REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-10638/2021

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog L. B. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19. i 84/21.) odlučujući o žalbi okrivljenog L. B. podnesenoj po braniteljima Lj.-V. & partneri, Odvjetničkom društvu d.o.o. iz S. protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: 8. Pp-8724/2021-4 od 16. kolovoza 2021., na sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog L. B. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okrivljeni L. B. je obvezan naknaditi troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: 8. Pp-8724/2021-4 od 16. kolovoza 2021. okrivljeni L. B. je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji prekršaj mu je izrečena novčana kazna od 2.000,00 kuna u koju kaznu je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme uhićenja po policiji od 16. kolovoza 2021. od 14,50 sati do 19,50 sati kao 300,00 kuna novčane kazne pa je određeno da je okrivljenik dužan platiti preostalu novčanu kaznu od 1.700,00 kuna u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

2. Na temelju odredbe 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3a. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.

3. Protiv te presude okrivljeni L. B. je pravodobno po braniteljima podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prekršajnog prava, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda preinači i na temelju odredbe članka 182. Prekršajnog zakona donese presuda kojom se oslobađa optužbe ili da se donese presuda kojim se okrivljenik oslobađa od kazne podredno da se osporena presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga zbog kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti odnosno ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona i povrede materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, a jednako tako nije utvrđena niti bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona koju povredu okrivljenik navodi u žalbi.

5.1. Naime, na strani 2 žalbe okrivljenik navodi da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona zbog koje povrede nije moguće ispitati pobijanu presudu, međutim iz sadržaja te žalbene osnove proizlazi da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona jer žalitelj navodi da je izreka nerazumljiva, da je proturječna sama sebi i razlozima presude, da presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi nejasni ili proturječni ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presuda navodi i u sadržaju isprave ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, navodeći da je obrazloženje o nesuglasju sa rezultatima izvedenih dokaza u postupku.

6. Međutim, nije u pravu žalitelj da je na opisani način počinjena bitna povreda odredba prekršajnog postupka, jer nasuprot prethodno navedenoj žalbenoj tvrdnji izreka pobijane presude nije nerazumljiva, odnosno obrazloženje nije u nesuglasju sa rezultatima izvedenih dokaza u postupku budući da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao razloge o odlučnim činjenicama u obrazloženju prvostupanjske odluke, bez znatnog proturječja, uz navođenje i ocjenu dokaznog materijala te obrazloženje presude sadrži razloge o vrednovanju dokazne građe. Prvostupanjski sud je u obrazloženju odluke o krivnji okrivljenika i to ocjenom obrane okrivljenika, koji je u bitnom iskazao da je sa svog mobilnog uređaja pozivnog broja: xxxx putem WhatsApp aplikacije A. S. uputio nekoliko pisanih poruka, zatim je nazvao i uputio joj riječi navedene u optužnom prijedlogu, a okolnost navedena u njegovoj obrani da je reagirao instinktivno jer je bio zabrinut budući da po njegovom mišljenju Antonija ne vodi brigu oko djeteta kako bi trebala voditi, nije od utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, bez obzira na povod okrivljenik se sam izabrao ponašati na način koji ima elemente obiteljskog nasilja, kojim je nedvojbeno prešao granicu normalnog, uobičajenog i prihvatljivog ponašanja jednog člana obitelji prema drugome i sa takvim ponašanjem je u cijelosti ostvario sva zakonska obilježja prekršaja iz primijenjene odredbe Zakona.

6.1. Prvostupanjski sud je odluku o krivnji temeljio i na iskazu oštećenice, žrtve nasilja u obitelji, A. S., dakle nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona budući da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju utvrdio sve odlučne i relevantne činjenice koje su od utjecaja na prekršajnopravnu odgovornost žalitelja. Nadalje nije prihvaćen žalbeni navod, jer isti nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke, u kojem žalitelj navodi da je oštećena poduzimala radnje snimanja okrivljenog da ga provocira na što je on nasjeo, međutim prvostupanjski sud je na prijedlog branitelja izdvojio kao nezakonit dokaz audio snimku i ista nije imala utjecaja na odluku o krivnji okrivljenika.

7. Nadalje, nije prihvaćen žalbeni navod okrivljenog da je povrijeđena odredba članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske kojom je zajamčeno pravično suđenje te da je načelo jednakosti oružja razvijeno u praksi Ustavnog suda, kao konstitutivni element prava na pošteno suđenje, a omogućava pravičnu ravnotežu među strankama u procesnom smislu, dajući stranci razumnu mogućnost iznošenja i dokazivanja činjenica na način koji je ne stavlja u bitno lošiji procesni položaj u odnosu prema dugoj stranci u postupku.

7.1. Nadalje, žalitelj ističe da načelo jednakosti sredstava, u smislu pravične ravnoteže među strankama čini jedan od bitnih konstitutivnih elemenata prava na pravično suđenje te da ustavno pravno na pravičan postupak u sebi sadrži i obvezu sudova svakoj stranci u postupku dati mogućnost iznošenja činjenica na kojima temelji određeni zahtjev sa sudskom zaštitom, na način koji je ne stavlja u očiti položaj neravnopravnosti u odnosu na ostale sudionike u postupku te da svakoj stranci u postupku treba pružiti razumnu mogućnost ostvarenja svojih legitimnih interesa pa i kroz mogućnost predlaganja izvođenja dokaza kao preduvjeta za utvrđivanje premise invo.

8. Žalitelj, nadalje, navodi da je u konkretnom slučaju trebalo cjelokupan iznos sagledati kroz prizmu međusobnog odnosa te da je oštećena majka zajedničkog djeteta i da je na taj dan uskratila kontakt okrivljenika s djetetom, da je bilo nužno utvrditi sve okolnosti i činjenice te činjenicu da je okrivljenik uputio poruke isprike za svoje burno i neprimjereno reagiranje, a okrivljenik se u žalbi poziva na stajalište Europskog suda za ljudska prava u Strasbouru izražene u presudama Perić protiv Hrvatske i L.B. Interfinanz i A.G.g. protiv Hrvatske. Međutim, po ocjeni ovog Suda, u konkretnom predmetu nije došlo do gore navedenih povreda jer jer okrivljenik dao obranu pred prvostupanjskom sudom odnosno izložio je sve činjenice te nije stavljen u bitno lošiji položaj u odnosu na oštećenicu, dakle, navedene odluke Europskog suda za ljudska prava nemaju utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

9. Ovaj Sud nije prihvatio žalbeni navod okrivljenika da odluka o izrečenoj prekršajnopravnoj sankciji nije valjano obrazložena jer da sud nije individualizirao kaznu međutim, po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud je cijenio sve okolnosti relevantne za odmjeravanje prekršajnopravne sankcije te naročito značaj počinjenog prekršaja, odnosno sve okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona koje utiču na izbor vrste i mjere kazne. Kao olakotne okolnosti cijenio okrivljeniku da se primjereno držao u postupku, da je kritičan u odnosu na svoje djelo, da nije do sada kažnjavan zbog prekršaja iz područja javnog reda i mira i obiteljskog nasilja, dakle imajući uvidu navedene olakotne okolnosti okrivljeniku je izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma zakonom propisane kazne jer je za počinjeni prekršaj propisana novčana kazna od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora do 90 dana. Prvostupanjski sud je imajući u vidu gore navedeno, okolnost da je okrivljenik otac jednog djeteta, da prima ispodprosječnu mjesečnu plaću te mu je odmjerena minimalna novčana kazna koju ovaj Sud smatra primjerenom težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje te ostalim okolnostima odlučnim za odmjeru novčane kazne, a nije prihvaćen žalbeni navod žalitelja da se u smislu odredbe članka 38. Prekršajnog zakona oslobodi od kazne, a prije svega imajući u vidu vrstu prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim i kažnjen.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. .točke 3c. Prekršajnog zakona koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljena, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Okrivljenik je obvezan na naknadu troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna te je navedena svota određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.) koji iznos je propisan u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a okrivljeniku su određeni troškovi imajući u vidu složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika.

11. Zbog navedenih razloga trebalo je na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona odlučiti je kao u točki I. izreke ove presude.

U Zagrebu 2. ožujka 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek, v.r.

Mirjana Margetić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenicu i tužitelja.