Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-246/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o. S., OIB:…, zastupan po punomoćniku K. P., odvjetniku u S., protiv 1. tuženika I. E. Q. iz Z., OIB:…, 2. tuženika M. E. iz Z., OIB:… i 3. tuženika M. D. A., R. C., D., Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske, zastupanog po B. A., odvjetniku u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 3. tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-4260/2016 od 3. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2022.

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba 3. tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-4260/2016 od 3. prosinca 2021.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj P. d.o.o. S., OIB: …, isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest. zgr. 4335/1 ZU 7122, k. o. S., površine 115 m2, anagrafske oznake ..., pa se tužitelj ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za 4/6 idealnog dijela, uz istodobno brisanje toga prava s imena tuženika.

II. Nalaže se tuženiku pod 3, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi parbeni trošak tužitelju u iznosu od 36.512,50 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 03. prosinca 2021. god. pa do isplate, obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se 3. tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom tvrdi da se vlasništvo ne može steći kupnjom od nevlasnika, budući poduzeće J. nije bilo vlasnik, a što se može zaključiti iz postupka koji je vođen pod brojem P-6269/88. Dalje navodi da je u tom postupku poduzeće J. podnijelo tužbu protiv prednika tuženika koji je bio vlasnik nekretnine i koju je u to vrijeme iznajmljivao tom poduzeću. U tom postupku su ga proglasili odsutnim i nepoznata boravišta iako kuća u kojoj je on živio graniči sa spornom nekretninom, te su mu u to vrijeme plaćali i zakupninu. Nakon obnove postupka tužba poduzeća J. je odbačena. Na navedenom zemljištu još prije II. svjetskog rata postojao je objekt kojeg su kasnije korisnici dograđivali i uređivali. Zgrada nije građena po svim radnicima O. , već je samo dograđena i uređena. Tim radovima nije se moglo promijeniti vlasništvo na nekretnini koja je kroz čitavo razdoblje upisana kao vlasništvo pok. J. T.. Točno je da je tužitelj ovu nekretninu unio u temeljni kapital, ali to je urađeno protuzakonito. Naime, tužitelj je u temeljni kapital unio tuđu imovinu pa stajalište suda, kako je na ovaj način je postao vlasnik je neprihvatljivo. Konačno 3. tuženik u žalbi navodi da stalno živi u Velikoj Britaniji, te nije znao što se dešava na sudu u S. i da je njemu njegova majka koja je u doba darovanja bila vlasnica i kao takva uknjižena darovala svoj dio i on se uknjižio kao vlasnik. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu 3. tuženika nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zgr. 4335/1, z.u. 7122, k.o. S., površine 115 m2, ovlašćivanje tužitelja da temeljem presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine za 4/6 idealnog dijela, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika.

7. Analizom svih dokaza provedenih u postupku i ocjenom istih u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, sud prvog stupnja utvrdio je sljedeće bitne činjenice:

- da je predmetna nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi za k.o. S. kao čest. zgr. 4335/1 u ZU 7122,

- da su tuženici I. E. Q. i M. E. upisani kao vlasnici predmetne nekretnine povodom prijedloga od 14. ožujka 2011. god. (Z-2795/11), na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenoga u Z. 2. studenoga 2004., Aneksa toga ugovora od 19. rujna 2008., te izvatka iz matice umrlih od 15. veljače 2011., svaki za po 1/6 dijela,uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena M. M..,

- da je 3. tuženik M. D. A. upisan kao vlasnik predmetne nekretnine za 2/6 dijela, povodom prijedloga od 24. siječnja 2012. god. (Z-695/12), a na temelju Ugovora o darovanju nekretnine od 30. rujna 2011., uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena M. T. A.,

- da je u ranijem razdoblju kao vlasnik predmetne nekretnine bio upisan J. T. pok. I. iz S. i to na temelju kupoprodajne pogodbe … spisa bilježnika K., a nakon njega da je pravo vlasništva bilo upisano na njegove slijednike, kao suvlasništvo I. T. pok. J. za 1/3 dijela, M. M. pok. J. za 1/3 dijela i N. R. pok. J. za 1/3 dijela,

- da je iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige razvidno da je nekretnina čest. zgr. 4335/1 u posjedovnom listu upisana kao poslovna zgrada površine 115m2 dok je u trećem zk tijelu upisano da je zgrada bez zemljišta sagrađena na čest. zgr. 4335,

- da je u zemljišnoj knjizi pod rednim brojem 4., uz oznaku predmeta Z-958/73 evidentirana promjena površine čest. zgr. 4335, na temelju prijavnoga lista Ureda za katastar S. iz 1973. god. dok je pod rednim brojem 6 poslovni broj Z-6419/01 evidentirana dioba čest. zgr. 4335 u podčestice, čest. zgr. 4335/1 i 4335/2, a na temelju prijavnoga lista Područnoga ureda za katastar S. od 28. prosinca 2000.god.,

- da je 11. veljače 1961., pod poslovnim brojem Z-276/61, izvršen upis prvoga i trećeg zemljišno knjižnog tijela dakle i nekretnine označene kao čest. zgr. 4335, kao društvenoga vlasništva temeljem rješenja Narodnoga odbora Općine S., Sekretarijata za financije, Imovinsko-pravni odsjek od 25. studenoga 1959. god.,

- da je 12. rujna 2001., na osnovi čl. 367. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine br. 91/96, 46/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV) izvršena uknjižba brisanja društvenoga vlasništva predmetne nekretnine,

- da je, prema podacima iz prijavnoga lista Područnoga ureda za katastar S. od 28. ožujka 2001. god., kao posjednik čest. zgr. 4335, k.o. S. upisan J. T. pok. I. i da je navedena čestica cijepana temeljem lokacijske dozvole od 17. studenoga 2000. god. na čest. zgr. 4335/1 površine 115m2, te čest. zgr. 4335/2 površine 201m2,

- da je pred Općinskim sudom u Splitu pod posl. br. IIP-1887/88 vođen postupak u građanskoj pravnoj stvari tužitelja RO J. S.-RZ zajedničke službe protiv tuženika J. T. radi utvrđenja da čest. zem. 4335 pripada tužitelju i izdavanje tabularne isprave, te da je pravomoćnom presudom zahtjev prihvaćen, ali je rješenjem od 18. siječnja 2012. god. dopušteno ponavljanje tog postupka, ukinuta pravomoćna presuda od 03. srpnja 1998. god. i tužba odbačena,

- da je, prema rješenju Hrvatskoga fonda za privatizaciju od 07. listopada 1993., predmetna nekretnina, odnosno lokacija R. š. S. D. d., sukladno čl. 390. st. 1. ZV-a, ušla kao sastavni dio u kapital društva javnoga poduzeća P. S.,

- da je tužitelj koristio predmetnu nekretninu temeljem Ugovora o trajnom prijenosu prava korištenja poslovnoga prostora uz naknadu, sklopljenoga između RO P. S. i RO J. S., a kojim ugovorom je nositelj prava korištenja prostora na čest. zgr. 4335, RO J. S. dao na uporabu poslovni prostor predniku tužitelja odmah po završenom plaćanju ugovorene naknade,

- da je RO J. S. dne 16. listopada 1987. god. donio odluku o ustupanju prava korištenja uz naknadu prednika tužitelja tadašnjoj RO P. S. na dijelu otvorenoga i zatvorenog prostora u sklopu D. d., uz ugovorenu naknadu od 17.000.000,00 tadašnjih dinara,

- da je, u postupku preoblikovanja Komunalnoga poduzeća P. S. i usklađenja sa Zakonom o trgovačkim društvima, Javno poduzeće P. S. sačinilo Elaborat o procijeni vrijednosti poduzeća na dan 31. prosinca 1992. god., u sklopu kojega ulazi i poslovni prostor u sklopu D. d. RO J., u bivšoj ulici …, a koje je poduzeće P. otkupilo od RO J. i adaptiralo za prodaju putnih karata,

- da su tužitelj i njegovi pravni prednici u posjedu predmetne nekretnine još od 1947. god. te da je u navedenom sudskom postupku, vođenom pod brojem IIP- 1887/88, iz iskaza svjedoka vidljivo da je predmetna zgrada građena uz sudjelovanje svih radnika tadašnjega poduzeća O. prednika poduzeća J., i da su po završetku izgradnje u zgradu smješteni uredski prostori toga poduzeća, a kasnije je poduzeće jedan dio zgrade iznajmljivao, između ostalih i P. S.,

- da je prema podacima iz rješenja ranije Skupštine općine S. od 13. svibnja 1968. god., još pravni prednik poduzeća J., tadašnji P. P. bio nositelj prava korištenja poslovnoga prostora u ulici tadašnje oznake …,

- da je pred Općinskim sudom u Splitu pod posl. br. Pst-1130/12 vođen postupak u građansko-pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o. S., protiv tuženika N. R., M. T. A. i M. M., radi utvrđenja prava vlasništva predmetne nekretnine, izdavanja tabularne izjave za upis prava vlasništva i odlučivanja da će tu ispravu zamijeniti sudska presuda. Pravomoćnom presudom od 18. veljače 2013. god., djelomično preinačenom presudom Županijskoga suda u Splitu od 05. 06. 2014. ( br. Gžst- 309/13),utvrđeno je da je tužitelj P. d.o.o. S., u odnosu na tužene N. R., M. T. A. (pravnu prednicu tuženika pod 3 D. M. A.), te M. M. (pravnu prednicu tuženika pod 1 I. E. Q. i pod 2 M. E.), isključivi vlasnik i posjednik nekretnine u S., anagrafske oznake …, označene kao čest. zgr. 4335/1, upisane u ZU 7122 k.o. S., površine 115m2, te da presuda zamjenjuje tabularnu ispravu.

8. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud pravilno utvrđuje i zaključuje da je prednik tužitelja poduzeće O. S. izgradilo predmetnu nekretninu, da su tužitelj i njegovi prednici u posjedu nekretnine još od 1947., s tim da je kao nositelj prava korištenja bio upisan pogon P., a tužitelj je temeljem Ugovora sklopljenog s poduzećem J. S. postao nositelj prava korištenja. Predmetna nekretnina je 1993. unijeta u društveni kapital tadašnjeg poduzeća P..

9. U smislu odredbe članka 390.a. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17.– dalje: ZV), trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile:

- društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i

- koje su mogle biti predmet prava vlasništva i

- čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom dijelu iskazane u kapitalu društva.

10. Konačno prvostupanjski sud također pravilno zaključuje, budući da je predmetna nekretnina u postupku pretvorbe javnog poduzeća P. S. 1993. unijeta u kapital društva tog poduzeća, tužitelj je u smislu citirane odredbe iz članka 390.a. ZV- a, po sili zakona stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine, te je imao pravni interes na podnošenje tužbe radi utvrđenja prava vlasništva, a ovo s obzirom da su tuženici, odnosno njihovi prednici upisani kao vlasnici nekretnine u zemljišnoj knjizi, tužitelju pripada pravo i zahtijevati da sudska presuda zamjenjuje tabularnu izjavu za uknjižbu prava vlasništva.

11. Ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja, pravne zaključke i primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja, budući ih žalbeni navodi 3. tuženika ničim nisu doveli u dvojbu.

12. Naime, prema stanju spisa nije sporno da je predmetna nekretnina postala društveno vlasništvo temeljem rješenja nadležnog tijela iz 1959. godine, te je tužitelj, odnosno njegov prednik bio nositelj prava korištenja na toj nekretnini.

13. Brisanje prava društvenog vlasništva izvršeno je 2001. sukladno odredbi članka 367. ZV-a, iz čega proizlazi da tuženici, odnosno njihovi pravni prednici M. T. A. i M. M., te njihov pravni prednik J. T., nisu stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine, niti su pravni prednici tuženika M. T. A. i M. M. mogli pravnim poslom prenijeti na tuženike pravo vlasništva jer to pravo, u vrijeme sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 2. studenoga 2004. Aneksa toga Ugovora od 19. rujna 2008., te Ugovora o darovanju od 30. rujna 2011. nisu ni same imale.

14. Naime, odredbom članka 367. stavak 1. ZV-a propisano je:

"Ako je do stupanja na snagu ovog Zakona na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada u nečijem vlasništvu, te je upisana u zemljišnoj knjizi kao zemljišnoknjižno tijelo zasebno od zemljišta na kojem je izgrađena, vlasnik zgrade steći će pravo vlasništva cijele nekretnine spajanjem svih tih zemljišnoknjižnih tijela u jedno uz upis prava vlasništva na spojenom tijelu u korist vlasnika zgrade." U stavku 2. istog članka propisano je:

"Nadležni će sud u slučaju iz stavka 1. ovog članka odrediti spajanje zamljišnoknjižnih uložaka u jedan na zahtjev vlasnika zgrade".

15. Pored navedenog ovdje je potrebno naglasiti da je u parničnom postupku koji je vođen pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pst-1130/12, također utvrđeno da pravni prednici tuženika nisu vlasnici ovdje utužene nekretnine. Slijedom toga pravni prednici tuženika nisu niti mogli na tuženike prenijeti pravo koje nisu niti imali, a Ugovori u kojima su raspolagali predmetnom nekretninom u korist ovdje tuženika stoga nemaju pravnog učinka. Tuženima kao bliskim srodnicima ranije upisanih vlasnika (djeci), sasvim sigurno nije mogla ostati nepoznata niti jedna okolnost, odnosno činjenica postupka vođenog pred Općinskim sudom u Splitu u pod poslovnim brojem Pst-1130/12, kao ni sudske odluke iz predmetnog postupka.

16. Dakle, tuženi i njihovi pravni prednici nisu bili savjesni prilikom sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju i Ugovora o darovanju jer je pravnim prednicima, kako je to pravilno utvrdio i zaključio prvostupanjski sud sasvim očito bilo poznato, a i tuženicima je moralo biti poznato da se vodi sudski postupak radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, a stoga im je morala biti poznata i odluka donesena u tom postupku kojom je tužitelj utvrđen kao vlasnik te nekretnine u cijelosti.

17. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tuženici tijekom postupka ničim nisu dokazali da je njihov pravni prednik imao zaključen Ugovor o zakupu predmetne nekretnine s prednikom tužitelja prijašnjim poduzećem J. S., a također nisu dokazali ni da je veći dio objekta izgrađen po njihovom predniku još prije II. svjetskog rata.

18. Slijedom svega naprijed navedenog proizlazi da žalba i žalbeni navodi tužitelja kao što je to već naprijed navedeno nisu osnovani.

19. Dakle, žalbenim navodima 3. tuženika nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude, kako činjenično, tako ni pravno, pa je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalba 3. tuženika odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena.

20. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovu tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbama članka 154. stavak 1. i 155. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

U Gospiću, 22. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš, v.r.