Poslovni broj: 4 P-205/2021-16

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sucu Tomislavu Jurlini, u pravnoj stvari tužitelja T. d.d., OIB:…, Z., kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. J. Š. d.d., OIB:…, Š., kojeg zastupa punomoćnik K. L., odvjetnik u Š., radi predaje u posjed, nakon održane glavne i javne rasprave 17. ožujka 2022., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja A. S. i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te nakon ročišta radi objave i uručenja presude 22. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku H. J. Š. d.d., OIB:…, Š., predati tužitelju T. d.d., OIB:…, Z., u posjed 146 jastučnica, 46 malih navlaka, 38 francuskih plahti, 199 velikih ručnika, 224 srednja ručnika, 129 salveta, 15 stolnjaka, 132 nadstolnjaka, 22 banket stolnjaka, 3 okrugla stolnjaka FI 190-290, 84 staze i 10 kolica za rublje, sve u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 10.937,50 kuna u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 4.687,50 kuna.

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu kojim tužitelj potražuje od tuženika predaju u posjed 311 jastučnica, 201 malih navlaka, 163 francuskih plahti, 698 velikih ručnika, 609 srednjih ručnika, 339 plahti i 87 staza.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako su ovdje parnične stranke dana 1. lipnja 2019. zaključile Ugovor o posudbi hotelskog rublja br. 0106-3/2019 kojim ugovorom da se tužitelj kao davatelj usluga obvezao tuženiku kao korisniku usluga osigurati posudbu hotelskog rublja za H. J. Š. d.d. Tuženik da se člankom 8. navedenog ugovora obvezao plaćati usluge sukladno cjeniku, ali da još od 2019. naknadu za korištenje rublja nije podmirio. Tuženik da iako se obvezao da će svo hotelsko rublje prati isključivo kod tužitelja, isto da nije učinio, te unatoč brojnim pozivima da nije vratio hotelsko rublje tužitelju, slijedom čega da je tužitelj dana 5. srpnja 2021. jednostrano raskinuo predmetni ugovor. Tužitelj da je tuženika pozvao da mu odmah vrati svo rublje nakon raskida predmetnog ugovora, sve sukladno čl. 3. st. 5. kojim je određeno da je korisnik usluge, ovdje tuženik, dužan odmah po stupanju na snagu raskida ugovora vratiti svo rublje koje je predmet ugovora davatelju usluga, ovdje tužitelju, međutim, tuženik da do danas isto nije učinio.

2. Tuženik u pisanom odgovoru na tužbu (list spisa 16) u cijelosti osporava predmetu tužbu te predlaže istu odbiti uz nalog tužitelju na naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka stranke su izvijestile sud kako je izvršen povrat dijela hotelskog rublja od strane tuženika, sve sukladno primopredajnom zapisniku od 22. listopada 2021.

4. U dokaznom postupku pregledane su isprave u spisu i to: Ugovor o posudbi hotelskog rublja broj 0106-3/2019 od 1. lipnja 2019. (l.s. 4 do 6), izjava o jednostranom raskidu ugovora (l.s. 7), pregled stanja – zaduženja kupca (l.s. 9 i 25), zapisnik od 29. rujna 2021. o povratu robe iz hotela I. (l.s. 19) i zapisnik od 22. listopada 2021. o predanom rublju s prilozima (l.s. 24 do 26).

Proveden je i dokaz saslušanjem svjedoka J. S., koji je saslušan na ročištu glavne rasprave od dana 17. ožujka 2022. (l.s. 42 do 45).

Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka N. J. i V. K., čije saslušanje je određeno na ročišnom zapisniku od 9. prosinca 2021., sve budući je tuženik navedeni dokazni prijedlog povukao podneskom od 15. ožujka 2022. Nisu provedeni daljnji dokazi budući je sud smatrao da iz provedenog dokaznog postupka može utvrditi odlučne činjenice.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Prema odredbi čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

7. Odredbom čl. 7. st. 2. ZPP-a stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za predajom u posjed hotelskog rublja, nakon raskida Ugovora o posudbi hotelskog rublja broj 0106-3/2019 od 1. lipnja 2019.

9. U ovoj fazi postupka između stranaka nije sporno da su tužitelj, kao davatelj usluga, i tuženik, kao korisnik usluga, sklopili ugovor 1. lipnja 2019.

Navedeni ugovor stranke su nazvale "ugovor o posudbi hotelskog rublja broj 0106-3/2019". Prema sadržaju tog ugovora, međutim, ovaj sud smatra da se radi o ugovoru o najmu makar u dijelu koji se odnosi na predaju hotelskog rublja. Naime, ugovor o posudbi je besplatni pravni posao, a prema odredbi čl. 509. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18 i 126/21, dalje ZOO) ugovor o posudbi nastaje kad posuditelj preda posudovniku određenu stvar na besplatnu uporabu, a ovaj se obveže vratiti je nakon uporabe. U konkretnom slučaju, stranke su odredile da njihov pravni odnos kojeg su nazvale "posudba" obuhvaća usluge posudbe svog hotelskog rublja, pranja i glačanja rublja, te dostavu čistog i odvoz prljavog rublja, sve kako je to određeno čl. 2. međusobnog ugovora.

Međutim, istovremeno su u čl. 8. definirale da se sve usluge prethodno navedene i koje su sadržane u čl. 2. Ugovora naplaćuju prema cjeniku tužitelja od 11. siječnja 2019. uz mogućnost popusta. Dakle, i za uporabu rublja kojega bi tuženik preuzeo od tužitelja predviđena je naplata naknade, pa se, dakle, ne može raditi o posudbi, jer je ona besplatni pravni posao, već o najmu.

Pritom, i svjedok J. S., direktor praonice rublja kod tužitelja, u svom svjedočkom iskazu odnos stranaka definira kao najam.

10. Svjedok J. S. u svom iskazu, u bitnome, navodi kako su stranke imale zaključen ugovor o najmu i pranju rublja za potrebe H. J. Š., temeljem ugovora da je tužitelj tuženiku u najam predao određeno rublje za potrebe poslovanja, s tim da je uz najam dogovoreno i pranje istog tog rublja u praonici tužitelja, pod jedinstvenom cijenom, po pojedinačnom komadu rublja. Rublje da nije bilo posebno označeno, no da je tužitelj rublje mogao prepoznati jer je bilo obilježeno etiketom s natpisom TH linen (T. linen). Obveza tuženika da je bila da isto rublje koje je primio, morao je i vratiti, a za posuđeno rublje da je sačinjena i potpisana otpremnica s točnom količinom preuzetog rublja. Poslovni odnos da je uredno tekao sve do ožujka 2020. kada da je tuženik prestao dovoziti navedeno rublje na pranje, a nije ga niti trajno vratio tužitelju, te da je isto u konačnici ostalo u tuženikovu posjedu. Tužitelj da je nakon toga jednostrano raskinuo ugovor s tuženikom i to negdje u srpnju 2021. Nadalje, svjedok ističe kako je tuženik nakon početka ovog postupka na sastanku 22. listopada 2021. izvršio povrat dijela preuzetog rublja, a o čemu da je sačinjen i zapisnik. Uz zapisnik kao prilog da se nalazi pregled stanja koji prikazuje količinu rublja koju je tuženik bio dužan vratiti tužitelju, dok se na listu spisa 26 nalazi stvarna količina vraćenog rublja, s tim da je na listu spisa 24 navedeno neupotrebljivo i uništeno rublje od onoga koje je tuženik vratio. Temeljem ugovora da je tuženik kao najmoprimac uvijek morao imati ispravno rublje, što znači da je trebao tužitelju prijaviti neupotrebljivo rublje, koje bi onda tužitelj razmijenio za drugo ispravno. Tuženik da je međutim već u prosincu 2019. zapravo kod tužitelja prestao prati rublje, već da je to radio kod nekog drugog i tako sve do raskida predmetnog ugovora, slijedom čega tužitelj nije na uvidu imao stanje tog rublja, no da ono svakako nakon roka uporabe od 6 mjeseci nije trebalo potpuno propasti. Svjedok je nadalje naveo da sve i da je ugovor završio uredno, da neispravnog rublja ne bi smjelo biti jer da se za vrijeme trajanja ugovora neupotrebljivo rublje zamjenjuje za ono ispravno, zbog čega se i plaća najam tog rublja, što je obveza korisnika. Ističe kako je i najamnina za predmetno rublje naplaćena u ovršnom postupku, a iako je bilo razgovora s tuženikom oko mogućeg rješenja problema, uspjeha da nije bilo.

Iz priloženog ugovora od 1. lipnja 2019. proizlazi da se tužitelj obvezao tuženiku dati na uporabu hotelsko rublje, obavljati pranje i glačanje rublja, kao i dostavu čistog i odvoz prljavog rublja, a tuženik se obvezao za to plaćati naknadu iz čl. 8. istog ugovora prema cjeniku tužitelja, dok je u čl. 3. određeno da je u slučaju raskida ugovora, tuženik dužan vratiti tužitelju svo rublje koje je predmet ugovora, a koje se u tom trenutku zatekne kod njega.

Iz priložene izjave od 5. srpnja 2021., proizlazi da je tužitelj tuženika, zbog neispunjenja obveza od strane tuženika, obavijestio da raskida ugovor, te ga pozvao na povrat primljenog rublja.

Iz priloženog pregleda stanja, te naknadno dostavljenih zapisnika o predanom rublju, te imajući u vidu svjedočki iskaz svjedoka J. S. proizlazi da je dio spornog rublja vraćen, ali da je kod tuženika ostao dio rublja preuzetog na uporabu i to upravo onaj dio čiji povrat tužitelj potražuje preciziranim tužbenim zahtjevom od 3. studenoga 2021. (l.s. 23 do 26).

Prema odredbi čl. 566. ZOO-a, jedna od obveza najmoprimca iz ugovora o najmu jest i da nakon prestanka najma, vrati iznajmljenu stvar. U konkretnom slučaju, to znači da je tuženik nakon tužiteljeve izjave o raskidu međusobnog ugovora koja izjava je sadržavala i zahtjev za povrat stvari, na temelju citirane zakonske odredbe, trebao vratiti rublje koje se u tom trenutku kod njega zateklo, a koje je od tužitelja preuzeo na uporabu. Pritom treba reći da iz iskaza svjedoka J. S. proizlazi da se ugovor, zapravo, nije izvršavao već negdje od prosinca 2019., a iz sadržaja izjave o raskidu proizlazi da tuženik nije izvršavao svoju ugovornu obvezu u razdoblju od nekih godinu i 6 mjeseci prije tužiteljeve izjave.

Dakle, iz navedenog, sud smatra da postoji tuženikova obveza na povrat tužiteljevih stvari koje je preuzeo na uporabu, odnosno koje je od njega iznajmio, a kako je ugovor o najmu prestao, to tužitelj osnovano tužbom potražuje povrat stvari, pa je sud prihvatio njegov precizirani tužbeni zahtjev.

11. U odnosu na rješenje kojim je utvrđeno da je tužba djelomično povučena, treba istaknuti da je ono doneseno nakon što je tužitelj podneskom od 3. studenoga 2021. izvijestio sud da je tuženik vratio dio predmeta najma, nakon čega je precizirao svoj tužbeni zahtjev, odnosno djelomično povukao tužbu i to upravo za povrat stvari pobliže označenih u izreci rješenja.

12. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 158. st. 2. ZPP-a. Tužitelju, koji je u postupku uspio sa svojim zahtjevom, trebalo je priznati trošak zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to za sastav tužbe u iznosu od 2.500,00 kn uvećano za PDV prema Tbr. 7. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, dalje Tarifa), te trošak zastupanja na ročištima od 9. prosinca 2021. i 17. ožujka 2022. u iznosu od 2.500,00 kn uvećano za PDV prema Tbr. 9. st. 1., kao i trošak zastupanja na ročištima od 20. listopada 2021. i 3. studenoga 2021., oba u iznosu od po 625,00 kn uvećano za PDV prema Tbr. 9. st. 5. Tarife, jer su navedena ročišta odgođena prije početka raspravljanja, odnosno ukupno 10.937,50 kuna. U odnosu na djelomično povlačenje tužbe, za istaknuti je da je ono uslijedilo nakon što je tuženik za povučeni dio tužbe udovoljio tužiteljevu zahtjevu.

U preostalom iznosu od 4.687,50 kn, tužiteljev zahtjev za naknadu troška nije osnovan, jer ga za zastupanje na ročištima od 20. listopada 2021. i 3. studenoga 2021. pripada naknada u iznosu dosuđenom u točki II. izreke presude, a ne zatraženom od 2.500,00 kn uvećano za PDV za svako ročište, jer su ročišta odgođena prije početka raspravljanja.

13. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Zadru 22. travnja 2022.

Sudac

Tomislav Jurlina

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 (tri) istovjetna primjerka.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku uz poziv za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 1.360,00 kn

- tuženiku po punomoćniku

- u spis