Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: 19 Gž-101/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice R. H., OIB: …, zastupane po O. d. o., G.-u. odjelu, protiv tuženice S. C., OIB: …, iz Z., …, zastupane po punomoćniku T. M., odvjetniku iz Z., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3396/2020-19 od 28. listopada 2021., dana 22. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3396/2020-19 od 28. listopada 2021. na način da se kao neosnovan odbija tužbeni zahtjev tužiteljice R. H. koji glasi:
"Nalaže se tuženici S. C., vl. obrta B. M., OIB … isplatiti tužitelju R. H., OIB … iznos od 23.113,60 kn sa zakonskom kamatom tekućim na iznos:
- 2.311,36 kn od 1. srpnja 2018. pa do isplate,
- 2.311,36 kn od 1. kolovoza 2018. pa do isplate,
- 2.311,36 kn od 1. rujna 2018. pa do isplate,
- 2.311,36 kn od 1. listopada 2018. pa do isplate,
- 2.311,36 kn od 1. studenog 2018. pa do isplate,
- 2.311,36 kn od 1. prosinca 2018. pa do isplate,
- 2.311,36 kn od 1. siječnja 2019. pa do isplate,
- 2.311,36 kn od 1. veljače 2019. pa do isplate,
- 2.311,36 kn od 1. ožujka 2019. pa do isplate,
- 2.311,36 kn od 1. travnja 2019.
po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."
Nalaže se tuženiku S. C., Z., …, OIB … da tužitelju R. H., OIB … nadoknadi parnične troškove u iznosu od 6.000,00 kn, u roku od 15 dana."
II Dužna je tužiteljica R. H. naknaditi tuženici S. C. sveukupni parnični trošak u iznosu od 6.787,00 kn u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I Nalaže se tuženici S. C., Z., …, OIB … isplatiti tužitelju R. H., OIB …iznos od 23.113,60 kn sa zakonskom kamatom tekućim na iznos:
- 2.311,36 kn od 1. srpnja 2018. pa do isplate,
- 2.311,36 kn od 1. kolovoza 2018. pa do isplate,
- 2.311,36 kn od 1. rujna 2018. pa do isplate,
- 2.311,36 kn od 1. listopada 2018. pa do isplate,
- 2.311,36 kn od 1. studenog 2018. pa do isplate,
- 2.311,36 kn od 1. prosinca 2018. pa do isplate,
- 2.311,36 kn od 1. siječnja 2019. pa do isplate,
- 2.311,36 kn od 1. veljače 2019. pa do isplate,
- 2.311,36 kn od 1. ožujka 2019. pa do isplate,
- 2.311,36 kn od 1. travnja 2019. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku S. C., Z., …, OIB … da tužitelju R. H., OIB … nadoknadi parnične troškove u iznosu od 6.000,00 kn, u roku od 15 dana."
2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tuženica pobijajući je u cijelosti iz svih žalbenih razloga. Tvrdi da je kao zakupnik sklopila ugovor o zakupu nekretnina sa suvlasnicima kao zakupodavcima te su joj uredno predali nekretninu u posjed. Nitko je od suvlasnika nikada nije upozorio da ne smije ili da nije ovlaštena koristiti nekretninu u nekom dijelu niti su je obavijestili da bi ikakva prava u odnosu na nekretninu pripadala tužiteljici. U posjed joj je predan cijeli poslovni prostor, koje okolnosti nije osporila ni tužiteljica. Neprihvatljiv je zaključak suda prvog stupnja o njezinom nepoštenju. Prvostupanjski sud je propustio utvrditi u kojem je trenutku ona postala nepoštena, a koja okolnost predstavlja odlučujuću činjenicu za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Nije imala obvezu provjeravati zemljišnoknjižno stanje, jer se nije radilo o stjecanju prava vlasništva niti je kao neuka osoba istraživala suvlasničke omjere, jer joj je u posjed predan cijeli stan. Tužiteljica je nikada i ni na koji način nije upozorila da nezakonito posjeduje njezinu nekretninu. Nikada se niti jednim dopisom, pozivom ili upozorenjem nije obratila i zahtijevala predaju nekretnine u posjed, pa čak ni plaćanje naknade koju potražuje u predmetnom postupku Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela održanoj 1. ožujka 2021. zauzeo je pravno shvaćanje da pošteni posjednik postaje nepošten od trenutka kada primi tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe, ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari. Tužiteljica nije tvrdila, a ni dokazala da je tuženicu ikada pozivala na predaju nekretnine pa nema mjesta prigovoru njezinog nepoštenja. Tuženica je u svom iskazu navela da nikada faktično nije koristila predmetnu nekretninu na način da bi u njoj obavljala poslovnu djelatnost, a u koju svrhu je i zaključen Ugovor o zakupu poslovnog prostora. Ukoliko prvostupanjski sud pobijanu presudu temelji na odredbama pravila o stjecanju bez osnove, trebao je utvrditi o kakvom se konkretnom stjecanju radi i kakvu je točno korist tuženica stekla time što je kroz nekoliko mjeseci uređivala prostor koji je u suvlasništvu tužiteljice. Sud prvog stupnja grubo zanemaruje činjenicu da tužiteljica nije osporila ulaganja od strane tuženice, već je jedino na pripremnom ročištu istaknula kako smatra da ti navodi nisu od važnosti. Pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Prvostupanjski sud je u potpunosti zanemario okolnost da tuženica, sukladno Ugovoru o zakupu ima dužnost plaćanja zakupnine. Tužiteljica nije u ugovornom položaju strane koja predaje stvar u posjed i koja bi imala pravo na naplatu zakupnine, pa tuženica ne može biti u obvezi plaćati joj zakupninu koju već plaća. Prvostupanjski sud nije pojasnio tko je i kada prema njegovom mišljenju trebao platiti porez na dodatnu vrijednost, jer njegovo puko pozivanje na zakonske odredbe Zakona o porezu na dodanu vrijednost nije dostatno. Prigovara odluci o troškovima postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), a na koju ukazuje žalba, jer je u obrazloženju presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa se ista može ispitati.
5.1. Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice R. H. da joj tuženica isplati novčani iznos od 23.113,60 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose od dospijeća pa do isplate, stečene bez pravne osnove.
7. Prvostupanjski je sud u postupku utvrdio slijedeće:
- da je tužiteljica R. H. suvlasnica ½ dijela poslovnog prostora u površini od 39,50 m2, u prizemlju ulične zgrade u Z., na adresi … (…), u zgradi izgrađenoj na čest. zem. 2144 upisane u zk. ul. 2813 k.o. G. Z., jer to proizlazi iz Izvatka iz zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, Općinskog građanskog suda u Zagrebu (l.s. 4),
- da su suvlasnicima predmetnog poslovnog prostora, sukladno Izvatku iz zemljišne knjige u preostalom dijelu od ½ dijela evidentirani: D. B., K. H., M. Č. i I. Č. te da između suvlasnika nikada nije izvršena dioba nekretnine (l.s. 6),
- da je tuženica S. C. 11. prosinca 2017. zaključila Ugovor o zakupu poslovnog prostora ovjerenog pred javnim bilježnikom B. J. iz Z. pod brojem: Ov-17516/17 od 11. prosinca 2017., kojom su joj zakupodavci: D. B., K. H., M. Č. i I. Č. dali svoj suvlasnički dio "koji se sastoji od ukupno ½ dijela prava vlasništva" predmetnog poslovnog prostora u zakup (l.s. 10),
- da je odredbom čl. 2. Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 11. prosinca 2017. ugovoreno da zakupnina za "… navedenih ½ dijela prava vlasništva zakupodavaca iznosi 250,00 EUR-a mjesečno, plativo u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan dospijeća svakog pojedinog iznosa zakupnine",
- da je tuženica koristila predmetni poslovni prostor u razdoblju od lipnja 2018. do ožujka 2019.,
- da tužiteljica R. H. nikada od tuženice nije zatražila predaju nekretnine u (su)posjed i
- da je Zapisnikom o očevidu od 23. srpnja 2019. ovlaštene osobe D. n. KLASA: 740- 06/19-01/112 utvrđeno da predmetni poslovni prostor koristi pravni subjekt I. P. j.d.o.o. iz Z., dakle, da u posjedu predmetnog poslovnog prostora nije tuženica (l.s. 56).
8. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom usvojio postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice te tuženici naložio isplatu sveukupnog iznosa zakupnine od 23.113,60 kn sa zakonskom kamatom tekućom na iznose mjesečne zakupnine od 2.311,36 kn od njihova dospijeća do isplate i to za razdoblje od 1. srpnja 2018. pa do 1. travnja 2019., za korištenje ½ dijela predmetne nekretnine u vlasništvu R. H.
9. Po ocjeni ovog suda drugog stupnja, pogrešno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da sporni odnos među strankama treba razriješiti primjenom odredbe čl. 1111. i čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje: ZOO), koje odredbe uređuju institut stjecanja bez osnove.
10. Naime, u konkretnom se slučaju radi o uporabi tuđe stvari koja je još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta), jer je riječ o "poslovnom prostoru u uličnom prizemlju zgrade, koji se sastoji od jedne prostorije, ukupne površine 32,50 m2, neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine" (l.s. 6) u suvlasništvu R. H., jer unatoč činjenici da je tuženica u taj prostor ulagala, o čemu među strankama nema spora, nema dokaza o tome da je taj poslovni prostor promijenio svoj prvotni oblik.
11. Ako je određena stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet, radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari, tek u takvoj situaciji moguće je primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je upotrijebila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist od upotrebe te stvari, bez obzira na svoje poštenje, odnosno nepoštenje. Izraženi pravni stav u skladu je s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. (Su-IV-188/09-7).
12. Identično pravno shvaćanje o navedenom pitanju izraženo je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenoga 2013. i 1. ožujka 2021. broj Su-IV-16/2021-5 kada je navedeno:
"Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164 st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje."
13. Pošteni posjednik, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe, ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.
14. Slijedom iznesenog, o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari kada je (bila) moguća predaja nekretnine u posjed ili suposjed, naknada koristi prosuđuje se prema odredbama čl. 164. i čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst - dalje: ZVDSP).
15. Nije prijeporno da tužiteljica u ovoj pravnoj stvari, uz isplatu naknade koristi koju je tuženica imala od uporabe njezinog suvlasničkog dijela stana/poslovnog prostora nikada nije zatražila i predaju suposjeda predmetnog stana/poslovnog prostora, niti je tijekom postupka tvrdila da je protiv tuženice pokrenula neki drugi postupak, odnosno da bi na odgovarajući način izrazila volju za (su)posjedovanjem predmetnog stana/poslovnog prostora, pa se tuženica u konkretnome, s obzirom da joj je temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 11. prosinca 2017. predan poslovni prostor u (nepodijeljenom) suvlasništvu, ne može smatrati nepoštenom posjednicom, pa tužiteljici u takvoj situaciji, po ocjeni ovog suda drugog stupnja ne bi pripadala zatražena naknada.
16. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 164. i 165. ZVDSP u cijelosti trebalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice R. H. kao neosnovan.
17. Slijedom iznesenog, temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP žalbu tuženice trebalo je uvažiti i pobijanu prvostupanjsku presudu preinačiti te odlučiti kao u toč. I izreke ove drugostupanjske presude.
18. Odluka o troškovima postupka u toč. II izreke ove drugostupanjske presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP.
19. Tuženici je priznat slijedeći parnični trošak: sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova, sukladno vrijednosti predmeta spora i Tbr. 8. toč. 1. u svezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 - dalje: Tarifa), sastava podneska od 2. veljače 2021. od 25 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife, zastupanja na ročištu od 10. ožujka 2021. od 100 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te zastupanja na ročištu od 3. lipnja 2021. od 25 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife, jer je isto ročište odgođeno prije početka raspravljanja. Isto je tako tuženici priznat trošak sastava podneska od 23. rujna 2021. sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife u iznosu od 100 bodova, te zastupanja na ročištu od 6. listopada 2021. od 100 bodova sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što uz vrijednost boda od 10,00 kn (Tbr. 50. Tarife) te porez na dodanu vrijednost od 25 % (Tbr. 42. Tarife) iznosi 5.625,00 kn te plaćene pristojbe na žalbu u iznosu od 1.162,00 kn, čini sveukupni parnični trošak tuženice od 6.787,00 kn. U preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadom troškova postupka odbijen je kao neosnovan.
U Zadru 22. travnja 2022.
Sutkinja
Blanka Pervan, v.r.
