Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj 48 Povrv – 309/21-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jasni Baričević, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Josipa Duševića, u pravnoj stvari tužiteljice Č. d.o.o. sa sjedištem u Z., S. R. 33, OIB: …, zastupane po direktoru J. I. K., protiv tuženice M. P. Š. iz Z., J. J. S. 1 A, OIB: …, zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., B. V. 6 B, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 11. ožujka 2022. u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice i prisutnosti zamjenika punomoćnika tuženice M. K., odvjetničkog vježbenika kod odvjetnika M. K., na ročištu za objavu presude 22. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. K. - Z. u Z., poslovni broj Ovrv – 1656/2021 od 31. ožujka 2021., te se tužbeni zahtjev odbija.
II Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 (šeststotinadvadesetpet) kuna, sve u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu za iznos koji predstavlja razliku preko dosuđenog do zatraženog iznosa, zahtjev odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica prije ovrhovoditeljica, podnijela je protiv ovršenice sada tuženice, javnom bilježniku A. K. - Z. u Z., ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave odnosno temeljem izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, radi naplate iznosa od 480,30 kuna s pripadajućim kamatama.
2. Javni bilježnik je 31. ožujka 2021. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv – 1656/2021.
3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi, ovršenica je pravodobno podnijela prigovor sada odgovor na tužbu, kojim osporava isto u cijelosti kao neosnovano, jer da je potraživanje ovrhovoditelja neosnovano. Uz to ističe prigovor radi prijeboja kao procesnopravni prigovor. Ona da ima dospjelo, neplaćeno potraživanje prema ovrhovoditelju u iznosu od 625,00 kuna na ime troška parničnog postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Zadru, u odluci poslovni broj Povrv – 381/2017 od 9. svibnaj 2017., koja da je pravomoćna i ovršna. Iznos koji ovrhovoditelj duguje ovršenici, da je veći od iznosa za koji ju tereti u ovom postupku.
4. Rješenjem ovog suda gornji poslovni broj od 21. travnja 2021., stavljeno je izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, te određeno da će se povodom prigovora ovršenice, daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
5. Sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem isprava priležećih spisu i to: prijedloga za ovrhu i rješenje o ovrsi (list spisa 2 - 5), izvoda otvorenih stavki tužiteljice na ime tuženice (list spisa 6), prigovora protiv rješenja o ovrsi (list spisa 10
– 11, 15 - 17), pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Povrv – 381/2017 od 9. svibnja 2017. (list spisa 12 – 14, 18 - 19).
6. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
7. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženica isplati utuženi iznos s osnova korištenja javne usluge na adresi: Z., P. s. 118.
8. Među strankama je sporna osnova i visina tražbine.
9. Prema odredbi članka 7. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je odredbom članka 219. stavka 1. ZPP, određeno da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
10. Iz izvoda otvorenih stavki tužiteljice na ime tuženice (list spisa 6), slijedi da tuženica ima dospjelo, nepodmireno dugovanje prema tužiteljici u iznosu od 480,30 kuna, ali iz istog nije razvidno na koju uslugu ili proizvod se isto odnosi.
10.1. Takav izvadak sam po sebi ne predstavlja ispravu kojom se dokazuje postojanje obveznopravnog odnosa između ovih stranaka, jer se radi o jednostranoj ispravi tužiteljice.
11. Kako se ne radi o ispravama koje udovoljavaju uvjetima propisanim odredbom članka 230. stavka 1. i 2. ZPP za presumpciju istinitosti, već se radi o jednostranoj ispravi tužiteljice koja nema pretpostavljenu dokaznu snagu, to znači da je tužiteljica bila dužna priložiti sve isprave iz kojih je proizašao utuženi iznos, kako bi tuženica mogla to provjeriti. Teret dokaza u tom slučaju je na tužitelju (v. odluka Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž – 376/03 od 13. rujna 2005.).
12. Tužiteljica koja zahtijeva pored glavnice i isplatu zateznih kamata zbog tuženičinog zakašnjenja u plaćanju dospjele novčane obveze, mora dokazati odlučne činjenice na koje ukazuje odredba članka 29. stavaka 1. i 2. ZOO tj. da je tuženica kao tužiteljičin dužnik novčane obveze, zakasnila s ispunjenjem te novčane obveze, pa da stoga sada duguje i zatezne kamate upravo u utuženom iznosu (tako: presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž – 8781/2015 od 25. svibnja 2018.).
13. U navedenom pravcu je svoj stav već zauzela i sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev x 117/13 od 11. veljače 2014.): "…nije prihvatljiv zaključak drugostupanjskog suda da bi na tuženiku u konkretnom slučaju bio teret dokazivanja neistinitosti sadržaja predmetnih računa i obračuna kamata. Naime, predmetni računi i obračuni kamata su bili tek osnov za podnošenje prijedloga za izvršenje i to kao vjerodostojne isprave, a sve u smislu odredbe članka 21. Zakona o izvršnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91 i 91/92). Predmetni računi i obračuni kamata nisu javne isprave, pa dakle niti nemaju pretpostavljenu dokaznu snagu…".
14. Tužiteljica nije naknadno dostavila dokumentaciju kojom bi dokazala osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, iako je na to pozvana ovosudnim rješenjem od 21. travnja 2021. Nadalje, nije pristupila na zakazano ročište, na kojem bi eventualno obrazložila zahtjev iz tužbe, te osporila navode tuženice.
15. Odredbom članka 221. a ZPP je propisano ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, sud će o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
16. Kako je tuženica osporila postojanje i visinu potraživanja tužiteljice, dok s druge strane priloženom dokumentacijom tužiteljice, nije dokazana osnova i visina njezine tražbine, to ovaj sud primjenom pravila o teretu dokazivanja, zaključuje da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan, uslijed čega je sukladno odredbi članka 451. stavka 3. ZPP, najprije valjalo platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ukinuti i potom tužbeni zahtjev odbiti.
17. Tuženica je tijekom prethodnog postupka istaknula prigovor radi prebijanja, koji nema karakter izjave o građanskopravnoj kompenzaciji, te se ona ovom procesnom radnjom služi kao defenzivnom pravnom radnjom pod uvjetom da sud nađe da bi tužbeni zahtjev bio osnovan. Izreka presude, naime, sadrži uz ostalo i odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja (čl. 338. st. 3. ZPP), dakle, radi se o tuženičinom procesnopravnom zahtjevu o kojem sud odlučuje jednako kao i o zahtjevu tužiteljice. Kada sud zaključi da tužiteljičino potraživanje ne postoji, odbit će tužbeni zahtjev, međutim, on se tada neće upuštati u utvrđivanje tuženičinog potraživanja niti će odlučiti o njemu, jer do prijeboja ionako ne može doći (tako: rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revt 213/2018 od 6. lipnja 2018.).
17.1. Imajući u vidu prethodno cit. sudsku praksu, ovaj sud nije utvrđivao postojanje tuženičinog potraživanja, jer je prethodno utvrdio da potraživanje tužiteljice ne postoji, pa do prijeboja u konkretnom slučaju ne može niti doći.
18. Tuženici kao stranci koja je postigla uspjeh u sporu sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, pripada pravo na naknadu parničnog troška. Stoga joj je priznat parnični trošak za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) i to u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak – 50,00 bodova (Tbr. 7. toč. 8.), što uz vrijednost boda od 10,00 kuna (Tbr. 50.), uvećano za pripadajući PDV od 25% (Tbr. 42.), iznosi ukupno 625,00 kuna.
18.1. Ostali dio zatraženog troška nije joj priznat, jer nije dokazan. 19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci odluke.
Zadar, 22. travnja 2022.
Viši sudski savjetnik – specijalist
Sutkinja
Josip Dušević, v.r.
Jasna Baričević, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.
Ova presuda može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP (članak 467. stavak 1. ZPP).
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
DNA:
1. Tužiteljici,
2. Tuženici po punomoćniku.
