REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Amruševa 2/II

2 P-3021/2018

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu ovog suda Beatrix Crnogorac, u pravnoj stvari tužitelja: E.A. d.o.o., B., OIB:... kojeg zastupa punomoćnica V.V.Ž., odvjetnica iz B., protiv tuženika: Ž.S., OIB: ..., Z., kojeg zastupa M.I., odvjetnik iz Z., radi proboja pravne osobnosti, vps: 123.915,64 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 09. ožujka 2022. godine u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tuženika, s objavom dana 22. travnja 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže

se

tuženiku

S.Ž.

iz

Z.,

OIB: ...,

da

plati

tužitelju

E.A.

d.o.o.,

B.,

OIB:...

iznos

od

123.915,64

kn

(stodvadesettritisućedevetstopetnaestkunaišezdesetčetirilipe) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. kolovoza 2010. godine pa do isplate, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8% poena do 31. srpnja 2015. godine, a počev od 01. kolovoza 2015. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5% poena pa sve do isplate, kao i iznos od 2.422,50 kn (dvijetisućečetristodvadesetidvijekuneipedesetlipa) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. srpnja 2010. godine pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8% poena do 31. srpnja 2015. godine, a počev od 01. kolovoza 2015. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5% poena pa sve do isplate, a sve to u roku od 8 dana."

2 P-3021/2018 2

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 28.125,00 kn, sve u roku osam dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 625,00 kuna.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi kako je temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-5533/2010. od 11. veljače 2013. godine koje je djelomično potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6556/2013-2 od 27. rujna 2016. godine, održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pl- 39/10 od 13. srpnja 2010. godine kojim je naloženo društvu P. d.o.o. da tužitelju E.A. d.o.o. plati iznos od 123.915,64 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. kolovoza 2010. godine do isplate kao i troškove postupka u iznosu od 2.422,50 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. srpnja 201. godine do isplate. Potraživanje tužitelja E.A. d.o.o. je ostalo nenamireno, pa je tužitelj podnio zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenika P. d.o.o. dana 14.03.2017. godine te je dana 29.11.2017. godine dostavio prijedlog vjerovnika za otvaranje stečajnog postupka u stečajnom predmetu koji je dodijeljen Trgovačkom sudu u Osijeku pod brojem St-1004/17, kasnije broj St-755/18, a radi otvaranja stečajnog postupka nad trgovačkim društvom P. d.o.o..

2.Trgovački sud u Osijeku je rješenjem broj St-755/18-21 otvorio stečajni postupak nad dužnikom P. d.o.o. i zaključio stečajni postupak, jer imovina stečajnog dužnika nije bila dostatna niti za troškove stečajnog postupka. U vrijeme nastanka potraživanja tužitelja prema trgovačkom društvu P. d.o.o., navedeno trgovačko društvo je uredno poslovalo, pa i u vrijeme trajanja parničnog postupka u predmetu broj P-5533/10, koji je započeo izdavanjem platnog naloga od dana 13.07.2010. godine, pa i u vrijeme donošenja drugostupanjske odluke dana 27.09.2016. godine. Prema podacima zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu od dana 19.02.2013. godine, trgovačko društvo P. d.o.o. je bio vlasnik nekretnine upisanih u poduložak 472. k.o. Blato Novo i to 472. etaže, trosobni stan oznake L3. 1.10 na prvom katu ukupne neto korisne površine od 82,85 m2 na kojim nekretninama nije bilo tereta, a isto tako na ovim nekretninama je bilo sjedište trgovačkog društva P. d.o.o. te se dakle radilo o poslovnom prostoru.

3.Tužitelj nadalje navodi kako u vrijeme kada je već donesena nepravomoćna presuda broj P-5533/10 po kojoj je trgovačkom društvu P. d.o.o. naloženo plaćanje dospjele novčane obveze od 123.915,64 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 16.08.2010. godine, prema tužitelju E.A. d.o.o. ovdje tužitelju, trgovačko društvo P. d.o.o. je sklopilo kupoprodajni ugovor 12. rujna 2016. godine sa osnivačem i direktorom, a tuženikom Ž.S., te je isti postao vlasnikom nekretnina i to trosobnog stana u Zagrebu, Lanište 22, ukupne površine 82,85 m2, a isto tako neposredno nakon kupoprodaje trgovačko društvo je prodalo kupoprodajnim ugovorima od 02.12.2016. i 14.12.2016. godine, dva parkirna mjesta u Zagrebu. Prema podacima iz izvješća stečajne upraviteljice od dana 19.06.2018. godine, nepodmirena potraživanja prema stečajnom dužniku P. d.o.o. na

2 P-3021/2018 3

dan 30.04.2018. godine iznose 314.898,54 kn, od čega na potraživanja tužitelja E.A. d.o.o. otpada iznos od 269.462,10 kn, a koje potraživanje potječe još iz 2010. godine, pa je izjava o plaćanju koju je dao u stečaju tuženik Ž.S. od dana 18.06.2018. godine, potpuno netočna.

4.Slijedom svega navedenog tužitelj smatra kako je tuženik Ž.S. kao kao odgovorna osoba društva P. d.o.o. znao i morao znati da prodajom imovine trgovačkog društva P. d.o.o., a nepodmirenjem dospjelih obveza prema tužitelju, koji je prema podacima iz stečaja bio najveći vjerovnik, je zloupotreba ovlasti da kao član društva ne odgovara za obveze društva. Smatra kako je tuženik otuđivao imovinu, nekretnine i upravljao imovinom društva kao da je to njegova osobna imovina, istodobno znajući da društvo neće moći podmiriti svoje dospjele obveze prema vjerovnicima, posebno tužitelju koji je najveći vjerovnik. Upravo je tako svojim radnjama neposredno prije blokade žiro računa trgovačkog društva, koje je prema podacima FINA-e od 27.04.2017. godine već bilo u neprekidnoj blokadi od 120 dana, sklopio Kupoprodajni ugovor od 12.09.2016. godine i to sam sa sobom, jer je tuženik Ž.S. i vlasnik i ovlaštena osoba za zastupanje, a ujedno po Kupoprodajnom ugovoru prodavatelj P. d.o.o., a ujedno je i kupac nekretnina poduložak 472, odnosno z.k.ul. 10157 k.o. Blato Novo. Dakle, u vrijeme već dospjele obveze trgovačkog društva P. d.o.o. prema tužitelju, a neposredno prije pravomoćnosti presude od dana

27.09.2016. godine, tuženik je imovinu z.k.ul. 10157 k.o. Blato Novo, vlasnički prenio na svoje ime, a prodane su i druge nekretnine, pa je na taj način onemogućio vjerovnike, u naplati potraživanja, pa je tuženik raspolagao imovinom društva, kao da njegova vlastita imovina, te je u njegovim radnjama u stvari postupanje u suprotnosti sa čl. 430. u vezi čl. 252. st. 5. Zakona o trgovačkim društvima.

5.Tužitelj smatra da je ispunjena i pretpostavka iz čl. 10. st. 3. i 4. Zakona o trgovačkim društvima za odgovornost tuženika kao člana društva P. d.o.o., jer je tuženik u svoju korist umanjio imovinu društva, iako je znao odnosno morao znati, da to društvo neće moći podmiriti svoje obveze prema vjerovnicima, posebno prema tužitelju, pa tuženik stoga odgovara za obveze društva i kao solidarni jamac po čl. 114. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

6.Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako u cijelosti osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva te otklanja svoju osobnu odgovornost prema tužitelju, kako s naslova odgovornosti člana društva prema vjerovnicima društva (članak 10. stavak 3. i 4. ZTD-a), tako i s naslova odgovornosti članova uprave prema vjerovnicima društva (čanak 252. i 430. ZTD-a). Navodi kako niti jednom poduzetom radnjom, bilo da ju je poduzeo u svojstvu člana društva, bilo u svojstvu člana uprave društva, na strani tuženika ne postoji subjektivni element(postupanje u lošoj vjeri, namjera, izostanak dužne pažnje i slično) na osnovi kojega bi tuženik, kao fizička osoba, bio osobno odgovoran prema tužitelju prema spomenutim odredbama ZTD-a.

7.Tuženik smatra da činjenice iznesene u tužbi i isprave priložene uz tužbu tužitelj samovoljno interpretira i pridaje im značenje koje one objektivno nemaju. Na taj način tužitelj neosnovano insinuira postupanje u lošoj vjeri na strani tuženika, kojeg nije bilo. U suprotnom, po stajalištu tužitelja bi svaki član nekog društva koje je ostalo bez imovine i nad kojim je proveden stečajni postupak osobno odgovarao svim vjerovnicima koji nisu od tog društva uspjeli namiriti svoja potraživanja, a što niti je slučaj niti je tako propisano odredbama ZTD-a.

8.Tuženik ističe kako je nesporno da su društvo P. d.o.o. i tuženik dana 12.09.2016. godine sklopili Ugovor o kupoprodaji, kojim je društvo

2 P-3021/2018 4

P. d.o.o. prodalo tuženiku nekretninu u svom vlasništvu (stan u Laništu, zk. č. br. 1026/1 k.o. Blato Novo, Etaža 472, upisana u zk.uložak 10157 k.o. Blato Novo u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu), a na temelju kojega se tuženik uknjižio kao novi vlasnik nekretnine s danom 15.09.2016. godine, međutim to ne znači tuženikovu zloupotrebu ovlasti člana i direktora društva. Smatra da je u ovom konkretnom slučaju izostala vremenske korelacije između učinjenog raspolaganja i nastanka obveze podmirenja tužiteljevog potraživanja, jer je potraživanje tužitelja prema društvu P. d.o.o., postalo pravomoćno tek dana 27.09.2016. godine, kada je donesena drugostupanjska presuda (VTSRH, broj 7 Pž-6556/2013-2). Do donošenja drugostupanjske odluke nije bilo izvjesno postoji li uopće potraživanje tužitelja. Iz prethodno iznesenog slijedi da su društvo P. d.o.o. ali i tuženik, kao i sam tužitelj, za sadržaj drugostupanjske presude mogli saznati najranije dana 12.12.2016. godine, kad se smatra da je društvo P. d.o.o. zaprimio drugostupanjsku presudu te je tek s tim danom nastala pravomoćna obveza društva P. d.o.o. (ne tuženika, kao fizičke osobe) prema tužitelju iz njihovog međusobnog poslovnog odnosa. Dakle, Ugovor o kupoprodaji zaključen je dana 12.09.2016. godine u vrijeme kada drugostupanjska presuda nije bila niti donesena (donesena dana 27.09.2016. godine), a kamoli dostavljena društva P. d.o.o. kao tuženiku iz tog postupka. Jedino pravomoćna presuda predstavlja ispravu koja ima konačan i obvezujući učinak među strankama spora. Nesporno proizlazi da je Ugovor o kupoprodaji od dana 12.09.2016. zaključen i proveden prije nego je drugostupanjska odluka uopće donesena (27.09.2016.) i prije nego su društvo P. d.o.o. i tuženik uopće bili upoznati sa sadržajem te odluke (dostava odluke izvršena dana 12.12.2016.) pa je već zbog kronološkog nepodudaranja, suprotno navodima tužitelja, razvidno da svrha ili namjera zaključenja tog Ugovora o kupoprodaji nikako nije mogla biti bilo kakva namjera da se ošteti tužitelja, onemogući namirenje njegovog potraživanja ili bilo kakva zloupotreba općenito. Isto tako navodi da svrha i sadržaj toga ugovora potpuno su zakoniti i sukladno obveznopravnom načelu savjesnosti i poštenja te dužnosti ispunjenja obveza (članci 4. i 9. ZOO-a). Navodi kako u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora (12.09.2016.) društvo P. d.o.o. nije bilo u blokadi, što predmetni ugovor čini valjanim. Iz potvrde FINA-e od 30.04.2018. godine priložene tužbi jasno proizlazi da društvo P. d.o.o. u trenutku zaključenja predmetnog ugovora nije bilo u blokadi. Dodatno, tuženik prilaže podatke iz Očevidnika FINA-e o danima insolventnosti za razdoblje od 2011. pa zaključno sa 2019. godinom iz kojih jasno proizlazi da društvo P. d.o.o. u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora (12.09.2016.) nije bilo u blokadi, kao što nije bilo u blokadi ni prije toga datuma, a blokada društva je prvi puta nastupila tek dana 29.12.2016. godine, što upućuje da predmetno raspolaganje nije poduzeto "neposredno" prije blokada, već više od 3 mjeseca prije prvog nastupa blokade. Zakonske odredbe o zabrani poduzimanja određenih raspolaganja za vrijeme blokade ne mogu se proizvoljno protezati i na razdoblje u kojemu blokade nije postojala, a kako to bez ikakvog uporišta želi tumačiti tužitelj.

9.Također ističe da je neutemeljen navod tužitelja da je tuženik Ugovor o kupoprodaji zaključio "sam sa sobom". Nasuprot tome, Ugovor o kupoprodaji zaključen je između tuženika i društva P. d.o.o., dakle između dva različita pravna subjekta. Okolnost da je tuženik pri tome nastupao i kao direktor društva te da je bio član društva P. d.o.o., također ne čini predmetni ugovor zabranjenim ili nevaljanim, a niti protivnim osnovnim načelima obveznog prava. Riječ je o nečemu što je u pravnom prometu učestalo i zakonom dozvoljeno.

2 P-3021/2018 5

Konačno, po predmetnom Ugovoru o kupoprodaji nekretnina u vlasništvu društva P. d.o.o. prenesena je na tuženika kao način podmirenja zakonite i postojeće tražbine tuženika. Ističe da ni stečajna upraviteljica (S. K.), a niti stečajni sud nisu dovodili u pitanje postojanje potraživanja tuženika prema društvu P. d.o.o., kao niti opravdanost izvršenog prijeboja, čime se isto ima uzeti kao utvrđeno.

10.Navodi kako je uvidom u Ugovor o kupoprodaji od 12.09.2016. vidljivo je da je ugovorena kupoprodajna cijena stana od 494.000,00 kn prebijena sa (protu)potraživanjima tuženika prema društvu P. d.o.o., i to sa potraživanjem prema s društvu P. d.o.o. s naslova pozajmica od kn 410.000,00, te sa potraživanjem prema društvu P. d.o.o. s naslova isplate ostvarene dobiti nakon oporezivanja u iznosu od kn 84.000,00 (članak 3. Ugovora). U pogledu potraživanja tuženika prema društvu P. d.o.o. s naslova povrata pozajmica, tuženik navodi kako je višekratno, kroz dulje vremensko razdoblje, znatno prije zaključenja Ugovora o kupoprodaji od 12.09.2016., pozajmio društvu P. d.o.o. novčane iznose koji dosežu iznos od kn 410.000,00 (za koji iznos je izvršen prijeboj s naslova povrata zajma). U tom smislu, prebijanje kupoprodajne cijene sa iznosom zajma tuženik nije oštetio tužitelja u kasnijem namirenju tužiteljevog potraživanja, budući da je na ovaj način društvo P. d.o.o. samo ispunjavalo svoje postojeće dugovanje prema tuženiku (i to u trenutku dok čak tužiteljevo potraživanje nije niti bilo pravomoćno utvrđeno). U pogledu potraživanja tuženika prema društvu P. d.o.o. s naslova isplate dobiti ostvarene nakon oporezivanja, riječ je o potraživanju člana društva prema društvu na koje član društva ima pravo po samom zakonu (ZTD), a koje potraživanje je ujedno uredno obračunato i iskazano u poslovnim knjigama društva P. d.o.o. Tužbi već prileži JOPPD obrazac društva P. d.o.o. na dan 14.12.2016., kao dokaz da je društvo P. d.o.o. nadležnim poreznim tijelima prijavilo upravo podatke iz tog obrasca. U navedenom JOPPD obrascu (stranica B) iskazana je i obveza društva prema ovdje tuženiku u iznosu od kn 84.000,00 s naslova isplate dobiti (iznos je naznačen u obrascu, a da se radi o isplati dobiti članu društva vidljivo je iz šifre/oznake obveze 1001., koja označava stjecanje primitka od kapitala). Prethodno, društvo P. d.o.o. je platilo pripadajući porez na dohodak od kapitala. Zaključno navodi da je iznos od kn 84.000,00 naveden u Ugovoru kao (protu)potraživanje tuženika prema društvu P. d.o.o. s naslova ostvarene dobiti nakon oporezivanja iskazan je i u poslovnim knjigama i prijavama poreznoj upravi. U pogledu tzv. proboja pravne osobnosti smatra da zaključenjem Ugovora o kupoprodaji i provedbom kompenzacije po tom ugovoru: tuženik nije koristio društvo radi postizanja cilja koji je zabranjen , jer se podmirenje postojećeg dugovanja ne može smatrati zabranjenim ciljem; tuženik nije koristio društvo niti da bi oštetio vjerovnike, konkretno tužitelja , jer se ispunjenje postojeće i dospjele obveze jednom vjerovniku ne može smatrati protupravnim oštećenjem drugog vjerovnika (a treba uzeti u obzir i da u trenutku kupoprodaje, potraživanje tužitelja nije niti bilo pravomoćno utvrđeno).Ističe kako tuženik, kao član uprave društva, je ispunjavao obveze društva na legitiman način u okolnostima u kojima je radnja oduzeta (prijeboj kao obračunsko plaćanje u uvjetima u kojima nije bilo blokade društva niti je ista neposredno prethodila), a sve to prije nego je potraživanje tužitelja prema društvu P. d.o.o. bilo pravomoćno . Smatra da zaključenje ugovora od dana 12.09.2016. i prijeboj po tom ugovoru nisu štetne radnje, već svrha poduzimanja tih radnji upućuje na ispunjenje tada postojećih obveza društva. Nejasno mu je pozivanje tužitelja na pravni institut solidarnog 2 P-3021/2018 6

jamstva iz članka 114. stavak 2. ZOO-a, budući da tuženik nije solidarni jamac društva P. d.o.o. po bilo kojoj pravnoj osnovi.

11.Sud je izvršio u uvid u dokumentaciju sadržanu u spisu te je izveden dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Lj. O., dipl.oecc. iz društva O. d.o.o., i salušanjem svjedoka i to:

S. K., D. K. i prokuriste I. T., kao i tuženika u ovom postupku Ž. S..

12.Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

13.Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja kojim potražuje utuženi iznos od tuženika kao člana uprave (direktora) društva za naknadu štete koja mu je nastala zbog toga što se nije mogao naplatiti od društva P. d.o.o.. Tužitelj tvrdi da je nesavjesno ponašanje tuženika suprotno odredbama čl. 430. i čl. 252. - Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11. 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, dalje u tekstu: ZTD). Tužitelj također navodi kako je u ovom slučaju došlo do proboja pravne osobnosti sukladno članku 10. stavak 3 ZTD-a. Dakle, tužitelj tvrdi da je tuženik kao član uprave grubo povrijedio dužnost primijeniti pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika te da se tužitelj kao vjerovnik društva ne može namiriti od društva zbog čega osobno odgovara vjerovnicima za štetu prouzročenu tim propustom.

14.U ovom postupku nije sporno da je tuženik bio direktor društva i član društva P. d.o.o. U postupku također nije sporno da je dana 25.09.2018 godine istovremeno otvoren i zaključen stečajni postupak nad društvom P. d.o.o. (što je utvrđeno i uvidom u povijesni izvadak za društvo P. d.o.o., kao i u Rješenje od 25.09.2018. godine poslovni broj St-755/18 Trgovačkog suda u Zagrebu).

15.U ovom postupku je sporna aktivna legitimacija tužitelja ( obzirom na to da je otvoren i zaključen stečajni postupak nad društvom P. d.o.o.) te je potrebno utvrditi je li postoji odgovornost tuženika kao člana društva P. d.o.o. kao i visina potraživanja tužitelja u ovom postupku.

16.Članovi uprave za nastalu štetu odgovaraju društvu, a za koju štetu zahtjev mogu postaviti i vjerovnici društva, ako ne mogu svoja potraživanja podmiriti od društva, ali samo ako nad društvom nije otvoren stečaj, jer prema izričitoj odredbi stavak 5. članak 252. ZTD-a, nakon otvaranja stečaja to može učiniti samo stečajni upravitelj koji i nakon zaključenja stečajnog postupka ovlašten dalje voditi postupke u ime i za račun stečajne mase, sukladno odredbama Stečajnog zakona i to iz razloga jer nijedan stečajni vjerovnik nije ovlašten svoju individualnu tražbinu prema društvu dužnika ostvarivati u svoje ime i za svoj račun, već u njegovo ime tražbinu ostvaruje stečajni upravitelj radi razmjernog namirenja svih stečajnih vjerovnika stečajnog dužnika. Ovakav stav je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revt-349/12 od 22.10.2013. godine.

17.Slijedom navedenog tužitelj nije aktivno legitimiran u odnosu na tuženika temeljem članka 252. stavak 5. u svezi članka 430 . ZTD-a.

18.U odnosu na odgovornost tuženika po članku 10. st. 3. ZTD-a potrebno je utvrditi kako je tuženik zloupotrebljavao okolnost da kao član trgovačkog društva P. d.o.o., ne odgovara za obaveze društva.

2 P-3021/2018 7

19.Članovi društva s ograničenom odgovornošću ne odgovaraju za obveze društva. Iznimka je predviđena člankom 10. stavak 3. ZTD-a. Odgovornost na temelju zakonske osnove iz članka 10. ZTD-a nije odgovornost za štetu. Ova odredba uređuje odgovornost članova društva za obveze društva, a ne odgovornost za štetu. Vjerovnik od člana društva zahtjeva da ispuni obvezu društva iz određenog odnosa, a ne da ispuni neku svoju obvezu koja bi proizlazila iz obveznog odnosa uzrokovanja štete. Odredbom članka 10. stavak 3. ZTD-a uređen je institut tzv. proboja pravne osobnosti koji predstavlja zakonsku izvanugovornu odgovornost člana društva za obvezu društva pod pretpostavkom da postoji dospjela tražbina vjerovnika prema društvu i da član društva zloupotrebljava okolnost da ne odgovara za obveze društva.

20.Tužitelj smatra da je ispunjena pretpostavka iz čl. 10. st. 3. i 4. ZTD-a za odgovornost tuženika kao člana društva P. d.o.o., jer je tuženik u svoju korist umanjio imovinu društva neposredno prije blokade žiro računa društva, sklapanjem Ugovora o kupoprodaji stana zaključenog dana 12.09.2016. godine između tuženika i društva P. d.o.o. iako je znao odnosno morao znati, da to društvo neće moći podmiriti svoje obveze prema vjerovnicima. Odnosno da je tuženik otuđivao imovinu, nekretnine i upravljao imovinom društva kao da je to njegova osobna imovina, istodobno znajući da društvo neće moći podmiriti svoje dospjele obveze prema vjerovnicima.

21.Uvidom u presudu poslovni broj P-5533/2010 od 11.02.2013. godine utvrđeno je kako je istom održan na snazi platni nalog poslovni broj Pl-39/2010 od 13.07.2010. godine u dijelu u kojem je naloženo društvu P. d.o.o. da plati ovdje tužitelju iznos od 94.867, 44 kn kao i iznos od 29.048,20 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da mu naknadi trošak postupka u iznosu od 3.230,00 kn zajedno za zakonskim zateznim kamatama.

22.Uvidom u odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 27.09.2016. godine poslovni broj Pž-6556/13 utvrđeno je kako je gore navedena presuda pravomoćna u dijelu u kojem je održan platni nalog poslovni broj Pl- 39/2010 od 13.07.2010. godine u kojem je naloženo društvu P. d.o.o. da plati ovdje tužitelju iznos od 123.915,64 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i u dijelu u kojem je naloženo društvu P. d.o.o. da plati društvu E. d.o.o. ovdje tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.422,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

23.Uvidom u Ugovor o kupoprodaji stana od 12.09.2016. godine ( list 77- 80 spisa) razvidno je kako su isti sklopili društvo P. d.o.o. kao prodavatelj i Ž. S. kao kupac s druge strane. Razvidno je kako se radi o nekretnini ( stan na adresi Zagreb, Lanište 22). Odnosno dio nekretnine na kojoj je društvo P. d.o.o. bilo upisano kao suvlasnik u zk.č.br.1026/1 , zgrada mješovite uporabe br. 18,20,22,24 i 26 Lanište i dvorište , površine 8673 m2, upisano kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb u z.k.ul. 10157, k.o. Blato novo i s njime povezano vlasništvo posebnih dijelova i to: 472. suvlasnički dio 332/100000 dijela nekretnine povezano sa vlasništvom trosobnog stana oznake L3.1.10 na 1. katu ukupne neto površine 82,85 m2 .

24.Iz članka 3. Navedenog ugovora proizlazi kako strane suglasno utvrđuju da kupac prodavatelju podmiruje kupoprodajnu cijenu u ukupnom iznosu od 494.000,00 kn na način da iznos od 410.000,00 kn kupac podmiruje prodavatelju prijebojem s dijelom pozajmica u ukupnom iznosu ovog dijela kupoprodajne cijene, a koje je Kupac kao vlasnik prodavatelja pozajmio i uplatio prodavatelju, a iznos od 84.000,00 kn kupac podmiruje prodavatelju prijebojem s 2 P-3021/2018 8

dijelom ostvarene dobiti nakon oporezivanja koja pripada kupcu kao vlasniku Prodavatelja.

25.Uvidom u Ugovor o kupoprodaji od 30.08.2019. godine razvidno je kako je kako su isti sklopili Ž.S. ovdje tuženik kao prodavatelj i K.K. kao kupac i to za dio nekretnine koje je tuženik upisan kao suvlasnik u zk.č.br.1026/1, zgrada mješovite uporabe br. 18,20,22,24 i 26 Lanište i dvorište , površne 8673 m2, upisano kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb u z.k.ul. 10157, k.o. Blato novo i s njime povezano vlasništvo posebnih dijelova i to: 472. suvlasnički dio 332/100000 dijela nekretnine povezano sa vlasništvom trosobnog stana oznake L3.1.10 na 1. katu ukupne neto površine 82,85 m2.

26.Iz članka 3. navedenog Ugovora proizlazi da su stranke suglasno utvrdile kupoprodajnu cijenu za navedenu nekretninu u iznosu od 590.400,00 kn. 27.Uvidom u dopis Ministarstva financija, Porezna uprava od 26.01.2022. godine ( list 727. spisa) razvidno je kako je prema Rješenju o razrezu poreza na promet nekretnina po ugovoru od 12.09.2016. godine osnovica za obračun poreza na promet nekretnina iznosi 782.248,98 kn (tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze).

28.Također je razvidno da je razvidno je kako je prema Rješenju o razrezu poreza na promet nekretnina po ugovoru od 30.08.2019. godine osnovica za obračun poreza na promet nekretnina iznosi 590.400,00 kn (tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze).

29. Svjedokinja S. K., stečajna upraviteljica u postupku poslovnog broja St-755/18 navodi u iskazu da postupak pokrenut po prijedlogu vjerovnika E. A. d.o.o. ovdje tužitelj. U prethodnom postupku tuženik S. je dostavio svu dokumentaciji i surađivao te je u postupku utvrđeno kako ne postoji imovina iz kojeg se mogu namiriti troškovi stečajnog postupka sukladno tome i vjerovnici te je doneseno rješenje o istovremenom zatvaranju i zaključenju stečajnog postupka koji dakle nije vođen. Navodi kako je u prijedlogu za pokretanje stečajnog postupka društvo E.A. d.o.o. navelo kako ima potraživanje u iznosu od 254.989,07 kn dospjelo u periodu duljem od 60 dana te je u prethodnom postupku utvrđeno kako je dužnik ujedno blokiran s iznosom od 314.898,54 kn na dan 30.04.2018. godine. Obzirom da je društvo P. d.o.o. bilo u blokadi ukupno 487 dana ostvaren je bio stečajni razlog nemogućnosti plaćanja ujedno dovodeći u vezu imovinu i ukupne obveze društva utvrđeno da je društvo i prezaduženo te da imovina ne pokriva obveze.

30.Svjedok D.K. je u iskazu naveo kao je 2005. godine zajedno sa tuženikom osnovao društvo P. d.o.o. te da je 2014. godine svoj poslovni udjel prenio na ovdje tuženika. Poznato mu je da je društvo P. d.o.o. bilo poslovnom odnosu sa društvom tužitelja, ne može se sa sigurnošću sjetiti ali smatra da je jedan dio društvu tužitelja od strane društva P. plaćen .

31.Tuženik Ž.S . u iskazu navodi kako društvo P. d.o.o. poslovalo od 2004. godine te je obavljala djelatnosti kao što su izvođenje strojarskih instalacija i projektiranje protupožarnih sustava. 2009. godine dolazi do krize na tržištu i društvo ulazi u financijske probleme zbog izvođenja radova protupožarnih instalacija na objektima S.N. trgovački centri u V.. Društvo P. d.o.o. je temeljem ugovora od društva L. d.o.o. imalo potraživanje u iznosu od 1.750.000,00 kn koje su utužili, ali se nikada nisu naplatili, jer je društvo propalo. Nadalje ističe kako su broj radnika smanjili na trećinu te da nisu mogli raditi poslove koje su prije radili, jer nisu bili u financijskoj mogućnosti te su dobavljače parcijalno namirivali kako su dolazila

2 P-3021/2018 9

sredstva. Nisu mogli u cijelosti svoje obveze podmiriti, a isto tako nisu mogli dobivati robu za nove radove dok ne podmire prethodni dug ,u međuvremenu su se kao poslovni partneri D. K. i on razišli 2015. godine. Društvo je sve teže uspijevalo isplaćivati obveze i sve manje su poslova radili te su na kraju došli do bezizlazne situacije. Sve obveze koje su dolazile i koje su bile u tijeku su se podmirivale da bi društvo moglo egzistirati. U odnosu na poslovni odnos sa društvom E.A. d.o.o. nakon početnih dogovora krenuli su u projektiranje idejnog projekta na zahtjev društva F. d.o.o. Društvo P. d.o.o su tražili od kooperanata da ne izvode glavni projekt instalacija, jer vidjeli da postoji mogućnost neplaćanja od strane društva F. d.o.o. Tom prilikom su prestali za njih izvoditi projekte, a T. je nastavio raditi glavni projekat i kada im je ispostavio račun s obzirom na to da su mu oni obećali da će oni preuzeti sve obveze prema njemu i kada im je ispostavio račun oni mu to nisu htjeli platiti te je on poslao račun društvu P. d.o.o. s kojim je još uvijek imao ugovor i ti isti računi su mu odbijeni. Na Trgovačkom sudu su sporili navedene račune, jer društvu P. d.o.o. nije nisu bili dostavljeni projekti s dostavnicom. Tuženik također navodi da 2016. godine kada je potpisivao Ugovor o kupoprodaji nekretnine koja je bila u vlasništvu društva P. d.o.o. nije znao za odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske te da kada je sklapao kupoprodajni ugovor 2016. godine društvo P. d.o.o. nije bilo u blokadi i još uvijek je podmirivao svoje obveze. Njegovo osobno potraživanje prema društvu P. d.o.o., u vrijeme kupoprodaje navedene nekretnine 2016. godine je iznosilo 500.000,00 kuna.

32.U odnosu na određivanje kupoprodajne cijene nekretnine iz Ugovora iz 2016 godine ističe kako je društvo u tom trenutku imalo znatne probleme, stoga je htio ostvariti kredit od banke da bi mogao financirati unosnije i bolje poslove. Njegovo računovodstvo ga je savjetovalo da dok postoji u bilanci pasiva da će imati manju mogućnost za dobivanje kredita od banke. I tada je donio odluku da bi bilo možda dobro riješiti obveze društva stoga je upitao u računovodstvenom servisu kolika je knjigovodstvene vrijednost nekretnine/stana te su oni utvrdili uvidom u knjigovodstvene isprave da je vrijednost te nekretnine u tom trenutku iznosi 430.000,00 kuna. Tuženik ističe kako je pokušao sam prodati taj stan putem oglasa. Nakon toga je donio odluku da stan prodam sebi ne po knjigovodstvenoj vrijednosti već po uvećanoj vrijednosti za 60 do 70.000,00 kn, jer to bi bilo cca umanjenje vrijednosti prema osnovici iz 2010. godine. Vrijednost te nekretnine je prodana prema tada važećim financijskim propisima znači nije se više uvećavala za PDV-e, jer se prodavala fizičkoj osobi. U odnosu na prodaju navedene nekretnine 2019. godine K.K. navodi kako je htio prodati navedeni stan jer je morao podmiriti svoje privatne financijske obveze , ističe kako se u međuvremenu se popravila financijska situacija na tržištu, ali je u međuvremenu i sama nekretnina adaptirana stoga je uspio prodati navedeni stan po većoj vrijednosti nego što sam ga kupio. U odnosu na pozajmice najveći iznosi pozajmica bili su tijekom otvaranja društva gdje je bilo potrebno veći iznos sredstava tijekom poslovanja.

33.Prokurist tužitelja I.T., u iskazu navodi kako je 2008. godine krenuo u poslovni odnos sa društvom P. d.o.o. te je pristupio na poslovni sastanak na kojem je bilo riječi o prijedlogu vezanom za projekt električnih instalacija u B., tada se prvi puta susreo sa tuženikom , na navedenom sastanku je bio prisutan i D.K.. Dogovoren je bio posao i to po cijeni 10 kn po metru kvadratnom za idejni plan i glavni projekt. Oni su izradili ugovore i na sljedećem sastanku su donijeli tri Ugovora koji se odnosi na projekte FMZ u Buzinu i trgovački centar u Osijeku. Opis posla je bio pet veći nego što je bilo 2 P-3021/2018 10

dogovoreno na prvom sastanku, što ga je iznenadilo , ali je potpisao ugovor te je se 2008. godine krenulo u izvedbu projekta. Voditelj projekta je bila K.K., glavni projektant. Predali su idejne projekte međutim tada je počelo zapinjati sa glavnim projektom, cijeli postupak koordinacije je počeo kasniti. Predani su idejni projekti u 03. i 04. mjesecu 2010. godine , međutim kada je spomenuo naplatu, naišao je na otpor od strane D.K. i Ž.S. ovdje tuženika. Nakon toga je dogovoren sastanak u društvu F. d.o.o. kada je dogovoreno da će se nešto platiti do 01.04.2010. godine, međutim to se nije dogodilo. Kasnije je kontaktirao tuženika koji je rekao da nije potrebno ispostaviti račune, jer oni neće biti isplaćeni , ipak je račune poslao poštom društvu P. d.o.o. , koji su odbili priznati da su primili ikakve račune.

34.Sud je utvrdio kako su iskazi svjedoka i stranaka u skladu sa dokumentacijom sadržanom u spisu te ih je ovaj sud prihvatio.

35.Stalni sudski vještak Lj.O. dipl.oec. iz društva O. d.o.o. u Nalazu i mišljenju od 13. studenoga 2019. godine navodi da na osnovu podataka iz nalaza mišljenja je da 1) potraživanje tužitelja od društva P. d.o.o., proizlazi iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-5533/2010 od 11. veljače 2013. godine koja je djelomično potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6556/2013-2 od 27. rujna 2016. godine, održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pl-39/10 od 13. srpnja 2010. godine kojim je naloženo tuženiku P. d.o.o. da tužitelju E. A. d.o.o. plati iznos od 123.915,64 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od 16. kolovoza 2010. godine do isplate kao i troškove postupka u iznosu od 2.422,50 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. srpnja 2010. godine do isplate. 2) Ugovor o kupoprodaji stana od 12.09.2016. godine društvo P. d.o.o. je uredno evidentiralo u poslovnim knjigama, odnosno na analitičkoj knjigovodstvenoj kartici konto Potraživanje od Ž.S. te iskazalo potraživanje u iznosu od 494.000,00 kn od Ž.S. (točka 2.1. nalaza). 3) Prema analitičkoj knjigovodstvenoj kartici konto 21350 Obveze prema Ž.S., društvo P. d.o.o. na dan 12.09.2016. godine dan potpisa Ugovora o kupoprodaji stana imalo je evidentiranu obvezu prema Ž.S. s osnove pozajmica u iznosu od 412.529,03 kn (točka 2.2. nalaza).

36.Društvo P. d.o.o. i Ž.S .

dana 12.09.2016. godine potpisali dvije Izjave o prijeboju, i to: - Izjavu o prijeboju na iznos od 410.000,00 kn, kojom je izvršen prijeboj obveza društva P. d.o.o. prema Ž.S. s osnove pozajmica sa potraživanjem društva P. d.o.o. od Ž.S. po Ugovoru o kupoprodaji stana; - Izjavu o prijeboju na iznos od 84.000,00 kn, kojom je izvršen prijeboj obveza društva P. d.o.o. prema Ž.S. s osnove dobiti sa potraživanjem društva P. d.o.o. od Ž.S. po Ugovoru o kupoprodaji stana. Potpisanim Izjavama o prijeboju i uredno evidentiranim u poslovnim knjigama društva P. d.o.o. u cijelosti je zatvoreno potraživanje društva P. d.o.o. od Ž.S. po Ugovoru o kupoprodaji stana od 12.09.2016. godine u iznosu od 494.000,00 kuna. Potpisom Ugovora o kupoprodaji stana od 12.09.2016. godine došlo je do smanjenja imovine (aktive) društva P. d.o.o., ali istovremeno potpisom Izjava o prijeboju kojima je izvršeno plaćanje po navedenom ugovoru došlo je do smanjenja i obveza (pasive) društva P. d.o.o. 4) Prema podacima prikazanim u tablici 3. točka 3. nalaza, a temeljem analitičkih knjigovodstvenih kartica dobavljača dostavljenih od strane tuženika, proizlazi da je društvo P. d.o.o. nakon dospijeća tužiteljevih tražbina od 16. kolovoza 2010. godine (datum dospijeća iz presude) vršilo

2 P-3021/2018 11

plaćanja obveza navedenim dobavljačima koje su dospjele nakon dospijeća obveza prema tužitelju u ukupnom iznosu od 3.706.732,57 kn, a sve u iznosima i dobavljačima kako je navedeno u tablici 3. točka 3. nalaza. 5) Prema podacima prikazanima u tablici 4. točka 3.1. nalaza, a temeljem analitičkih knjigovodstvenih dobavljača dostavljenih od strane tuženika, proizlazi da je društvo P. d.o.o. nakon dospijeća tužiteljevih tražbina od 27. rujna 2016. godine, ako se za tražbinu tužitelja dospijeće uzme datum potvrde presude, vršilo plaćanje obveza navedenim dobavljačima koje su dospjele nakon dospijeća obveza prema tužitelju u ukupnom iznosu od 70.533,15 kn, a sve u iznosima i dobavljačima kako je navedeno u tablici 4. točka 3.1. nalaza. Posebno naglašava da prema analitičkoj kartici društva P. d.o.o., konto 21350 Obveze za zajmove prema Ž.S., proizlazi da je nakon dospijeća tražbine tužitelja ako se za tražbinu tužitelja dospijeće uzme datum potvrde presude tj. 27. rujna 2016. godine, društvo izvršilo plaćanje tuženiku u iznosu od 6.470,97 kn, iako u poslovnim knjigama nije imalo evidentiranu obvezu prema tuženiku. 6) Knjigovodstvena vrijednost društva P. d.o.o. na dan izrade financijskih izvještaja u razdoblju 2010. do 2017. godine bila je pozitivna, iz čega proizlazi da su dugoročne i kratkoročne obveze društva manje od ukupne imovine društva, a prema pokazateljima stupnja zaduženosti razvidno je da je društvo P. d.o.o. u razdoblju poslovanja 2010. do 2017. godine bilo prekomjerno zaduženo (točka 1.1. nalaza). Sud je nalaz i mišljenje vještaka ocijenio stručnim , nepristranim te ga je u cijelosti prihvatio. 37.Ovaj sud zaključuje, imajući u vidu odredbu članka 221.a ZPP-a da je tužitelj morao dokazati sve pretpostavke iz članka 10. ZTD-a. Ovaj sud ističe da je člankom 7. ZPP-a propisano raspravno načelo kao temelj materijalne istine te je na strankama ovlast i dužnost iznijeti pred sud sve odlučne činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, te su stranke ovlaštene i dužne predlagati dokaze kojima će dokazati istinitost svojih činjeničnih navoda.

38.Temeljem članka 10. stavak 3. Zakona o trgovačkim društvima određeno je da onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkog društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze. Temeljem istog članka stavak 4. određeno je da se smatra da je ispunjena pretpostavka za odgovornost člana društva iz stavka 3. ovog članka naročito ako koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen, ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnike, ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina, ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze.

39.Na temelju izvedenih dokaza kao i iz dokumentacije sadržane u spisu ne proizlazi da bi tuženik kao član društva umanjio imovinu društva P. d.o.o. , u svoju korist kako bi oštetio vjerovnika ovdje tužitelja. Naime, tužitelj se poziva na činjenicu da je tuženik kao odgovorna osoba sklopila Ugovor o kupoprodaji nastojeći oštetiti vjerovnike odnosno izbjeći podmirenje obveza društva . Međutim za napomenuti je kako je navedeni Ugovor zaključen dana 12.09.2016. godine u vrijeme kada drugostupanjska presuda nije bila donijeta odnosno obveza društva P. d.o.o. iz prvostupanjske presude nije postala pravomoćna (dana

27.09.2016. godine). Isto tako iz nalaza i mišljenja vještaka O. proizlazi da je temeljem poslovnih knjiga utvrđeno kako su postojale obveze društva P. d.o.o. prema Ž.S. u iznosu od 412.529,03 kune.

40.U ovom postupku nije utvrđeno da je član koristio društvo da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen odnosno da je zaobilazio obvezujuće norme zabrane da je došlo do miješanja imovine člana društva i društva. To su slučajevi 2 P-3021/2018 12

kada u poslovnim knjigama ili inače imovina društva jasno ne određuje tako da se točno odvaja od imovine člana. To bi bio i slučaj kad imovina društva u poslovnim knjigama ili na drugi način nije jasno imovinski razgraničena od imovine člana društva tako da se ne može kontrolirati sigurnost kapitala društva. Niti je dokazana tzv. materijalna potkapitalizacija odnosno da je tuženik isti izvlačio sredstava iz društva, čime se mogu oštetiti vjerovnici društva(namjera da se prevare vjerovnici društva).

41.Slijedom navedenog, prema stavu ovog suda budući tužitelj navedeno nije dokazao, nema osnova za utvrđivanje odgovornosti tuženika po odredbi čl. 10. st. 3. i 4. ZTD-a te je odlučeno kao u točki I izreke presude.

42.Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika( Narodne novine broj 91/04, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107,15 dalje: OT) i to za: sastav odgovora na tužbu u iznosu od 2.500,00 kn Tbr. 8.t.1. OT-a, sastav obrazloženog podneska od 22.07.2019. u iznosu od 2.500,00 kn Tbr. 8.t.1. OT-a, zastupanje na raspravi od 07.05.2019 u iznosu od 2.500,00 kn Tbr. 9.t.1. OT-a, sastav obrazloženog podneska od 14.02.2020. u iznosu od 2.500,00 kn Tbr. 8.t.1. OT-a, zastupanje na raspravi od 26.09.2019. u iznosu od 2.500,00kn Tbr. 9.t.1. OT-a, sastav obrazloženog podneska od 23.11.2021. u iznosu od 2.500,00 kn Tbr. 8.t.1. OT-a, zastupanje na raspravi od 26.02.2020. u iznosu od 2.500,00 kn Tbr. 9.t.1. OT-a, zastupanje na raspravi od 07.10.2021. u iznosu od 2.500,00 kn Tbr. 9.t.1. OT-a, zastupanje na raspravi od 09.03.2022. u iznosu od 2.500,00 kn Tbr. 9.t.1. OT-a, što zajedno sa PDV-om od 25% iznosi 28.125,00 kn te je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

43.Tuženiku nije priznat iznos od 625,00 kn za trošak ročišta za objavu, jer taj trošak nije potreban za vođenje konkretne parnice, s obzirom na to da se u slučaju nedolaska uredno pozvane stranke na navedeno ročište, presuda objavljuje na e-oglasnoj ploči suda tako da stranka ima mogućnost biti upoznata sa sadržajem presude od prvog dana od kada joj teče rok za eventualno podnošenje žalbe protiv objavljene presude te je odlučeno kao u točki III izreke presude.

U Zagrebu 22. travnja 2022.

SUDAC:

Beatrix Crnogorac,

v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

2 P-3021/2018 13

Dna:

1. Tužitelju po punomoćniku uz nalog za sudsku

pristojbu na presudu u iznosu od 1.589,00 kn

2. Tuženiku po punomoćniku

3. Spis u kal. 30 dana - pisarnica