Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 19 Gž-50/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. Š., OIB: …, iz G. v., zastupanog po punomoćniku B. K., odvjetniku iz V., …, protiv tuženice E. Ž., OIB:…, iz G. V., zastupane po punomoćniku T. R., odvjetniku iz V., …, zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj Psp-23/2018-31 od 3. prosinca 2021., dana 22. travnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tuženice E. Ž., preinačuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj Psp-23/2018-31 od 3. prosinca 2021. na način da se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja A. Š. koji glasi:

''Tužena E. Ž. OIB:…, G. V., smetala je tužitelja A. Š., OIB:…G. v. u posljednjem mirnom posjedu dijela nekretnine u širini oko 1,0 metara i dužine 4,40 metara, ukupne površine od 4,3 m2 označene točkama A1-B-C-D1-A1 u skici izmjere stalnog sudskog vještaka za geodetske poslove B. Š. od 19.06.2021. g., a nalazeće uz javni put na zapadnom dijelu čkbr. . k.o. G. V. na način da je dana 25.08.2018. g. oko 10,40 sati maknula tužiteljeve palete s tog dijela nekretnine, te nakon toga parkirala na tom dijelu nekretnine osobni automobil marke ..., slovenskih reg. oznaka … i time onemogućila i smetala posjed navedenog dijela nekretnine tužitelju, te joj se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja.''

II Dužan je tužitelj A. Š. naknaditi tuženici E. Ž. sveukupni parnični trošak u iznosu od 2.700,00 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"I. Tužena E. Ž. OIB:…, G. V., smetala je tužitelja A. Š., OIB:… G. v. u posljednjem mirnom posjedu dijela nekretnine u širini oko 1,0 metara i dužine 4,40 metara, ukupne površine od 4,3 m2 označene točkama A1-B-C-D1-A1 u skici izmjere stalnog sudskog vještaka za geodetske poslove B. Š. od 19.06.2021. g., a nalazeće uz javni put na zapadnom dijelu čkbr. … k.o. G. V. na način da je dana 25.08.2018. g. oko 10,40 sati maknula tužiteljeve palete s tog dijela nekretnine, te nakon toga parkirala na tom dijelu nekretnine osobni automobil marke …, slovenskih reg. oznaka … i time onemogućila i smetala posjed navedenog dijela nekretnine tužitelju, te joj se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja.

II. Nalaže se tuženoj nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.848,80 kn, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja, tj. od dana 03.12.2021. godine pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenje počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka rješenja proturječi iznesenim razlozima, odnosno u rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Sud prvog stupnja nije izvršio ocjenu i analizu izvedenih dokaza što je bio dužan učiniti u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da su tužitelj i suprug tuženice, uz još nekoliko osoba, suvlasnici predmetne nekretnine. Tuženica je parkirala svoje vozilo na mjestu prikazanom u nalazu vještaka i pomaknula palete koje su se nalazile na dijelu predmetne nekretnine na kojem je parkirala. Sud prvog stupnja smatra da je sporno da li je tužitelj bio u mirnom posjedu dijela predmetne nekretnine na kojem je tuženica parkirala svoje vozilo. Svoj zaključak o mirnom posjedu tužitelja na dijelu predmetne nekretnine na kojem je tuženica parkirala vozilo temelji isključivo na iskazu tužitelja i njegovih svjedoka, koji iskazi nisu vjerodostojni, životni ni logični. Prvostupanjski se sud nije osvrnuo na činjenicu da je njezin suprug suvlasnik predmetne nekretnine, istu je posjedovao na način da je više puta "poflaksao" dio uz cestu gdje su se nalazile stvari tužitelja i pomeo cestu od trave, što nitko od ispitanih svjedoka nije osporio, a što dokazuje činjenicu da je njezin suprug suposjednik predmetne nekretnine i da tužitelj nije imao posljednji mirni posjed tog dijela. Nije se osvrnuo ni na činjenicu da su se suvlasnici bunili protiv radnji koje je tužitelj poduzimao, da su uvijek reagirali, kako zbog iskopanog šljunka ili zemlje tako i zbog zakopavanja smeća, slijedom čega su podnijeli i prijavu općini D. V., pa je sud prvog stupnja zanemario utvrditi činjenice odlučne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja. Suvlasnici i suposjednici predmetne nekretnine ni na koji se način nisu dogovorili o načinu njezinog posjedovanja. Tužitelj je jasno iskazao da ni na koji način nije ogradio dio predmetnog zemljišta za kojeg smatra da ga samostalno posjeduje i na koji je tuženica parkirala vozilo, pa nije jasno na koji način bi ona ili bilo tko drugi mogao znati koji dio tužitelj sebi svojata kao samostalan posjed. To što je privremeno ili na neko vrijeme odložio svoje stvari na određeni dio ne znači da ima posljednji mirni posjed. Tužitelj je na sporni dio predmetne nekretnine počeo svoje stvari stavljati tek 2016., a travu je, osim njega, kosio i suprug tuženice, o čemu je jasno iskazivala. Kontradiktornost proizlazi iz iskaza supruge tužitelja M. Š., iskaza sina tužitelja D. Š. te iskaza samog tužitelja koji jasno iskazuju da su se suvlasnici i suposjednici više puta pokušavali dogovoriti oko posjeda prijepora, ali to nije bilo moguće, dok s druge strane tužitelj navodi da nitko od suvlasnika nije prigovarao što on koristi dio nekretnine uz cestu. Postavlja se pitanje zašto bi se tužitelj s tuženicom pokušavao dogovoriti oko posjeda ukoliko je nesporno i dovoljno označeno da sporni dio predmetne nekretnine posjeduje isključivo tužitelj već više od 30 godina. Tužitelj je naveo da se tuženica i prije 25. kolovoza 2018. parkirala na dijelu predmetne nekretnine, ali da na to nije obraćao pozornost jer mu to nije bilo u interesu, pa dakle i sam navodi da nije bio posljednji mirni posjednik spornog dijela. Slijedom toga, prvostupanjski je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno zaključci koje je izveo promašeni su. U obrazloženju rješenja nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama niti je navedeno kojim se razlozima sud rukovodio ocjenjujući provedene dokaze. Predlaže žalbu uvažiti, pobijano rješenje preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno isto rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu tuženice naveo da tuženica žalbom i pokušava ukazati na formalne nedostatke počinjene tijekom postupka te propusta u obrazloženju pobijanog rješenja. U svom je iskazu potvrdila da je prije parkiranja vozila na dio nekretnine u posjedu tužitelja maknula njegove palete i izvršila radnju parkiranja. Njegov mirni posjed potvrdili su svi saslušani svjedoci. Radi se o suvlasnicima predmetne nekretnine koji imaju neposredna saznanja o posjedu, osobito mirom posjedu na dijelu nekretnine koja je predmetom postupka i nemaju interesa neistinito iskazivati, jer je nekretnina u njihovom suvlasništvu. Navodi tuženice da je njezin suprug kao suvlasnik nekretnine istu "poflaksao" uz cestu, nije dokaz posjeda. Istina je da suvlasnici predmetne nekretnine nisu izvršili parcelaciju, ali su samostalno odredili dijelove koji će posjedovati, s tim da tužitelj svojim posjedom nije prekoračio suvlasnički dio nekretnine koji mu pripada. Predlaže odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu.

4. Žalba tuženice je osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19), a na koju ukazuje žaliteljica, jer je rješenje razumljivo, ne proturječi samo sebi ni iznesenim razlozima, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te ga je moguće ispitati.

6. Nisu počinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 9., 13. i 14. ZPP a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. u svezi čl. 381. istog Zakona.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP, jer je prvostupanjski sud u postupku izvedene dokaze prosudio po svom slobodnom uvjerenju.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj zatražio posjedovnu zaštitu dijela čest. zem. … k.o. G. V. kojeg je dijela, kako tvrdi, posljednji mirni posjednik. Tvrdi da mu je tuženica zasmetala u posjedu jer je na toj nekretnini u od širini oko 1,0 m i dužini 4,40 m, ukupne površine od 4,3 m2, dijelu označenom točkama A1-B-C-D1-A1 u skici izmjere stalnog sudskog vještaka za geodetske poslove B. Š. od 19. lipnja 2021., uz javni put, na zapadnom dijelu čest. zem. … k.o. G. V. 25. kolovoza 2018. oko 10,40 sati maknula njegove palete s tog dijela nekretnine, te nakon toga parkirala na tom dijelu nekretnine osobni automobil marke …, slovenskih reg. oznaka … i time smetala njegov posjed.

9. U predmetnom je postupku bilo sporno je li riječ o samovlasnom smetanju posjeda koji uređuje odredba čl. 20. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP) kojom je propisano da onaj tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedu uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed, s time da pravo na zaštitu ima osoba koju je drugi samovlasno smetao u posjedu, bilo da ga je uznemiravao u posjedu ili mu ga je oduzeo (čl. 21. st. 1. ZVDSP).

10. Prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem usvojio postavljeni tužbeni zahtjev i tužitelju pružio posjedovnu zaštitu jer je zaključio da ga je tuženica smetala u posljednjem mirnom posjedu dijela čest. zem. … k.o. G. V. u širini oko 1 m i dužini 4,40 m i to u dijelu označenom točkama A1-B-C-D1-A1 skice mjerničkog vještaka, uz javni put na zapadnom dijelu ove nekretnine na način da je 25. kolovoza 2018. maknula tužiteljeve palete i parkirala svoje osobno vozilo marke "…", reg. oznake …, odnosno onemogućila mu dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti na tom dijelu nekretnine čime je "…bitno ograničila dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti tužitelja na predmetnom dijelu nekretnine, te tom radnjom tuženice došlo je do promjene u dotadašnjem stanju posjeda tužitelja".

11. Prema odredbi čl. 441. ZPP, raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničeno je samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

12. Smetanje posjeda se čini oduzimanjem stvari ili prava ili pak uznemiravanjem u posjedovanju, odnosno u sprječavanju vršenja faktične vlasti nad njima. Tako se o oduzimanju posjeda govori kada je u potpunosti prestala svaka faktična vlast dosadašnjeg posjednika na stvari.

13. Prvostupanjski sud po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije pravilno zaključio da bi tužitelj u konkretnome imao pravo na sudsku zaštitu posjeda sukladno odredbi čl. 22. st. 1. ZVDSP.

14. Naime, čin smetanja posjeda predstavlja ljudsku radnju koja je upravljena prema određenom objektu, a u odnosu na određene subjekte posjeda kojima se oduzima ili uznemirava posjed. Radi se o ljudskoj radnji koja se može sastojati u činjenju, nečinjenju, propuštanju ili trpljenju, ali se u svakom slučaju zbog takvih radnji mijenja zadnje faktično stanje posjeda.

15. Tuženica je 25. kolovoza 2018. parkirala svoje osobno vozilo djelomično na javnom putu, dijelu čest. zem. … k.o. G. V. u površini od 3,6 m2, koji dio je na skici označen točkama A-A1-D1-D-A, koja nekretnina i nije predmetnom spora, jer je riječ o javnom dobru u općoj uporabi na kojem se ne može steći posjed.

16. Tek jedan dio njezinog osobnog vozila bio je parkiran na čest. zem. … k.o. G. V. i to u onom dijelu koji je na Skici izmjere vještaka mjernika označen točkama A1-B-C- D1-A1 i površine je od 4,3 m2. Isto navodi na zaključak da takvo parkiranje/ostavljanje tek jednog dijela osobnog vozila tuženice na nekretnini u posjedu tužitelja, koja je nekretnina u naravi pašnjak, nije omela tužitelja u normalnom korištenju te nekretnine na dotadašnji način. Naime, ostavljanje/parkiranje tek dijela vozila tuženice na dijelu nekretnine u posjedu tužitelja od svega 4,3 m2 ne može se smatrati činom smetanja (oduzimanja ili uznemiravanja posjeda).

17. Ponašanje tuženice kritične prigode, 25. kolovoza 2018., ostavljanjem osobnog vozila dijelom na rubu asfaltirane ceste na čest. zem. … k.o. G. V., javnom dobru u općoj uporabi, te dijela vozila koja na nekretnini čest. zem. … k.o. G. V. u posjedu tužitelja, što je razvidno iz fotografija priloženih spisu (l.s. 4 i 15) ne ukazuje na to da je tuženica išla za tim da ograniči posjed tužitelja. Posebno uzimajući u obzir iskaz svjedoka I. Š., kćeri tužitelja koja je u svom iskazu navela da ''do te zgode ista na tom dijelu nekretnine nije parkirala vozilo, niti tu površinu koristila na neki drugi način'' (l.s. 20).

18. Po ocjeni ovog suda drugog stupnja postupanje tuženice ne predstavlja čin smetanja (oduzimanje ili uznemiravanje posjeda tužitelja). Radi se o neznatnom smetanju posjeda i očito je da tužitelj kao posjednik čest. zem. … k.o. G.V. ni na koji način nije onemogućen u dotadašnjem posjedu nekretnine, pašnjaka kojeg kosi, na kojem je zasadio drveće, koristio ga za ispašu svojih koza i ostavljanje stvari.

19. Takav je pravni stav iznesen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gzz-64/84 od 28. kolovoza 1984. Naime, po ocjeni ovog suda drugog stupnja radi se o neznatnom smetanju posjeda, a očito je da tužitelj kao posjednik ne dopušta da se netko, odnosno tuženica, ni u najmanjoj mjeri posluži njegovom stvari, pa se tužitelju u takvom slučaju ne može pružiti posjedovna zaštita.

20. Stoga je žalba tuženice osnovana.

21. Na osnovi iznesenog trebalo je po čl. 380. toč. 3. ZPP uvažiti žalbu tuženice, preinačiti pobijano rješenje suda prvog stupnja i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19).

23. Tuženici je priznat trošak jednokratne nagrade u iznosu od 200 bodova, sukladno Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 - dalje: Tarifa), što uz vrijednost boda od 10,00 kn (Tbr. 50. Tarife), porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 42. Tarife) i plaćene sudske pristojbe na žalbu od 200,00 kn čini sveukupni tuženičin trošak od 2.700,00 kn.

U Zadru 22. travnja 2022.

Sutkinja

Blanka Pervan, v.r.