da s danom 26. listopada 2018. otkazuje ugovor o zakupu poslovnog prostora, te ga vraća u posjed tuženiku, sve sukladno odredbi članka 12. stavka 2. Ugovora o zakupu.

15. Predmetnu Obavijest tužitelj je tuženiku dostavio preporučenom pošiljkom koju je tuženik zaprimio 30. listopada 2018., kako to proizlazi iz povratnice (list 14. spisa).

16. Dopisom punomoćnika tužitelja od 15. studenoga 2018. (list 16.-17. spisa) tuženik je obaviješten da će tužitelj poslovni prostor koji je predmet zakupa predati u posjed istekom dva mjeseca od dana obavijesti o otkazu Ugovora, odnosno 30. prosinca 2018., pa sukladno članku 15. predmetnog Ugovora, predlaže da na dan 30. prosinca 2018. pristupi u prostor koji je predmet zakupa, kako bi tužitelj tuženiku isti predao u posjed te kako bi zajedno sačinili zapisnik o primopredaji.

17. Dopisom punomoćnika tužitelja od 15. siječnja 2019. (list 15. spisa) tuženiku se dostavljaju ključevi poslovnog prostora koji je bio predmet zakupa te fotografije prostora na dan 30. prosinca 2018. Predmetni dopis tuženiku je dostavljen preporučenom pošiljkom s povratnicom, a tuženik ga je zaprimio 17. siječnja 2019., (list 19.-20. spisa).

18. Prvostupanjski sud je saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja i svjedoka te isprava u spisu utvrdio da je primopredaja prostora uredno obavljena 30. prosinca 2018.

19. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

20. Ugovor o zakupu poslovnoga prostora sklopljen na određeno vrijeme, u pravilu, prestaje istekom vremena na koji je sklopljen, a ugovor o zakupu poslovnoga prostora sklopljen na neodređeno vrijeme, otkazom. No, ugovorne strane mogu ugovoriti i drukčije, što i jesu učinile u konkretnom slučaju. Naime, odredbom članka 12 Ugovora o zakupu poslovnog prostora, ugovorne strane su ugovorile da ukoliko zakupnik otkazuje ugovor o zakupu prije isteka ugovorenog trajanja zakupa dužan je o tome pismeno obavijestit zakupodavca najmanje dva mjeseca prije predaje prostora, što je tužitelj i učinio, priloženim dopisom od 27. listopada 2018. (list 13. spisa).

21. U konkretnom slučaju, sporni iznos je plaćen prije sklapanja Ugovora, a tužitelj nije kriv za (prijevremeni) otkaz Ugovora jer ga je otkazao primjenom citirane odredbe članka 12. Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 1. travnja 2018.

22. Zato tuženik nema pravo zadržati utuženi iznos.

23. Zaključno, ako tuženik nije želio dati tužitelju pravo da prijevremeno, bez navođenja razloga i bez tuženikove krivnje (u smislu članka 28. mjerodavnog Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora, „Narodne novine“ broj: 125/11, 64/15 i 112/18), otkaže Ugovor o zakupu poslovnog prostora, takvu odredbu nije trebalo ugovoriti.

24. Zato je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava prihvatio tužbeni zahtjev jer je 30. prosinca 2018. otpala osnova za zakup prdmetnog poslovnog prostora, pa je, primjenom članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.

25. Pravilna je i odluka o troškovima jer je o njima odlučeno pravilnom primjenom odredaba članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a u vezi s mjerodavnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama, a žalbom se posebno ne osporava.

Zagreb, 22. travnja 2022.

Sudac

Gorana Aralica Martinović